Dvojbe: Beograd ili Bruxelles - ili oboje

"Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo" - rekao je ne tako davno Franjo Tuđman i pozvao Hrvate da svoju sudbinu nastave krojiti kako su je krojili tijekom borbe za samostalnost - sami, svojim rukama, hrabrošću i znanjem. Međutim, Hrvati su radije slušali opsjene i opsjenare koji im ne žele dobro, tako da Hrvatska nije danas onakva kakvu bismo ju Bez raspraveU današnjim okolnostima nije čudno što opozicija ideji da EU nema alternative zastupa potpuno suprotno apodiktično stajalište, da se u EU ne smije ući ni pod koju cijenuželjeli, a može se slobodno postaviti i pitanje koliko je Hrvatska uopće naša.

Bez rasprave i odgovora

Ono što je stalno unazad nešto više od desetljeća erozija je državotvorne ideje. Jednako kao i s idejom, Hrvatska je politikom upravljačkih elita doživjela i eroziju sadržaja svoje države. Ova sve više liči ljuski prazne školjke, bez sposobnosti ozbiljnog odgovora na stvarne i duboke probleme s kojima se nacija suočava. U skladu s tim stanjem, bez odgovora ostao je i važni problem realno-političkoga definiranja odnosa prema Europskoj uniji i drugim svjetskim čimbenicima.

Umjesto promišljenog stava, odnos prema Europskoj uniji ostao je i do današnjih dana sa strane upravljačkih struktura najviše obilježen političkom konstrukcijom kako "Europska unija nema alternative".Time su upravljači oprali ruke od bilo kakve odgovornosti za sudbinu zemlje, pri čemu se smisao pregovaračkog procesa o pristupu Hrvatske Tužna istinaHrvatska će, i to neovisno kako građani na referendumu 22. siječnja odlučili, u prvom redu i dalje biti prepuštena hiru međunarodnih čimbenika, njihovim odnosima snaga, geopolitičkim interesima i dogovorima, te ploviti gdje ju voda nosi Europskoj uniji dobrim dijelom izgubio. Na putu "bez alternative" žrtvovano je u ime Europske unije svašta, i ono što se tražilo i ono što se nije tražilo, i ono što se moralo i ono što se nije moralo, da o razarajućim posljedicama haaške farse, koja se nikada nije smjela dozvoliti, i ne govorimo.

Zato u današnjim okolnostima nije ni čudno što opozicija ideji da Europska unija nema alternative zastupa potpuno suprotno apodiktično stajalište, da se u Europsku uniju ne smije ući ni pod koju cijenu. Između te dvije krajnosti, ozbiljne rasprave o raznim aspektima hrvatskoga ulaska u Europsku uniju u javnosti gotovo da nije ni bilo. Isto nažalost vrijedi, koliko god vrijeme neumitno protječe, i za raspravu o još dubljim teškim strukturnim problemima koje naša zemlja objektivno ima, i zbog kojih se svakim danom kriza samo produbljuje. Međutim, za takve teme, i pored njihove ključne važnosti, kao da nitko u medijima i među političarima stvarno ne mari, a kamoli da u javnosti postoji svijest o svoj složenosti društvene situacije.

Referendum

Skori referendum za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji ovih se dana rado uspoređuje s referendumom za hrvatsku nezavisnost kojim su hrvatski narod i hrvatski građani potvrdili svoju želju za samostalnom državom. Ono što se međutim ovom usporedbom ozbiljno previđa je da je iza referendumske odluke kojom je potvrđena želja za nezavisnošću postojala i realna politička snaga za provođenje te odluke u djelo.

Ono čega danas u Hrvatskoj nema su upravo takve realne političke snage koje bi odluku referenduma o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, bila ona DA ili NE, provele u djelo u punom smislu te riječi. Umjesto toga, Hrvatska će, i to neovisno kako građani na referendumu 22. siječnja odlučili, u prvom redu i dalje biti prepuštena hiru međunarodnih čimbenika, njihovim odnosima snaga, Manje zloBirači su spali, kako se očituje kroz stalno smanjivanje odaziva na izbore, na to da i na referendumu o pristupu Europskoj uniji mogu birati jedino između trenutno manjega zla, Beograda ili Bruxellesageopolitičkim interesima i dogovorima, te ploviti gdje ju voda nosi.

Birači su naime spali, kako se očituje kroz stalno smanjivanje odaziva na izbore, na to da i na referendumu o pristupu Europskoj uniji mogu birati jedino između trenutno manjega zla, Beograda ili Bruxellesa. No, ako se u Hrvatskoj u sljedećih 3-4 godine ne pojavi politička snaga koja će moći artikulirati stvarne hrvatske interese,  i ova referendumska dvojba koja nas uskoro čeka postat će vjerojatno tek irelevantna epizoda na putu prema konačnom porazu. Naime, ako se Hrvatska i oni koju je vode ili bi je htjeli voditi nastavi toliko neodgovorno i lagodno ponašati prema vitalnim pitanjima od nacionalnog interesa na koncu će se dogoditi ono što neki već sada javno u Hrvatskoj priželjkuju. U Bruxelles će se iz Hrvatske ići preko Srbije, i to samo kada nam se u Beogradu smiluju i tamo nas puste. I time ćemo još morati biti sretni.

O. Barišić