Pokvarenost i osobni interesi

Možda će se nekome činiti da sam tumačenjem prispodobe o Dobrome ocu ili Izgubljenom sinu previše subjektivno protumačio njezinu poruku. Meni se čini da se izneseno tumačenje može potvrditi i GrješniciMožda je najbolje izražen Isusov stav prema grješnicima u slučaju kada mu pismoznanci i farizeji dovode ženu zatečenu u preljubu. Tu on jasno razlučuje grijeh od grješnika. Bio je najžešći protivnik zla i grijeha, ali je bio sav na pomoć grješniku da se oslobodi od grijeha. Kada su mu doveli grješnicu uhvaćenu u očitom preljubu (usp. Iv 8, 1-11), ni tada nije previdio sliku Božju u njoj, kao i onu dobrotu za koju se ona zalagala, s manjim ili većim uspjehom. Tužitelji su vidjeli samo grijeh, poistovjećujući ženu s grijehom; bili su slijepi za dobrotu.drugim Isusovim prispodobama i porukama. Nema nikakve sumnje da se Isus često družio s grješnicima, okupljao ih oko sebe s njima blagovao, a i oni su se rado okupljali oko njega. Prema evanđeljima, grješnici su uz siromahe gotovo povlaštene skupine u Kristovim očima.

Za prvaka apostola Isus je izabrao čovjeka koji je sebe nazvao grješnikom (usp. Lk 5, 8), čovjeka čiji se grijesi najviše spominju; jednoga od „javnih grješnika" (carinika Levija/Mateja) poziva među apostole (Mt 2, 14); nadcariniku Zakeju dolazi u kuću (Lk 19, 1-10); jedna od javnih grješnica (Marija Magdalena) postaje mu bliska suradnica. Razgovara i poučava Samarijanku koja je imala pet muževa a ni onaj s kojim je tada bila nije joj bio muž.

Možda je najbolje izražen Isusov stav prema grješnicima u slučaju kada mu pismoznanci i farizeji dovode ženu zatečenu u preljubu. Tu on jasno razlučuje grijeh od grješnika. Bio je najžešći protivnik zla i grijeha, ali je bio sav na pomoć grješniku da se oslobodi od grijeha. Kada su mu doveli grješnicu uhvaćenu u očitom preljubu (usp. Iv 8, 1-11), ni tada nije previdio sliku Božju u njoj, kao i onu dobrotu za koju se ona zalagala, s manjim ili većim uspjehom.

Tužitelji su vidjeli samo grijeh, poistovjećujući ženu s grijehom; bili su slijepi za dobrotu.

Krist ne samo da nije bio slijep za njezinu dobrotu nego ju je želio osloboditi da postane djelotvornija i jača. Nije u ženi izazvao potrebu da brani svoj način života, da uključi svoj obrambeni sustav, nego ju je odmah uputio u graditeljske akcije na temeljima dobrote koju je posjedovala, a nadasve na temeljima dobrote kojom je tim susretom bila obdarena. Vidio je on njezin grijeh i bolje od njezinih tužitelja.

Oproštenje

No on nije došao istraživati kako ljude osuditi, nego kako ih spasiti; a grješnici su oni koji su sagriješili „pred Bogom i bratom čovjekom, ali on se okreće prema jednom i drugom moleći da ga primi kao zadnjega slugu. On moli i PokvarenjaciPostoji u evanđeljima jedna druga skupina ljudi koje Krist i ne naziva grješnicima. Za njega su oni: „licemjeri" (Mt 7, 1-29), „leglo gujinje" (Mt 3, 7), „obijeljeni grobovi" (Mt 23, 27). Njih je najviše među farizejima i zato Isus napominje da je opasno biti zaražen farizejskim kvascem (Mt 6, 11-12). Kada je Isus slijepcu otvorio oči, oni ne žele vidjeti u tome čudo Božje dobrote, nego traže načina kako bi optužili Isusa i donedavnog slijepca (Iv 9, 1-41).računa na oproštenje. On obećava da neće više griješiti, kako se to moli redovito u obredu pokajanja; grješnik dolazi po milost koja snaži dobrotu a oprašta grijehe.

Kristov učenik drukčije stoji pred svojim grijehom i grijehom svog brata. On vidi razlog za priznavanje svojih grijeha, ali i razlog da onome koji se o njega ogriješi ne uzvraća na isti način. Grješnik traži izlaz iz grijeha i zato je sretan kada mu netko pruži ruku da mu pomogne u tom traženju. Isusova ruka bila je uvijek ispružena prema njima, zato su se okupljali oko njega.

No, postoji u evanđeljima jedna druga skupina ljudi koje Krist i ne naziva grješnicima. Za njega su oni: „licemjeri" (Mt 7, 1-29), „leglo gujinje" (Mt 3, 7), „obijeljeni grobovi" (Mt 23, 27). Njih je najviše među farizejima i zato Isus napominje da je opasno biti zaražen farizejskim kvascem (Mt 6, 11-12). Kada je Isus slijepcu otvorio oči, oni ne žele vidjeti u tome čudo Božje dobrote, nego traže načina kako bi optužili Isusa i donedavnog slijepca (Iv 9, 1-41).

To su oni koji su slijedili Isusa, ne zato da ih on u nečemu pouči, nego zato da bi ga mogli uhvatiti za riječ i optužiti. Nije za njih bitno je li on rekao istinu ili laž, učinio nešto pošteno ili nepošteno. Važno je da je učinio ili rekao nešto što je u skladu s tadanjom praksom utuživo. Tu je slomljen (corruptus - korupcija) sustav vrijednosti.

Lažni svjedoci

Istina za njih nije nešto za što se treba uvijek boriti, poštenje nije uvijek mjerodavno za naše postupke. Ako se lažima može postići cilj, takvi će je koristiti. U postupku protiv Isusa dobro su došli i lažni svjedoci (usp. Mt 26, 59-60), a nakon Isusova uskrsnuća smisliše laž i proširiše je da se zaustavi vijest o njegovu uskrsnuću (usp. Mt 28, 14-15).

Pokvarenost je najjača među onima koji su na utjecajnim mjestima, među onima od kojih se najviše očekuje. Kod Židova to su bili pismoznanci i farizeji. Svoje utjecajno mjesto do kojega su došli, zato da drugima budu korisni, oni ga iskorištavaju na štetu drugih.

Spravom se ljudskom pokvarenošću naziva dvolični odnos prema ljudima: raditi i govoriti tako da se sakriju zadnje misli i nakane.

U tu skupinu pripadaju i bogataši jer je njihovo bogaćenje, skupljanje za sebe, izraz nepovjerenja u sustav primanje /davanje, nepovjerenje u ono što smo nazvali formulom života. Bogataš zapravo tuđi novac drži za sebe i tako osiromašuje svijet. Suvišan novac i imanje pripadaju onima kojima su potrebni, a FarizejiPokvarenost je najjača među onima koji su na utjecajnim mjestima, među onima od kojih se najviše očekuje. Kod Židova to su bili pismoznanci i farizeji. Svoje utjecajno mjesto do kojega su došli, zato da drugima budu korisni, oni ga iskorištavaju na štetu drugih.nemaju ga. Jednako se može reći da je suvišna i vlast koja ne koristi onima koji su joj dali povjerenje i očekivali da radi za opće dobro.

Kod nas je poznata gospodarska korupcija/pokvarenost: raspolagati sredstvima koja su ti dana na upravljanje - kao da su tvoja. Takvi daju što nije njihovo, uzimaju što im ne pripada. Došli su na određeno mjesto da narodu koriste, a oni ga s tog mjesta iskorištavaju za sebe. Danas se takve naziva korumpiranim ljudima, a još je bolji naš hrvatski izraz: pokvarenjaci. Najgora je pokvarenost kad se najbolje pokvari („Corruptio optimi pessima!").

Može netko ući u stranku koja je deklarativno nastala da pomogne rješenju nacionalnog dobra, pa svoje članstvo i mjesto - pod krinkom dobra naroda i države - koristiti za osobne probitke. Posebno je nakaradno kada netko prihvati duhovno zvanje zato jer će u njemu lakše doći do osobnog ugleda i do materijalnog dobra.

Komunizam

Svako društvo bori se protiv pokvarenosti na razne načine, poučavanjem, donošenjem protivnih zakona i sl. No, u društvima gdje se vlast smatra temelj društva, pokvarenost (korupcija) je institucionalizirana, postala je posebna – i ZaključakNije dobro na temelju rečenoga donijeti konačni zaključak da postoji nepopravljiva pokvarenost. Ipak je očito da su se oko Isusa okupljali grješnici, a oni drugi su „kupovali" Božju naklonost izvanjskim ispunjavanjem zakona, pa i kada su činili dobro, bilo je to „da ih ljudi vide i hvale; takovi su vrebali na Isusa kako bi ga optužili. Zacijelo oni pripadaju onoj skupini koji će teško ući u kraljevstvo nebesko.to veoma unosna - služba od koje je jedan široki sloj ljudi živio. Takvim se službama služe sve apsolutističke vlasti i totalitarni sustavi, a napose je su ih razvile komunističke države.

U tim sustavima nije važno poštivanje i funkcioniranje sustava vrijednosti, nego funkcioniranje i čuvanje njihove nametnute vlasti. Oni koji se uključe u tu službu, žrtvuju sustav vrijednosti u sebi, obezvrijede ga u sredini i kojoj žive, odnosno mijenjaju ga u skladu sa svojim ciljevima ili ciljevima onih kojima su se dali u službu. Odrekli su se svoje slobode, a spremni su pogaziti slobodu svakog čovjeka.

To je doista veoma niska razina pokvarenosti. U vrijeme komunističke vladavine te ustanove imale su razna imena, ali su sve one imaju istu pokvarenu (korumpiranu) podlogu. Tko se u takvoj službi zaposli, teško će se vratiti na ispravan odnos prema pojedincu i društvu. On je gotovo onesposobljen za rad u sustavu u kojem se poštuje objektivni sustav vrijednosti.

Nije dobro na temelju rečenoga donijeti konačni zaključak da postoji nepopravljiva pokvarenost. Ipak je očito da su se oko Isusa okupljali grješnici, a oni drugi su „kupovali" Božju naklonost izvanjskim ispunjavanjem zakona, pa i kada su činili dobro, bilo je to „da ih ljudi vide i hvale; takovi su vrebali na Isusa kako bi ga optužili. Zacijelo oni pripadaju onoj skupini koji će teško ući u kraljevstvo nebesko.

Mons. dr. Mile Bogović,
gospićko-senjski biskup i predsjednik Komisije HBK-a i BKBiH-a za hrvatski martirologij