Sve naše ruže

Ona večernjakova

Goran Navojec zasluženo je osvojio ovogodišnju Večernjakovu ružu za ulogu u seriji “Nestali” redatelja Kristijana Milića. Usput, HRT je čini se Nestaliostao prilično kratkih rukava pri ovoj dodjeli iako se pij malo - pij dobro ravnatelj Bačić sa svojim rumenim obraščićima, gledao uslikati još i sa svojim zgužvanim hlačicama, gdje god je stigao. Usput dva: S. Lončarić i opet je degutantno uvjerljivo odigrala ulogu svačije žene.

No serija je hrvatsko čudo: nema tuge zbog šuge, nema simpatičnih milicajaca, nema veličajnih drugova JNA oficira i zamislite ta će se braniteljska nizanka nastaviti. Da ne povjeruješ. Treba tek poraditi na dikciji i tonu. Nizanka je to uvjerljiva scenarista i auktora Joška Lokasa te suradnika: Gorana Navojca i Ane Lokas Ćosković. Ona će se i nastaviti unatoč tome što u Hrvatskoj lavovsku podršku i lovu za snimanje dobivaju samo dva redatelja. A oni ne mogu bez petokrake, milicije ili šugoslavije. Jer Hrvatska ih i ima samo dva… Dva redatelja: Brešana i Matanića. Oni snimaju, gomilaju role bez prekida, svake godine. Samo oni snimaju, ostali ne postoje, nisu vrijedni, ne obećavaju, ne koriste srpske glumce, ne grebu se za lovu u Srbiji. Spala knjiga na dva slova. Živio HAVC, ma više SAVC.

Nego, jel nam ministrica onoga i medija NO Koržinek već upecala kojeg zločinca? Koji nam ruši YU i poziva na omrežno zlosilje? Čujem da se volonterski udružuje s redarima po trgovima. Od Terazija do Straduna. I pazi li pazi.

Dnevnik bezidejnog Perice

Upravo je tužno koliko je Vinko Brešan, kao redatelj, prazan. Koliko (ni) u ovoj njegovoj seriji nema ni humora, ni duha, ni kreative. Ali on snima svake godine, baš kao da je genijalni oskarovac. Rekli dečku u Beogradu da je duhovit pa on ne odustaje. Sluganski silovati.

Ovaj obilato plaćeni promašaj, veseli samo one koji su iz njega izvukli neki novac. Dok su redateljski ciljevi prozirni, što je uopće tema serije? Nje nema. Cilj je, kako neki kažu, krpanje Jugoslavije, nostalgija. No nije, ne slažem se. Velikosrbi su se odavno pomirili s teškim porazom od Hrvatske vojske, Jugoslavija im je mrtva. Ono što ova nazovi serija, kao i drugi njihovi alati sada rade, to je obnova srpstva. Ono za što je Milošević odbačen od istog, jer nije obavio očekivano. Žuđeni cilj je u seriji, kao i u tolikim sapunicama, dosegnuti im jedini i jedinstveni bratski hrvatsko-srpski jezik. Cilj je učiniti oficire JNA simpatičnima. Smijmo se. Cilj je zaboraviti što su oni razarali, na što pucali, gdje su sve artiljerijski urlali: Pali! Kako klali u Škabrnji, kako palili brodove u Dubrovniku, kako sravnili sa zemljom Vukovar, koliko granatirali Županju. Smijmo se. I kad duhovitosti nema. Zaboravimo žrtve, vrijeđajmo ih. Obmanjujmo. Brešanov oficir nosi televizor, kad ga stavi na Vinko Bresanormarić očekivano se uhvati za leđa, kao u vrtičkoj predstavi, a zatim još i kaže kako mu je bio težak. To je humor za maloumne, ne za djecu, ali samo ako su još i pijani. Na takve računa Bre-šan. Profitira, ne brine, i vodi u nove sukobe.

Osim izvlačenja novaca iz Hrvatske i HRT-a, Brešan je tu zato da hrani tobožnju regiju, čitaj Veliku Srbiju. To je jedan jezik, mi se razumijemo, mi se smijemo unatoč užasima koje su Beli orlovi, četnici kapetana Dragana, tzv. JNA, tobožnji paravojnici, u stvari bolesni Mladićevi koljači, godinama haračeći, počinili hrvatskim ljudima. Zaboravimo i smijmo se, još se ne zna čemu. Brešan u ovoj kvazinizanki ni sam ne zna što bi, skuplja odavno izlizane, šablonske kadrove nijemoga filma, Chaplina, Laurela i Hardya, Bustera Keatona i naravno obvezno, nedostižne mu, srbijanske filmske uzore. On je neinventivni skupljač, radosno. Nesposoban išta preraditi, stvoriti novu vrijednost a o humoru da dalje i ne govorim.

Kako Brešan želi sagraditi zaborav? On gomila slike svakodnevice, računa da mladi pojma nemaju kakva je ona nekada bila. On donosi štipanje tajnice od strane direktora, tipa ševe po sindikalim izletima. Jer to je bila ta nedostižna divota slobodnoga života u Jugoslaviji. To je nešto čega na Zapadu nikada nije bilo. To je znači bila ta ljudska i životna šugoslavija dok su Titovi kerberi lomili ljudske kosti po golootocima i gradiškama. No, to Brešana ne zanima, on računa da će roditeljima oteti mladost, kojoj je dosta ratnih strahota. To je teško, smijmo se. Okrenimo se budućnosti a prošlost će nam redizajnirati Bre-šan. Smijmo se. Hajdmo crtom manjeg otpora. Samo lako, samo zabavno. Smijmo se. Može i bez sadržaja.

Upravo je šuplje koliko se Brešan puta trudi u kadru imati petokraku i Titovu sliku. Samo nedostaje i srbsko kolo. A i to će mu nadoći, kao velika ljepota, u njegovim novim radnim uspjesima. Bez inspiracije. Mnogo bi lepo bilo da se opet ujedinimo pa da nam svima bude srbski pas materinji. Šta ćeš lepše.

Pazim koga ću istaknuti od glumaca jer pohvala neki put može biti i krimen. No, zasluge nije fer zanijekati. Pravo je čudo kako u tako šupljoj seriji neki glumac uopće uspije ostvariti pamtljivu ulogu. Na toj nemogućoj zadaći istaknuo se talentirani Goran Navojec. I bio drugačiji nego igdje prije. A to je čisti poklon koji je potpuno nezasluženo dobio potrošeni Bre-šan. Ruža svih ocvalih srbskih ruža.

Javor Novak

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.