Likovi i njihova djela

Auktor Romano Bolković

Mnogi me pitaju ovih dana hoće li Romano Bolković izdahnuti za vrijeme emisije? Mada se to mnogima tako čini, sve ih tješim i upućujem na to da pogledaju njegove nogice koje veselo titraju iznad poda studija, dok sjedi. Dakle ne će. Čini se samo kako on voli kmečati i stenjati dok vrlo polako i tiše zbori. A to je puno pravo svih onih govornika koji doduše nisu astmatičari pa to afektiranom impostacijom glasa prizivaju. Do nerazumljivosti. Uz tu prenaglašenu sporost, on izgovora pitanja falš dubljim glasom i samozaljubljeno, vjerujući kako si upravo time daje i dodaje na važnosti. Ti su govornici ili voditelji sama sebe, optimisti. Iako umorni. Sigurni kako su svime time ostvarili onu ukupnu karakternu a dodatnu vrijednost. “Ličnosti” bi se željeli. Od formata. No to mu tek dođe kao neki fonetski PDV. PDV koji, sram nas bilo, ne polučuje rezultat.

Njegova forsirana agramerština i mala frajerština (što ga sve silno samozabavlja) dobro bi se sljubljivale s nekim rock-gostom ili proizvodnim obrtnikom, no kad ju aplicira na i pred gostom koji je svjetski znanstvenik, profesor ili diplomat, tada to neugodno zaškripi i strši kao ubogi bezobrazluk. Tv-neprilagođenost ilitiga balast.

Govoriti sporo zatim je i logično, jer čovjek se želi čuti. I želi da taj eho traje li traje. A znamo, razumijemo ga, koliko sva ta “lektronika” puno prekratko traje. “Ali sve to stvara odbojnost” – kažu mi, a na to stvarno nemam odgovora. Gospodin Bolković uvijek je lijepo podšišan, obrijan i dotjeran. Možda mu frizeraj i kozmetika traju i dvostruko dulje od same emisije. No to samo ukazuje koliko on sve nas voli. Čak je i savršeno lakiran, pardon, počešljan. Dobro sad, nećemo o kravatama. Iako možda… možda su upravo one glavni krivci. Ako ih ne vezuje sam, već mu ih netko steže puno prejako.

Ministar Tomislav Ćorić…

…sigurno je prvi ministar na listi onih koje se opravdano napada i najčešće se traži njegova ostavka. Spornih situacija, koje mediji sve odreda zovu aferama, nakupio je mnogo. Pa kako to onda da ministar ostaje neokrznut? Riječ je o njegovoj naučenoj ili urođenoj sposobnosti da na svaku temu, optužbu ili zahtjev odgovara kao da se to njega ne dotiče. On ima svoje političke podatke, a mišljenja birača uopće ga ne zanimaju. No slučajno, ali obvezno, pohvalit će Izbavitelja, koji ga i štiti.

Glavni mu je izgovor corona kriza, kao da nezadovoljstva hrvatskih poduzetnika nije bilo i u prvome mandatu te iste Vlade. On je tako sada tobože aboliran od odgovornosti jer je između njega i njegove nadležnosti imenovan Stožer civilne zaštite i tu su na sceni sve njihove preporuke. Umjesto da se upravo sada pokaže sposobnim i pronalazi puteve kako da hrvatsko gospodarstvo nastavi disati, njegov pokušaj, kao i Stožera, da se uspoređuje s drugim europskim zemljama je promašen. Potpuno. Hrvatska je mala postratna zemlja, država nerazvijene demokracije, devastirana raznim privatizacijama te bi odnos vlasti prema gospodarstvu i danim stimulansima morao biti stubokom jači, diferenciraniji, poticajno specifičan. Usput, najnovije sudsko ograničenje sramežljive nadležnosti Povjerenstva za sukob interesa, vrlo je loš znak za ionako kržljavu inačicu hrvatske demokracije. Pogotovo kad se pogleda niz moćnika kojima su sada optužbe (s)pale: Plenković, Bandić, Dalić, Zdravko Marić, Karamarko… Time je otpao i posljednji smokvin list dirigirane tzv. demokracije u nas. Čak trećina odluka je obnoć pala.

Ako ministru Ćoriću kažete da vani pada kiša ili da je na susjeda pao zabatni zid, odgovor će biti jednak: Nije dobro u ovoj situaciji da pada kiša, nije dobra ni takva gradnja u tom predmetu zabatnih zidova. Kako kažete. Izražavam sućut obitelji. Točka. Nema tu propitivanja tko je izdao i naplatio građevinsku i uporabnu dozvolu za kuće građene prije samo nekoliko desetljeća ili manje. Tko je tu u gospodarstvu bio i ostao profiter i hoće li tu praksu on prekinuti? Što minister misli o legalizaciji kao apsurdu nad apsurdima. Slaže li se on s njome? Građani je poslije potresa zovu i prijevarom i pljačkom. Tko, svemu unatoč, cijelo vrijeme naplaćuje vodu, struju i sve ostale režije? Nema odgovornosti, “ujeo vuk magare”. Prešutno, ministar svime time, odobrava i staro i novo stanje. A uplatnice su izgleda, viša sila.

Ako ga slučajno priupitate što je to bilo s Nacionalnim parkom Krka i natječajem, primjerice, je li on proveden nelegitimno, ministar će vam i opet tihim glasom pobrojati procedure i uopće se ne će doticati kompetentnosti i kvalifikacija kandidata. A zatim će skrenuti s teme u čemu je majstor i stati glagoljati o važnom pitanju zaštite okoliša te novim projektima. Projektima u gospodarstvu koje ćemo vidjeti ne znam kada. A kad i projekta ima bit će vam predstavljen od ministara kao nešto izuzetno a ne kao prirodni razvoj neke države. Recimo željeznica. Zapravo se naježite od te lakoće mirnoće ako imalo razmišljate o hrvatskome gospodarstvu. Kao rasadniku problema, kao državnome gušenju i prikazivanju stanja ružičastijim.

Ministar hrabro negira i da se poduzetnicima kasni po nekoliko mjeseci s isplatama minimalnih potpora. Kašnjenje kaže da je moguće ako neki papiri nisu bili dostavljeni, međutim ako nisu bili dostavljeni ona nema ni isplate. Do daljnjega. A to nije slučaj, isplate su stigle, ali krajem siječnja za studeni. Sam sebi kontradiktoran ministar Ćorić dalje kaže kako će sve potpore stići. Uskoro, početkom veljače za prosinac a zatim i za siječanj. Onda je li kasne? Jesu li to papiri? Ili su poduzetnici oni koji govore istinu?

Posebno mjesto, ako ga se pitanjem stjera u kut, ne samo u njega, nego i u Izbavitelja, uvijek zauzima retorika kako je bilo prije i tko je prije bio odgovoran za konkretne probleme. To je onaj famozni odgovor: mi smo taj problem naslijedili. Naravno da nitko ne pobija odgovornost prethodnih Vlada ali zar trebamo ignorirati protok vremena? Kad je netko prije tebe pokušao s neodgovarajućim ključem, pa nećeš valjda i ti? I pitanje je bi li ga ti bio uopće uzeo, kao odgovarajućeg, da prije toga nisi vidio na djelu onaj prethodni, neadekvatan ključ. Dobro jutro. Odgovoran političar ne dijeli probleme na naslijeđene i nove, nego ih jednako rješava sve a kad ne uspije, priznaje svoju odgovornost. E ali, kad se u Hrvatskoj rodio političar koji će kazati: nisam imao pravo ili to je moja grješka? Vrhunac autokritike je kad kažu: očekivali smo tako i tako ali dogodilo se ovako. Množina. Očekivali smo. Dogodilo se. Nitko to nije mogao predvidjeti. Kao da građani mogu predvidjeti klopke i troškove koje im Vlada stalno baca pod noge.

Bivša ministrica, bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić

Kako je sama kazala na svojevremenoj tiskovnoj, daje ostavku kao potpredsjednica kako ne bi bila uteg Vladi. Danas, kad je politički potpuno rehabilitirana te je imenovana za čelnicu jedne tako značajne tvrtke kakva je Podravka, osorno se obraća novinarima. Kad ju pitaju o aferi Borg i njezinoj ostavci, ona im, tobože dosjetljivo, odgovara protupitanjem: Možete mi objasniti što je to po vama afera Borg? Ne znam jesu li joj novinari odgovorili kako je tu riječ o onoj jednoj očito nepostojećoj i izmišljenoj aferi zbog koje je Dalić sama izjavila da daje ostavku u Vladi i to je još potkrijepila argumentum: Ne želim biti uteg.

Podravka je oduvijek bila poseban ponos Koprivničko-Križevačke županije ali i mnogo šireg kraja. Naravno i Hrvatske. Ovo političko imenovanje zamotano u imenovanje od strane dioničara nije uvjerilo stanovnike te županije. Štoviše, doživjeli su ga kao nametanje Zagreba. Novinari su se naravno pitali i što je s percepcijom političarke Dalić koja nosi hipoteku Borg. No, vodstvo HDZ-a i sam Izbavitelj u zadnje vrijeme pojačano i zdušno rade (pred same lokalne izbore) kako da u birača što jače ogade HDZ.

Moćan je i odgovor ministra Ćorića na pitanje o hipoteci Borg kod Dalić. Njegov odgovor glasi: Martina je Dalić imala i svoju raniju povijest i prije afere Borg! Divno negiranje odgovornosti, zar ne? Hajdmo to primijeniti i na sve one koji su izazvali neku aferu. Pa svatko je imao povijest ili je nešto prije radio, mada Hrvatska ima i takvih divnih pojedinačnih, kojima je upravo politička funkcija bila prvo radno mjesto.

Nagrađena je to šutnja. A za nju već otprije znamo da je zlato. Kaže Todorić, suho zlato. Imate puno pravo pogađati koliko je tu suhog zlata bilo i koliko bi palih ljudi bilo da nije žrtvovana Dalić. I da ona nije pristala na to. Imate pravo pogađati čija bi se fotelja prva zaljuljala. Ovako, afera Borg je prošlost. Ili možda ne će u njoj ostati?

Ovim ustoličenjem, Dalić nije samo politički rehabilitirana nego joj se pred umirovljenje, za koju godinu, želi i honorirati šutnja koju je savršeno odradila nakon bučne afere Borg. To je ustaljena stranačka praksa u RH koja izravno udara na iseljavanje i depopulaciju. Politika bira podobne, od kojih ima koristi, hvaleći njihovu stručnost. I trguje utjecajem, imenovanjima itd… itd. Tako nam žele poručiti kakav se kadar traži, istovremeno šaljući hrvatske mlade i sposobne kadrove, koje smo vrlo skupo a “besplatno” kvalitetno odškolovali, na rad u zapadne zemlje. Njima na poklon. Jer, kako i sami građani ironično kažu: Mi nismo imali mladih stručnih kadrova za Podravku iz naše županije. Čini se, mi mladih, a perspektivnih kadrova, nemamo ni iz svih drugih hrvatskih županija. Prioritet su nam provjereni stranački igrači koji će postulate, ovdje prehrambene industrije, svladavati u hodu… I to na poziciji predsjednice Uprave.

Sve me to podsjeća na ono prastaro iz tzv. JNA: A što si ti? – Građevinar. – E ti ćeš da budeš intendant… “Jer svatko ima nešto da nauči u JNA!”

Javor Novak

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.