Pucnji u Vladu (i pucnji bankarskog virusa u ovršene)

Više je nego tragikomično što punih tjedan dana slušamo Andreja Plenkovića i policiju i sve medije kako traže motiv pucnjave na Trgu sv. Marka. PlenkovićI još se ne zna. Nakon što je pucano u nevina policajca na osiguranju, strijeljano je rafalnom paljbom u prozore Vlade (užeg kabineta) nakon što je, nesposobnošću (ukupnog) policijskog osiguranja, napadač bježao i pobjegao, mijenjao okvir pa se vraćao i nastavio strijeljati, nakon što je čak (sic!) stigao i ostaviti facebook poruku, nakon što je pobjegao čak na drugo brdo (Jabukovac), nakon što ga policija nije uhvatila u bijegu nego ga je „pronašla“ (punih pola sata kasnije). A pronašla ga je samo zato što su to građani dojavili policiji (u helikopteru?) gdje to leži taj samoubojica, odnosno njegovo nemoćno, mrtvo tijelo. Još se traži motiv. Kad će biti nađen, još se ne zna. Da, stvarno. Ma koji je to istinski motiv napadača? Možda pucanj u voćnjak nekadašnjih jabuka na ovoljetnom tuškanačkom Jabukovcu?

Plenković bi vrlo rado stvar proglasio terorizmom (ipak intimno, ne i naglas, osjeća da je on taj koji je bio napadnut?) ali to po zakonu ne ide samo tako, policija mu je pokušala (privremeno) izaći u susret, ali samo zakratko. Znači, nije to napad na njega. Očito. Vrhunska je, nadalje, Plenkovićeva izjava kako za osiguranje predstavlja problem što je napadač došao iza ugla. Pa naravno, ljudsko oko ne može vidjeti iza ugla. Uvjerljiva je i izjava glavnog ravnatelja policije Nikole Miline kako nitko nije mogao vidjeti (ni predvidjeti!) što napadač nosi iza leđa. Svakako. Razumijem. Opravdava li to svaki mogući budući terorizam iza ugla?

Obična prometna kamera pri 80, 100 ili 120 km/h brzine vozila jasno razaznaje realno sitan broj registarske pločice, ali iza ugla, ama nema tih kamera koje bi mogle razaznati položaj ruku potencijalnog napadača, niti bi se iz tih snimki moglo uspješno prepoznati da je neki (spor i visok) pješak nešto sumnjivo nosio iza leđa. ĆorićKažu nama Plenković i Milina, bilo je to iza ugla. No nazdravlje takvu osiguranju koje štiti tek trgove. A motiv? Motiv se još traži. Moćno. Odajem. Nikako da ga proizvedu.

Bankarska rafalna paljba na nezaštićene dužnike nastavlja se nemilice, unatoč koroni. Nadmoćna je i izjava ministra Tomislava Ćorića, koji kaže kako Milanovićeva oštra kritika dolazi danas, a dobro znamo da je isti, kao predsjednik ondašnje Vlade, gomilao ovrhe i baš ništa tada nije poduzimao. Zaista, ministre Ćoriću, opravdali ste se. Potpuno. Jer, osim što vas bije glas cjelovito nelegitimnog ministra pri imenovanju direktorice Nacionalnog parka Krka, a i donekle povezanog s aferom vjetroelektrane, vas, koji se danas, sasvim jadno, pozivate na davnu Milanovićevu premijersku vlast, vi biste se izgleda tako rado (još i dan danas!) s njome uspoređivali. Impozantna paralela s davnim a lošijim. To uvijek vodi boljem. Možda biste tako mogli i zatvarati novinare jer jedna je vlast u SRH to već temeljito i godinama odrađivala. Možete dakle i vi. A možete i napredovati u tom smjeru. Ipak smo u 21. stoljeću. S osiguranjem, svakako.

Vlada kao da spava, do kraja godine možda donese i (po)neku sramežljivu odlukicu o kamatarenju. A možda će i kasnije nastavljati šopati, a tobože sankcionirati te svoje omiljene i najjače bankarske sponzore. Te osobne donositelje brojnih masnih probitaka političarima svih fela i vrsta, i tako ih time i pogladiti te potaknuti da nastave i dalje. Ne diraj lava dok ne spava.

Pohlepne banke, koje su (kazao bih i nalik mafijaškim poslovima) hrabro i profitabilno, (ras)prodale sva svoja (sporna) dugovanja i prepustile ih oštrozubim trećima (perući ruke) ostaju time u sedlu. rukovanje2Bilježnici nemaju ništa s time. Pa makar se radilo i o dugovima ispod samo tristo kuna. Vlast te i takve banke, a koje mnogi nazivaju lihvarskima, ne smije dirati jer bi time dirala i u svoje (obilne) kredite i brojne i te kako političarima mile beskamataruše. Tako ih Plenkovićeva (ucijenjena) vlast mazi, unatoč presudama, u kojima bankarski apetiti bivaju dijelom (daj Bože i ukupno) ograničeni te srušeni već postojećim i živim pravomoćnim presudama. No, bit će političarima još reprogramiranja dugova, još beskamatnih kredita. Ne, nema tu ni sukoba interesa a niti pogodovanja. Zašto uopće pitate?

Na kraju, treba reći kako Plenkovićeva Vlada nešto i poduzima, pomaže gospodarstvu. Bilo bi nepošteno reći da ne poduzima. No, prije nego padnemo u ekstazu zbog tih pomaganja, treba reći da je riječ o Vladi koja se strmo zadužuje. S 80 % BDP. Za sada. I još nam time i te kako uvjerljivo poručuju kako se ne trebamo brinuti zbog toga. Pa naravno, sva svjetska gospodarstva zbog takva se sjajnog rezultata uopće ne zabrinjavaju, ne? Oni ga, štoviše, slave. Ma ima i država koje su zadužene još i mnogo više. Dakle možemo. Ugledajmo se, kao ministar Ćorić, u one lošije od nas. To je jako dobro jer njihovi će građani, baš kao i mi, sve to kad-tad morati platiti. Platiti svojim odbicima i PDV haračima na plaćama, kada pokuca cajt otplate. Kao veliki uspjeh ove, legendarne, Vlade. Ali i brojnih kontinuitetnih budućih.

Vlada i država koja nije u stanju podmiriti osnovni dug veledrogerijama čime i dobavljačima lijekova, po istinskim bolničkim obračunima, zaista se ima čime obraniti, i štoviše, pohvaliti. Plenković ponovno ispaljuje divnu sentencu pa kaže kako je ova Vlada veledrogerijama već isplatila tolike velike novce. Izgleda, bio im je to čisti poklon. Božićnica. Pa gle, isporučene robe nije ni bilo. A dobavljači su gramzivi. Čak štoviše, oni su toliko drski da bi htjeli sav iznos za (davno) isporučene lijekove. Stvarno nezahvalno. A toliko su novca „od Vlade“ već dobili.

To uostalom i uopće nije novac iz proračuna, od hrvatskih poreznih obveznika, nee to je Plenkovićev, Vladin novac. I sada bi te nezasitne veledrogerije, zamislite, htjele još. Umjesto da poklone robu, kao i posvuda u svijetu i dalje normalno posluju. Zapravo bi ti mrski doturitelji bolničkih i ljekarničkih proizvoda, svih nužnih lijekova, trebali odustati. Donirati sve lijekove Plenkoviću, koje godinama nije platio. I pri tom biti sretni i zadovoljni. Pa oni su već toliko novca „dobili“ od ove širokogrudne Vlade. Što žele još?

Ukratko, nije sramota ove Vlade što je većina bolnica već blokirana i što će osnovnih lijekova hrvatskim građanima nestati, već ih nestaje, nego je to sramota drogerija, koje traže naplatu svojih prastarih dugovanja. Stvarno nekorektno i neutemeljeno. Uostalom, to su sve stara dugovanja. A novca nema, treba kupovati blindirana službena vozila. To nam je sada (svima) najvažnije.

Sve to vrijeme, građani ne mogu svoj BDP zaduživanjem produživati do u nedogled, do nezamislivih postotaka, ali to može Vlada Andreja Plenkovića. štednjaGrađani ne mogu dobiti ni odgodu ovršenja, ali Vlada Andreja Plenkovića može ne ispunjavati svoje neupitne dugove koliko god (godina) hoće. I nema ovrhe. Građani Republike Hrvatske zločinci su kojima se brzo sjeda izravno na bankovne račune (unatoč tajnosti depozita) kada nisu platili tristo kuna, ali Vladi se ne će dogoditi baš ništa ako svoje dugove (u milijardama) godinama ne plaća. Jer dobavljači su, kako nam poručuje Plenković, od Vlade već dobili tolike novce.

A kolike su kamate, po lihvarskim kreditima, do sada uplatili hrvatski građani? I još nije dosta. Svima nam je naravno jako drago da su toliki, toliko zaduženi. Sigurno sve bezrazložno. Pa standard nam je na samome vrhu europskoga. Zahvaljujući ovoj Vladi. Idemo mi i dalje.

Tako to biva u svim kamenim demokracijama, tako i u našoj. U kojima se sa stvarnih, akutnih problema građana, s totalnim padom našeg općeg standarda, s punog dužničkog robovlasništva, pozornost tjednima skreće na infatilijadu pubertetlija na položajima. Na svađu ovakvog neodraslog predsjednika države s ovakvim neodraslim predsjednikom Vlade. Ko će koga, iz dana u dan. Zabavljajte se, robovi.

Hrvatski neprijatelji mogu biti iznimno sretni: u cijelom okruženju, u vascelom regionu, nema države u kojoj se predstavnici dviju najviših državnih funkcija nadmeću u mokrenju u dalj. I tako u (hrvatskim) tjednima. Bravo, dečki. Imate li još i za sutra?

Javor Novak

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.