Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Malo fantastičnih relacija

A sada nešto sasvim drugačije (M. Payton) nešto drugačije, kao predah od stalnih političkih prljavština u Hrvatskoj…

Oni, koji imaju pristup jesenskome nebu, pristup nezagađen svjetlima, bistar pristup bez oblaka, mogu „golim“ okom Mars1vidjeti Mars. Planet velikih čovjekovih žudnji, možda najvećih nakon onih za osvajanjem Mjeseca. Kao što se zna iz rimske mitologije, Mars je bog rata i sin Jupitera. On je i bog proljeća, pa je svečano slavljen u ožujku (odatle ime »mart« tome mjesecu). To su Idus Martias ili poznate Martovske Ide (koje u RH traju 12 mjeseci). Posvećen mu je i dan u tjednu (utorak, tal. martedì). U starih Rimljana bio je to najvažniji bog, čašćen kao otac rimskoga naroda pa su se oni nazivali i djecom boga Marsa…

Ovih dana, oko 20 sati, s istoka nam raste ta žućkasta „zvijezda“ i oko ponoći dostiže zenit. Lako ju je uočiti, čak i za jakoga Mjeseca, koji ovih dana „opada“ od uštapa prema srpu. Lijepo je vidljiva sve do 7 sati izjutra. Tada možete uspoređivati slične veličine: na istoku bijelu Danicu a na zapadu žućkasti Mars.

Tako dobru vidljivost, velike svijetle točke planeta Marsa, zahvaljujemo njegovu elipsoidnom putovanju oko Sunca i dolaskom u maksimalnu zemljinu blizinu posljednjih godina. Pojava je to koja se ponavlja približno svakih pet godina. nače, prosječna udaljenost Marsa od Zemlje iznosi čak 55 milijuna kilometara, a Mjesec je udaljen „samo“ nešto malo više od 384.000 km. Iz ovoga je vidljivo koliko su visoko postavljeni ljudski apetiti za osvajanjem Marsa.

Kad gledamo naše jesensko nebo, imamo priliku i usporediti ta dva nebeska tijela: Mars i Mjesec. Gotovo pun Mjesec, kao lampaš i tanjur, proteklih je dana jače osvjetljavao naša dvorišta i livade izvan grada i to toliko, da nam ručna svjetiljka vani, umalo nije bila ni potrebna. Ali Mars je tek točkica na nebu…

Kad jednog lijepoga dana budemo letjeli na njega, to će biti onda kad nam on bude najbliže. No čak i tada, odiseja Mars3tog jednosmjerna leta, trajat će čak oko pet mjeseci. A povratna? Povratak ne će moći uslijediti odmah. Nakon zadržavanja na Marsovoj površini morat ćemo ponovno čekati na najkraću moguću rutu povratka. Tako pothvat osvajanja Marsa neki opravdano nazivaju višegodišnjim.

Zašto je sve to tako? Primjer: Ako putujemo automobilom od Zagreba do Venecije, što je put od samo 378 km, trebao bi nam jedan pun spremnik goriva. No, zaputimo li se iz Zagreba primjerice u Oslo, udaljenost je 2.060 km i ako ne zastajemo na usputnim benzinskim postajama, mi trebamo ugraditi i ponijeti sobom spremnik goriva koji teži i drži čak više od 200 litara!

Upravo je to jedan od glavnih problema pri osvajanju Marsa. I ne samo njega, naravno. Naša dosadašnja polustoljetna napredna logika: lansiramo mali satelit u Zemljinu orbitu - trebamo manje spremnike, ako šaljemo ljudsku posadu u Mjesečevu orbitu – tada trebamo velike spremnike, po pitanju Marsa više ne drži vodu. I to ne samo zbog količine goriva već i zbog brzine leta. Do sada smo letjeli do 40.000 km/h s ljudskom posadom. Istina, razne sonde i sateliti, koje smo poslali u dubinu našeg sustava postizali su i više nego duple brzine ali radilo se o višegodišnjim pa i višedesetljetnim putovanjima te korištenju tzv. gravitacijskih praćki. Istina, te male letjelice imale su i drugačije, napredne pogone ali mi za ljudsku posadu još uvijek nemamo nov pogon koji se ne bi oslanjao na prestarjelu logiku: spremnik – motor. U nju se uklapa i mnogo očekivani ionski pogon, unatoč njegovoj revolucionarno maloj veličini spremnika.

Već odavno trebamo takav pogon za svemirske letjelice, koji će gorivo uzimati iz okoline a ne iz glomaznog i teškog spremnika sa skupocjenim kemijskim gorivom. Ali jaka takva pogona nemamo. On bi lako mogao izazvati i revoluciju pogona na Zemlji, gdje se sada radosno zavaravamo s električnim pogonom kako je on i čist i lako dostupan. A nije ni jedno. Velika većina struje dolazi nam iz fosilnih i nuklearnih izvora koji su sve samo ne čisti.

Eksperimentalni pogoni su jedno a pogon koji bi digao tisuće tona tešku letjelicu i uputio ju put Marsa brzinom od barem 100.000 km i tako bitno skratio putovanje ljudske posade, već desetljećima nemamo. S toga tvrdnja astronautičara kako ćemo se na Marsu iskrcati 2030. do 2035. predstavlja više žarku želju i krupnu nadu a manje realnu opciju. Oni su pomalo i futuristi, uvijek sanjaju ono teško dostižno ili nedostižno ali, bez toga nema napretka.

Osim po pogonu i brzinama leta, po čemu je još odiseja na Mars nedostižna? Ona je nedostižna zbog dvaju vrsta zračenja: sunčevu i onom kozmičkome. To su dva dijametralno ovisna i nejednolika zračenja. Naime, kad je kozmičko zračenje jače - sunčevo je slabije i obratno a oba su nam pogubna. Netko će reći: pa to nije ništa novo, s Gagarintim smo se susretali još od Gagarinova orbitalnog leta 1961. do programa Apolo i slijetanja na Mjesec te do programa Space Shuttle i boravka u velikoj svemirskoj postaji u zemljinoj orbiti.

Točno, ali trebamo znati i da je Jurij Gagarin u svemiru bio tek manje od dva sata, da je let ljudi na Mjesec trajao samo nekoliko dana a da je duži boravak ljudi u Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) ustanovio cijelu seriju novih problema. Takvih, da je danas prevladavajuće stajalište da smo s prvim ljudskim letom na Mjesec, zapravo „imali veliku sreću“.

Osim što u bezgravitacijskom prostoru ljudi gube mišićnu masu, gube i na gustoći kostiju. Tu su i problemi nalik onima za leta vojnih pilota pri velikim gravitacijskim silama: krv ne dotječe u dovoljnoj mjeri u srce i u mozak. Vojni piloti, s time se nose u posebnim skafanderima, u situacijama koje traju minutama. No, astronauti će takva odijela trebati pri desetak puta dužim i većim ubrzanjima.

Zbog svega toga, očekivati kako ćemo za samo petnaest godina imati pogon bez spremnika, koji će nas pogurati do sto i više tisuća kilometara brzine, da ćemo imati zaštitne štitove od zračenja te da ćemo riješiti probleme s gubitkom mišićne i koštane mase te krvotoka, vrlo je malo vjerojatna. Još riješiti pitanje zračenja sa štitovima na letjelici, ne bi trebao biti nikakav nerješiv problem, ali kakva će odijela trebati astronautima na nezaštićenoj površini Marsa?

Mars naime, nema ni magnetsko polje, ni gustu atmosferu kao Zemlja, nema zaštitu te višemjesečni boravak na njegovoj površini otvara cijeli niz novih problema od kojih je zračenje samo jedan. Nije s toga čudno što neki auktori pišu o letu na Mars prvo kao o jednokratnom putovanju. O prvim putovanjima pri kojima bi žrtvovane posade gradile prve autonomne stambene objekte a naredne bi posade onda započele proizvodnju svega neophodnog za život te bi mogle godinama preživjeti na Marsu i vraćati se na Zemlju.

Nemali problem je i komunikacija a za nju nemamo baš nikakvo rješenje. Naime, Marsova putanja je eliptična. Nasa MarsPolijetat ćemo sa Zemlje kad nam je najbliži ali će nam poslije slijetanja, tijekom vremena, Zemlja postati vrlo udaljena. Procjene kažu da će porukama sa Zemlje trebati do Marsa oko pola sata (20 do 40 min). Zamislite sada neki problem, koji posada na Marsu doživi. Kako ga riješiti ako vam za tek nekoliko poruka, trebaju cijeli sati? Isto tako, komunikacija ne će biti moguća kad Mars zađe za Sunce ili se ispriječe i druga tijela Sunčeva sustava…

I pitanje gravitacije jest ono, koje će, pored mnogih drugih, znatno ograničavati i skraćivati boravak astronauta izvan broda, ili kasnije kupole, na površini Marsa. To je tako zbog slijedećih datosti: Zemljin promjer iznosi nešto manje od 12.800 km. Promjer Marsa gotovo je točno upola manji: 6.800 km. Jedini s kojim imamo iskustva u hodanju površinom je Mjesec. Njegov je promjer gotovo točno upola Marsova promjera: 3.500 km. To znači, Marsova gravitacija bit će nam jača od Mjesečeve ali bitno manja od kućne, Zemljine. To ćemo morati nadoknađivati u „teretani“ na Marsu, i to pod kupolom.

Kad odbijemo vrijeme za spavanje, hranjenje, higijenu, dekontaminaciju pri povratku izvana u kupolu te sate provedene u teretani, rad posade na površini Marsa teško da će moći biti prosječno ukupno dulji od samo nekoliko sati dnevno. Pogotovo ako će jedan član posade satima još i „razgovarati“ sa Zemljom. To će diktirati i duži boravak posade kako bi se obavili svi željeni pokusi i proizvodnja. Povoljan trenutak lansiranja za povratak, iz tada najveće blizine Zemlje Marsu, važan je i zbog količine goriva i zbog njegove težine. Sve to misiju pretvara u višegodišnju.

Jednoga dana, kad će se s većim letnim brzinama i novim pogonom, znatno skratiti i vjerojatno bitno promijeniti ruta leta te zadržavanje svake pojedine posade na Marsu, sve će biti drugačije. Brz dolazak (unutar 25 dana) i isto takav odlazak su prioriteti ako se želi izgraditi proizvodne i stambene nastambe na površini tog dalekog i negostoljubiva svijeta. Jer boravak na Marsu otvara probleme, ni izbliza nalik onima na Mjesecu. U najkraćem, to su velike i povećane potrebe za kisikom, vodom, hranom, energijom (ne samo za rasvjetu) sve do čiste odjeće i njezina pranja. Odgovori, koje dobivamo oko većine od ovih pojedinih pitanja, ne zadovoljavaju. Zašto? Zato što primjerice uzgoj algi za kisik, a koji je moguć, pretpostavlja prvo izgradnju nastambe.

Mi (još) nemamo ni približnih financijskih i tehnoloških mogućnosti slati brod za brodom na Mars i time riješiti velik problem transporta opreme. Sa sadašnjim pogonom, transporter bi sletio za oko sedam mjeseci a vratio se tek za nekoliko godina. Kako u tim uvjetima, jednim letom, prebaciti sve? Postoje znanstvene ideje i brojni pokusi koji dokazuju mogućnost rješavanja i pitanja vode pa čak i energije ali ne postoji posložen integralni sustav koji bi sve to objedinio, lansirao velikom brzinom i za mjesec dana aterirao na Mars. Zato je planirano slijetanje 2030-2035. čista iluzija. Danas.

No, osvajanje Marsa moguće i ovako, pješke. Ali s velikim ljudskim žrtvama. Ona pak prava i ozbiljna odisejada, da bi se odvila kao stvarni početak dugoročnog osvajanja Marsa, prvo mora riješiti pitanje pogonskog stroja i brzine leta a odmah zatim i pitanje kvalitetne komunikacije Zemlja-Mars i obratno. Tek tada, transportne letjelice postat će trajekti za Mars a na njemu će se tada rješavati i pitanja zaštitnih nastambi, i kisika, i vode, i hrane te dobivanja električne energije iz ledenoga svemira. Ni pitanje zračenja nije nerješivo.

To što smo na Mars i u njegovu orbitu, proteklih desetljeća, poslali mnogo bespilotnih letjelica, upoznajući se s njegovom atmosferom; što smo iskrcali vozila koja su uzorkovala tlo, kamen i prašinu te koja su nam odaslala i prikazala stotine tisuća fantastičnih fotografija, tek je pionirski posao. To je jedna iznimno skupa, dugotrajna i velika a nužna i dragocjena predradnja. Ali predradnja za posao koji nas svakako čeka i koji nam neupitno treba. Bez obzira na to što je riječ o izazovima kojima (još) nismo dorasli.

Kakvi smo do sada bili, i još jesmo, prema Zemlji, razvijanje alternativne lokacije bit će nam nužno. I to mnogo prije nego što to danas mislimo.

Javor Novak

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 31-10-2020, 14:51:03

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.