Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 …“Muslimani će Hrvatima nametnuti“…

Bakir Izetbegović (1956.), nakon oca Alije, znatno je radikalizirao vrh politike u BiH. Kako piše Wikipedija: „Zbog njegovog protivljenja propao je Prudski proces o federalizaciji BiH na četiri federalne jedinice 2009., Izetrkojeg su vodili Sulejman Tihić te predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.“ Naravno, ugnjetavanje Hrvata u započelo je još političkim ukidanjem od strane RH, Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Kao što je poznato, Prudski proces, u najkraćem, označava niz sastanaka unutar deset mjeseci 2008. između trojice predsjednika vodećih nacionalnih stranaka. Na njima su raspravljane ustavne reforme, popis pučanstva, status Brčko distrikta i pitanje državne imovine. Proces je propao zbog frakcijskih borbi unutar SDA, kad se Bakir Izetbegović suprotstavio, komentirajući kako to ide na štetu Bošnjaka.“ I Haris Silajdžić tada je prigovarao da Prudski proces podcjenjuje bošnjačke nacionalne interese. Koliko su Bošnjaci u ratu bili slabi, toliko u miru žele imati cijelu BiH samo za sebe.

Silajdžić već tada, 2008-me, drži kako su predstavnici muslimanskog i hrvatskog naroda samozvani, samoproklamirani i nelegalni. Podsjetimo, Sulejman Tihić bio je predsjednik SDA od listopada 2001. do rujna 2014. pa samo Silajdžić zna kako je Tihić tada mogao biti samozvani, samoproklamirani. Isto tako, Dragan Čović bio je Tihicpredsjednik HDZ-a BiH pa nije uvjerljivo radikalno stajalište Silajdžića o nekakvim samoproglašenim predstavnicima. Isti također zaboravlja da je upravo i sam osnivač SDA BiH Alija Izetbegović za svog nasljednika na mjestu predsjednika stranke imenovao baš Sulejmana Tihića.

No s Tihićevim imenovanjem u stranci je počeo proces sekularizacije. On nije bio pripadnik islamističkog pokreta pa se našao na udaru istog a koji je držao vodeća mjesta u stranci. U godinama poslije 2005. Bakir Izetbegović čak je i podržavao izbor Tihića na čelu stranke. No „kako je javno podržavao Tihićev angažman u Prudskom procesu, iako je bilo jasno da se od njega ograđuje, unio je zbunjenost unutar članova stranke“. To je to poznato sjedenje na dvije a ako treba i na tri stolice. „Tihić se, kao čelnik stranke, ogradio od ekstremizma odbacivši unitarističke zahtjeve za ukidanjem Republike Srpske, u čemu je (još i prije Prudskog procesa) uživao i Izetbegovićevu podršku. No, izgleda je u Bakira došlo do naknadne pameti.

Čini se najveći „zločin“ Tihića bio je taj što je „na Kongresu SDA izjavio da želi napraviti multietničku stranku, te se udaljiti od nacionalističkih stranaka.“ Tako je zametnut sukob, koji je eskalirao u Prudskom procesu povodom kojega je Silajdžić dao mnogo oštrih i osuđujućih izjava kao pravi muslimanski fundamentalist. Ustvrdio je kako se „BiH SDAoduzima ravnopravan status sa ostalim bivšim jugoslavenskim republikama“. U govorima, puna su mu usta bila jedinstvene BiH, baš kao i dan danas Bakiru Izetbegoviću.

U stvari, oni rade sve da BiH nestane onakvom kakva je bila: multietnička. Da ju pretvore u tobože građansku, jedinstvenu državu a koja bi u stvari bila ništa drugo nego unitarno muslimanska i totalitarna. U godinama koje su uslijedile, osim kaosa institucija u BiH, političko se stanje pogoršalo naročito po Hrvate. Nekakva jedinstvena BiH, koja bi morala prije svega biti ravnopravna zajednica, nestaje sve jače i sve brže. Radikalno muslimanski vrh SDA, obrušava se na Hrvate i to na način da svuda i na sve načine, muslimanski radikali uvijek „spašavaju“ cjelovitu BiH. Kao JNA Jugoslaviju, zvuči poznato, ne?

Tadašnji je predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA BiH) Sulejman Tihić, odgovorio na napade kako Stranka za BiH i njezin predsjednik Haris Silajdžić "ne znaju da rješavaju probleme u BiH, već znaju samo da ih stvaraju". (...) "Zahvaljujući upravo njihovom ponašanju, BiH u posljednje dvije godine ima zastoje i odsustvo progresa reformi na europskom putu", rekao je Tihić. Prema tome nisu Hrvati u BiH izmislili svoju neravnopravnost, niti imaju priviđenja kako se BiH iznutra urušava i uništava, već se to bjelodano dijagnosticira činjenicom i izvan hrvatskoga korpusa (Tihić).

Međunarodno Vijeće za implementaciju mira (PIC), Valentin Inzko, u ožujku 2009. izjavljuje kako će „njegov prioritet biti podrška Prudskom procesu“. 2009. Čović i Tihić sastaju se s predsjednikom Vlade RH Ivom Sanaderom a on je Prudski proces„izrazio podršku Prudskom procesu i zahtjeve da hrvatski narod u BiH bude suveren, ravnopravan i konstitutivan s preostala dva naroda“. Ali i ništa više od tog deklaratornog stajališta. Međunarodna je zajednica, strahovala od Izetbegovićeve tvrdolinijaške struje, ali što je učinila?, što poduzela? Samo dodatnu štetu i šutnju nad divljom muslimanskom supremacijom i daljnjim dokidanjima prava Hrvatima kao konstitutivnome narodu. Vehabije su tek (indikativna) priča za sebe.

Iako bi se iz svega dalo zaključiti kako su radikalni Muslimani u BiH ostali izolirani i sami, to se jednostavno nije dogodilo. Do nove radikalizacije stanja dolazi s Bakirom Izetbegovićem, čovjekom koji je bio izabran na brojne funkcije u državi. Tim više, upravo zaprepašćuje, kako takav vođa može imati toliko radikalna stajališta, puna mržnje spram nekada savezničkih Hrvata i Hrvatske.

Nije nažalost baš nikakva novost da je Bakir, za razliku od svog oca Alije, skloniji radikalnoj retorici. Nije niti to da se s optužbama i zvučnim uvrjedama redovito okreće suprotiva Hrvatima i Hrvatskoj a gotovo nikad Srbima i Srbiji. Baš kao da je Hrvatska okupirala BiH 90-ih, baš kao da Hrvatska ima svoju zasebnu državu u državi a ne tzv. RSK. Štoviše, tabor Izetbegovića, poznat je po optužbama Hrvatskoj da upravo mi želimo dijeliti BiH!? I to nakon što je BiH međunarodno, već odavno podijeljena.

Kao radikalni islamist od oca radikalnog islamista i Bakir Izetbegović vidi i poštuje samo svoju braću Muslimane u Splitski sporazumBiH a s ostalima ne želi surađivati. On spremno zaboravlja Washingtonski sporazum (1994.) svoga oca, kojim je okončan muslimansko-hrvatski sukob ali je i zajamčena puna ravnopravnost naroda u BiH. Bakir Izetbegović zaboravlja i Splitski sporazum (1995.) Alije Izetbegovića i dr. Franje Tuđmana o vojnoj suradnji protiv zajedničkog neprijatelja (Srbije). Ta je pomoć dakako, kud i kamo tada bila potrebnija BiH, nego RH. Konačno Alija se i otvoreno obraćao Tuđmanu i tražio pomoć. U svome očaju ali i lukavosti, u jednome je trenutku čak ponudio RH da podijeli BiH i uzme Cazinsku krajinu! Tuđman tu udicu naravno nije prihvatio ali to Aliju nije smetalo da beskarakterno i godinama RH optužuje da je željela, i još želi, podijeliti BiH. Državu već odavno podijeljenu. Uostalom sve te Alijine, Bakirove i Siladžićeve bajke o jedinstvenoj BiH padaju upravo na skupome iskustvu iz ovih 25 godina kaosa i nepravde u državi koja jedva postoji a još manje funkcionira. Nije li dakle elementarno jasno kako je podjela odavno već postala nužna budućnost? Koga Bakir zavarava?

On „zaboravlja“ i da je u ratu i okupaciji njegove domovine Hrvatska zbrinula čak 367.000 izbjeglica iz BiH. Rado zaboravlja i notornu činjenicu da je svo oružje za BiH, za trajanja međunarodnog embarga, išlo preko Hrvatske. I ne samo to nego i obuka Armije BiH. Zaboravlja se i pobjedničko oslobađanje Bihaća od strane Hrvatske vojske a koji je vrlo lako mogao postati šest puta veća Srebrenica: pokolj i genocid.

U svojoj zaslijepljenoj mržnji spram Hrvata i RH, Bakir rado zaboravlja i pravi se da se ne sjeća, kako se njegov otac Alija, kad se rat razmahao u BiH, sav skrušen i očajan obratio za vojnu i svaku drugu pomoć od srbijanske agresije, upravo Hrvatskoj i dr. Tuđmanu. Kako to da je nije tražio od Srbije? Tko je onda izvršio agresiju na BiH po Izetbegovićima? I tko ju je (agresijom) podijelio?

U svom zajedničkom radu Ante Petričević, Goran Dodig, Mihovil Biočić i Marija Županović („Organizacija zdravstvene službe u Domovinskom ratu – iskustva i rezultati Kliničke bolnice Split) pišu kako od rujna 1991. pomažemo organizaciju sanitetske službe u ratnim uvjetima u BiH. Razvijamo ratne bolnice u Grudama, Rami, Tomislav Gradu, Livnu, Mostaru, poslije u Žepči, i Novoj Biloj. Medicinsku smo pomoć pružili u 28 mjesta BiH i liječili više od 23.500 bolesnika. Auktori pišu o pomoći BiH temeljem ovdje citiranog dijela rada objavljenog 2005. Nastavno tome, junak i dvostruki general Slobodan Praljak te Andrija Hebrang objavljivali su cijele knjige, novije zbirne podatke, one kojima cjelina još nije mogla biti obuhvaćena 2005.

A te su brojke vrlo velike (više stotina tisuća) kad se spomenu ranjenici i prognanici iz BiH zbrinuti po našim bolnicama. Pišu dalje auktori Kliničkog bolničkog centra Split: tu su i odlasci u treće zemlje koje je organizirala RH baš kao i pokop poginulih i umrlih što je bio značajan financijski i organizacijski problem. U novije vrijeme, tu je i najsuvremeniji način identifikacije posmrtnih ostataka uz DNA suradnjom najeminentnijih hrvatskih i američkih znanstvenika.

Sudeći po ponašanju i ondašnjim javnim istupima Alije te danas mnogo gorim onima u Bakira Izetbegovića, Hrvatska je poslije rata za sve ovo i za svu ovu višegodišnju pomoć BiH, trebala ispostaviti račun. Dakako, bili bi to deseci milijuna eura a možda i stotine.

I nakon cijele te planske amnezije iz obitelji Izetbegovića i njihove fundamentalističke SDA, stiže nam Bakirova najnovija prijetnja: „Najava predsjednika vodeće bošnjačke stranke SDA Bakira Izetbegovića kako će Bošnjaci Hrvatima na sljedećim izborima, uz Željka Komšića, nametnuti i političke predstavnike na drugim razinama, više hrvatskih dužnosnika nazvalo je državnim udarom i agresijom na Hrvate„ javlja Hina. "Izetbegovićeve prijetnje ukidanju mehanizma legitimnog predstavljanja otvorena su agresija na BiH. Sad je jasno da SDA i Bakir Izetbegović otvoreno iskazuju opredijeljenost ka politici raspada BiH kao zajednice tri jednakopravna naroda", navodi se u priopćenju kluba izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH (Hina, Večernji list).

U odvojenoj reakciji, predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara ocijenio je kako se bošnjačka politika razotkrila s Komšićnametanjem Željka Komšića, za kojega hrvatske stranke u BiH tvrde da je bošnjački politički projekt. "Jasno je da je Komšić izbor Bakira Izetbegovića i svih onih koji ne poštuju volju hrvatskog naroda, a koji je izabrao Dragana Čovića. Nije pred gospodinom Bakirom izbor između dvije osobe nego opredjeljenje je li za BiH, poštujući volju hrvatskog naroda ili nije za BiH, rušeći temelje BiH i ravnopravnost i prava konstitutivnih naroda", stoji u izjavi predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare, prenosi Hina.

Naravno da su ovakve fundamentalističke i duboko razaralačke izjave po BiH, od strane Bakira Izetbegovića i najjače BH stranke, izazvale više desetaka otvaranja na Večernjakovim omrežnim stranicama. Zamislite da Hrvatska takvu odluku pošalje u svijet: Hrvati će Srbima nametnuti političke predstavnike i na drugim razinama. Kako bismo se proveli? Bili EU i tada šutjela?

Jutarnji list, iz kluba izaslanika hrvatskog naroda, prenosi kako su oni: „Poruke Bakira Izetbegovića usporedili s potezima Slobodana Miloševića pri raspadu bivše Jugoslavije kroz "antibirokratsku jogurt revoluciju". Pozvali su predstavnike međunarodne zajednice, napose Europske unije, da se očituju i zaustave "otvorenu političku agresiju na BiH".

Naravno, napadnuta mala zajednica Hrvata u BiH sama ne može postići ravnopravnost jer je ne samo redovito nadglasavana već i nema podršku Republike Hrvatske a još manje EU. To sramno stanje stvari, koje traje već desetljećima i koje upravo ovih dana i eskalira, eskalira zato što može. Izetbegović vrijeđa i prijeti državnim udarom jer on to može. Da se nepostojeća hrvatska diplomacija postavila pravedno i zabrinuto za svoj narod u BiH, drugačije bi izgledao i „europski put Bosne“.

Umjesto da Hrvatska koristi političko oružje koje joj je u rukama, ona politički tek stalno trabunja kako je hrvatski interes da i BiH i Srbija što prije uđu u EU. No, to jednostavno i nikako nije točno, nije tako. To je tek nalog koji Hrvatska izvršava od međunarodne zajednice, ne samo od EU. Nama nikako nije u interesu da takva nepravedna i totalitaristička BiH uđe u EU. Nama nije u interesu da četnička Vučićeva i promiloševićeva Srbija uđe u EU. To su tek dva plana međunarodne zajednice, koja na BiH želi pokazati svoje navodno filo-muslimanstvo a sa Srbijom da imamo manjine u vlasti i u Saboru kakve nema nijedna druga zemlja na svijetu.

Hrvatska vlast, ako takva uopće postoji, jednom već treba prestati prema BiH voditi politiku interesa kakvu je naučila Zrinjevacod Europske unije i shvatiti da u susjednoj samostalnoj državi, čiju je samostalnost prva priznala, živi desetljećima obespravljen i ugnjetavan hrvatski narod. Ni Srbija ni BiH nemaju nama oko čega držati lekcije jer su i muslimanska i srpska zajednica u Hrvatskoj tretirane demokratski. Čak Pupovčeva zajednica daleko iznad svih standarda EU.

Dugogodišnje pasivno stajalište i vlasti i diplomacije u Hrvatskoj, izravan je uzrok ovakvih Izetbegovićevih udara na i onako obespravljene Hrvate. Postavlja se pitanje, kada to RH, kao članica Europske unije, misli napokon internacionalizirati problem ovakve trajno nasilničke SDA i Bakira Izetbegovića? Kada će netko napokon biti pozvan na razgovor? Ili je to vrijedi samo za RH?, kojoj se za čas nađe mana i odmah određuju i ciljevi i smjernice politike, koju kao kolonija onda slijedimo i izvršavamo. Jesu li u svemu tome Hrvati u BiH, vječna moneta za potkusurivanje?

Javor Novak

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 25-09-2020, 00:10:25

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.