Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Anatomija „novinarske“ drskosti
(nema kritici nedodirivih, u demokraciji)

Zvonili su sinoć telefoni zbog besprizornosti „novinarstva“, Nove TV, odnosno onog, svojevremenog tipa, kakvo smo mogli vidjeti od prof. dr. sc. Nenada Zakošeka s tada 'njegova' Univerziteta političkih nauka... Znate ono, kada je komesarski (kao domaćin) izvrijeđao pozvanu američku gošću prof. dr. Judith Reisman... pokušavajući razbiti i poniziti njezinu utemeljenost, poznavanje materije te stručnu analizu pedofilije kao ProdaniPodvaljivačko novinarstvo (tzv. tabloidi) zametnuto je u Hrvatskoj na samome početku Domovinskog rata kao rat iznutra. Od samoga osnutka Hrvatske, od državotvornog početka, mržnja tih bučnih nosilaca javnog priopćavanja eskalirala je kroz nekoliko bogatih tiskovina, svi ih znamo.... Njihova mrzilačka epopeja i logoreja traje sve do danas. To naravno znači da imaju ono, što nekakve hrvatske konzervativne dnevne novine, nikako ne mogu postići: trajan izvor financiranja. Ti mediji u RH imaju i širok bazen prodanih duša, koje rade samo za novac i ništa ne poduzimaju bez novca. A dolaze i Budi i Mesiću (redovito) na instrukcije.svjetski rasprostranjene bolesti (Kinsey Institute), a koju je gospođa bila dala (i) u Zagrebu. O tome je naravno, prva, na televiziji (HRT) profesionalno progovorila gđa. Karolina Vidović Krišto. Ne bez posljedica (po istinu).

Poznata nam je, dakle, ta zloporaba novinarstva i nema tu (trajno) ništa novog. Novi su samo, s vremena na vrijeme, prenosioci ove zaraze. Ovdje Nova TV, sinoć. Tema je dakako postavljanje spomenika Predsjedniku, što polutane izbacuje iz cipela. Čak i kad se spomenik podiže na dan smrti umjesto rođenja. Čak i kad se spomenik podiže ne na godišnjicu međunarodnog priznanja ili barem Dana državnosti. Jer sve bi to bili jedini pravi nadnevci. No, spomenik će ostati i nakon svih naših suprotnih i potrebnih, različitih stajališta danas, a za sutra.

Podvaljivačko novinarstvo (tzv. tabloidi) zametnuto je u Hrvatskoj na samome početku Domovinskog rata kao rat iznutra. Od samoga osnutka Hrvatske, od državotvornog početka, mržnja tih bučnih nosilaca javnog priopćavanja eskalirala je kroz nekoliko bogatih tiskovina, svi ih znamo.... Njihova mrzilačka epopeja i logoreja traje sve do danas. To naravno znači da imaju ono, što nekakve hrvatske konzervativne dnevne novine, nikako ne mogu postići: trajan izvor financiranja. Ti mediji u RH imaju i širok bazen prodanih duša, koje rade samo za novac i ništa ne poduzimaju bez novca. A dolaze i Budi i Mesiću (redovito) na instrukcije.

Ništa novo, ništa novo (sjajna Radojka Šverko). No, kako je prošlo umalo tri desetljeća od stalnih destrukcija hrvatskoga društva, ali i novinarske struke kroz takve (s)tiskovine, to je mnogo vremena i mnogo novih vojnika mržnje koji se upućuju na drskost, bezobzirnost, razaranje i naravno vrijeđanje. Vrijeđanje insignija onog što svaka država ljubomorno čuva i pazi. Vrijeđanje onih građana koji imaju pravo na svoj rodoljubni zanos, svoju ljubav spram zavičaja, svoje poštovanje spram Predsjednika. I ne samo to, naravno. Samo polutanima to smeta. Koji imaju pravo na svoj ponos spram djela čovjeka kojeg zovemo graditeljem (Crkva), karizmatikom (publicistika) i vizionarom (hrvatsko iseljeništvo). Kategorije su uvjetne, ali svi epiteti stoje.

Kada dakle nečiji kućni neodgoj ide mržnjom na sve ovo, na današnje ljude i današnje građane RH, ovdje Zagrepčane koje ćete dolje vidjeti, mi u HKV-u kažemo kako nismo iznenađeni. Bit će još ovakvih podvala, pa i gorih kada je u pitanju Predsjednik. Upravo su u tijeku konzultacije na svim širinama, „javni natječaj“ te kružoci svih političkih protu-boja za najžešću podvalu. Natjecanje je otvoreno. Siguran sam fe-anti-fe, anarhisti, frontovsko-nadničari, nevladine vladine, mulci iz splitskog geta, mulci od lažnih antifašista, pera po mulačkim dolarima po kartici... rade prekovremeno. Sigurno je veći prvi oduran vic tu. Kako mizerno. Do kada ćemo trpjeti teror bukačke manjine?

Drugovi s raznih hijerarhijskih pozicija, kreketat će... kretat će se od ignorancije i nadmenog podsmjeha do samo-uzdizanja i tragikomične superiornosti. Trajni su to nositelji štafete mržnje u RH. To su trkači bez palice, a za drugom Titom. Već unatrag nekoliko mjeseci (ako ne i prije) raspisan im je natječaj na temu: što učiniti kako, gdje... e da bi se uvrijedilo što podmuklije i prostačkije. Još se ne zna (kao iz onog vica) tko će biti vođa komplota. Hoće li perjanica mržnje opet biti Noboctu ili će preporuka doći s nekog drugog mjesta?

Sve ovo ne čudi i nije ništa novo, pa čemu onda o tome? Zbog metoda, koje mladim ljudima nisu toliko poznate. Zbog ljudi koji nisu upućeni u manipulativno novinarstvo, zbog ljudi koji ne razmišljaju o televiziji već je uzimaju zdravo za gotovo... Mene je pak zanimalo ono kako (to rade) danas, ali u kadrovima koje je, čini mi se, vrijedilo zamrznuti. Rade, isto kao i jučer, evo kako:

Da ne bi bilo dileme što trebamo misliti, nekakva ironija, a tendencioznost započinje od sekunde jedan, priloga Nove TV. Pa novinarka izgovara ovakvu najavu: „Četiri metra čiste spomeničke ljepote oca moderne hrvatske države.“ Pa zvoni glazba: V. Vukov - „To je moja zemlja...“ (ujedno i naslov famoznog uratka). A on na Novoj TV traje dvije minute i sedamnaest sekundi (u 44-toj minuti Dnevnika). Ovaj naručeno negativan prilog, imao je odraditi rabotu i za ostale televizije, kako bi se one mogle tek očešati o temu, koja je na Novoj TV, eto, već odrađena. Na najbolji mogući način. Evo koliko najbolji:

ftk2

Slika 1. Gospođu je zahvatila s leđa, ali ju nije smela. Ostvarena novinarska neposrednost?

Žena zaskočena s leđa, spremno odgovara: „Nisam zadovoljna.“ Nije se začudila što joj netko prilazi s leđa još i s kamerom i mikrofonom...

ftk3

Drugu ženu novinarka zatim razvlači do nelagode iako je anketirana osoba odmah kazala da ju tema ne zanima, da ne prati...

ftk4

Slika treća iz priloga: gospodičnu snimaju iz profila i ona zamislite isto ima negativan stav prema spomeniku...

ftk5

Slika četvrta. Vrhunac drskosti, neodgoja i destrukcije struke: urednica anketira mladića (rastafarijanca). Slučajno se tamo našao. Koji ne zna ni ime prvog hrvatskog predsjednika, ali novinarka forsira razgovor da traje. Ako ne zna još bolje. Mladić i (starija) novinarka se zabavljaju... i to je prilog? Na njezinu licu širok osmijeh... Štoviše, bilo bi zgodno kada bi slučajno naišla i njegova prijateljica s faksa, možda je i ta djevojka rastafarijanka? Mladi trebaju biti buntovni, ali... I zamislite i ona je slučajno naišla.

ftk6

Slika peta: Mlada buntovnica (iz profila kao slučajno) opisuje što osjeća, a na imputirajuće pitanje novinarke: Zar ne osjećate domoljubni zanos? – odgovara: Ne uopće, samo otpor, jako velik otpor... dok se iz pozadine čuje cerekanje njezina prijatelja, koji ne zna ni ime predsjedniku. No (slučajni) performans se nastavlja. Indignacija se cijedi iz zaslona. Novinarka razvlači i ovaj razgovor, koji nije o spomeniku već o osobnom političkom uvjerenju. Uvjerenju prvo neobjektivne i obojene novinarke, a zatim i šareno mentalno obojene mlade, slučajne prolaznice. To su dva najduža slučajna razgovora. A i nije im se nimalo žurilo. „Osjećam otpor“, ponavljala je mlada plavoperka...

ftk7

Slika šesta: slijedi obračun s auktorom, kiparom (u pokušaju):

Kada novinarka nije postigla cilj (zbuniti kipara), kada nije postigla cilj (uvrijediti ga kao auktora), kada nije uspjela isprovocirati neupitno iznimno talentiranog g. Kuzmu Kovačića, što će poduzeti? Što je dužnost vojnikinje partije učiniti tada? Mržnju treba potcrtati drugim sredstvima - što ne kaže sugovornik - moraš sama, ne? Zato ide opet s glazbom. Kamerman treba zumirati točke spomenika, samo one „sporne“, a koje mrziteljima svega hrvatskoga oduvijek užasno smetaju:

ftk8

A kad g. Kovačić govori o simbolu i ostvaritelju hrvatske slobode, treba zumirati ovako:

ftk9

ftk10

Slika deveta: Gospodičnu snimaju en face (jer je ona za, pa ju treba označiti?) i to je prvi koliko-toliko pozitivan komentar o spomeniku ma koliko to stajalište bilo nepotpuno i ad hoc, ali eto ima i pozitivnih, ne biste vjerovali u tu novinarsku objektivnost.

Što je krivotvoreno u reportažama ove vrste? Laici i diletanti (ne po prvi put) govore o osobnim dojmovima (slobodno!), ali koje se želi izdignuti do relevantnosti u kiparskom, stručnom estetskom i umjetničkom smislu. Građani, drugovi su iznad estetike, važniji od umjetnosti. Drugovi, naši drugovi, drugovi među nama... oni su ti, koji trebaju i moraju po zadatku, prvi ocijeniti. Nakon što je napravljena takva podloga, traži se sasječivo: potvrda struke. No, ona nije ni mrzilačka ni ideološka, kako bi ova, u slobodno vrijeme militantna novinarka željela... A to joj je očito vrlo frustrativno.

ftk11

Kada novinarka ni s cijenjenim kiparom, ni s dekanom ALU, pa čak ni s tri anketirane ženske osobe nije postigla tražen stupanj naručenoga i mrzilačkoga, kompleksi tako rade da bijesno poseže za onim provjereno karikaturalnim:

ftk12

ftk13

Povici, cerekanje prilikom postavljanja spomenika u Splitu... sve to nije bilo dovoljno, poseže se još i za ovakvim rješenjima:

ftk14

Slika trinaesta...

ftk15

Slika četrnaesta: pod snimku ove biste, novinarka, jako inventivno i još neviđeno, podvlači glazbu: „To je tvoja zemlja, tu sagradi dom...“ Jer ona naime zastupa visoku estetiku doma, umjetnosti i rodoljublja. Ona poznaje kriterije i (o)mjere općeg ponosa...

Slika petnaesta: sa slučajnim prolaznikom i slučajnom tabulom rasa, ovako:

ftk16

S uglednim kiparom brada gore, ovako:

ftk17

Nagradno pitanje za kraj: Može li se novinarska sloboda ovako tv-pervertirati kao što je to objavila Nova TV? Do potpuna linča teme, do pune mržnje spram iznimnog kipara Kuzme Kovačića, do mržnje naravno i prije svega spram prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana? Očito naručitelji bjesne i zahtijevaju. No, podliježe li javni rad, MržnjaMože li se novinarska sloboda ovako tv-pervertirati kao što je to objavila Nova TV? Do potpuna linča teme, do pune mržnje spram iznimnog kipara Kuzme Kovačića, do mržnje naravno i prije svega spram prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana? Očito naručitelji bjesne i zahtijevaju. No, podliježe li javni rad, javnoj kritici? Ili se treba napadati i tendenciozno postavljati uvrjedljiva pitanja samo umjetniku Kuzmi Kovačiću? Pa dajte napravite jednu giga-anketu što građani misle o novinarstvu u Hrvatskoj?javnoj kritici? Ili se treba napadati i tendenciozno postavljati uvrjedljiva pitanja samo umjetniku Kuzmi Kovačiću? Pa dajte napravite jednu giga-anketu što građani misle o novinarstvu u Hrvatskoj?

„Ne sliči predsjedniku!“ – bljesnula je mržnjom pred g. Kovačićem, što je vrhunski kriterij i obrazovanje o kiparstvu u ove tv-reporterke. I impozantna drskost osobe koja je i veća, svakako, po djelima. Od gabarita jedne nadahnute ekstrakcije i sugestibilnosti u suštini, u aureoli, u nebuli i kiparstvu Kuzme Kovačića. Koje eto... nažalost Nove TV... nije doslovno kiparstvo, nije jače bukvalno. Već odavno nije prvoboračko, a odavno je hrvatsko i svjetsko. A tako ga drugovi vole... kao Lolu, kao Rade Končara, kao... ukiparstvu u kojemu su (za)ostali ignorantski zatočenima.

Nema nedodirljivih u nekakvoj demokraciji kakva je hrvatski privid demokracije. Pogotovo ne u ovako dirigiranoj stvarnosti. Ne može biti javnih djelatnika kojima se uljepšavaju (ne)djela. Nema nedodirljivih pogotovo u polu-demokraciji ili otvoreno totalitarizmu koje mnogi već dugo tako otvoreno nazivaju. I uopće nisu daleko od istine. Ma koja demokracija? U Hrvatskoj? Ma dajte.

Ovakve starmale partizanke ,novinarke 21-og stoljeća i slučajni im snimatelji, mogu svoje polu-uratke prodavati samo neukoj raji. Ili za Kumrovec. Krpeno-zvjezdašima. Neka nuđaju svoj elektronski potpis pod ovaj polu-uradak Beogradu, rado će ga oni, onamo, prenijeti...

Tako je Nova TV ostvarila najlošiji Dnevnik možda i u pola godine. Prilog o spomeniku, ovako mrzilački, trajao je malo duže od dvije minute. HTV-ov Dnevnik, začudo, pokazao se pak jučer mnogo boljim, korektnijim i preglednijim kao Dnevnik. Na Novoj su se malo pogubili (sludile ih reklame?) mada su voditelji mimikom pokazali plošnu i klišejnu zabrinutost zbog upravo objavljena priloga. A što će?

Moglo bi se ovdje još govoriti o primitivizmu ekstroverta, o odrađenoj zadaći, o tragičnoj neprofesionalnosti, o podvaljivanju, o mržnji prije svega, o vrijeđanju osjećaja građana, o uzurpiranju medija i termina, o ekshibiciji i o excursorima i novinarima koji su jadni jer ih pere mržnja i koje, evo ovakvom jednom potjernicom (jer ovo je potjera zar ne, kad se bobu kaže bob, nije li?)... ubijam na živo i koja više niti hoda, niti diše.

Bila je ovo priča o potcjenjivanju i izrugivanju s državnim insignijama te s kompleksima tih stranačkih novinara pred Graditeljem. Fotografije sve govore, epiteti su deplasirani s bilo čije strane..., ali odgovora treba biti. Uvijek. Moglo bi se i izvan ove „anatomije o TV drskosti“ reći još toga...

ftk18

No, HRT-ov prilog u Dnevniku 2 trajao je doduše samo 24 sekunde i bila je to zadnja vijest (prije sporta). Ipak, ukupno gledajući, HRT se pokazao profesionalan, ili profesionalan u okvirima, evo ovako:

ftk19

U uređenim državama spomenici se postavljaju među visokim ogradama kako bi se spriječilo iživljavanje onih kojih uvijek i svugdje ima.

ftk20

ftk21

Slika 21-va: Snimanje odozdo uvijek daje rezultata, tendencioznog... (sugeriranje diktatorstva, uveličavanje lakta)...
Dnevnik HRT-a je, eto toliko, bio korektan... iako je postala moda cimati obrvama. Svi samo cimaju. Kako već Omršavljeli redovito cimuje... u zadnje vrijeme nešto više nego prije. Tik-tak, klik-klak. Od obrvitisa? Valjda zato što predsjednik Orban ne miga ničim, osim vlastitom snagom i moći, naš se predsjednik Vlade mora kameri nametati, unošenjem, čestim tikom i miganjem obrva kano je kočar...

Unosi se u gradivo. A recite, šmira potencira, utjelovljuje sadržaj?

Javor Novak
foto: JEN

Uto, 11-12-2018, 13:40:05

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).