Predstavljen Zbornik radova Sedmog Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa“ auktora prof. dr. sc. emeritusa Zvonimira Šeparovića

Sinoć je u Mimari, u središtu Zagreba, svečano, duhovito, glazbeno zanimljivo, glumački nadahnuto i s osobitim veseljem, predstavljen „Zbornik radova Sedmog Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa“ auktora prof. dr. sc. emeritusa Zvonimira Šeparovića, počasnog predsjednika Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa i osnivača te pionira hrvatske viktimologije (Hrvatskog žrtvoslovnog društva). Zatim, u najnovije vrijeme i osnivača Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES-a). Erudita, gostujućeg profesora na desecima svjetskih sveučilišta, ministra vanjskih poslova RH za čijeg mandata su samostalnu Hrvatsku priznale SAD, čiji skraćeni životopis ne bi stao u ovu reportažu... Recimo samo kako nitko u RH kao HNES gospodina Zvonimira Šeparovića nije utemeljeno osudio J. B. Tita (osmog najvećeg svjetskog zločinca XX st. prema stranim listama) zatim predsjednika RH u dva tužna mandata Stjepana Mesića, pa notornu Vesnu Pusić, predsjednika RH Ivu Josipovića, iz sive zone beznačaja te trajno zaštićenog suradnika režima i Vlade RH Milorada Pupovca - svo društvo redom - za nacionalnu veleizdaju.

Uz sve, prof. emeritus Šeparović nedavno je proslavio i 90-ti rođendan na kojemu mu srčano čestitamo, ali „čestitala“ mu je i Hrvatska policija, da ne povjerujemo... i to pozivom i strogim informativnim razgovorom jer, upravo to je ta suvremena Božinovićeva funkcija te Plenkovićeva Vlada i ta neka europska Hrvatska...svakako - Božinovićeva Hrvatska policija.

Nakon otpjevane Lijepe naše, u izvedbi ženskog zbora „Stellarium“ KUD-a općine Cestica, vješt i duhovit moderator skupa bio je gospodin Franjo Talan, koji je osobito lucidno ispričao one koji su trebali nazočiti, ali su sprhnuli po Kanadama pa i šire.

Gospodin Talan inače obnaša više funkcija: član je Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij te je i predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin... U konačnici, g. Talan dopredsjednik je Hrvatskog žrtvoslovnog društva.

Skup je molitvom otvorio i uzdignuo monsinjor, biskup varaždinski, Josip Mrzljak, inače rodom iz Vukovārā.

Sjede s lijeva: dramski umjetnik Vinko Kraljević, prof. dr. sc. emeritus Zvonimir Šeparović, biskup varaždinski, gospodin Josip Mrzljak i predsjednik Žrtvoslovnog kongresa gospodin Ante Beljo.

Odabrane ulomke pisama i tekstova iz Zbornika suvereno je interpretirao dramski umjetnik Vinko Kraljević.

U nastavku, nakon velikog ženskog zbora, slušali smo vokalnu izvedbu darovite osnovnoškolke Sare Kolar uz klavirsku pratnju prof. Lucije Vočanec.

Zatim je o sedmom zborniku govorio njegov auktor, prof. dr. sc. emeritus, gospodin Šeparović...

Iznimnom elokvencijom i šarmom, na što nas je profesor Šeparović već desetljećima navikao, istakao je nazočne uglednike, profesoricu i hrvatsku književnicu Nevenku Nekić, članicu predsjedništva HNES-a kao i brojne druge u krcatoj maloj dvorani Muzeja Mimara, koji je (i) ove večeri vrlo štedio na klimatizaciji...

Nakon i trećeg nastupa ženske mnogočlane vokalne grupe „Stellarium“ skupu se ne manje vješto, obratio predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog Društva gospodin Ante Beljo. Osvrnuo se na najupečatljiviji članak ovog, sedmog po redu Zbornika, onaj o El Shattu. Zbornik koji donosi paletu iznimno zanimljivih tema čeka svakako na sustavni prikaz svog puna sadržaja jer je riječ o izvorima, osobitim, pravim vrelima, inovativnom bogatstvu tema te cijelim povijesnim kuriozitetima s obzirom da živimo u dobu cenzurirane javnosti i ne revidirane hrvatske znanstvene povijesti. Ukratko, utopljeni smo u partizanskim mitovima, koji odavno više, ne drže vodu.

Riječ je o temama u Zborniku sasvim nedohvatnim medijima državne ili tzv. srednje struje, ali i privatnim medijima... Toj nekoj njihovoj čudnoj, a sasvim neuvjerljivoj, kompromiserskoj, orijentaciji. Riječ je o za njih pravim tabu temama za koje u državnim i privatnim medijima nema ni snage ni hrabrosti da bi ih se sustavno obradilo. Toliko o pozivu novinara. Tako im ove teme ostaju trajno nedohvatne... kao što je primjerice, od predsjednika Belje izdvojen i naglašen onaj članak o El Shattu auktora fra Stipe Marčinkovića.

Predsjednik, g. Beljo zatim je najavio brojne aktivnosti koje nas očekuju, ukoliko smo domoljubni, do kraja ove kalendarske godine, uz naravno, obvezni posjet Vukovāru na dan patnje i najvećeg hrvatskog martirija s kraja XX stoljeća... Onog, čijoj žrtvi se klanjamo, najvećoj žrtvi Vukovārā, onog jezivog dana 18. studenoga.

I kada smo mislili da je kraj, kada je gospodin Talan, kao suvereni moderator to već i najavio, samoinicijativno je ustala hrvatska književnica, gospođa profesorica Nevenka Nekić i zamolila da g. Marko Miljanić, legendarni zapovjednik obrane Škabrnje, hrvatski junak Škabrnje, patničke Škabrnje, da nam se spontano odazove i na kraju obrati. Cijela je dvorana (inače krcata) ustala i pljeskala kada je gospodin Miljanić stao vehementno i sa srcem opisivati patnju Škabrnje kako u Drugom svjetskom ratu od istih, tako i u Domovinskom ratu od istih velikosrba i četnika, čiji su noževi dva puta mučki radili. Naveo je i nedjelatno hrvatsko pravosuđe i hrvatsku vlast koja se sjetila krvnika i osude i istrage tek nakon 27 godina od kako je Škabrnja pretrpjela najstravičnije, nezapamćene zločine u obrambenom rata i pun, otvoren genocid nad nedužnim Hrvatima, mještanima. Sjetio se dakako i tko je to bio, tko je naoružavao napadnute hrvatske branitelje u Škabrnji kada je bilo najteže. Kada to nitko drugi nije ni znao ni mogao. Bio je to general Mirko Norac čije su zasluge nemjerljive.

Dok je hrvatski ratnik, zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnja, Marko Miljanić tako grmio, a grmjeti o 'ovim temama' jedino se i može i treba i mora, iz publike se svako malo čulo glasno odobravanje. Ovaj veliki Škabrnjanin tako je artikulirao ono što svi znamo: da je politika i pravda u Hrvatskoj zakazala, da ona i dalje zakazuje i gradi trule kompromise s okupatorima te uporno kaska za istinom i poštovanjem spram svih napaćenih hrvatskih žrtava.

Trebam li dodati: nije bilo nijedne tv kuće u dvorani. Kao i uvijek. Hrvatska stvarnost, dirigirana javnost, svakodnevno rađa bolesne plodove i dokazuje se odnaroditeljskom. Posljedica je to poznate negativne kadrovske selekcije, ne samo među urednicima novinarima nego i među sluganima glavarima tzv. uređivačke politike... kao nekad - kotačićima socijalističke transmisije. I zato smo tu gdje jesmo.

Ovo predstavljanje, glazbom, glumom, duhovitošću govornika te posebno vatrenim i dramatičnim hrvatskim govorom velikoga Škabrnjanina uz, na kraju i darivanje Zbornika, dobilo je još jednu, naglašenu emocionalnu, nacionalnu, domoljubnu i ljudsku, toplu konotaciju. Cijenilo se i poštivalo žrtve. Ono što tzv. duboka država odrađuje tek konfekcijski, površinski te sporadično. Nije s toga čudo što se tako i ustajalo i stajalo, a gromovito pljeskalo: gg Šeparoviću, Belji, gđi Nekić na ideji te svakako g. Miljaniću koji je sjajno poentirao.

Tekst i fotografije Javor Novak i Zadarski list

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.