Festival domoljubnog filma o Oroslavju

Perfektno zamišljen, iz velikog fundusa probran, besprijekorno organiziran, FDF u Oroslavju, bio je vrlo i posjećen i važan događaj, kakvih bi trebalo biti mnogo više da smo mi pravna država. Ili da smo barem dosljedni u poštivanju hrvatskih časnika i branitelja. Svih poginulih i ranjenih. Naime, drugog studenog u središtu Oroslavja, održane su dvije projekcije dokumentarnih filmova novo-utemeljenog Festivala domoljubnog filma.

Prva projekcija: „Krvava berba grožđa“ mučna je niska svjedočenja stradalnika Domovinskog rata, silovanih žena i logoraša srbijanskih logora, niska brojnih činjenica o srbijanskom barbarstvu, a iz prve ruke. Svjedočenje je to o istini, mučnoj i danas, ali zbog ne djelovanja hrvatskog pravnog sustava te zbog sustavnog opstruiranja patnje svih naših žrtava. Odatle i vrlo uspješan nedavni prosvjed u Vukovaru, zbog istog: ne procesuiranja ratnih zločinaca i okupatora.

Svjedoci ovdje u kameru govore ono i predstavljaju sve ono, što hrvatski ministar pravosuđa, Dražen Bošnjaković, hrabro proglašava nedostupnim, izbjeglim ili umrlim svjedocima. Nedostupnim, umrlim ili poginulim, ovdje apostrofiranim srbijanskim ratnim zločincima i kriminalcima. Tako se jedna strašna ratna patnja pretvorila, evo, u već 27-godišnju mirnodopsku... Ne samo naravno zbog njega, nego zbog svih Vlada i ministara pravosuđa RH... od 1991. do dan danas.

Drugi film večeri bio je „Maribor, najveće stratište Hrvata“. On prati događaje vezane uz gradnju auto-ceste i otvaranje poznatog tenkovskog rova, od strane partizana, poubijanim i u taj rov bacanim Hrvatima. Republika Slovenija je učinila malo, tenkovski rov i brojne druge lokacije nisu do kraja istražene te brojke žrtava u rovu mogu biti samo aproksimativne. Ali Slovenija barem ima memorijalno groblje za Hrvate mučki i bez suđenja pobijene. A dokle je došla Hrvatska?

Republika Hrvatska došla je eto, do zatvaranja, upravo do prekida iskapanja žrtava u gotovo samom središtu Zagreba, na Savskoj cesti, kod Pedagoške akademije... Došlo je opet do prekida iskapanja kao i toliko puta do sada.

Kako kaže cijenjeni dr. sc profesor emeritus A. Hebrang: U RH postoji cijela organizacija bivših komunističkih službi koja brani iskapanja kostiju žrtava - nalogodavci tajenja zločina su pozicionirani u visokoj politici i u svim strankama i zato su uspješni. A zato je već sada uspješan i Festival domoljubnog filma, koji će prošarati Hrvatskom i učiniti ono što „mediji srednje struje“ ne smiju ni objaviti a kako se pokazalo u slučaju HRT - čak niti FDF najaviti..

No, ovaj sjajno osmišljen koncept festivala ide dalje i dok ovo čitate, u Jakovlju, samo nekoliko kilometara od Oroslavja i malo bliže Zagrebu, održava se nova večer FDF-a s projekcijama dragocjenih dokumentaraca o Ovčari te zatim i o Jazovki.

Gordan Lederer (travanj 1958. – kolovoz 1991.) hrvatski fotograf i TV-snimatelj HRT-a, jedna je od prvih i najpoznatijih žrtava srpske agresije na RH.

Spomenik poginulom Gordanu Ledereru ponad Hrvatske Kostajnice

Vizualni logo festivala, početak okupljanja hrvatskih časnika i branitelja za okruglim stolovima te publike u dubini dvorane

Pozdravni govor, gradonačelnik Oroslavja g. Emil Gredičak

Gradonačelnik pozdravlja i dariva počasnu gošću gđu Anu Lederer, suprugu mučki ubijenoga Gordana Lederera

Gđa Ana Lederer

Pozdravno obraćanje, dožupan Krapinsko-Zagorske županije, zamjenik župana za gospodarstvo, Anđelko Ferek Jambrek

Publici se obratio i producent Antun Ivanković

S lijeva: gđa Gordana Pintarić, gg. Goran Fistrić, Dragutin Poturica - direktor Festivala domoljubnog filma i Nenad Piskač, član umjetničko-prosudbenog vijeća FDF-a.

Gđa Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebačkih dragovoljaca branitelja Vukovara.

Prvi film večeri bio je ovaj redatelja g. Silvija Mirošničenka

S lijeva: Zdravko Grabušić, promotor festivala i njegov dobri duh, zatim dr. Zlatko Hasanbegović, Neovisni za Hrvatsku te Josip Tuđa, voditelj, TV Jabuka

Drugi film večeri bio je ovaj, redatelja g. Romana Leljka

Dnevnici, bilježnice, partizanski izvještaji, naređenja i svjedočenja samih „antifašista“ sudionika, često izvršitelja konkretnih klanja nad hrvatskim narodom, vjerodostojni dokumenti - to je jedino što g. Romana Leljaka zanima objaviti.

Izvori informacija vrište istinom... Samo činjenice... do sada skrivane po pismohranama diljem propale tvorevine. G. Leljak vadi ih po prvi put na svjetlo dana i sklapa mozaik istine, analogijskim postupkom s drugim dokumentarnim filmovima...

Oroslavski dio Festivala domoljubnog filma probranim je riječima zaključio i molitvu na kraju izgovorio - župnik u Oroslavju vlč. Drago Bosner.

tekst i snimke: Javor Novak