Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 O sapunici „Novine“

Ovih dana ta je sapunica došla u središte zanimanja medija zbog otkupa američke mrežne Novine1videoteke „Netflix“ te skore međunarodne distribucije. Prodaja se kuje u nebo kao „globalni uspjeh cjelokupne domaće audiovizualne industrije“ (koje domaće?) kano je riječ o hrvatskom dijelu Hollywooda. Redatelji su Dalibor Matanić (Ivan Sikavica), pomoćnici redatelja Nino Josipović i Ana Josipović a scenarist je Ivica Đikić. Producenti su Miodrag Sila i Nebojša Taraba („Drugi plan“) za HRT. Taj plan ima dva zaposlena, porijeklo kapitala je (opet) „domaće“ a vlasništvo privatno. U njih stoji ovako: „prihodi (2016.): Više od 10 miliona.“

Sapunica, čije je prikazivanje otpočelo u sezoni '16./'17. imat će i onu drugu i treću. HRT objavljuje kako je riječ o „hit seriji“ te o „najvećem svjetskom mrežnom davatelju usluga za prikazivanje filmova i serija“. A taj „davatelj za“, da ne bi postao davitelj, u stvari je prikazivač filmova i nizanki. Serija će „postati dostupna u 130 država“, a neki već pišu i u 190. To je izgleda financijski uspjeh, mada nam HRT ne javlja koliko će zaraditi, a koliki su troškovi te državne tvrtke. Da bi uspjeh bio jasan, pretplatnici i javnost trebaju znati oboje. Uspjehu bismo se potpuno veselili HRTsvakako i onda kad bi nam bilo rečeno jesu li ustanovljene nepravilnosti, koje je pronašao naprasno smijenjen Nadzorni odbor HRT-a na čelu s predsjednicom Anjom Šovagović Despot, imale dodira i s ovim projektom?

"Prvi put se dogodilo da će na tako velikom tržištu biti prisutan naš jezik koji će biti samo titlan na različite svjetske jezike", kaže Kazimir Bačić, glavni ravnatelj HRT-a. Što je to dakle i kako se imenom zove taj nepoćudno anoniman „naš jezik“? A kako se HRT još pohvalio riječima producenta N. Tarabe: Ovo je prva serija “na slavenskom jeziku prodana Netflixu“. E pa Hej Slaveni! Ta oznaka funkcionira, slavensko jedinstvo ova sapunica zaista i utjelovljuje te reanimira. Ova (i) jezično obojena serija, potvrda je hrvatsko-srbijansko-balkanske koprodukcije na hrvatskom jeziku te s povremenim izletima u srbijanski a učestalim u srbijanski naglasak i rečeničnu intonaciju. Što je dakle ljepše nego novo stvaranje (bratsko-jedinstvujućeg) hrvatsko-srpskog?

Sjeverno-korejski i udarnički

Iz objave HRT-a, blijeda je i izjava samog redatelja, koji kaže „da nemaju puno vremena za slavlje jer jako puno rade, s obzirom na to da moraju ostvariti još veći napredak.“ Još veći? - zvuči sjeverno-korejski i udarnički, a ne estetski. Dodaje još kako niti sekunde nisu razmišljali što je napravljeno u svijetu, nego su željeli napraviti ono Novine2IzražajnostAutori su sjajno ovladali ovom (za nas) novom, ne tehnologijom već izražajnošću. Direktori fotografije su Danko Vučinović i David Oguić, asistent kamere je Marko Vrdoljak, a obrada slike računalom je Saše Jungića-Jungle. Nizanka je to zanimljive glume i vješte montaže (Antonija Mamić) mada u nastavku 10. donosi i pad u redateljskom tempu. Usporedne radnje, koje su komplicirale glavnu, tada se raspliću zajedno s njom na predvidljiv način, što prazni supstancu.unikatno - "unikatnu Rijeku i Hrvatsku, u biti jedan univerzalan prostor". Pogledajmo zato je li nizanka zaista tako izvorna, unikatna, a kako redatelj kontradiktorno tvrdi i univerzalna.

S početka, upečatljive su i vrlo privlačne panoramske snimke Rijeke. Grad postaje izvoran uz nove kutove snimanja. Fotografija već dugo, zahvaljujućiiznimno skupoj optici, može izdići motiv na razinu intrigantnog. Riječ je o kombinaciji makro i mikro-panorama, među kojima zanimljivošću odskaču one manje - nad neviđenim četvrtima. To je Rijeka kakvu nikada niste vidjeli, čak i ako ste pilot helikoptera. Dron omogućuje zumiranje bilo kojeg (odignutog) kadra i otvara moćne vizure čak i kad motivi, za razliku od američkih, nisu atraktivni. Fotografija u seriji tako je njezin najbolji dio, naročito u nekoliko prvih nastavaka, a ti su kreativci najmanje istaknuti. Vrlo su umješno  stopljenii izuzetni kadrovi (dron) sonim (fiksnima) s visokih točaka. Ptičja perspektiva, od fraze, postala je stvarnost i pravo filmsko ostvarenje.

Autori su sjajno ovladali ovom (za nas) novom, ne tehnologijom već izražajnošću. Direktori fotografije su Danko Vučinović i David Oguić, asistent kamere je Marko Vrdoljak, a obrada slike računalom je Saše Jungića-Jungle. Nizanka je to zanimljive glume i vješte montaže (Antonija Mamić) mada u nastavku 10. donosi i pad u redateljskom tempu. Usporedne radnje, koje su komplicirale glavnu, tada se raspliću zajedno s njom na predvidljiv način, što prazni supstancu.

Isprazno poigravanje, na rubu infantilizma

Izostali moral nit je ove sapunice i on je sluzav u gotovo svih likova. Redatelj tu da ne želi likovati, međutim, kada se naslanja na Katoličku crkvu u kontekstu kriminala, onda na grlićevski način kamera ističe zlatni križ i pripadnost vjeri. Pokušava optužiti i ismijati. Isto tako, kad oslikava kriminal u državi, u kadru se ističe hrvatski grb. Uvjeren sam da će redatelj biti vrlo razočaran recepcijom hrvatskoga grba u 190 država svijeta (a koje za njega ni ne znaju). Novine3Ova vrsta viđenog, a ispraznog poigravanja, na rubu infantilizma, tobože superiornog poantiranja i ideološkog nad-svrstavanja, nikada međutim nije dosegnula vrijednost argumenta ni uvjerljivost stajališta.

Želi nam se umetnuti kako je riječ o hrvatskom kriminalu, kao da njegova osnova nije svugdje ista. Posebno, konačna kriminalna trgovina utanačuje se u četvero, još trojica su već u zatvoru i to je onaj pravi Grlić-Matanić-Tomić trenutak da se u kadru ukaže fotografija predsjednika Tuđmana. Da nam jeftino sugerira pokroviteljstvo. Što bi takvi radili da Hrvatska kojim slučajem nema državnih insignija? Sigurno bi teretili i ismijavali američke simbole. Ili izraelske predsjednike?

Stereotipi opterećuju sav uradak i vonjaju provincijskim podilaženjem, a ima ih napretek: novinari stalno truse i popili InfantilizamIzostali moral nit je ove sapunice i on je sluzav u gotovo svih likova. Redatelj tu da ne želi likovati, međutim, kada se naslanja na Katoličku crkvu u kontekstu kriminala, onda na grlićevski način kamera ističe zlatni križ i pripadnost vjeri. Pokušava optužiti i ismijati. Isto tako, kad oslikava kriminal u državi, u kadru se ističe hrvatski grb. Uvjeren sam da će redatelj biti vrlo razočaran recepcijom hrvatskoga grba u 190 država svijeta (a koje za njega ni ne znaju). Ova vrsta viđenog, a ispraznog poigravanja, na rubu infantilizma, tobože superiornog poantiranja i ideološkog nad-svrstavanja, nikada međutim nije dosegnula vrijednost argumenta ni uvjerljivost stajališta.su piva i viskija na bačve. Loču svi, žene podjednako koliko i muškarci. Opetovani šank-kadrovi znatno oduzimaju i tempo i zanimljivost uz grupni moto: „Ajmo popit još po jednu. To još jedino ima nekakvog smisla“. Šank je njihovo cjelodnevno računalo na kojem ostavljaju (čini se nepresušnu) plaću, a tekstove pišu negdje izvan vremena i kadra. Oni nastaju u alkoholnim parama i dimu trave, ali padaju odnekuda. Ne tekstovi već intrige i klanovi, novinarska su vrhživotna hrana. Tračajući, popušili su šleper cigareta.

Gdje je tu unikatnost

Nema tu novinara u strci obveza, oni se svi muvaju, čak se i klošare po pločnicima pa ti falši kalupi oslikavaju i Upitnikoživljavaju balkanizme. Ne trče na konferencije ili po saborske i stranačke izjave, iz redakcije ne pokrivaju hitne događaje; nema novinara koji se troše, kasne sa završetkom ili nametnutim kraćenjem teksta. Zašto su onda uopće i od čega, u stresu? Novinari u Hrvatskoj, u ovoj sapunici, žive otkačeno. Ne kose ih napadi, ugroze i prijetnje, a što se zbiva odavno. Aktualnost i smisao serije time su pod pitanjem, stvarnost se odšućuje i kalupi, a to je uvjerljivosti pogubno. Nije se otvoreno i pošteno ušlo duboko. U tom (najvažnijemu) gubi se sinapsa sa zapadnim uzorima, koji zasijecaju oštro i kojeMatanić doduše nastoji oponašati, a u javnim izjavama, tako rado skrivati.To zaista jest i unikatno i univerzalno, ali u njemu, ne i u njegovim nizankama. Vole li filmski zapadnjaci podilaženje kopiranjem stereotipa? Gdje je tu unikatnost?

Upravo je duhovito kad se o ovoj sapunici i stereotipima piše kao o citatima svjetskih autora. Neuspjelo je, do karikature, što se imitira praksa tajnih krim-dogovaranja na američkim dokovima i pustim mjestima. Potajno razmjenjivati omotnice na riječkim molovima jest zaista fulano jer ste u dohvatu pogleda već sa susjednog mola i zgrade u luci, a ta su sastajanja stalna i brojna. Smiješno je kad se veliki grado-čelnik, koji drma i kandidira se za predsjednika RH, nalazi s bivšom ljubavnicom i glasno svađa javno, na lungo mare, u mićoj Opatiji. A što reći o podvalama tipa: nadbiskup u jednom jedinom kadru glatko trguje sa skrivanjem krivca za trostruku smrt u prometu, izbija iz tog financ-dobit i šahovski vraća bivšeg glavnog urednika „Novina“ natrag na to mjesto? Ti nekakvi dilovi, ishitreni su i kopirani aako se eksplicite tvrdi da prljave seanse postoje, zaštoonda samo kod jedne Crkve? Još je naivnija i izlizanija crkvena ispovijed stare majke. Svime se želi stvoriti ono talijansko, mafijaško, američko, a nama tobože identično, što je bistro tragikomično, osim što je provincijsko i imitirajuće.

Što se o novinstvu ima snimiti

Što se tu nova ima reći o hrvatskoj novinarskoj svakodnevici nakon sjajnih stranica velikog Ranka Marinkovića, LogikaRedateljska logika je neka traje što duže, digitalizacija je zloporabljena, ona je povod i krivac. Sve je to moglo biti rečeno s daleko većom težinom i s upola manje nastavaka. Kriminalci mogu biti zadovoljni, osinjak nije načet. Nameće se srodno zaključku: najveću štetu ili kriminal (i) ovdje su (po)činili školovani ljudi, umreženi. Čime jasno, ne zastupam ne-školovanje, već otvaram disput. Ljubav? Ovdje je to poprilično zvjerično i brzo drpanje lišeno svake finoće.nakon „Kiklopa“ te nakon „Kiklopa“ (1982.) Antuna Vrdoljaka? Ili nakon filma „Novinar“ (1979.) Fadila Hadžića ili nakon tajkunskog kriminala prikazanog u „Holdingu“ (2001.) Tomislava Radića? Što se o novinstvu ima snimiti, nakon tolikih stranih filmova, plasiranih samo u prošlih 28 godina? Tandem scenarist i redatelj, upustio se u trud kojim su htjeli dati nešto izvorno, Matanić kaže čak unikatno. U stvari nepotrebno dugo, ponovili su opće rašireno Medijimišljenje i stare, a poznate međuodnose politike, tajkunstva i novinarstva. Nizanka razvučeno slijedi karijerna prepucavanja novinara i glavnih urednika bez ičeg novog.

Je li korupcija stvarnih hr-likova, alibi tako razvučenoj seriji? A bavi se koricom korupcije te koketira, sasvim nedopustivo, s temom. Da su zaista htjeli reći nešto novo dohvatili bi se pogroma hrvatskih novinara poslije Drugog sv. rata, primjerice. Uradak postaje puna sapunica u stalnim kadrovima prepričavanja i kalkuliranja političkih ili krimi-događaja od strane novinara. Puno je deterdženta i ekstenzija u tome jer sve to gledatelji već znaju iz prošlih nastavaka. To eksplodira u onome br. 11 kad u kadru za kadrom: novinari prvo najavljuju gradonačelnikovu predsjedničku kandidaturu, a zatim nam on to još i sam (dva puta) objavljuje. I to kaskanje postaje praksa narednih kadrova...

Redateljska logika je neka traje što duže, digitalizacija je zloporabljena, ona je povod i krivac. Sve je to moglo biti rečeno s daleko većom težinom i s upola manje nastavaka. Kriminalci mogu biti zadovoljni, osinjak nije načet. Nameće se srodno zaključku: najveću štetu ili kriminal (i) ovdje su (po)činili školovani ljudi, umreženi. Čime jasno, ne zastupam ne-školovanje, već otvaram disput. Ljubav? Ovdje je to poprilično zvjerično i brzo drpanje lišeno svake finoće.

Konzistenciju je pojela kvantiteta

Kako nizanka ide kraju, mjesto poante ili krešenda ili gorčine - imitacija i patetika nagrizaju je do dekonstrukcije. FilmVrludanje kamerom kroz i oko karnevala, filmski je passe - viđeno stotinu puta. Slijedi još jedna šablona: svak' je dobio što je zaslužio. Muk je. Scenarist nema što reći. Zašto onda kriminalci ne bi pljeskali? U kadru nema ni zvuka, a kamera bukvalno obilazi sve glavne likove. Mogući izlaz je tragika ili groteska no one ostaju nedostižne - svršetak je dan patetično, početnički bezidejno. To je 'genijalna' imitacija prirode: „dopo la tempesta e prima di una nuovavita“. Druga je stvar kakva je roba ova sapunica i tko je i zbog kakve (niske?) cijene, u njoj otkrio mogućuzaradu. Iskustvo uči oprezu: kad se o većim projektima, koji ovise o cijelom nizu ljudi, sazna sve, ostaje malo prostora za udivljenje. Osim u umjetnosti. Pitanje umreženosti (kao ovdje) tada nije pitanje.

Matanić vlada ovim mamut materijalom i većinom je suveren u luku i opsegu, ne i u dijelovima, ne i u dometu. Konzistenciju je pojela kvantiteta. Dostignuta gledljivost upitna je mislimo li o cjelini. Kamera i fotografija iznimne su. Utješno, u ovom konglomeratu niske napetosti, repetitivnosti i akvarel drame, značajnom kvalitetom glume iskočili su vehementan negativac Dragan Despot (naročito dok prijeti) uvjerljivo blazirana Branka Katić, introvertirano ekstrovertiran Zijad Gračić, slojevito snažan Trpimir Jurkić, iritantna Olga Pakalović, stara majka kao iz TNT stripa: Edita Karađole te predano leden aodan „službi“- Zdenko Jelčić. Glavne su role na Aleksandru Cvjetkoviću, Katićevoj i na Despotu dok je onu vjernu ljudsku dao Gračić a superiornu udarcima - Jurkić. Glumačka je ekipa velika jer je učinila ono što se ponekad čudesno dogodi (i) u sapunicama s ruba umjetnosti: da zaigraju nad tekstom i nad režijom.

Javor Novak

Sub, 15-12-2018, 11:28:09

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).