Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Šeks na udaru

Ovo nije prvi put da se u javnost izlazi s pokušajem afere oko navodnog udbaša Vladimira Drzavni udarŠeksa e ne bi li se dokazalo ono o čemu se zaista već vrlo dugo PodvalaOno što se odioznim imenom udbe sada (ponovno) želi pripisati V. Šeksu tako nije ništa novo, ali je to zato staro-smišljena nova podvala. Ne znam zašto bi V. Šeks sada zbog te tvrdnje o eventualnoj suradnji trebao biti namazan katranom i oblijepljen perjem ako znamo da je pomirba predsjednika Tuđmana uključivala sve one koji su htjeli raditi na ostvarenju samostalne Republike Hrvatske? Ako su u osamostaljenju sudjelovali Manolić i brojni njegovi mrežni igrači i kadrovi te ako su pri udaru na predsjednika Tuđmana godine 1993. sudjelovali ne samo Manolić i Mesić nego čak polovina Sabora - o čemu onda govorimo?šapće. Ako se dobro sjećam, ovo je već treći takav pokušaj. Uopće nema dvojbe (a o tome se ovih dana najmanje govori) da je najnovija afera osmišljena, potaknuta i realizirana upravo zbog objave Šeksovih knjiga: »Državni udar – kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH, prvi i drugi dio« kao i zbog istovremeno objavljene knjige „Šeks, politička biografija“ Ivice Miškulina.

Ono što se odioznim imenom udbe sada (ponovno) želi pripisati V. Šeksu tako nije ništa novo, ali je to zato staro-smišljena nova podvala. Ne znam zašto bi V. Šeks sada zbog te tvrdnje o eventualnoj suradnji trebao biti namazan katranom i oblijepljen perjem ako znamo da je pomirba predsjednika Tuđmana uključivala sve one koji su htjeli raditi na ostvarenju samostalne Republike Hrvatske? Ako su u osamostaljenju sudjelovali Manolić i brojni njegovi mrežni igrači i kadrovi te ako su pri udaru na predsjednika Tuđmana godine 1993. sudjelovali ne samo Manolić i Mesić nego čak polovina Sabora - o čemu onda govorimo? Što ćemo sa svima njima čija je naklonost službi bila i ostala više nego prozirna?

Ono zašto je sada Šeks došao na listu za odstrel, zašto ga se želi demontirati i osramotiti, upravo je njegova sustavna i argumentiranaa tiskana demontaža dugogodišnje laži Mesića i Manolića da je predsjednik Tuđman svojom državnom politikom i vojskom dijelio BiH te sanjao novu Banovinu Hrvatsku, kao i one laži V. Pusić da je Hrvatska vojska napala BiH u sklopu upravo takvih predsjednikovih navodnih težnji i planova. Upravo te laži, iz slične kontra-obavještajne radionice i uz pomoć međunarodnih krugova (vidi „Slučaj salveta“) kao i ona o HDZ-ovih 200 najbogatijih obitelji, manirom širenja laži o Jasenovcu, ekspandirale su do paroksizma u godinama opake detuđmanizacije tj. jednog od najmračnijih razdoblja suvremene Hrvatske.

Jugo-udbaška tiskara

Pokazujući i dokazujući dokumentima da je podjela Bosne bila prijesna laž, Šeks definitivno stavlja točku na taj UDBAkrunski argument sramne detuđmanizacije i prokazuje ju trajno činjenično neodrživom. Time su se dvije Šeksove knjige (a prvenstveno sam autor) baš kao i treća o njemu, uz čačkanje po Mesić-Manolićevoj otvorenoj rani neuspjelog državnog udara, grdno zamjerile određenim udbaškim krugovima koji sada manirom drž'te lopova žele prikriti vlastitu odioznost i udbaštvo pa ga nalijepiti (samo i jedino) Šeksu. Je li afera iznijela vjerodostojne dokumente optužbe ili su i oni (krivotvoriteljski sjajno?) izrađeni u staroj jugo-udbaškoj tiskari, pokazat će vrijeme. Svakako, očekujem da će, AferaJe li afera iznijela vjerodostojne dokumente optužbe ili su i oni (krivotvoriteljski sjajno?) izrađeni u staroj jugo-udbaškoj tiskari, pokazat će vrijeme. Svakako, očekujem da će, za razliku od prethodnih, ovakvih istih, napada na V. Šeksa, ovoga puta biti izneseni vjerodostojni protu-argumenti te da će optužba biti činjenicama pobijena. To se naime, ranije, nije događalo.za razliku od prethodnih, ovakvih istih, napada na V. Šeksa, ovoga puta biti izneseni vjerodostojni protu-argumenti te da će optužba biti činjenicama pobijena. To se naime, ranije, nije događalo.

Još se sjećam kada se prvi put (u devedesetima) dogodio ovako žestok napad da se baratalo kodnim imenom 'sova'... sada je to 'kolega'. No, ono što je tada bilo loše jest da se odmah nakon napada oglasio u Večernjaku sam Šeks a leit motiv dugačkog razgovora bio je (i upravo je to Šeksuredništvo izvuklo u naslov): „Tko me takne - gotov je!“ Takav je odgovor bio i ostao loš zato što ne raskrinkava laž, zato što to niti ne pokušava, zato što ne daje protu-argumente nego načelno odmah prijeti („gotov je!“). Umjesto da se išlo demantiranjem, otkrivanjem izvora i smislenim pobijanjem, glasnika koji nam je eto donio loše vijesti, željelo se odmah sasjeći i zastrašiti u samome početku.

Što se time stvorilo? Time se u dijelu javnosti, koja misli svojom glavom, stvorio dojam kako Šeks očito i nema protu-argumenata a silno se iznervirao i uvrijedio te se stao (nemoćno) koprcati i prijetiti. Umalo ono kao: jesam, ali tko me takne gotov je! Nadajmo se zato, da će ova,današnja afera, biti logički pobijena s obzirom na odioznu Tuđamnpredodžbu koju građani imaju o udbi i s obzirom da ju sam Šeks pobija od prvoga dana. No, pritom nikako ne smijemo zaboraviti nedragu činjenicu da je samostalna hrvatska stvorena i voljom brojnih „hrvatskih“ udbaša..., a neki tvrde: i mnogo više od toga.

Bez obzira koliko to bilo odiozno ili strašno, svaki od nas treba razmisliti: da ste vi bili na mjestu predsjednika Tuđmana godine 1988./1989./1990. - s kime biste stvarali državu? S prosječnim, neutjecajnim ljudima? Sa siromašnim građanstvom? Ili s ljudima koji imaju podatke, moć kroz uhodanu organizaciju, s ljudima koji imaju pod kontrolom kolanje (i skupljanje) novca? Teška je to istina i zvuči pomalo dekonstruktivistički, svakako i heretički, ali bez udbe koja je imala pod kontrolom sve, ne bi bilo ni hrvatske države. Ono što je dragocjeno i notorno a što Šeks vjerno oslikava je to da je ta ista udba, već godine 1993., htjela srušiti i predsjednika Tuđmana i ukupnu hrvatsku vlast i državu... i da u tome srećom nije uspjela a malo joj je nedostajalo. Udba je ukratko htjela iskoristi predsjednika kako se zapravo on poslužio njome i namjeravala je stegnuti pojas oko tada već doduše neovisne RH, ali na već viđen jugoslavenski način. Pitanje je bi li i kako ostala neovisnom.

Ključ napada na Šeksa

Pokazalo se velikom našom srećom, da je odnos snaga, ipak iako jedva, bio na strani predsjednika Tuđmana. Isto Mesić Manolićtako, to je bio i jasan signal da se s politikom čišćenja palube još uvijek ne može započeti, a da ne dođe do žestokih podjela u cijelome društvui otvaranja novo-starih privatnih ratova. Ponovimo, Hrvatska je tada bila usred srbsko-crnogorske okupacije i nove fronte (pogotovu na unutarnjem planu!) nije bilo nimalo svrsishodno otvarati.Štoviše, bilo bi ih iznimno opasno po suverenitet inicirati. Možemo samo sa strepnjom propitivati kako bi završio Domovinski rat da su posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ, Mesić te Manolić te skliske godine 1993. pobijedili...

Upravo taj poznati podatak o 1993-oj, ključ je napada na Šeksa jer je to trenutak kada se predsjednik Tuđman odlučio stvoriti hrvatsku sigurnosnu službu. Novu službu, s mladim kadrovima. Bez Manolića, bez Mesića i sličnih. To je bio i ostao stvarni i jedini razlog razlaza i ubrzo napada i pokušaja državnog udara tog dvojca pa i stvaranje nekakve njihove stranke, a nikako ne predsjednikova prikrivena težnja za podjelom Bosne. Žestoki razlog za razlaz je početak predsjednikove lustracije i to je bila ta otvorena Alijacrvena krpa Mesiću i Manoliću, a nikakvo njihovo sivo zalaganje za cjelovitost Bosne. Kakva Bosna? Što bi oni imali od Bosne? Ali ako ih se isključi iz sigurnosnih službi, njih se gura u stranu, u penziju, oni gube sve, pa uskoro i svoju mrežu. A bez nje su ništa, nada, nula, zero. I tada na dnevni red vrlo lako može doći i pitanje njihove osobne odgovornosti..., a rep im je vrlo, vrlo dug.

Podjela BiH je naravno par excellence glupost kada znamo da je Alija Izetbegović sam nudio i Hercegovinu i Cazinsku krajinu predsjedniku Tuđmanu, ali mu ta podvala, jasno, nije uspjela. Predsjednik RH je i te kako dobro prepoznao tu udicu kojom je trebala biti difamirana i osuđena mlada Republika Hrvatska, trebala je njome biti upravo giljotinirana zbog težnji stvaranja HSP-ove velike Hrvatske, a pred svom međunarodnom zajednicom. Zato je laž o predsjednikovoj želji za podjelom tako dugo i trajala jer je predsjednik trebao nasjesti na tu brižljivo smišljanu i pripremljenu stranu mahlojku, okliznuti se i pasti. Kako nije, strani kontra-obavještajci i njihove domaće trube nastavili su tvrditi da jest htio podjelu, jer je tako bilo i planirano - da će podvala i žestoko kompromitiranje predsjednika - proći. Kako povijesno nije - to je razlog i zašto se projekt detuđmanizacije raspao skupa s Mesić-Manolićevom laži (i ne samo njihovom) o hrvatskoj podjeli Bosne. Prvi je o tome, upravo lustracijski, oštro pisao dr Miroslav Tuđman u knjizi „Krivokletnik“ a sada je to argumentima iznio (uz sve druge dokumente) i Šeks. Potonji je zato sada trenutni krivac br. 1. Naravno, kao uvijek, ne ulazi se u polemiku s tvrdnjama iz knjiga već se postaroj, uhodanoj, udbaškoj praksi baš sada vadi sve što se ima o Vladimiru Šeksu.

Cilj je rušenje Vlade

Ovo razmišljanje tako nas može (za sada) usmjeriti i na izvore iz kojih se puca na Šeksa. Kao i kod brojnih drugih Vlada RHReklamaOrkestar, koji je izveo ovu pomalo ofucanu optužnicu protiv V. Šeksa, sa željom da ciljanog pedra sravni sa zemljom, krivo je procijenio efekte, posljedice i krajnje dosege svog vlastitog napada: teško mi je naime zamisliti bolju reklamu za masovnu prodaju Šeksovih knjiga.afera, prvo se napada jednog čovjeka, a zatim se odioznost i sve optužbe želi prenijeti na stvarni cilj a to je rušenje Vlade. Zato se službe, bilo stranačke bilo udbaške bilo strane sada u početku afere hoće koncentrirati samo na potrebnu i žuđenu odioznost Šeksa, na njegovu spornu kompetentnost, njegovu inficiranost udbom, a tek kad se uvjere da su to u potpunosti uspjeli implantirati i da je sve iz optužnice javnosti postalo uvjerljivo, tražit će se tzv. poznata komunistička „šira odgovornost“, a to su ovdje i predsjednica RH i stranka i predsjednik Vlade RH.

Orkestar, koji je izveo ovu pomalo ofucanu optužnicu protiv V. Šeksa, sa željom da ciljanog pedra sravni sa zemljom, krivo je procijenio efekte, posljedice i krajnje dosege svog vlastitog napada: teško mi je naime zamisliti bolju reklamu za masovnu prodaju Šeksovih knjiga. Ali i za knjige stratega, admirala Domazeta Loše, tvorca i uvoditelja u hrvatski javni prostor novog termina kojeg se godinama pokušavalo zbog sintagme „hibridni rat“ – marginalizirati, podcijeniti pa čak i ismijavati onom poznatom - teorija zavjere! To je njima drugi autogol, potkralo im se i otelo jer je svoju punu satisfakciju tako dočekao i admiral i svi njegovi monolitni naslovi.

Vladimir Šeks, čini se, tako će im se još više zamjerati i prodajom svojih knjiga. No, on im se posebno opako zamjerio primarno time što je do pepela spržio Mesićevu knjigu i njegovo navodno rušenje Jugoslavije, ali i dvije opširno uknjižene auto-hagiografije Jože Manolića. A to se ne zaboravlja tako lako.

Javor Novak

Sub, 16-12-2017, 06:16:09

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0069_Veliki_Tabor.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).