Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

Hrvatska danas

Nije tome bilo tako davno kada je cijenjeni liječnik dr. Milan Kujundžić vidio sebe kao predsjednika Republike pa nam se tako i stao obraćati iz elektronskih i drugih medija. Osvajajući marljivom začešljanošću i velikim očima, bio je i pun ideja koje su dobro zvučale, prepun rješenja a sve bez novih davanja. Dobar govornik, duboka glasa, dokazane i karijere i reputacije, plijenio je i rodoljubljem. Nije se uspio izboriti za Milan Kujundzicnajviši položaj u društvu, ali eto ga zato na mjestu ministra KujundžićBilo je dakle više nego logično i realno očekivati da nov, u politici mlad i agilan ministar zdravstva, izađe na teren s rješenjima koja će biti nešto konstruktivno i novo. Umjesto toga nije se mogao jače razotkriti: kao i svi bivši političari u Hrvatskoj kad su željeli nešto riješiti dohvaćali su se onog šupljeg i izlizanog. Tko će brže, tko će gluplje: ili su željeli rasprodati državnu imovinu, ili se željeli prezadužiti pod visokim kamatama ili su se poželjeli uvesti još jedan porez. Još jedan i još jedan, pored tolikih postojećih.zdravstva na kojem, zbog velikog poznavanja stvari, zasigurno može mnogo više, brže i kvalitetnije doprinijeti. Izmijeniti stvari na bolje, u jednoj od najvažnijih a možda i najjače uništenoj grani hrvatskoga društva.

Može doprinijeti, mislili bi. Međutim, što se dogodilo? Znali smo i prije da vlast kvari ljude, a i onu ako želiš znati kakav je tko - daj mu vlast. Našlo bi se još mudrih poslovica ali naš ministar zdravstva nije se ni s njima niti bez njih iskazao. Trebalo mu je mnogo vremena da pohvata sve konce u zdravstvu, sada kao ministar, baš kao da prije, kao dugogodišnji liječnik (u Hrvatskoj) nije imao otvorene oči i uši. Kad je napokon shvatio dimenzije provalije, kolike su konkretno te puste milijarde dugova, dohvatio se prvo onog poznato domišljatog izgovora: nešto se mora promijeniti - zborio je - dug treba platiti, inače će doći do drastičnog pada kvalitete medicinskih usluga i još većeg odljeva liječnika. Izgovor je to i stvaran i opak. Uvjerljivosti i opet ne nedostaje i sad bi mi logikom razvoja i uz sve kvalitete inteligenta i liječnika Kujundžića a kojih sam se samo dotakao, očekivali neki produktivniiskorak. Nešto što mogu, znaju i hoće samo oni najsposobniji. Ne, nismo očekivali bum preko noći. Očekivali smo reformu dubinsku i zdravstvosadržajnu, a postupnu jer hrvatsko je socijalno stanje – stanje jada. Dobro žive samo političari i prvoligaški nogometaši teoni koji znaju i mogu nešto drpiti, ostali su odmah do okvira prosječne plaće.

Bilo je dakle više nego logično i realno očekivati da nov, u politici mlad i agilan ministar zdravstva, izađe na teren s rješenjima koja će biti nešto konstruktivno i novo. Umjesto toga nije se mogao jače razotkriti: kao i svi bivši političari u Hrvatskoj kad su željeli nešto riješiti dohvaćali su se onog šupljeg i izlizanog. Tko će brže, tko će gluplje: ili su željeli rasprodati državnu imovinu, ili se željeli prezadužiti pod visokim kamatama ili su se poželjeli uvesti još jedan porez. Još jedan i još jedan, pored tolikih postojećih. I tako u krug: kamate, porez ili rasprodaja. Upravo tragično bezidejno, bespametite narodu podcjenjivački. Pa ima li išta drugo umjesto poreza, rasprodaje i prezaduživanja? Znaju li političari u Hrvatskoj išta drugo? Što zapravo znači ovakva bezidejnost? Je li ministar zdravstva već odustao od svojeg mandata? Je li mu već svega dosta? Pa ako jest, časna ostavka uvijek je više vrijedila od nečasnog ostanka. Svaka sura baba, koja gata manje ili više uspješno, znala bi s tom idejnom trojednicom namicati nužna sredstva. Narod kaže da su to još i Turci znali. I dignuti buru naravno, jer na vidiku su nova poskupljenja. Nema dakle nikakvoga plana, nikakvih reformi, ništa u svijetu ne postoji što bi vrijedilo barem kopirati – nego porez, gomilanje dugova ili rasprodaja.

Očajne mjere

Ima tu naravno i malo medijske provokacije, ministar zdravstva je razigrane mašte pa je znao ako predloži porez na Crnopiće i duhan, pili mi ili ne pili, pušili ili ne, kockali se manje ili više (uglavnom svakoga mjeseca sa svojim životom i standardom svoje obitelji) mi uglavnom protiv svega toga ne ćemo imati mnogo protiv. Sve se to dade smanjiti, a i već smo navikli. Ko' onaj magarac iz priče o navikavanju i gladovanju... Zato je naš razigrani ministar u 21 stoljeću, a inače dobro upoznat sa svjetskim napretkom i standardom zapadnih zemalja, predložio i porez na mobitele. Tim rječnikom. Prvo, to nije porez na uređaje nego na korištenje istih. Drugo, mobiteli odavno nisu nikakav luksuz već poslovna i socijalna potreba. Ako nekome mobitel nije poslovna potreba onda će njega ovaj porez udariti najjače pa će izgubiti i ovaj naš suvremeni kržljav oblik socijalizacije i komunikacije u slobodnom vremenu kojeg MjereUkratko, obrazovan, cijenjen i uvjerljiv ministar uspio je izgovoriti (i ponuditi štoviše) očajne mjere, protu-poduzetničke a ministarski nemaštovite, nekreativne, štetne i zapravo zamorne. Protu-produktivne. Pa se čovjek u nevjerici pita što se dogodilo ministru Kujundžiću? Je li ga dužnost pojela? Je li se tek sada upoznao s pravim stanjem stvari? Znači li to da je do sada samo lijepo govorio, ali šarlatanski površno pristupao zadaći?nemamo. U svijetu je komunikacija sve a naš bi je ministar penalizirao. Komunikacija razvija i inteligenciju i kreativnost u mladih, koji po ministru najviše lupaju impulse u prazno. To je upravo začuđujući stav od jednog liječnika. A ako taj porez udari po poduzetnicima tek to je sramota jer znači treba još jednom oporezovati, kazniti one koji rade, koji su poduzetni, koji zapošljavaju i koji ne daj Bože zarađuju. Uf ti mrski kapitalisti... dobro je hrvatski antifašizam znao kuda s njima i kako im maznuti (nije mogao mobitele) pa im je tvornice. Odmah poslije života.

Ukratko, obrazovan, cijenjen i uvjerljiv ministar uspio je izgovoriti (i ponuditi štoviše) očajne mjere, protu-upitnikpoduzetničkea ministarski nemaštovite, nekreativne, štetne i zapravo zamorne. Protu-produktivne. Pa se čovjek u nevjerici pita što se dogodilo ministru Kujundžiću? Je li ga dužnost pojela? Je li se tek sada upoznao s pravim stanjem stvari? Znači li to da je do sada samo lijepo govorio, ali šarlatanski površno pristupao zadaći? Svakako, ministar se sudario s problemima kao nedavno jedan povijesni - lako ćemo - hiromant koji je predlagao u pet točaka izlaz iz hrvatske gospodarske krize. A onda su ga zamolili da to više ne istovaruje pred medije jer je on ipak, barem kako danas pišu o njemu, jedan od najvećih hrvatskih intelektualaca. Na što li to oni spadnu (i kako brzo) čim se približe vlasti?

Drugi mnogo razvikaniji čudotvorci bogatun hrvatskoga lovnog prostranstva, poznat po niskim plaćama radnicima, blagajnicama i po zakašnjelim plaćanjima dobavljačima (a sada marni čuvar Agrokorova pečata) Ivica Todorić imao je sasvim jednostavne početke karijere. Nije se bavio ni medijima niti medicinom nego je učio od oca koji je doduše bio zaglavio. Iz toga se dade izvući koristan poučak da se možeš ukrupno baviti čime god hoćeš ali ako nisi dobar s vršnom politikom uzalud ti trud – politika će se kad-tad (poza)baviti tobom. Tako, kako je u svojoj knjizi slikovito opisala gđa Ankica Tuđman, Todorić je kao nepoznata osoba osvanuo na njihovim obiteljskim vratima jedan dan, vidi vraga, slučajno baš na predsjednikov rođendan. Biće donio puno mesa, a možda ga je sam (manirom ugostitelja) i pekao. Kao da je to važno. Ali, tada je ušao u politiku, a to jest presudno jer, upravo ga to sada, otkako svakodnevno blogira, čini se vrlo mnogo stoji.

Nisam od onih zluradih koji sada nabrajaju helikoptere, dvorce, jahte i sva druga isprazna bogaćenja i banalna Todorićbahaćenja klana Todorić. Nisam impresioniran jer poznato je što se brže i više namiče to se jače mora i pokazati (vidi pod maybach, persona Kerum). Isto tako, vrlo su neugodne i opasne bankarske i trgovačke tužbe kojima mu se prijeti iz Rusije, ali i ne samo iz nje. U hrvatskoj bi ga bome predstojeća revizija glatko mogla stajati i ukupne gospodarske glave. Valjda se zato više po njoj ne polijeva kablićem ledene vode i ne objavljuje nam taj prevažni video klipić na svom facebooku... sve u skladu sa svjetskim (krucijalnim) trendovima. Zato mi nije ni do humora ni do izrugivanja. Konačno nema čak ni trofejnu i mladu ženu, što je pomalo neprilično usput, ali nedvojbeno i simpatično. No, treba naglasiti da je on jedan, u užem klanu ih je valjda pedeset a što ćemo s tisućama ljudi i njihovim obiteljima koje nemaju ni mira niti budućnosti već nekoliko godina? Njihovi mili trofeji, na dnevnoj razini–obiteljski krulje. Otkako je Agrokor započeo pucati... ne u divljač nego kako vidimo u ljude. Nisu ni znali da su lovina u lovištu a lovostaj prošao.

Bloger Todorić i ministrica Dalić

Daleko od toga, da sada kada bivši Dijanin mag Todorić ima viška slobodnog vremena pa se odaje blogiranju i inim DalicDalićJasno, gospođa je uvrijeđena i revoltirana što baš novinari salijeću baš nju kao baš slučajno ministricu gospodarstva, poduzetništva i obrta te baš kao potpredsjednicu Vlade - i što bi ona sad imala imati s tim? I ti novinari su isto... Zato je potpredsjednica tako jako i rasrđena ne toliko Todorićevim blogovima (koji joj navodno baš ništa ne znače) već time što ona nema ništa s tim. A mogla bi imati. Dobro bi joj došlo... I sad nije ni njoj lako: te ide projekt Cetina te ne ide, te hoće li se lijepo dohodovno rastrančirati Agrokor ili ne će, te ti novinari koji bi zapravo uvijek prvo htjeli znati koliko ide kome, te svašta što nju uzrujava in adjecto a sada dolazi baš (i) na njezin stol.spisatelijama unutar mnoštva svojih zidova pod sljemenom, da nešto od tih njegovih zapjenjenih tvrdnji nije i točno. Pa nisu hrvatski političari maćuhice, niti ljudi... koji bi stvarali i gradili. Nit' su bili niti jesu. Njima je najslađe maznuti komad od onog već postojećeg. Kažem: rasprodati, uzeti nepovoljan kredit ili oporezovati već stvoreno, a tuđe. To ide najbrže pa ne prijeti kraj mandata. Nakon nepravomoćnog Sanadera izgleda da opet imamo „jedan“ novi kapitalan primjer za to. I to od ministričina muža koji kažu ima plan kako Cetinu, koja dolje samo bez veze otječe, pretvoriti u protok zlata. Za nekoliko privatnih džepova, a ne ovako besmisleno za cijelu Cetinsku krajinu. Jasno da u tom lovu druga ministrica, ministrica Dalić iskače iz vlastitih cipela kad čuje da narod ne da Cetinu, pa se s jednim nesimpatičnim saborskim zastupnikom posvađala kao da su u braku. Tko mu je kriv! Zašto on nema plan? Čak se i pred saborskim kamerama izderala prvo na njega. No, hvala Bogu već odmah, nekoliko dana kasnije, planski si je osvjetlala obraz i po pitanju našeg blogera, ovlaštena čuvara pečata u zimskome razdoblju. Teško je to ponoviti nakon odgledane tv-slike ali poručila je Todoriću, koji je ovako ili onako, ali ipak stvorio opipljivo carstvo, za razliku od onog koje nam u ministrice Dalić za sad ostaje nepoznato...i to mu je poručila preko novinara...s mudrim protu-Agrokorpitanjem: Da li stvarno mislite da je pisanje bloga jedne osobe nešto čime bi se trebala dati impresionirati Hrvatska vlada? Ovako ili onako citirana, njezin je stav očito da je taj bloger nitko i ništa. Drug je Tito isto tako slično za niškoristi, te neke pjesnike, kazao: „Sve sami stiljisti“. Tako je i ovaj samozvani blogertek goli pojedinac, mrav i stiljist a s druge strane gleda ga jedna svjetski proslavljena Hrvatska Vlada. Zato on i nema pravo jer Vlada nije impresionirana. Sama riječ ti kaže.

Jasno, gospođa je uvrijeđena i revoltirana što baš novinari salijeću baš nju kao baš slučajno ministricu gospodarstva, poduzetništva i obrta te baš kao potpredsjednicu Vlade - i što bi ona sad imala imati s tim? I ti novinari su isto... Zato je potpredsjednica tako jako i rasrđena ne toliko Todorićevim blogovima (koji joj navodno baš ništa ne znače) već time što ona nema ništa s tim. A mogla bi imati. Dobro bi joj došlo... I sad nije ni njoj lako: te ide projekt Cetina te ne ide, te hoće li se lijepo dohodovno rastrančirati Agrokor ili ne će, te ti novinari koji bi zapravo uvijek prvo htjeli znati koliko ide kome, te svašta što nju uzrujava in adjecto a sada dolazi baš (i) na njezin stol.

Povući će i pokojeg političara

No, ma kako Todorić padao, on još nije pao, a nije ni kekec. Po svojoj prilici povući će i pokojeg političara kao što Politikaje već započeo brukati najpametnijeg i najlukavijeg mosto-graditelja Petrova. Faust je Vrančić za njega bio mala beba. Zoon politicon Petrov inovativno se javio prvi. To mu je u dječjem biću. Ne znam samo da li zbog toga da blog na vrijeme započne preventivno liječiti i spriječiti ili zato da vidi ima li tu nečeg i za njega a ne samo za potencijalnog pacijenta. Kako je Todorić tek započeo, on se zasad dotakao samo Plenkovića, Petrova i Ramljaka, Vlade RH te gđe Dalić. Kako je kolač velik, očekivati je još brojna imena a što je revizija Agrokorova poslovanja bliža objavi, Todorićevi će blogovi biti sve konkretniji. Brine me samo da se ne ispostavi da ima i koju difamatornu ocjenu i za političke Zlovence. To bi naime, možda bilo loše za naše mile dobro-susjede rano otkrivenih korupcijskih namjera.

Samo, potreba da iskaže svoju punu istinu javno, putem stiljističkog bloga teško da može biti osnova za obranu pred sudovima. A oni mu tek slijede. Do tada, svi dobivamo još jednu propalu hrvatsku tvrtku poput Plive, Chromosa, Dine..., a nismo riješili ni kraljicu propadanja - a to je INA- i nismo riješili ni zdravstvo, ni gospodarstvo... da o demografiji i ne govorim. No, zato smo dobili redovita izdanja Potemkinovih sela i kost oko koje bismo se imali nervirati iz vijesti u vijest. Inače, taj Grigorij Aleksandrovič, ruski feldmaršal, državnik, knez, miljenik Katarine II. i u slobodno vrijeme megalomanski udren hiromant, pojma nije imao iz svog 18. stoljeća da će njegove ideje punima ostvarivati još u 21-om ne samo lažnom turizmu skloni Talijani, već i gospodarstvu neskloni Hrvati. I dok Talijani u planski obnovljene napuštene gradiće, dovode manekene koji za strane turiste glume stanovnike u raju, Hrvati ne stranom nego svome narodu bacaju oglodane kosti kako bi zaboravili letalne efekte privatizacije i pripadajuće rasprostranjeno oranje po kontejnerima. U paklu u kojem žive.

Javor Novak

Pon, 18-12-2017, 00:18:36

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0071_Kamenjak.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).