Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Hrvatski pakao

Kada je kao predsjednik Vlade Zoran Milanović svoje nade polagao u predsjedničkog kandidata Josipovića i politički puhao u isti rog s onima koji su predsjedničku kandidatkinju pokušavali politički diskreditirati svim sredstvima; kada je zatim poražen uporno odbijao priznati izborne rezultate predsjedničkih izbora; kada se odbijao sastati s izabranom predsjednicom; kada se napokon formalno a neuljudno rukovao ali se odbijao fotografirati, to nije bila tek do tada neviđena ulična prgavost u Hrvatskoj, samo neuljudna i neukusna predstava, puka protu-diplomatska nerazboritost, politička nepismenost ili izostanak smisla za realnost i politiku. To je bilo nešto više od svega.

Kada je bivši predsjednik Vlade nakon parlamentarnih izbora tjednima ponavljao kako nije izgubio izbore, kada se to pretvorilo u uporno ponavljanje čak i nakon proteklih cijelih mjeseci, to nije bila posljedica izgubljenosti, ni apsurda niti neshvaćanja činjenica već očekivanje svega programiranog i predodređenog. Kroz aferu „zastori“ MilanovićTko je svojevremeno u Saboru tražio da se HDZ zabrani kao politička stranka prizivajući povratak u jednoumlje? Tko joj je lijepio epitete zločinstva zazivajući stari represivni aparat da se probudi? I ne samo da je lijepio stranci, nego i svima koji ju podržavaju glasujući za nju, nemajući druge izborne mogućnosti ili je samo simpatizirajući. Je li to ta hrvatska politika to mimo-pravosudno osuđivanje, puko etiketiranje, generiranje stalnih sukoba, svađa i razdora?izbacivalo se Dragu Prgometa s političke pozornice metodom jedan po jedan i neprekidno tražilo način kako okrenuti Most protiv Domoljubne koalicije. Što se nije dalo koksnuti i izbaciti kao hrvatsku struju to se moralo preveslati kao tada, primjerice izuzetno politički zelen i naivan Most, koji je pred očima građana lepršao sa samim teoretski lijepim ciljevima.

Kada je s mržnjom izrekao „ovo je ili mi ili oni“ samo je nastavljao s upornim i otvorenim neprijateljstvima. Imao je zaleđe i otišao je predaleko. Trajne su bile samo afere, samo sukobi, samo prepucavanja. Most je uvelike nadmašio sva njegova očekivanja. Tko tako mrzi hrvatsku vlast da s njome sjedi u Saboru, susreće se na raznim skupovima a žestoko ju smatra neprijateljem? Tko je svojevremeno u Saboru tražio da se HDZ zabrani kao politička stranka prizivajući povratak u jednoumlje? Tko joj je lijepio epitete zločinstva zazivajući stari represivni aparat da se probudi? I ne samo da je lijepio stranci, nego i svima koji ju podržavaju glasujući za nju, nemajući druge izborne mogućnosti ili je samo simpatizirajući. Je li to ta hrvatska politika to mimo-pravosudno osuđivanje, puko etiketiranje, generiranje stalnih sukoba, svađa i razdora? Je li to imperijalni rukopis? Sudeći po donedavnom pretjeranom samopouzdanju Milanovića, jest. Samouvjerenosti u mržnji koja je vani dobro prikrivena, ali sub rosa i odobrena i naređena kao politički kurs koji vlast u Hrvatskoj ima zauzeti. Stav temeljem stare, povijesne, protukatoličke mržnje.

Bijes, buncanje i pjena

Dokle ide taj bijes, buncanje i pjena vidimo ovih dana kada pjesma „Lijepa li si“ koja pjeva o opće prihvaćenim uljudbenim vrijednostima, najljepše o svim krajevima Hrvatske, o uspomenama, o zavičaju, o ljepoti, ljubavi i srcu, ponosu i pijetetu, o zagrljaju svih koji vole domovinu, nailazi na nož. Koji je masan defekt nagorio u OpstrukcijeKada je konstituiran Sabor i potvrđen novi predsjednik Vlade, nastavilo se s neprijateljstvima, prozivanjem Tihomira Oreškovića da nema legitimitet, da je instaliran, da ne poznaje jezik, da ne zna političke prilike... Koaliciji se lijepilo da je proustaška, da je na sceni fašizacija; ministru da je kapa branitelja bila ustaška a ne HOS-ova... i tako s prozirnim lažljivim etiketama do u nedogled. Važno je bilo i još jest samo opstruirati novo-uspostavljenu hrvatsku vlast, kočiti Hrvatsku i stvarati, proizvoditi političko stanje u kojem još ništa nije gotovo.percepciji Nenarodnih kad njih takva pjesma može, ne smetati, već razjarivati? Nije li to zapravo suština onog istog balvanskog sraza pobunjenika i hrvatskih građana iz kolovoza 1990.?

Kada je konstituiran Sabor i potvrđen novi predsjednik Vlade, nastavilo se s neprijateljstvima, prozivanjem Tihomira Oreškovića da nema legitimitet, da je instaliran, da ne poznaje jezik, da ne zna političke prilike... Koaliciji se lijepilo da je proustaška, da je na sceni fašizacija; ministru da je kapa branitelja bila ustaška a ne HOS-ova... i tako s prozirnim lažljivim etiketama do u nedogled. Važno je bilo i još jest samo opstruirati novo-uspostavljenu hrvatsku vlast, kočiti Hrvatsku i stvarati, proizvoditi političko stanje u kojem još ništa nije gotovo.

Alarm je digla Velika mama, čim se pokazalo da bi Hrvatska možda mogla krenuti dva milimetra naprijed, da bi BDP i prije turističke sezone mogao stabilno (iako nedovoljno) rasti. Tako je (zasad) ponestalo požara na Jadranu, Vucji coporali je zato (slučajno baš sad) isplivala pomorska mina u Srednjem kanalu pred Kornatima tik pred nautičku i monetarnu injekciju (makar i kratkoročnog) oporavka. Već notorni rat kroz medije, domaće i strane (specijalni rat bez teorije urote) pokazao se tako u punoj žestini (vidi više: admiral Davor Domazet Lošo i seciranje vučjeg čopora).

Kada pogledamo niz Milanovićevih izjava: „ne ću čestitati predsjednici“, „nisam izgubio izbore“, „ova Vlada nema legitimitet“, „we give them hell“ (nije slučajno na stranom jeziku, nije slučajno tuđa uzrečica) „ova Vlada nije Vlada“, „nema reformi“, „sve stoji“... jasno je, štoviše indikativno da je on bio cijelo vrijeme korak ispred. Uvjeren sam, pokazuje se, nikakvom vlastitom zaslugom. S vremenom se nametnulo i pitanje s kojom on logistikom „surađuje“? Vlastitim i samostalnim procjenama ne rukovodi se, zasigurno. Nakon što je pokazao što sam može (propao mu je plan osvajanja drugoga mandata - propao je scenarij 1.) sve je to bilo dio scenarija 2.: rušiti hrvatsku Vladu. Puniti trezore stranoga kapitala, banaka i financijskih gospodara, zaduživati Hrvatsku. Ne dopustiti da Hrvatska zaplovi. Kome je drugome u interesu da se Hrvatsku trajno destabilizira?

Imperijalizam u Europi


Imperijalizam u Europi, finije rečeno geopolitika, ne vodi se ni približno toliko tekućom politikom koliko ga provode investitori, banke, krupni kapital i to na dnevnoj razini. U malim, nedovoljno jasno i trajno svrstanim zemljama, posvuda. U Hrvatskoj. Tekuća politika tek se tu i tamo oglasi s Olimpa kad su zadaci već raspoređeni unutarnjim sluganima, kad su smjernice date veleposlanicima, nevladinim udrugama i svim drugima iz tog uigranog protunarodnog orkestra. Mediji se dodvoravaju kasi, svejedno kojoj a gazdu prepoznaju po najobilatije plaćenim reklamama. Bez tih „sponzora“ iz druge ili treće ruke, tako da budu što manje uočljivi, osim primatelju samom, većine medija jednostavno ne bi bilo. U tom sinkronom kolopletu, tvrdo materijalističkome, ljepše rečeno u tom pro-biznis meču, najjače su političke stranke u Hrvatskoj, već drugo desetljeće zaredom, sasvim nedorasle percepcije.

Kao točka na „i“: pred parlamentarne izbore odigrao se nagli ali očekivani posjet Milanovića Londonu čime se javno ispoljila podrška Velike mame a pred kamerama je loše odglumljena uzajamna ljubav velikog otoka i zemlje tisuću otoka. Kad su se kamere ugasile Milanoviću je nacrtan ZvijerU situaciji u kojoj su ralje nad Hrvatskom razjapljene, zvijer je vrlo bijesna i osjeća da nakon 25 godina napokon ima dugo-očekivanu priliku Hrvatsku zbrisati, lišiti cjelokupnog samostalnog života, osim pukih boja i crta na karti. Što ako ovoga puta ne zadovolji gazdina očekivanja? Njegova sudbina visi o niti i zato nestade zlurada osmjeha i nastupa goli strah za vlastiti skalp i budućnost. Dolazi vrijeme onih koji će pod pritiskom potpisivati sramne sporazume i integracije koje ne će biti moguće niti odgoditi niti skriti.scenarij 1. i scenarij 2. Scenarij jedan, da osvoji drugi mandat, propao je ali ga to nije zabrinulo jer je hvatao scenarija dva. Njime se saveznici očekivao iskupiti. Kako su mu obećali, jasno rekli i poslužili se imperijalističkom uzrečicom na matičnom jeziku: „We give them hell“ isto su i ispunili. Milanović je time mogao biti bezbrižan tako dugo dok postupa po strateškim smjernicama davno posvuda po svijetu provjerenog zakuhavanja kaosa iz krila Velike mame. Ali vrijeme crtanih romana i razbibrige brzo je prošlo. Nastupilo je vrijeme za scenarij 3.

Dok je bilo slavodobitništva, pune zluradosti i odguravanja novinara od sebe („izbori u rujnu“) za vrijeme dok ova Vlada „koja ne vlada“ u ovoj „slučajnoj zemlji“ - bilo je lako. Dok Vlada bilježi krizu za krizom, ništa lakše. No, sada, kad je scenarij tri pred vratima, Milanoviću nestade osmjeh s lica. Velika mama smatra da je kucnuo čas kada Hrvatsku konačno treba razuditi. Svesti na potpuni protektorat i amalgamirati u region. Ona nestrpljivo naređuje i zahtijeva. Milanovića je ipak strah ne toliko da od Hrvatske neće ostati ni „s“ od suvereniteta nego da će početi pucati jedine preostale državne institucije koje još jedva grcaju u poslovanju a za njegova mogućeg budućeg vladanja. On je taj koji Hrvatsku treba razbiti kao Jugoslaviju.

Kako to izvesti u situaciji u kojoj se ni njemu samome, nekmoli cijelom njegovu jatu ne nudi nikakva sigurna pozicija kvazi-izbjegličke vlade što dalje od Hrvatske i Europe? U situaciji u kojoj su ralje nad Hrvatskom razjapljene, zvijer je vrlo bijesna i osjeća da nakon 25 godina napokon ima dugo-očekivanu priliku Hrvatsku zbrisati, lišiti cjelokupnog samostalnog života, osim pukih boja i crta na karti. Što ako ovoga puta ne zadovolji gazdina očekivanja? Njegova sudbina visi o niti i zato nestade zlurada osmjeha i nastupa goli strah za vlastiti skalp i budućnost. Dolazi vrijeme onih koji će pod pritiskom potpisivati sramne sporazume i integracije koje ne će biti moguće niti odgoditi niti skriti.

Velika mama i kaos

Velika mama dugo je trenirala kaos na Bosni, posebice nad Hrvatima. U tom je postigla i velike i dugosežne „uspjehe“. Vrlo dobro zna da je Bosna još za Austo-Ugarske bila fitilj nad dinamitom i sada ostavljajući kaos za sobom u mekom hrvatskom trbuhu, preslikava te provjerene zloćudne metode gole razudbe i na Hrvatskoj. Operacionalizaciju scenarija nakalemljenog u Bosni i Hercegovini, zakuhavanje političkog nejedinstva i terora, sada može već slobodno usuglašavati i sa saveznicima, nakon što je proboj učinjen a Vlada samo što ne padne. Malu Hrvatsku, suverenitetno izbušenu, sada mogu dobacivati između sebe malo Rusija, malo Francuska, malo Velika mama. Odnosno famozni investitori. U stvari hermafroditski, amorfni kapital koji grabi i hara kao dobrodošao po svim vrijednim i strateškim tvrtkama ove prelijepe i nekad bogate zemlje pri sadašnjem izdisaju.

Kad se izmakne temelj u financijama eksperiment Bosna može postati eksperiment Hrvatska tj. članica Europske unije u Jugosferi. Tobože nemoguća misija i neviđeni oksimoron, otprilike kao onaj sklepan uništenjem hrvatske banke u Mostaru a prethodno i cijele Hrvatske Republike Herceg Bosne. Pokus bez kraja. Nakon destrukcije dviju samostalnih država sve opcije upravljanja teritorijem te brisanja granica
su moguće.

Za to ne će biti krivi ni mediji, ni pljačkaši hrvatske domaći i strani, ni pasivno ni aktivno izborno tijelo, ni vjernička većina a ni sam izborni sustav. Za to svu odgovornost snose neodgovorni hrvatski političari a ne oni drugi - političari u Hrvatskoj. Nedopustivo je da recimo HDSSB ili bilo koja veća ili manja stranka ostane sa strane. U ovome vremenu stajati postrance znači slagati se s raspadom domovine. Svugdje u svijetu a blistavo u našem nedavnom oslobodilačkom ratu, provjereno je da jedino narodno jedinstvo predstavlja onu oštru kost u imperijalnom grlu, koja je djelotvorna. Samo ono može iznjedriti strategiju obrane i odgurnuti presizanja. Ovoga puta bit će to još teže, nikako i nemoguće ostvariti. I kako kaže jedan budalasti političar u nas: „Umirem od smijeha kad se netko u Hrvatskoj zgraža nad 180 registriranih političkih stranaka. Zašto bi to nas imalo zabrinjavati? Pa tržište će samo regulirati tko će ostati a tko propasti.“

Prvo, u RH je registrirano 226 političkih stranaka + 6 političkih udruga i koalicija (ma što to značilo). Drugo, umjesto da 232 kakva-takva čelnika + nekakvo članstvo rade na hrvatskoj homogenizaciji oni i izvan i preko svoga članstva kupusaju Hrvatsku. Zato bi nas taj megalomanski ego-trip morao zabrinjavati kao maligni fenomen a podvala s tržištem tek žalosno nasmijati. Hrvatska je kotač s dvije pogonske osovine: jednom koja Hrvatsku nikada nije željela i onom koja ju je stvarala.

Nije nama kriv ni Milanović, a ni svijet. „On je takav kakav jest“ govorio je Predsjednik. Bez homogenizacije, bezuvjetnog pristanka i rada na spašavanju, na pitanju opstanka - taj će kotač pući. Možda nam je to sudbina. Možda nam i taj povratak na staro treba. Ljudski životi i sudbine ponovno će vrijediti ništa (ne daj Bože!) i to će razdoblje trajati. Tko preživi pričat će. Tako dugo dok se Hrvati ponovno ne probude, ostave prokletstva i ne shvate što sve rade i dokle - sami sebi.

Javor Novak

Uto, 20-10-2020, 19:56:17

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.