Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Pljačkaju svi pa zašto ne bi - u koloniji RH - i tele-operateri

U globalnome među-mrežnome svijetu internet kafići su passe. Svi kupuju stickove, individualne pristupe međumrežju i ne pitaju koliko to stoji. Na VIP mrezainternet mobu su. Egoizam nikada nije imao cijenu. Pa tako ni blesav touch screen. Kako to izgleda kod najboljeg operatera u RH, u VIP-u? Jednostavno, oni vam prodaju stick na bon kao da je žarulja – dođete doma, uvrnete/zavrnete i svijetli. Razlika je drastična - pa i najskuplja šparna sijalica teško da stoji više od stotinu kuna. Mobilni internet? Jedinica je dvjesto kuna. Nitko vas u dućanu ne će upozoriti da novo-kupljeni stick od dvjesto kuna i mjesečna pretplata od novih dvjesto i deset kuna ne će raditi ako... e sad tu možete imati cijelih tristo muka... i da ne duljim... one završavaju tako da pronađete... da se sjetite... da obnovite... neka stara prijateljstva kao što sam to morao - e ne bi li mi netko sa znanjem vrlo bliskim računarstvu, znanju frikovitome, ugradnju neshvatljivih softvera učinio mogućom te lako upogonio nešto što sam kupio kano zgoljnu žarulju. Komada jedan. A ona to nije. I ne će svetli! Mamicu joj...

Kad započnete (bosonog) hod po krhotinama zvanim korisnička služba VIP-a, razgovarat ćete s pet govornih robota StickNitko vas u dućanu ne će upozoriti da novo-kupljeni stick od dvjesto kuna i mjesečna pretplata od novih dvjesto i deset kuna ne će raditi ako... e sad tu možete imati cijelih tristo muka... i da ne duljim... one završavaju tako da pronađete... da se sjetite... da obnovite... neka stara prijateljstva kao što sam to morao - e ne bi li mi netko sa znanjem vrlo bliskim računarstvu, znanju frikovitome, ugradnju neshvatljivih softvera učinio mogućom te lako upogonio nešto što sam kupio kano zgoljnu žarulju. Komada jedan. A ona to nije. I ne će svetli! Mamicu joj...istovremeno. Sve je projektirano tako da izgleda kao usluga, kao promptna usluga, kao funkcionirajuća usluga. U stvari - vrte vas vola oko stola. Što duže zovete sve se češće ponavljaju. I tada počinjete gubiti živce: pa niste valjda na toj razini da vas voza nekakav govorni automat smišljen usput zato da vas otpili, iznervira i prisili da keširate za bon... Hm, veliki Ranko Marinković priskočio mi je u pomoć - davno je već shvatio Kreletovu potrebu da laje na žarulju, eto zato ođe (i) mene pod njom. Ću da probam...

Nude vam i internetsko bankarstvo. Da. I njega možete zaboraviti. Pa da. Aaa, može pitanje? Tko bi u RH imao bio zadužen za sprječavanja muljanja oko ove vrste lektronskih usluga? Tko nadgleda ispružateljice i ispružatelje usluga? Kome polažu račun za uslugu koja je nerviranje a ne ispomoć? Koliko dnevno obrade poziva a kolika je prosječna minutaža čekanja na slobodnoga operatera? Kakvu školu su prošli operateri? Uf, koliko vi pitate?! Imaju li zaboravljeni kućni odgoj pa vas na prvu loptu drže za svog osobnog šmrkavca/poigravalo kojem mogu upadati u riječ kada hoće i dokle hoće čim shvate da niste odorabl raspoloženi glede njihove jedine im i najdraže im i svete im majčice elektronske mreže? A razgovor se unaprijeđenja usluge radi može i snimati. Da, da. Znači, ta se vele-usluga, već sad, dadne još i unaprijediti?

Ma koja filistarska formulacija! Pa svi smo za unaprijeđenje, snimajte unaprijeđeno sve. Sve što želite: naše registarske pločice, mobilne razgovore i međumrežne kontakte, naše fiskalne račune, jesmo li zatvorili vrata dućana za sobom... gdje smo bacili računčić. Anketirajte nas bankovno: koga uzdržavamo, jesmo li politička osoba i imamo li terorističkih sklonosti? Nadasve, imamo li račun u Stejts. Jok, ja sam u Hong Kongu. Najbolji su mi oni koji još koriste nickove, nadimke (privatnosti radi)... Kako dakle, pitam, operateri, postaju operativci? Tko se u nas bavi nad-operaterstvom? Uvidom u ovo operetno poslovanje, a zaštite klijenata radi? Koliko vidim, a dugo već gledam, za sada klijente slobodno, neometano vozaju. Naplata unaprijed. Može li ljepše?

Koliko je samo Orwell zaostao za istinom...

Ne bi li kupcu trebalo biti objašnjeno kakav mu se proizvod prodaje i kako se isti pokreće? Kod nas je to „riješeno“ gomiletinom papira među kojima su i nekakve upute, zatim govornim automatima ili čekanjima na aparatu dok se napokon jednom ipak ne javi i čovjek, umjesto robota. Mislih ja prvo da je to čovjek. Znači sve 'baj d buk'. Ako to ne shvatite s vama nešto nije u redu. Vi biste htjeli pristojnoga operatera ili operatericu i htjeli bi odgovor. Puno tražite, ali dobro. Imam pravo na svoj stav (ovo je već drsko) za mene su to minuciozno razrađeni i smišljeni sustavi koji vas izbezumljuju tako dugo dok ne postupite onako kako operater hoće. Njegovo veličanstvo i vrhovni gazda. Uho. Ma, koliko je samo Orwell zaostao za istinom...

Aaa, kako Njegovo božanstvo Operater, kako On, najviše voli? Kešom. Lijepo pružite nožicom do trafike pa kupite novi bon... Ukoliko i na godišnjem ne želite slušati škriputavu glazbu, da glazbu čuj mene?! (op. JN) u slušalici, čekanje do javljanja operatera i onu divotu od - birajte jedan, za ovo - birajte tri ili pričekajte do javljanja - pet, VIPNisam vam ispričao kako to izgleda u VIP-u, najboljem hrvatskom lete-operateru (a sigurno to ne znate) kada želite biti barem donekle ravnopravni. Nazovete jedan od stotinu njihovih besplatnih robotića pod brojem (i svi su diskriminatorno ženskih glasića a pravo-glagoljiteljice RH sve šute li šute) koji im služe da odustanete, da predugo čekate, da se istopite ili zaboravite što ste od njih uopće izvolijevali. Mene ti glasovi uvijek oduševe, kako uvijek jednako recitiraju ma koliko ih puta vi nazivali.javljanja (nedovoljnog broja zaposlenih) operatera... platit ćete novi bon i reći ružno, kao što ponekad kažu (i) Talijani: pagare e inquina...

Novi bon? Da, jer kad ste vi VIP-u bili dužni, on je lijepo uredno i nadahnjujuće inovativno skidao sva svoja potraživanja do u lipicu s vašeg računa na mobitelu. Ali, kada ste logikom skidanja - uložili novac u dodavanje iznosa na mobu - e to prijenosni internet ne prihvaća! Taj je bon već iskorišten! Možete dakako i putem WEB-a kupiti bon, samo sam ja doduše četvrtkom kreten pa to u prvih dvadeset i osam pokušaja nisam uspio. Ali, vidi vraga, čim sam kupio drugi bon i unio onaj fascinantno erotski četrnaestoznamenkasti broj koji je razlomljen po samo njima znanoj logici - sve štima u milisekundi! Međumrežje ulazi u međugalaktički prostor raketno, reketirajuće i utomah... Želite li ponoviti gradivo?

Nisam vam ispričao kako to izgleda u VIP-u, najboljem hrvatskom lete-operateru (a sigurno to ne znate) kada želite biti barem donekle ravnopravni. Nazovete jedan od stotinu njihovih besplatnih robotića pod brojem (i svi su diskriminatorno ženskih glasića a pravo-glagoljiteljice RH sve šute li šute) koji im služe da odustanete, da predugo čekate, da se istopite ili zaboravite što ste od njih uopće izvolijevali. Mene ti glasovi uvijek oduševe, kako uvijek jednako recitiraju ma koliko ih puta vi nazivali.

Uvijek je tako kod perfidnih službi kojima desetci menađera dnevno smišljaju zamke koje će biti otkrivene za pola godine ili mnogo kasnije. U međuvremenu će to, toj hobotnici, koja isisava srećom samo kunske džepove, donijeti staklene, plavkaste, građevinske, zelenkaste, sve zagrebačke tornjeve u Savskoj, Slavonskoj, Vukovarskoj i po drugim gradovima i destinacijama europske nam Afrike tu u Hrvatskoj. I nisu krivi oni. Kriv je poslovni i opći kaos u RH i oni koji ga svakim dnevom nadograđuju. Ne će dugo. Uskoro će kuku-riknuti.

Snimanje

Kada ih nazovete, da bi vas pacificirali već u startu a one bojažljive možebitno i zastrašili, VIP automatica (poput mnogih drugih na drugorazrednim mrežama) izbaja vam bajku o unaprijeđenju svojih usluga. Ja to iz ženskih usta uvijek lakše primim. Doduše ne vidjeh još to unaprijeđivalo već barem pune dvije godine (da ali nije bitno) al je svrha izgleda postignuta: „Ovaj razgovor može biti snimljen.“ Pa sam, tako isto lijepo, iz muških usta VIP operaterki rekao da unaprijeđenja mojih prava radi, moj vip b net arazgovor može biti s moje stranice snimljen. I (u početku uvijek idila) je zgledalo da smo stvarno i ravnopravni i da će leteoperaterka prihvatiti pošten, svjetski, egal odnos. Će snimaš ti - će snimam ja. Će se snimaamo.

No, vidi vraga, čim je čula da sam nezadovoljan (zar se to smije biti?) da smatram prijevarom kad mi skidaju kune s mobitela a ne primaju dodavanje istih na međumrežje, drugarica mi je drsko (kao da smo s iste paše sišli) odrezala kako ona na to ne pristaje: „Ne će mene nitko snimati!“, odglagoljala je brzo, samosvjesno i mimo brojnih standarda svih VIP-ovih višedesetljetnih snimanja. Sasvim neobično, jel' da? Pa zar nisu upravo leteoperateri prvi počeli snimati? Ali njojzi je odjedared sad i ovdi ovo moje snimanje naglo osvanulo odioznim! Ma da nije i voajerizam? S toga mi je glatko objavila kako će ona sada prekinuti razgovor. Znači (nakon što me to ubilo) jedna te ista radnja (snimanje telefonskog razgovora a koju su među prvima uveli upravo leteoperateri) kada ju oni provode (jer unaprđuju) onda to može. Kad-ću-sam-da-snimam... e onda se ona više ne će igrati sa mnom. Radnja je i dopuštena i uobičajena i normalna, ali ona ne će, pa više ne će. I još mi kaže... da će ona sada...

Ako samo najavite kako ste i sami oduševljeno za unapređenje pa ćete možda/da – možda/ne snimati razgovor u kojemu sudjelujete... eee... to ne može. Drugarica odmah brusi dotad gore na paši skrivenu jezičinu: „Ne će mene nitko snimati!“ Doduše ispustila je jednu jaako važnu riječ: Mislim da mene ne će nitko snimati ili nadam se kako mene nitko ne će snimati... Tko koga hoće ili ne će snimati, biti uslikan tonski ili kako sve ono drugojačije, već više desetljeća ne odlučujemo mi, pa tako ni drugarice leteoperaterke, s neprimjereno gorskom jezičinom.

Njezin snošaj spram klijenta i njegove želje da bude u jednakopravnom položaju (kad već klijent pri VIP-u očito nije uvijek u pravu) dragocjena nam je bezobraština koja snimanjeoslikava onu iskonsku radnu atmosferu, kućni neodgoj i nepoznavanje pravila u odnosu klijent (od kojega žive) i operater (koji ima biti uvijek na usluzi)... naravno ukoliko ga se ne napada, ne vrijeđa, ne psuje. Pa čak donekle i onda jer nezadovoljan klijent nije zvao zato što mu je zagorio ručak pa traži prvu raspoloživu žrtvu, nego zato što neki dio, neka usluga, neka plaćena usluga klijentu nije dostupna. Nisam čuo za povrat novca kada mreža nije dostupna, kada satima djelomično radi ili danima sporo radi. Nisam nigdje pronašao uvijete koje leteoperateri traže od novih zaposlenika. Jer bih se ja u njih već bio zaposlio. Odlično naime, unaprđujem. Mnogo je tu toga i prekoviše toga obavijeno željenom tamom. A to nije u redu. U redu za kavu, u redu za benzin, u redu za mobilni internet. Koja je razlika? Istina je samo da se tu okreće golem novac a da ništa ili gotovo ništa ne znamo kako, gdje, s kojim obrazovanjem, tečajem, naputkom rade ljudi koji primaju naše očajničke pozive u pomoć. Pozive jer nismo svi frickovi i zaljubljenici u igrice s tipkicama i robotićima. A i ne jaše mi se ispašom. Neki od nas, htjeli bi dobiti naputak i odgovor na pitanje. Mnogo puta sam ga i dobio. To je važno reći. Ali ovu drskost, da VIP-ova leteoperaterka (svi se instant intimnosti radi - mam predstavljaju anonimnim i klijentu sasvim neuhvatljivim imenom - nikada i prezimenom) smatra moje snimanje nelegitimnim, nedopustivim i njojzi uvrjedljivim do te mjere da prekida razgovor ili kako kažu Česi: Anoo vratiićkoo - ja to još ne vidjeel!

VIP ovime izgleda uzurpira pravo kada hoće, dokle hoće i ako hoće uvijek snimati i to je (njima?) normalno, uobičajeno i legitimno. Ukratko, oni mogu unaprjeđivati a ja sam eto zakinut.

Masne zarade nema bez obmane

Svi mi, koji godinama, silom prilika, konstantno, trpimo i pristajemo da nas leteoperateri snimaju, da te snimke proslijeđuju policiji, da ih t-comovi analiziraju na svojim multi-naci kolegijima, na sastancima bez hrvatskog, da si s njima mažu zidove, slažu karte, grafikone, statistike i stilistike tzv. problematičnih korisnika, iz socijalizma vrlo dobro znanih kao (uvijek istih) bunđija, galamdžija i vulkanizera, da seciraju i prebrojavaju naše otvorene međumrežne stranice i još bolje nas tada zatrpavaju neželjenim proizvodima, ukratko da rade s komadićima nas i naše preosjetljive dušice što hoće i kada hoće - pristali smo na nešto što može biti i diskutabilno. Uvrjedljivo. Znači ipak. Ajde fino.

Mogu to raditi oni, i oni s kojima su oni kiklopski umreženi. Ali, kada bi leteoperateri kojim slučajem sebe našli u istome grozdju... seebee... jer bi ih mi, kao platitelji i korisnici, stavili u ravnopravan odnos, unaprijeđenja radi, oni od njega bježe eto glavom bez obzira. Kidišu od našeg snimanja kao vrag od tamjana!! Oni se istine dakle hrabro boje, oni time grade svoju sudsku poziciju vječno nevinih, nikada krivih i narastaju do onih koji su divno klijentima tobože uvijek na usluzi. Lako je, ovako privilegiran i multi-zaštićen, masno zarađivati i vrijeđati klijente! Lako je time graditi nebodere. I ja bih, mama.

I na kraju, svi mi znamo da masne zarade nema bez obmane, bez uvjeta natječaja koji su namješteni, bez ZaradaSvi mi znamo da masne zarade nema bez obmane, bez uvjeta natječaja koji su namješteni, bez poslovanja koje je zapravo dobrim dijelom farsa te tragikomično u svojoj žuđenoj i iznuđenoj strogosti, dress code-u od ozbiljnosti a padaju evo ovako - oma i trenutačno na banalnoj a ne aperkatnoj najavi da ću možda, ako se poželim unaprijeđenja i ja njih (ponekad nedjeljom) snima(va)ti. Zanima me: smije li kolonija Hrvatska magnate mobilne telefonije, careve careva u RH priupitati kakvim se to metodama služe, smiju li to tako raditi i u svojim matičnim zemljama? Koliko novca uprihođuju sustavom, koji je vrlo nalik nedodirljivom i umreženom s onima s kojima je to nužno da bi elektronski kiklop trajao. Uopće mogao trajati (dok ja sveudilj lajem na lektriku).poslovanja koje je zapravo dobrim dijelom farsa te tragikomično u svojoj žuđenoj i iznuđenoj strogosti, dress code-u od ozbiljnosti a padaju evo ovako - oma i trenutačno na banalnoj a ne aperkatnoj najavi da ću možda, ako se poželim unaprijeđenja i ja njih (ponekad nedjeljom) snima(va)ti. Zanima me: smije li kolonija Hrvatska magnate mobilne telefonije, careve careva u RH priupitati kakvim se to metodama služe, smiju li to tako raditi i u svojim matičnim zemljama? Koliko novca uprihođuju sustavom, koji je vrlo nalik nedodirljivom i umreženom s onima s kojima je to nužno da bi elektronski kiklop trajao. Uopće mogao trajati (dok ja sveudilj lajem na lektriku).

U vrijeme turističkog i svakog inog ljetnog kočarenja, cvatu pljačke svih boja i (mal)formacija. Žalosno je samo što novinari (još i danas) još uvijek moraju otvarati ovakve teme umjesto da se pristojnost pretpostavlja, umjesto da se klijentu izlazi ususret, umjesto da se uopće zna što je i tko je klijent a što osoba na raspolaganju klijentu. Tko tu živi od koga? No, u nas novinari moraju opisivati muke kroz koje prolazi na tisuće i tisuće građana, e da bi za tri godine VIP (kao najbolji RH operater) možda (samo možda) uveo sustav robotića na koje ne morate čekati (a i vi biste isto svašta htjeli!). Čekanje i dvadeset i prvo stoljeće... haloo?! Aaa recite, koji broj trebam stisnuti za unaprijeđenje?

I istinita (nimalo šaljiva) sličica za kraj: Godine 1989., široki Los Angeles imao je oko osamnaest (18) milijuna stanovnika (četiri Hrvatske!). Svakog od devedeset mojih dana (nemaju samo Jovanka i dragi drug Tito svoje dane) dok sam tamo prebivao, obavljao sam u prosjeku nekih pet telefonskih razgovora dnevno, s kućnog telefona ili Stari telefoniz javne govornice. Riječ je o davnom vremenu kada su prijenosne telefone imali mahom poslovni ljudi i nosili ih kao cigle na ušima ili su jednako velik i težak uređaj (slušalica i postolje) ugrađivali i žicom spajali s mikrofonom i zvučnikom u velikoj slušalici u automobilu. Sve odmah kraj mjenjača i pod nazivom cellular phone. Luudiilo od napretka brate. No, kao turist, imao sam samo ove prve dvije mogućnosti za svojih obavljenih više od četiri stotine razgovora u ta tri boravišna mjeseca. NIJEDNOM, pazite nijednom... nije mi se dogodilo da je telefon zvonio tri puta. Najčešće, već nakon prvog poziva, javljala bi se osoba ili SUVISAO govorni automat i dobivao sam doslovno sve informacije koje su mi trebale. I to kao potpun stranac, osoba koja se uhodavala u jedan potpuno drugi svijet i drugi jezik, sustav i organizaciju društva. Nije postojao, NIJE postojao (a prije punih dvadeset i šest godina) - zauzeti telefon! Nije postojao robot, automatska kekretarica koja bi me vozala, već je davala odgovor na srž samoga traženja. Nama, bofl tehnologijom peru mozak i spaljuju zdrave sinapse! Davala mi je informaciju. Odmah. Kratko, svima jasno i brzo. Time is money!

OK. Znam. Svi. Svi će odmah reći - Kalifornija. Da. No, nema danas granica, zar njihovu elektroniku noćas ne možemo prenijeti u RH? Ako mislite da je svemir beskrajan nije, ima Einstein pravo, samo ljudska glupost (i pokvarenost) jesu. Odavno smo mogli (i) u Hrvatskoj imati takav standard telefonije. Ali ga nemamo, (po Mudrinićevu receptu) jer se ne bunimo. Mi gledamo pojedinačno kako ćemo preživjeti i zato imamo tupave telefonske robote, drske operatere, sustav koji je u praksi manjkav i time dugoročno prevarantski. Čim nismo ravnopravni, mi smo roblje, ovce za šišanje. Jedino ako se ne stružete do kože tjemena sami... da prevenirate... da ih spriječite i onemogućite, oslobodite sadističkoga užitka kao ja (da porežem barem jedan od dvadeset i pet tisuća načina na koje nas stružu do kosti i vozaju Hrvatskom). Na netraženo. Vi ste ofce. A ja imam mobilni internet.

Nisam doduše pitao koliko me to zrači, ali znam da bi mi pošteno odgovorili... Koliko je još desetljeća nužno da nas prestanu vozati? Kakvu Vladu Hrvatska treba imati, pa da novac napokon prokola, da informacije poteku, da linije ne budu zauzete, da mobilni internet podupire a ne usporava gospodarstvo? Da birokrati napokon započnu podizati slušalice i odgovarati na pozive? Recite mi Vi u svojim komentarima i opaskama. Zamjerkama na ovaj moj pristran, ljutit, revolt-neobjektivan rabski tekst...
PS: Imate li tehničkog inteligenta u obitelji? Ma može i studenta... Plaćam brzo, kano smo kakifornija. Unaprjeđenja radi.

Javor Novak

Sri, 28-10-2020, 18:13:36

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.