Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Infantilijada
(kad ne bi bila gangrena)

Možete li zamisliti da Vlada učini nešto što će vas iznenaditi, što će biti drugačije, što će barem prividno i donekle imati stručnu razinu, što ne će biti predmet Vlada RHsprdnje najširih slojeva građana Hrvatske, što nije sirova primitivna prijetnja, ili da Vlada poduzme napokon nešto samostalno a značajno i kvalitetno, bez došaptavanja s silom ili samo namjesnicom Velike Britanije za Regiju? Kad pogledamo na onih famoznih sto dana, sto dana čekanja na nemoguće: da Vlada napokon shvati svoj posao, preuzme ga i započne raditi, očito je da tih stotinu dana još traje. Znamo i što je (ne nužno negativna) smjena naraštaja, ali Vlada ima sve to, sve negativne trendove. I nikome ništa... oni, kako kažu „uvode red u državu". U stvari namjerno rabe sve davno napuštene promašaje i sva divljanja agresivnog liberalnog kapitalizma da bi se staljinistički obračunali s klasnim neprijateljem. Od boljševičkog komunizma ostala im je velika glad za osvetom i uljudbeno odavno deklasiranim sječama, obračunima... od kapitalizma preuzeli su strast egoizma i gramzivosti. Hrvatsku će isisati. Još uvijek su nedodirljivi, ali srećom i nepogrješivi.

Jednoumni s protivnicima ne znaju što bi

Nekadašnji slovenski političar Janez Stanovnik, sažeo je misao u jednu jedinu slikovitu rečenicu, parafraziram: kad političar osjeti miris politike kao krvi i postane mu neodoljiv - zadnji mu je trenutak da se ostavi tog posla. Zna li hrvatska Sova za to? No, no ali... to vrijedi za ljude sa savješću. Jednoumni s protivnicima ne znaju što bi pa ih sve proglašavaju mrskim neprijateljima. Zato i reže na njih. S neprijateljima nepostojećeg socijalizma već genetski znaju što će. To im dođe kao prešutni konsenzus. Može i u kapitalizmu. Metode su mračne i (ne smeta ih) općepoznate.

Ima takvih u svim strukama pa i u novinarskoj, da poneki misle da je glavni adut aktualnog, oštrog ili provokativnog obavljanja svoga posla, ovdje novinarstva iliti političarenja, biti drzak, biti doslovan, biti isljednik, upadati u riječ i hvatati se zaŽarko Puhovskisvaku ili isticati sebe. Naročito sebe. Neki su na tome sagradili i karijeru (neš ti karijere) što uz takvo tradicionalno udvorničko a neradničko Hrvatsko novinarsko društvo nije nikakvo čudo. Umjesto da su mjerilo struke, oni su kutomjeri vlastitih džepova. Nema tu čuda, dakako, uz Društvo koje rado izvrće teze, služi nenarodnoj vlasti ili se oglašava kao iz galerije stupidarija. Na gumbić. To naravno, uopće ne čudi u državi u kojoj kriterija nema, štoviše, kriterium je (vječni) Žarko Puhovski. Djelatnik opće prakse, filozofije i sociologije, vanjske politike i one stomaklijske, ekspert za gospodarstvo i financije, a u slobodno vrijeme predskazuje i budućnost. Nema kriterija u metropoli... pa i šire. Udruga novinara, nema kriterija, uklapa se, jer nema kriterija. Sve kriterija radi. Osim uličarskih. Umijeće i znanje je međutim nešto vrlo daleko od te, nazovi, razine. I nekada strukovnog Društva i nekada novinarstva. Već odavno mlado-novinarci, nadobudni, NatjecanjeMinistri u Milanovićevoj Vladi natječu se tko će biti drskiji čak i s tim i takvim novinarima. U općem kaosu, imaju problema čak i u svojim vlastitim postrojbama. Dokle je odjezdila takva drskost pokazao nam je svojevremeno Bruxelleski šalabahter (pisan verzalom) i totalno neznanje ijednoga jezika uz punu bahatost jedne SDP-zastupnice, akademske građanke i bivše ministricene pišu čak ni odakle vijest stiže. To imamo saznati između redaka samog mudroga autora, kao takvog. Ili vjerojatnije, temeljem svemoćnih uredničkih škara. Zato im i jesu naklade zaslužene - propadajuće.

Tko će biti drskiji

Novinari huligani i uličari nisu isplutali s „ovom vladom u ovoj zemlji" ali su upravo te naplavine dobile snažan vjetar u leđa. No, vidi vraga, ministri u Milanovićevoj Vladi natječu se tko će biti drskiji čak i s tim i takvim novinarima. U općem kaosu, imaju problema čak i u svojim vlastitim postrojbama. Dokle je odjezdila takva drskost pokazao nam je svojevremeno Bruxelleski šalabahter (pisan verzalom) i totalno neznanje ijednoga jezika uz punu bahatost jedne SDP-zastupnice, akademske građanke i bivše ministrice. Ali, to nije pitanje slučaja Antičević-Marinović, to je opće mjesto ovoga režima. Jer njima nisu rekli da se svađa na ulici može dogoditi, (ako im je to privatno zgodno, ima nas svakakvih), ako im je to pitanje ega i ponosa, ali svađanje nikako ne s novinarima jer se tada svađaju s javnošću. S mnoštvom (i) birača.

Odnedavno tako ti tāvārišči, bez osnovnih pravila ponašanja, nalaze kao svoj veliki politički potez što trapavo i ignorantski izvale gaf a onda se nadugačko ispričavaju. Ali finili su Mare bali... SramotaNovinar, umjesto da postavi pitanje tako da ono bude izlizani šlagvort ministru, kao za dragog nam druga Tita kad se jedino niže-rangirane od njega u namještenim intervjuima pitalo isključivo ono dobiveno na ceduljici, on zamislite pita nešto sasvim treće! SramotaTa puna kontradikcija u njihovu odnošenju, proporcionalna je blizini izbora... a još vjerojatnije - tajnim i internim anketama koje onda preokrenu za javnost. Zato nam i jest Linić najpopularniji političar već sto mjeseci zaredom. Prirodno, pa čovjeka hvale s rejtinzima. Znači čak i međunarodna slava... Ide ih u tome, stvarno ih ide.

Kao za dragog nam druga Tita

Kako drugačije shvatiti da su brojni ministri s novinarima na nož, čim im se uputi pitanje? Kako drugačije nego jednoumljem objasniti ministrov bijes? On iskače iz cipela jer pitanje nije na liniji, ono je zamislite inovativno. Novinar, umjesto da postavi pitanje tako da ono bude izlizani šlagvort ministru, kao za dragog nam druga Tita kad se jedino niže-rangirane od njega u namještenim intervjuima pitalo isključivo ono dobiveno na ceduljici, on zamislite pita nešto sasvim treće! Sramota. E pa takvome, ovi ministri, ne će ostati dužni! Oni će njemu reći, kao onaj jedan, kakvom nema smisla spominjati ni ime... da se on ne će valjda u Vladu dovoziti fijakerom. Impresivan odgovor. Za desetogodišnjaka. Kako naime djeca iz bijeloga ulijeću ravno u crno, tako ni za dragog nam ministra nema ništa između fijakera i audija.Automobili vladaLogično... a tek uvjerljivo... I onda se naš prosvjetitelj silno ispričava, gradi svoju veličinu zaludu, jer onih sto dana bilo je pa prošlo. Davno. Ispričava se... jer pokazat će se da im je ostalo još istih tih stotinu golih dana.

Onda, nakon više od dvije godine svih mogućih auto-afera ove vlasti, svih mogućih tipova automobila, luksuzne opreme i gomiletine konjskih snaga (kano smo Kuwait) naš prosvjetitelj (s nešto slabijim hrvatskim) ispali kako je njemu svejedno u čemu se on vozi. Ma koja misao. Kolosalija! Čak ni jedan bivši ministar Fižulić nije znao bolje mazati oči svojim (O. Palme) dolascima u Banske dvore na biciklu. Naime, tako mu je bilo zgodnije spustiti se s Jurjevske nizbrdicom sve do Ilirskoga i Markovoga trga. Pa da. Natrag nam ga nikad nisu pokazali. A za one, koji to nisu znali, pred kućom su mu stajali maseratiji, lamborginiji, ferariji, jaguari, kuguari, leopardi i ostalo bjesovlje iz butika za nedorasle i kompleksaše.

Tko će meni sada vjerovati, da je u trenutku, u kojem sam ovdje napisao rečenicu: Ti se homo novusi, traljavo politicusi,Zoran Milanovićvozikaju u makinama koje prije nisu bili u stanju kupiti ni s kreditom niti zajedno sa svom svojom najdaljom rodbinom, baš da je u tome trenutku naš dragi Ray Ban Zoki eterom istresao tvrdnju, kako on sebi takav auto nikada u životu nije bio u stanju kupiti! Hoćemo istinuTek poslije voznoga „parka" (ma tko li je smislio tu glupost!) na red dolaze plaće tih naših gordih dužnosnika čiji rezultati tobožnjeg rada nisu uopće bitni... ako imaš svoje novin(ar)e. Kada će drugovi napokon smoći hrabrosti pa kad u zaletu, tim svojim dragim srpsko-hrvatskim, jezikolomnim grgljetanjem o krizi i teškomu stanju, o većoj potrošnji od prihoda, o rashodovnoj i dohodovnoj strani, ka' će da priznadu sebi... da su odvajkada rashodovani?Kada će umjesto dekorativnih deset posto, baciti građanstvu za barem trideset posto umanjene svojSva sreća, zato postoji hrvatska politika.

Od voznog parka sve počinje

Potpuno se nedovoljno u nas javno djeluje protiv tolikih brojnih legalnih privilegija političara na svim razinama. A od automobila sve počinje. To nisu efemerne stvari, ili nešto što uz vlast ide, kako brojni podrepaši zataškavaju. Od voznog parka sve počinje, odatle im i taj izraz. Nisu ga se domislili pejzažni arhitekti ili bijenalni pijanisti... Kad se dojučerašnji žgoljo dočepa na za svaki dan pasata, mrcinedesa ili audija, kože, kazaljki, lampica i gumbića, marki i luksuza u koji (ni u snu, ni u auto-salonu) prije carskog ustoličenja nije imao hrabrosti sjesti, on trenutno poblesavi. Sasvim izgubi triangulaciju realnoga. To vam bude isto i sa sponzorušama. Odmah su plavuše čim se otvori BMW ili nešto niskopodno što nije zagrebački plavo i zglobno.

Kada će „ova vlada, u ovoj zemlji" a koja uvodi takvog silnoga reda da pucamo po svim rejtinzima i bedepejima sasvim dužničko-ropski, konačno smoći hrabrosti (kad već tako vole ulični image) i navesti nam u bebu koliko njih privilegiranih, njih kojima dvosmisleno tepaju da su elita, koliko ih njihovih strogo isto-partijskih obrtnika servisira: instalatera, krojača, montera, obučara, stilista, roletara, frizera, spin majstora, staklara, parketara, savjetnikova savjetnika zamjenika, logopeda, savjetnika za štof i gdje ga besplatno zgrabiti, psihologa, koliko cateringa, koliko je besplatnih a uzaludnih avio letova, koliko stilskih stolara i ambijetetlija, savjetnika za antikno, za ono svjetsko, pomodno i sve drugo što je in - čitaj „u"... Kada ćemo analitički opširno, elaborirano i ponovljeno čuti koliko su recimo lani potrošili Banski dvori, koliko veleumni Sabor, koliko ministarstva i koje su to stavke (kad su već rezultati tako iznimni). Izgleda bi nam njihov produženi kolektivni godišnji bio nasušan pa makar i samo privremeni spas... Nama odmor.

Od automobila sve počinje. Tek poslije voznoga „parka" (ma tko li je smislio tu glupost!) na red dolaze plaće tih naših gordih dužnosnika čiji rezultati tobožnjeg rada nisu uopće bitni... Spaljena zemljaPa najveći sin naših naroda i narodnosti nije u četrdeset i pet godina imao toliko afera koliko ovi imaju u dvije i po. Možete li ih uopće pobrojati?! A što će tek ostaviti iza sebe... Spaljenu zemlju?ako imaš svoje novin(ar)e. Kada će drugovi napokon smoći hrabrosti pa kad u zaletu, tim svojim dragim srpsko-hrvatskim, jezikolomnim grgljetanjem o krizi Spaljena zemljai teškomu stanju, o većoj potrošnji od prihoda, o rashodovnoj i dohodovnoj strani, ka' će da priznadu sebi... da su odvajkada rashodovani?

Nismo mi to kupili

Kada će umjesto dekorativnih deset posto, baciti građanstvu za barem trideset posto umanjene svoje plaće... jer i to bi bio tek suhi pijesak u oči. A onda mogu nastaviti dalje neznalački kao i do sada jer svaka šuša zna rezati desno i desno... i blamirati se promašenim mjerama, otkazima, reformama, reprogramiranjem, restrukturiranjem, tehnološkim viškovima, rasprodajama, zbrinjavanjima, preraspodjelama, koncesijama, tolikim devalviranim pojmovima... aferama... Pa najveći sin naših naroda i narodnosti nije u četrdeset i pet godina imao toliko afera koliko ovi imaju u dvije i po. Možete li ih uopće pobrojati?! A što će tek ostaviti iza sebe... Spaljenu zemlju?

Od voznoga parka sve (za)počinje. Kad jedan francuski državnik sjedne u najveći i najluksuzniji citroen ili peugeot, on je ponosan sjeo u vrh vrhova, u najbolji uradak i puni ponos svojeg snažnoga gospodarstva. Kad jedan njemački državnik državnoga gosta vozi u najluksuznijem i najvećem mercedesu ili audiju, on se iskazuje kao gizdav domaćin s pokrićem, ponosno predstavljajući najbolje od najboljeg, što u auto industriji, njegovo gospodarstvo može dati. S pravom, može i fascinirati... Kad kojim slučajem usputno svrati koji njemački ili neki drugi svjetski državnik i nađe se u današnjoj Hrvatskoj, on sažalno pogleda svog iskompleksiranog domaćina-imitatora, koji je kupio najskuplje što njemačka auto-industrija ima. A hrvatskog gospodarstva, nekmoli auto-industrije - nema ni od korova. Štoviše, prvo je isprosio njihov kredit, a zatim ga spiskao na njihov vozni park. Što kaže Šuker: Nismo mi to kupili. Potpisan je ugovor o leasingu!

Javor Novak

Čet, 29-07-2021, 11:08:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.