Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Uradak mentalnih komunista

Rashrvaćivanje ide dalje

Kako je došlo do toga da se danas, gledajući razne televizijske kanale, osjećam kao da živim u Vojvodini gdje je ekavica jedan od uobičajenih jezika u dnevnoj uporabi?

Prvo su ljevičari s Račanom došli na vlast i okrenuli se protiv vlastitoga naroda: proglasili su nužnost tzv. detuđmanizacije. Hrvatska i Zagreb koji su prvog hrvatskog predsjednika netom ispratili na posljednji počinak u do tada neviđenom broju, Hrvatska koja ga je slavila još za života i klicala mu Vukovar, Vukovar!, sada je odjednom neprijateljska prema svom dojučerašnjemu karizmatiku i vođi, pobjedniku u ratu, uzastopnom pobjedniku na izborima.

Detuđmanizacija! Vikali su oni koji su izašli iz Sabora, napustili ga, kada se glasovalo o hrvatskoj samostalnosti. Rashrvaćivanje je trebalo pokriti sve ono što su radili kad se tv kamere ugase, a što smo ubrzo saznali: hrvatski je vanjski dug za njihove vladavine, postao više nego dvostruko veći od onog koji je s naslijeđenim jugo-dugom i svim troškovima rata uz stvaranje hrvatske policije i vojske te i zbrinjavanja izbjeglica - iza sebe ostavio graditelj hrvatske države!

Detuđmanizaciju je zatim još jače i brže nastavio nekadašnji predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader, sada kao premijer i razaratelj stranke. Čovjek koji je iz HDZ-a izbacio čak i obitelj Tuđman! Ali, slavio se pravoslavni Božić s tv prijenosom: „Hristos se rodi", to je bilo važnije.

Kontinuitet pljačke u „regionu"

Poslušno i kolonijalno izvršavale su se sve naredbe iz Brisela. A zatim su i ti paravani poput Račanovih pokazali što iza njih stvarno stoji: „rad" koji je rezultirao s pet jugosferaDetuđmanizacijaDetuđmanizacija! Vikali su oni koji su izašli iz Sabora, napustili ga, kada se glasovalo o hrvatskoj samostalnosti. Rashrvaćivanje je trebalo pokriti sve ono što su radili kad se tv kamere ugase, a što smo ubrzo saznali: hrvatski je vanjski dug za njihove vladavine, postao više nego dvostruko veći od onog koji je s naslijeđenim jugo-dugom i svim troškovima rata uz stvaranje hrvatske policije i vojske te i zbrinjavanja izbjeglica - iza sebe ostavio graditelj hrvatske države!Uskokovih tužbi za korupciju i pljačku. No, što je vrlo, vrlo zanimljivo: ni pljačke niti korupcije u Račanovo vrijeme, uopće nije bilo. Oni su anđeli i ostali su to sve do danas...

Kroz to vrijeme tv sapunice su u nas postajale pošast na svim kanalima i ta se kuga širila i među prvim glumcima propale države. I dan danas se zgrozim kad vidim što iz sebe radi, kako se jadno krevelji i ponižava do samoga dna, nekada vrhunski glumac jedne od po svemu vrhunske Vrdoljakove serije – „Gospoda Glembajevi" - Mustafa Nadarević. Strašno.

A zatim su nas kroz takve glumački mizerne sapunice stali bombardirati ekavicom i glumcima s Istoka. Kreatori mentalnog regiooona, kao i mentalni komunisti na vlasti, brzo su riješili problem jezika u sapunicama: glumci ne će govoriti nepostojećim srpsko-hrvatskim: srbski glumci govorit će srbskim, a hrvatski glumci, hrvatskim jezikom. Jednostavno, zar ne?

Ćirilica se razmilila

I eto dvojezičnosti na razini države, u začeću, rekli bismo. U regioonu. Zatim se mlade intenzivno stalo trovati kroz nekakav "Red carpet" (kao da živimo u Parizu, Berlinu ili New Yorku) sa sve više srbijanskih zvijezda, a naša su prva lica sub-kulture i nazovi estrade, a ženskoga spola bračnu sreću stala tražiti u Beogradu. I time su postajale vijest!

Mentalna ćirilica stala je zagađivati nekadašnji (još donekle) hrvatski medijski prostor do razine kao da smo u Bosni ili Vojvodini. A onda je MrežaTV odlučila zagrebačku i splitsku lokalnu televiziju, staviti u funkciju i na raspolaganje beogradskome mentalnom sklopu:

„SFRJ za početnike" zove se emisija snimana u Beogradu s njihovim likovima i ponekim našima, kako to već dolikuje toj nacionalnoj francuskoj salati u regioonu. Kao i sve prije toga i ova agresija prošla je nezapaženo. Ignorirali smo, krivo prosuđujući da je riječ tek o ekscesu.

I tako se mjesecima na novo-osnovanoj MrežiTV emitira taj uradak mentalnih komunista, ovoga puta iz Beograda te koji se reklamira ovako: „U 16 jednosatnih dokumentarnih epizoda govori se o pojmovima i fenomenima vezanim uz kulturu svakodnevice u SFRJ, onako kako ih se sjećaju nekadašnji državljani SFRJ – s nostalgijom, sarkazmom, humorom. Emisija se bazira na privatnim sjećanjima, ne zanima je službena hostoriografija te ideološke analize."

Očito, svakodnevicu u šugoslaviji, kojoj se tepa kako je bila kulturnom, ne treba prikazivati u istinitom svjetlu već po sjećanjima. Čemu uopće služe te isprazne i nategnute povijesne i politološke analize, zar ne. Ne želim imenovati tko su sve bili ljudi iz tog šarolikog društva koji su iz Zagreba pristali govoriti za tu beogradsku emisiju jer oni naravno pojma nisu imali kako će ona izgledati u cjelini.

Zavonjalo je po Balkanu, jače nego ikada

I tako je (i) u Hrvatskoj otpočelo (ne samo nezapaženo već i sasvim nekažnjeno) emitiranje serije koja je očito namijenjena početnicima (tako se i zove) pa dakle (i) SFRJ„SFRJ za početnike" zove se emisija snimana u Beogradu s njihovim likovima i ponekim našima, kako to već dolikuje toj nacionalnoj francuskoj salati u regioonu. Kao i sve prije toga i ova agresija prošla je nezapaženo. Ignorirali smo, krivo prosuđujući da je riječ tek o ekscesu.hrvatskoj mladeži. Ona tobože želi približiti i protumačiti „vascelom regioonu" tzv. kulturu svakodnevice u propaloj Jugoslaviji.

„U pitanju je zabavan i pitak televizijski sadržaj koji poziva na sjećanje, i to uglavnom na sitnice koje ponajviše određuju boju i ukus življenja" kažu autori serijala. S 85012 jugosfera fhrvatske strane, što se tiče legalizacije nove postaje, učinjeno je sve pa se tako registrirana MrežaTV uskoro otpočela i zakonito oglašavati kao „nova Hrvatska nacionalna televizija".

Nametanje novo-istine moglo je otpočeti čorbom yugo-red-carpeta i yugo-dokumentaristike. Meni se nekako usjekla ona trosložna sintagma o „lakom i zabavnom", „o kulturi svakodnevice" i „o zabavnim i pitkim sitnicama". Nije me ostavila ravnodušnim ni tvrdnja kako „uglavnom te sitnice ponajviše određuju boju i ukus življenja". To je za mene bio potpuni novum da povijest, istina, politički prikaz, ratna patnja, oslobođenje od agresije te pale hrvatske nevine žrtve - ne određuju ništa bitno u našem življenju.

Iza projekta spajanja zagrebačke „Nezavisne televizije" (NET) i splitske „Televizije Dalmacije" stali su Z. Kableka, S. Engler i Z. Kovačić kao većinski vlasnici tih televizija. To me zbog njihovih tv clipova, reklama i isječaka iz serije već bilo prilično zaintrigiralo. Posebno na koji će nas način pokušavati uguravati natrag na Zapadni Balkan, u nekakvu Jugo-sferu ili u Regioon.

Pregledao sam nekoliko nastavaka te serije i ubrzo primijetio kako su hrvatski ljudi u njemu tek usputni dodatak i puki gipsani ukras, glavnu riječ vodi ekavica, oni su glavni u regiji, njihova je minutaža presudna. Naravno razdoblje fašista Miloševića brižljivo je preskočeno, njega politička Srbija ionako već dugo smatra najvećim krivcem što ona danas nije velika, a ne zato što je bio i ostao fašist.

Panegirik koljaču

A onda sam odgledao jednu od početnih epizoda ne mogavši vjerovati što čujem i vidim. U toj epizodi gostuje poznati čedo, danas ostarjeli Momo Kapor, koji nam uz osmjeh govori o svom starom prijatelju za kojeg glatko kaže da je bio „udbaš s okrvavljenim rukama" – Ratko Dražević.

Voditelj, srbijanski novinar Milomir Marić uz smiješak popunjava portret pa kaže kako je Dražević „ubio 2.000 ljudi i spavao s 2.000 žena". Naglasak je na ženama, uz širok kaporosmjeh sumišljenika, te i takve obojice u studiju.

„Nakon izlaska iz II sv rata" – nastavlja Momo - „bilo mu je povereno da vodi državnu švercersku firmu. Da šverca stvari koje su bile neophodne za državu i tako je stvoren 'Genex'. Nosio je prva dva kilograma heroina da se isplati našu misiju u Ujedinjenim nacijama, naoružavao je i Arape i Izraelce... U Americi je odstreljivo neprijatelje ovoga režima" – priču nastavlja filmski kritičar Milan Vlaičić – „a kada mu je Amerika zabranila ulazak, spakirali su ga u tepih i doveli u Beograd gdje je onda nagrađen da bude direktor Avala filma."

Hrvatskim gledateljima ne će biti teško zaključiti kakav profil ljudi je... i iz koje nacije... taj „prevejani udbaški ubica" kako kažu odstreljivo kao divljač u Americi... i ne samo u njoj... Taj srpski koljač, kojemu su u čast posvetili pola epizode te „zabavne" serije sigurno se nije bavio Makedoncima ili Mađarima. O zločinačkoj politici Genexa i njihovim kadrovima po ambasadama širom svijeta, ali i po Hrvatskoj da i ne govorim.

Ako ste zaboravili to su te sitnice koje nam ponajviše određuju boju i ukus življenja, i to ne bilo kakvog življenja, već življenja u toj kulturi jugoslovenske svakodnevice s pitkim i zabavnim sitnicama donesenima i ponuđenima u jednom lakom i zabavnom sadržaju kroz 16 jednosatnih dokumentarnih epizoda!

Probisvjet kao ideal

Jednostavnost s kojom, ne bilo kakvi, već viđeniji srbijanski intelektualci u nastavku opisuju Titov velikosrbski zločinački režim (u svim njegovim filmskim i umjetničkim metamorfozama) upravo je jeziva. Oni ne govore o tumoru, oni srdačno časkaju o Draževiću kao da je riječ o košnji trave. Taj njihov Ratko izgleda je tek duhovit mangup...

JugoslavijaVelikosrbi i četnici, ljudi visokog praga tolerancije prema Srbima ubojicama, evociraju nam zločinačku prošlost Titove Jugoslavije u kojoj je sve to bilo moguće, kroz privatna sjećanja i ne službena stajališta, a sve kao nešto simpatično i vješto, opasno i šarmantno. Od službenih stajališta i povijesne istine o ovome bratstvo-jedinstvujućem zajedništvu i bratskoj državi, uvijek su strašnija i gora privatna sjećanja - ovdje pomiješana s kanibalističkom nostalgijom.A zatim su se prebacili na njegove velike zasluge za razvoj Avala filma, te na njegovo kockanje i ženskarenje. De ćeš lepše. I to bi nama, život jednog masovnog ubojice SFRJ-V display imageudbaša, trgovca oružjem, kockara i probisvijeta, trebalo, kako kažu na početku – biti pitak i zabavan sadržaj!

Velikosrbi i četnici, ljudi visokog praga tolerancije prema Srbima ubojicama, evociraju nam zločinačku prošlost Titove Jugoslavije u kojoj je sve to bilo moguće, kroz privatna sjećanja i ne službena stajališta, a sve kao nešto simpatično i vješto, opasno i šarmantno. Od službenih stajališta i povijesne istine o ovome bratstvo-jedinstvujućem zajedništvu i bratskoj državi, uvijek su strašnija i gora privatna sjećanja - ovdje pomiješana s kanibalističkom nostalgijom. I takav serijal mi otkupljujemo, reklamiramo i kroz MrežuTV spremno distribuiramo i po ovom delu regioona.

Tako nakon Srbije i Bosne „SFRJ za početnike" postaje poznata u „vascelom regioonu", točno po naputku stranih imperijalista. Regija i to s Beogradom na čelu. Pomislio sam jednim krajičkom svijesti kako je za obrazovanu hrvatsku mladež ovaj vonj Balkana, možda i koristan... da vlastitim očima i ušima budu zapahnuti – da dožive svu intelektualnu trulež među viđenijom srbijanskom inteligencijom; da steknu osobni dojam tko su bila naša dojučerašnja tako razglašena „braća".

Nijedno prepričavanje, nikakva povijest ne može posvjedočiti, tko su bili oni koji su nas razarali, palili, silovali i pljačkali tijekom agresije na Hrvatsku, kao što njihov mentalitet u punome svjetlu, točnije u sumraku svijesti, oslikava ova serija i njihovo drago udbo-mangupče Ratko.

I u Uniji pod šapkom?

Da Hrvatskoj nije određen, gotov i fiksan nadnevak ulaska u Uniju, ova strjemljenja u balkanski koš, bila bi siguran znak kamo nas žele odbaciti i utrpati. Jedan od znatnih argumenata, onih koji su glasovali za Uniju, bio je i onaj kako se ulaskom u nju spašavamo mnogo većega zla: vonja Balkana i njegovih integracija.

Ako je tomu zaista tako, čemu onda služe ovoliki televizijski i politički sinkroni napadi na hrvatsku memoriju, na zaboravljanje blistavoga Domovinskog rata, čemu abolicija svih iscjedaka kao skorupljenih posljedica iz Jugoslavije koja je izazvala i vodila agresiju? Čemu zaboravljanje - na krvi naših najboljih mladića - teško stečenog i obranjenog hrvatskoga suvereniteta?

Čemu novo-stari napad na Vukovar, ponovno ćirilicom i ekavicom? Čemu taj planirani i usklađen napad na branitelje i Katoličku Crkvu? Čini se kako nam i unutar vele-hvaljene Unije spremaju nekakav Zapadni ili drugo-jajčani Balkan kao regiju i to pod starom, koljačkom, beogradskom, šapkom. Bit ćemo dio Europe, ali opet slijepljeni s Balkanskom truleži.

I kada se upravo u Vukovaru na beskičmeni i polutanski poziv sastaju predsjednici Josipović i Tadić, to nije slučajno; kada se upravo u Vukovaru Milanovićeva Vlada, najlošija vlada koju je Hrvatska ikada imala, želi isprsiti s dvojezičnim srbsko hrvatskim natpisima, kada se upravo demografski desetkovanom hrvatskom Vukovaru želi nametnuti ćirilicu, sve to nije slučajno.

Oni žele dokazati staru „jugoslovensku" tvrdnju kako te male odcjepljene državice ne će moći, ne će uspjeti preživjeti. Oni sve čine da se ta četnička tvrdnja i ostvari, a Hrvatska da se prvo rashrvati, a zatim ekonomski uništi do kraja. Baš onako kako je Beograd i tvrdio da će se dogoditi.

I dok marljivo fabriciraju nove činjenice koje imaju potkrijepiti prastare velikosrpske snove i pretpostavke, milanovićevci ignoriraju prosvjede građana, prosvjede branitelja na trgovima i ulicama grada heroja, javne prosvjede mnogih razumnih glava koje znaju da je to igranje s vatrom. Da je današnja ćirilica novo teško nasilje nad ispaćenim Vukovarom.

„Zapamtite Vukovar!"

I kad u suvremenom, donekle slobodnom i donekle mirnodopskom Vukovaru netko od nekakve vlasti u tom gradiću, a povodom velikih okupljanja i prosvjeda, izgovara PredsjedniciI kada se upravo u Vukovaru na beskičmeni i polutanski poziv sastaju predsjednici Josipović i Tadić, to nije slučajno; kada se upravo u Vukovaru Milanovićeva Vlada, najlošija vlada koju je Hrvatska ikada imala, želi isprsiti s dvojezičnim srbsko hrvatskim natpisima, kada se upravo demografski desetkovanom hrvatskom Vukovaru želi nametnuti ćirilicu, sve to nije slučajno. Oni žele dokazati staru „jugoslovensku" tvrdnju kako te male odcjepljene državice ne će moći, ne će uspjeti preživjeti. Oni sve čine da se ta četnička tvrdnja i ostvari, a Hrvatska da se prvo rashrvati, a zatim ekonomski uništi do kraja. Baš onako kako je Beograd i tvrdio da će se dogoditi.sramnu rečenicu: „To su oni koji misle da se zakoni mijenjaju na ulici...", treba mu glasno poručiti: Da, to su dečki s ceste, s Trpinjske ceste... dečki, koji su agresora pretopili u groblje tenkova... Da. S ceste. Nisu ih sluzavih kabineta. Ne odriču se svoje poginule ratne braće, obitelji i djece, ne odriču se svoje krvave povijesti zbog još jednog mandata na tapeciranom, crnome skaju.

To su dečki s ceste... o kojima se uči na svim značajnijim vojnim akademijama na Zapadu. Da, oni su s ceste, a vi ste iz podruma civilizacije.

Jedno je rehabilitirati pojedince, zločince, ma kako to prljavo politički i kompromisno bilo, ali pokušati generalno i trajno rehabilitirati ćirilicu i ekavicu u Vukovaru to je mnogo opasnije nego što to ministar Kremenko i Vlada misle i očekuju.

Oglasio se i ministar uprave ABauk, upravo iz Vukovara. Očito pod pritiskom srpske manjine (kojoj se žuri da što pre kapitalizira višemesečni rad)... Dao je sljedeću izjavu: "Nema potrebe ništa požurivati. Država ima svoje institucije, zakone i one koji su odgovorni da se ti zakoni provode".

Naravno o prenapuhanim brojkama Srba i izigravanju upravo tih zakona i hrvatskih institucija vikend dolascima - niti riječi. Pa nisu to popisi birača koje treba žurno „uskladiti" sa zakonima.

Iako ne zna što je to, niti bivši HDZ-ovac, danas silan socijal-demokrat premijer ZMilanović, nikako da shvati: mnogo je oružja zaostalo, mnogo ga se još i legalno posjeduje. To su eksplozivne igre koje su otpočeli... To su gadne praznine u sjećanju vladajućih političara punih sebe, ali i teška podcjenjivanja hrvatskih branitelja. Bit će im kasno kad braniteljima prepune čašu. Milanovićevci su zaboravili snagu stiha... a zazivaju ga i nehoteć: „Što se krvlju brani, ne pušta se lako."

Javor Novak

Pet, 25-09-2020, 18:23:48

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.