Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

Kronika jedne rabske obitelji

Kroz dva sam teksta na portalu HKV-a protekle jeseni pisao o zanimljivoj rapskoj obitelji Bišić, obitelji iz Supetarske Drage na sjeveru otoka, iz Gonara. Kroz vrijeme, i sami su Rabljani zaboravili na svog uglednog kapetana Šimu Bišića, danas devedesetogodišnjaka, pa se meni posrećilo da sam ga, došavši iz Zagreba, „otkrio" ja njima. Bio je to tekst „Prvi kapetan prvog rabskog trajekta"... U drugom dijelu ove trilogije pod naslovom „Rukama Njegovim stvorena", pisao sam o istome čovjeku, koji je sagradio crkvicu Presvetog Srca Isusova na vlastitom zemljištu, učinio pravi podvig i ispunio zavjet dan Bogu i prijateljima.

Druzima, koji su umrli tijekom socijalističke federativne satrapije, te nisu mogli sagraditi crkvu koju su svi žarko željeli. Sagradio ju je sam Šime, iz obitelji Bišić, tada kao sedamdesetogodišnjak, početkom Domovinskoga rata, iz obitelji koju sam kao mali samo gledao, toplinu gostoljubivosti koje sam upijao, čije su mi ribarske vještine silno imponirale, a prošloga sam ju rujna, na kraju ljeta, dobrim dijelom i upoznao. Za neke ključne pojedinosti iz ova dva članka nije znao čak ni njihov župnik u Supetarskoj Dragi, iz crkve Svetoga Petra, velečasni Petar Kordić. Oba članka s portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (uz neke izmjene) zainteresiravši se za ovu tematiku, prenio je luksuzno tiskan i uvijek bogat sadržajima „Rapski list". Upravo, krajem ove godine „Rapski list" puni pet godina izlaženja.

rapski

Navedene dvije priče uvod su u ovu završnu o skulptoru Vedranu Bišiću, sinu kapetana... jer ta je rapska obitelj vrijedna svakoga zanimanja.

bisic

Vedran Bišić ispred kapelice, koja poziva u obližnju zavjetnu crkvicu, s ceste do modernističkog oltara

Avangardno unutarnje uređenje zavjetne crkvice kreirao je Vedran, i ono je iznenađenje za svakog tko uđe u taj skroman sakralni objekt zarastao među crnikama u privatnoj šumi. Bišić, profesor i skulptor, na sasvim ju je neobičan i izvoran način oslikao. Drveni funkcionalni komadi, „ostatci" iz prirode u kojoj Vedran bere, sada i ovdje stavljeni pokraj oltara, uklapaju se u njegov pogled i koncepciju umjetnosti. Kada sam ga upitao odakle poriv za obradom čvorova i godova iz prirode, ali obrade koja je minimalistička, koja tek ističe najljepše izohipse u godovima rasta crnike, masline ili duda, Vedran mi je odgovorio:

„Ja drvu dajem treći život. Prvi je onaj kad ono raste u šumi, drugi je kad ga kalafat 'privede svrsi', kad ono postane brodski predmet, veliki ili mali, a treći je ovaj moj - kad od njega stvorim različite elemente u životu drva, različite faze. Nastojim uklopiti naoko nespojive, disparatne elemente u suživot s drugim likovnim elementima mojega sloga kao rukopisa."

drvosp

Kad mi je pogled zastao na gornjoj skulpturi prvo sam u njemu vidio pramac, provu male barke i visoko gore na tankoj žici, sjeme koje je nabubrilo i koje kao da će uskoro proklijati. A zatim sam ta dva komada nekadašnjih pramaca barki spojio u jedra. Malo prednje – flok, i drugo, veliko glavno jedro. Vedranove su skulpture upravo takve - vrlo često u njima trebate tražiti. One uglavnom nisu ono što ćete prvo na njima uočiti.

Avangardno je mnogo toga što Bišić radi, bez podilaženja tržištu, bez groznice egzistencije i bez bez-kriterijskog zarađivanja da bi se preživjelo. Bišić je samozatajni, neopterećen svidljivim ili komercijalnim, atelijerski je homo ludens, koji jedino pod tim ultimativnim ključem i pristaje biti umjetnikom, slobodno raditi i veseliti se svom skulpturalnom „ispunjavanju" prostora. Bez grča, bez radne norme. To jest sukus i preduvjet umjetnosti te one potpune slobode.

Umjetnik je takav i privatno, njega zanima, on je emocionalno senzibiliziran i duhovno angažiran na očuvanju zavičajnih međaša Supetarske Drage ali i nedaleke šume Fruga i šireg krajolika, koji on rasprostire na Dragu Gornju i Donju, na stari mlin, na nedavno devastirane prastare Liburnske grobove na Kamenjaku, što prirodno, nikako ne može oprostiti izvođaču vodospreme iz Lopara, na ruševnu primorsku kuću koja vapi za zaštitom, za galerijama kao bilima kucavicama modernog života uz bićerin rakijice, ovčji sir i malo slanih srdela. On je uvjeren u uspjeh te buduće koncepcije, u svoj vidikovac nad Dragom s kojeg gleda pola Kvarnera i gotovo cijeli Rab, u svoj budući centar meditacije upravo gore na vrhu lociran, a meni sve to miriše već sada.

dr2

Debeo, srastao brodski lanac bio je zarobljen na morskome dnu, godinama u slanoj dubini

 Krajem je rujna, na najljepšem rabskome trgu s pogledom na Cres i Lošinj, na poznatoj rabskoj Pjaceti, na otvorenom, na trećoj likovnoj manifestaciji Ex tempora, Bišić osvojio treću nagradu za sliku od drvenih ostataka barke, koju možete doživljavati s dvije strane, čime ona ispunja osnovno značenje skulpture u prostoru, mada je na prvi pogled riječ samo o slici. Takvim je izvornim kreativnim pristupom Vedran osmislio i malu kapelicu uz strmi gonarski cestuljak.

Ona poziva u obližnju očevu crkvu, koju rabski župnici (uz dozvolu biskupa) prigrljuju i događa se korelacija mise i likovnih multi-komponenti. Događa se i koncelebracija svih rabskih župnika na blagdan Presveta Srca Isuasova. Zavjetna crkvica među crnikama, na cesti kapelica sa škropionicom i kamenim križem, u zavjetnoj crkvici neobičan otisak Majke Božje i skulptura u drvu kraj olatara... isuviše je to intervencija u prostoru da bi se sumnjalo u kredibilitet umjetnika, u maštovitost artefakata te u ukupni umjetnikov kvocijent kreativnosti.

drvo3

Karakteristične su za Bišića, bilo u krupnim i hrapavim drvenim ostatcima panjeva, grana ili u dijelovima isluženih barki, minijaturne kolorirane i povremeno glatke interpolacije koje su nesumnjiv akcent cijelome djelu.

klijanj

 Govoreći o svojim kreativnim opsesijama, Vedran Bišić signifikantno i prepoznatljivo ističe klice, biološke izboje i proboje, ali osim njih predodređuje ga i očeva zavjetna crkvica koju samozatajno i skromno smješta u životnu partituru prividnog donkihotizma što upravo ovih dana doživljava svoj demantij, a očeva zavjetna crkvica diše punim plućima afirmacije na biskupskoj i župničkoj razini. Na razini opće-vjerničkoj, jedinoj relevantnoj i sve-valorizirajućoj.

Kunst-historičarka Marija Ivetić piše o materijalima Bišićeva izraza nižući kamen, papir, drvo te vezanost uz mikro zavičaj Gonara i Veloga Mela na sjeveru otoka, te za Bišićevu kreativnost izniklu iz stimultivne insularnosti (ovdje Raba): „Doživljene i pamćene predodžbe prirodnih fenomena reinterpretira, preoblikuje u apstraktne forme koje su, u osnovi, intimne projekcije pojedinih selekcioniranih arhetipskih slika u konačnom kiparskom uprizorenju ogoljene, očišćene od svake naturalističke interpretacije". To su asocijativni, gotovo medicinski, konstrukti.

Ogledal

 U originalnom materijalu pjenobeton i ogledalo, Bišić se vrlo uspješno okušao u parafraziranju i tumačenju morfologije i izohipsi malih škoja doma i zavičaja svoga. Tako Bišićevi škoji, u novome tisućljeću, postaju brodovi na zrcalu. Statični i zanimljivi, krupnoga korpusa i bezbojni, no i dalje su njegova preokupacija biološke deformacije. „Ovom, geometrijski krutom kaligrafijom i tako dobivenom reljefnom strukturom površina, ne samo da se podupire asocijativnost, već se osnažuje i suptilna igra svjetla i sjena", piše dalje M. Ivetić.

Fazu otočkih ciklusa smjenjuje faza izdanaka i klijanja te krvavog probijanja novoga života. Nakon toga Bišić ulazi u svijet stare vegetacije, u mnogo čemu već zadan, u mnogome znatan izazov imaginativnosti autora. Glavni su mu likovni objekti prerezani panjevi, gomolji, čvoroviti korijeni i razgranati vrijesak, a boja i stereotipska igra svjetlosti i sjene upućuju na razigranost, hedonizam i igru autora s materijalom i formama. Bišić nam otvara i prikazuje nutrinu bišava drva, on zasjeca u njihovu istinu i smrt. U mrtvom tkivu usađuje koloriran život. „Bišić ovim efektnim kompozicijama osmišljuje i njihov nutarnji nukleus, one se otvaraju mnogim gledištima, pa se promatrač mora pomicati, kretati oko njih, ako će otkriti sve (moguće) projekcije njihovih gradbenih elemenata" ( M. Ivetić ).

drvovatr

Vedran Bišić, kada su u pitanju drvene strukture, ali i ukupno, nesumnjivo bere iz prirode, ali uzima ono što odgovara njegovom zoru i autorskoj poetici, i zatim interpolira akcente koje smatra osvježavajućima, konotativnima i biološki humanoidnima, animaloidnima. Uvijek organskima. Autor ističe snagu vrijeska, crvene krijesnice krajolika koja probija monolitnost panjeva i njihove guste godove. To su Bišićeve krucijalne interpretacije, akcenti, te krikovi u nadgradnji (često već prirodno zadane) kompozicije.

Bišić, autorski, u pravom smislu riječi, probavlja naturalne artefakte svog mikro-zavičaja i nudi nam (ponekad i plavuščine - naplavine) ali probavljene, obrađene, dane u novom slogu, viđene njegovom optikom, njegovim senzibilitetom i kreativnošću. I to je razmišljanje na koje nam vrijedi poći...

morskeoci

 Morske oči iz dubine...

trok

U igri kamena i vode Vedran zarana otkriva svu ljepotu mokrog kamena u moru i njegovo bljedilo kad se osuši na mediteranskome suncu. Odlučuje se zato dati taj ukupan kontrast i u staklenim posudama s morem uranjati kamen, suh gledan odozgo i povećan zatim, kao u akvariju koloriran, gledan kroz sloj mora, s boka. Autora uvijek zanima kontrapunkt.

academ

Academia cravatica Croatica

Posebno je Vedranovo poglavlje, poglavlje „kravata". U ciklusu brodske užadi na drvu, ciklusu s omčama nalik kravatama, autor se igra s hrapavošću, igra se s monumentalizmom, stavlja velik komad broda na zid i kolorira ga istovremeno se igrajući i s njegovom poviješću. Sve su to strukturalni postupci potpuno disparatni glatkoj, sjajnoj i mekoj kravati. Autor kao da svojoj morskoj kravati želi oduzeti kravatinu temeljnu urbanu finoću kojom su se ukrašavali prvo Hrvati, a zatim tek i europski aristokrati i teške, okrunjene glave.

On kravatu vidi na svoj način ubranu u svome zavičaju, neodvojivu od mora i isluženih brodova... kao plavuščinu. Svi su njegovi konopi spašeni iz mora, oteti žalu i sada trajno vezani uz palube na kojima možda izvorno nisu služili, ali su to bila njihova prirodna „radna mjesta". Tim je ciklusom kravata od podrtina, ponovno kontrapunktom, autor privukao vrlo široku pozornost te uz svjetski poznat projekt - Academiu cravaticu Croaticu - zavrijedio brojna izlaganja po Europi, Americi, naročito Latinskoj te diljem svijeta.

Svoje je zavičajne obale proširio svijetom, preskočivši udaljenosti i duboke oceane nama nepoznatih, stranih estetika, temperamenata i mentaliteta. Svojim je stiliziranim podrtinama, krhotinama bivšega života, udahnuo život nakon havarije, život nakon života. Svim posjetiteljima galerija ispunjenim Bišićevim artefaktima ponudio je univerzalnost, svevremenost i bliskost putem prsta uronjenog u more kao vezom sa cijelim svijetom. Vedran Bišić, upečatljiv i izvoran skulptor-avangardist, tako se u punoj mjeri ostvario na brojnim drugim obalama, daleko izvan onih svojih najmilijih, zavičajnih.

uze konop Rab 011

uze konop Rab 021

vedr

 Curiculum i pupkovina sa zavičajem

Vedran Bišić, sin kapetana Šime, prvog kapetana, prvog trajekta otoka Raba, rođen je 1950. na Rabu. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci na odjelu za likovni odgoj i kulturu, a kiparskog usmjerenja u klasi profesora Josipa Diminića. Radio je kao likovni pedagog u Puli. Član je HDLU Pula i Likovnog društva Pazin. Nekoliko posljednjih godina živi na Rabu u Gonaru. Izlagao je na nekoliko grupnih izložbi. Od 1990. do 1994. izlaže na devet skupnih izložbi, a 1993. i 1994. u Pazinu, Buzetu, Rovinju i Rabu izlaže samostalno na pet izložaba.

Riječ je petnaestak radova između kojih ističem one pod naslovom klijanje, koji, čini mi se, duže vrijeme morfološki, organski i biološki fasciniraju autora. Samostalno izlaže i u Petrinji dok skupne izložbe obuhvaćaju gradove: Pazin, Pulu, Rijeku, Opatiju, Split, Ravenu (Italija), Grožnjan te Zagreb. Od 1995. do 2001. samostalno izlaže u Poreču, Petrinji i Puli. Mnogo je Bišićevih radova zaokupljeno organskim strukturama, raznobojnim izraslinama koje su sugestibilne biološke strukture naoko donekle patogenog tipa. Tamni panjevi staroga drva, često i crvotočnog, imponiraju umjetnikovim odabirom, intervencijom u njima i ukupnom, zanimljivom, 'apstraktivom'.

Javor Novak

Uto, 25-02-2020, 17:01:06

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.