Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Vrijeme je da se odbačenim procjenama „Documente" zahvalimo jednom zauvijek (2/2)

Usprkos svim nepobitnim činjenicama uporno se pokušavalo opravdati HHO i naći izgovor za evidentno višegodišnje plasiranje netočnih podataka. Već je spomenut primjer sa 80. stranice knjige HHO-a gdje se izričito pozivaju na generala Foranda. Ista brojka se spominje i na 129. stranici kada se navodi kako je „više desetina tisuća, a najmanje 22.000 kuća zapaljeno i minirano", pri čemu se također poziva na podatke UN-a. No, kako smo vidjeli, general Forand nije objavio podatak o 22.000 zapaljenih, već o 22.000 promatranih kuća. Isto je potvrdio i UN-ov promatrač Kari Antilla.

CicakDakle, HHO je pogrešno interpretirao i prenio podatke UN-a na koje sepozivao. No, s vremenom su se pojavila nova rastezanja brojki, nova „tumačenja" istine, nova obrazloženja kako podatak o 20.000 kuća nije pretjeran i netočan, već da se zapravo radi o objektima u što nisu uvrštene samo kuće... Uvijek na raspolaganju, prof. Puhovski, spremno je ponudio moguće objašnjenje takvog nesklada: „Svaki sociolog vam to može reći, jugoslavenski popis stanovništva temelji se na kućanstvima. To je patrijarhalni koncept, tu su određene zgrade povezane uz svako kućanstvo. Promatrači UN-a morali su brojati staje i ostale gospodarske zgrade, to je jedini način na koji su mogli doći do takvih brojki. Dakle, nije se uračunavala samo glavna zgrada već također svinjac ili staja i nastambe za ostalu stoku. Morali su svaku od njih brojati odvojeno, to je jedino objašnjenje koje se meni čini moguće."

sesardU kolovozu prošle godine Jutarnji list objavio je članak profesora Nevena Sesardića u kojem se on kritički osvrnuo na Hrvatski helsinški odbor i neke druge pojedince. Na odgovor nije trebalo dugo čekati, javio se jedan od prozvanih, Zoran Pusić. Također u Jutarnjem listu objavljen je njegov tekst „Profiteri su stanovali negdje drugdje dok je HHO u vukojebine išao".

Na tvrdnju gospodina Sesardića kako je UN-ov podatak o 22.000 evidentiranih kuća HHO pretvorio u 22.000 zapaljenih kuća, što je i ovdje nedvojbeno utvrđeno, Zoran Pusić odgovara: „To je laž. U svom izvještaju HHO navodi izjavu zapovjednika UNCRO-a za sektor Jug, od 10. listopada 1995., u kojoj general Forand kaže da su promatrači UNCRO-a obišli 320 sela i evidentirali 22.000 uništenih kuća!"

Istina, ako me sjećanje ne vara, Ivan Zvonimir Čičak, kao vječni HHO-ovac dao je jednu kratku izjavu, koja je vrlo brzo nestala s ekrana naših medija. Ona je otprilike glasila: HHO je napuhivao brojke i za to bio obilato plaćan izvana. Oko 50.000 $ godišnje... Je li to napokon puna istina?

Oni druge optužuju za laž!

Iako Zoran Pusić gospodina Sesardića optužuje za laž, istina je upravo suprotna. Nije Sesardić taj koji ovdje laže. Najprije, Pusić ponavlja ne istinu kako se izjava generala Foranda iz listopada 1995. (iako se i ovdje i u knjizi HHO-a navodi 10. listopada, riječ je o izjavi od 12. listopada) na koju se pozvao HHO odnosi na uništene kuće. Istine radi, ponovimo citat iz priopćenje Alaina Foranda: „Palež i uništavanje imovine su od ofenzive 4. i 5. kolovoza rašireni. U nedavnom izvješću vojnih promatrača UN-a koje se temelji na 389 sela i zaselaka koje su posjetili stoji kako je od 21.774 zabilježene kuće njih 16.578 uništeno vatrom ili teško oštećeno. Uglavnom se radi o naseljima u kojima su ranije prevladavali Srbi. Izvješće procjenjuje kako je 73 % nekretnina na području bivšeg Sektora Jug nepodobno za stanovanje".

Dakle, riječ je upravo o evidentiranim ili promatranim kućama kako je ispravno rekao profesor Sesardić. Ponovimo i dio svjedočenja Žarka Puhovskog gdje mu se predočava ta izjava i gdje profesor Puhovski izričito potvrđuje kako se broj 22.000 odnosi na promatrane, a ne uništene objekte:

„Odvjetnik Mišetić: Profesore, ovo je izjava za tisak generala Foranda od 12. listopada 1995. U četvrtom paragrafu, najprije bih želio reći nešto o broju 22.000. Čini se da je general Forand rekao kako je 21.774 kuća bilo promatrano a 16.578 zapaljeno ili djelomično uništeno. Možemo provjeriti radi li se točno o broju 16.578. No, slažete li se da su zapravo 22.000 koje spominje general Forand broj promatranih kuća, a ne zapaljene ili uništene kuće kako se navodi u izvješću HHO-a?
Žarko Puhovski: To je točno."

No, Puhovski nije taj, koji je relevantan tumačiti način rada promatrača UN-a. On može tek ponuditi objašnjenje koje se njemu osobno čini logičnim ili mogućim, što je i učinio. O metodologiji rada promatrača UN-a može svjedočiti samo osoba koja je u tom procesu sudjelovala. A upravo svjedok Kari Juhami Anttila je takva osoba. Tijekom njegovog svjedočenja u svibnju 2008., to pitanje je i postavljeno:

„Sudac Gwaunza: Pitao bih vas, ako promatrački tim posjeti jednu farmu gdje je kuća i ostale manje zgrade te vide da kuća i zgrade gore, bi li u svom izvješću zabilježili da gori pet zgrada ili bi zabilježili jednu, koja se odnosi na farmu.
Kari Antilla: Koliko razumijem, timovi su uzimali u obzir kuće kao kuće u kojima bi živjeli ljudi, tako da nisu uzimali u obzir staje za stoku i tome slično."

Ova izjava potpuno pobija sve pokušaje (s kojima opetovano barata i ponavlja ih Vesna Teršelič) da se mit o „20.000 zapaljenih kuća" nastavi u hrvatskom informativnom prostoru, nastavi kao mit, ali sada kao „20.000 zapaljenih objekata". O kućama govori i Vesna Teršelič i Ivo Goldstein i njegov otac Slavko.

Čak se i u knjizi HHO-a na tri mjesta navode kuće, a samo na jednom mjestu objekti. Nije poznat ni jedan slučaj da je HHO tijekom svih ovih godina reagirao i ispravio nekoga kako je ne točno govoriti o kućama i da bi trebalo govoriti o zgradama, gospodarskim objektima... kako se odjednom počelo tumačiti 2011.

Haaški transkripti dostupni su svima... Tražimo od hrvatskih institucija da zbog velike količine javno iznošenih neistina trenutno donese odluku o prestanku svakog daljnjeg sufinanciranja ovih protu-narodnih projekata i bacanja novaca u bunar ove ne vladine, ne hrvatske i ne civilizacijske udruge, kojoj nije poznat rad ni DORH-a, niti hrvatskih pravosudnih tijela, a niti sam tijek Haaškog suđenja našim generalima, te koji opetovano i uporno šire neistine o Domovinskom ratu.

Otvorena protuhrvatska rabota

Kad je cijela Hrvatska slavila obljetnicu veličanstvene oslobodilačke akcije Oluja, zbor jugo-nostalgičara, humanista diletanata i ignoranata, bez sluha za istinu, a predvođeni triom Pupovac-Teršelička-Zoran Pusić tražio je da se oda počast i okupatoru poginulom tijekom vojno-redarstvene akcije! Evo šireg ulomka javne izjave koju je tim povodom dala Vesna Teršelič ispred svoje tzv. nevladine udruge:

„Centar za suočavanje s prošlošću - Documenta ustvrdila je da su tijekom i posebno nakon oslobođenja okupiranih hrvatskih područja stradali i srpski civili te da je stoga zajedno s obilježavanjem godišnjice Oluje potrebno podsjetiti i na ta stradavanja, čime se, kako kažu, ne umanjuje značaj te operacije.

Nepravomoćnom presudom Haškog suda protiv hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača 'van razumne sumnje' utvrđeno je da su pripadnici Hrvatskih oružanih snaga i Specijalne policije protiv Srba iz Krajine počinili više od 40 ubojstava kao dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo i deportirali više od 20.000 Srba iz Krajine, kazali su predstavnici te udruge na konferenciji za novinare.

Predsjednica Documente Vesna Teršelič tu je presudu ocijenila bitnom za utvrđivanje činjeničnog stanja i doprinos suočavanju s prošlošću, posebno u odnosu na pobjedničku stranu, neovisno o pravnim dilemama i kontroverzama koje ta presuda nosi, posebice u odnosu na individualni oblik kaznene odgovornosti inauguriran kroz koncept udruženog zločinačkog pothvata.

Teršelić smatra da se činjenice o stradanjima srpskih civila utvrđene u nepravomoćnoj presudi neće pobijati i da će se žalbeno vijeće baviti pitanjem udruženog zločinačkog pothvata."

Kako je to danas općepoznato - ništa od ovoga što je zastupala Vesna Teršelič, a plaćenoga (i) hrvatskim novcem, uopće ne stoji i pravno je pravomoćno oboreno. Treba zato istaći slijedeće: Očito je da je Documenta utvrdila samo srbske laži o famoznom zločinačkom poduhvatu, ubojstvima, progonima i deportaciji, a koje je tužiteljstvu u Haagu nastojala bezuspješno proturiti. Rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo kako imputira Teršelič nije bilo, a prvostupanjska presuda je oborena!

Documenta, osim svega, hrabro negira i odbacuje javni dokument u kojem Slobodan Milošević svoj narod u Kninu naziva zečevima, a brojni transkripti telefonskih razgovora, koji su predočeni Haagu između Knina i Beograda, nesumnjivo dokazuju izvođenje priprema, obuka i redovitih uvježbavanja stanovništva za egzodus kako bi on bio dovoljno medijski upečatljiv za svijet i kako bi taj svijet onda zaustavio legitimnu hrvatsku akciju Oluja. I sada, kada je Haag donio drugačiju pravomoćnu presudu, sada Teršelič odjednom (sramno i proizvoljno) više ne smatra da je „presuda bitna za utvrđivanje činjeničnog stanja" te se čak drznula tražiti i reviziju!

Treba dodati još i ovo: noviji su američki dokumenti pokazali ono što mnogi u Hrvatskoj već znaju, pa i ovi iz Documente - da je operacijom Oluja spašeno 160.000 do 180.000 Muslimana, koji su bili izloženi srpskim napadima te im je prijetio genocid razmjera onih u Drugom svjetskom ratu, kako je naveo tadašnji američki vojni ataše u Hrvatskoj.

Očito je kako Documenta ne smatra da su Muslimani, koji su tako spašeni, ljudi, pa nas želi "suočiti s prošlošću". Po njima je to bezvrijedan čin, nije vrijedan spomena u odnosu na nekoliko desetaka ubijenih srpskih civila (a i o civilstvu kojih se može raspravljati). Podsjetit ću da je neposredno prije Oluje bio veliki pokolj u Srebrenici, koji Documenta također ignorira, pa je tako očito kako Republika Hrvatska financira i rasistički rad ove ustanove! (prema: akademik Josip Pećarić)

Aboliranje fašizma

Teršelič je nedavno dala još jednu vrišteću izjavu: „Potrebno je podsjetiti na stradavanja i srpskih civila u Oluji i nakon nje". Krasno, ona to vjerojatno tako smatra u skladu s međunarodno-pravnim poretkom, u skladu s međudržavnim odnosima i postupcima nakon Drugoga svjetskog rata? Samo na hrvatskom primjeru pobjednici trebaju slaviti i poštivati čak i okupatore? Vodi li to i u rehabilitaciju politike Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Milana Martića, Radovana Karadžića? Treba li i njih abolirati? Pomirenja u regiji radi?

Uopće nisam za to, ali tada molim abolirajte i Mussolinija, i Hitlera i Franca. Jesu li i njihove pristalice slavljene i poštivane? Jesu li u fašističkoj Italiji i Španjolskoj te nacističkoj Njemačkoj jednako tako okupatori i koljači eufemistički nazivani civilnim žrtvama?? I kako ih je Documenta u Domovinskom ratu utvrđivala? Brzom vožnjom iz auta, spaljenim ratnim područjima? Uz jato svojih koordinatora? Ili „svjedočenjima" Save Štrbca ili dr Žarka Puhovskog, kojeg je Haaški sud odbacio kao ne vjerodostojnoga svjedoka?

I sve što je Documenta trubila u Haagu jednako je tako odbačeno u suđenju generalima... Zato sada ona sinkrono Štrbcu, a zajedno sa Zoranom Pusićem traži obnovu postupka našim pravomoćno oslobođenim generalima!? Za čije interese oni to rade i udružuju se?

Zbog takvog ponašanja ove udruge tražimo da Republika Hrvatska ne sudjeluje u financiranju pravnog diletantizma, povijesnih krivotvorina i lažnog humanitarnog prava koje brine samo o pravima okupatora i njegovih pristalica kojima se obnavljaju i grade nove kuće po Hrvatskoj umjesto da ratom razorena domovina napokon započne primati ratnu reparaciju. Umjesto da se V. Teršelič zalaže za obnovu cijelog društva, za pravni suživot, nju brinu pravno navodni i pravno sumnjivi civili u ratnom sukobu na strani okupatora, čije brojke napuhuje i krivotvori, a zločine koje navodi nitko uopće nije ni vještačio. Tko su zapravo ljudi iz Documente? S kakvom su iskustvom, stručnom spremom i stručnim kredibilitetom? To nam Teršelič nikada nije rekla.

Mala zemlja za mnogo parazita

Prema Registru udruga u Republici Hrvatskoj, njihov broj stalno raste. Svaki tjedan više je od pedeset novih! Početkom ove godine bilo ih je čak 45.100. Prema podacima iz financijskih izvještaja dostupnih u Registru neprofitnih organizacija, u nevladinom sektoru godišnje radi oko 18.500 osoba (dakle, jedna osoba na 2,5 udruga?), što je oko 1,3 % ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj (vidi: www.dragovoljac.com – glasilo hrvatskih branitelja ratnih veterana Republike Hrvatske). Rad tih udruga financira se, dakako, i državnim novcem iz džepova svih nas, svih poreznih obveznika. S time da se jedna trećina sredstava dodjeljuje iz državnog proračuna, a dvije trećine iz ionako šupljih proračuna županija, gradova i općina.

Samo jedna od tih udruga, „Centar za suočavanje s prošlošću - Documenta", a koju vodi Vesna Teršelič, s državnih jasala RH dobiva sedam milijuna kuna godišnje! U uvjetima kada se hrvatskim građanima nameću brojni novi porezi i poskupljenja, financiranje ovakve udruge je nedopustivo. Ako ta velika sredstva utučena u taj hrvatski apsurd i bezobraštinu, usporedimo s primjerice otocima zadarskoga arhipelaga, kojima godinama kronično nedostaje obične pitke vode (još i u 21-om stoljeću!) pa je moraju dovoziti brodovima vodonoscima, tada vidimo da je budžet Documente (koja se ne financira samo sredstvima hrvatskih poreznih obveznika, nego prvenstveno izvana), četiri puta veći on onih sredstava koja bi riješila pitanje vode na turističkim (!) zadarskim otocima. I to je samo ono što Documenti uredno plaća Republika Hrvatska...

Status nevladinih udruga u svijetu

Ne tako davno, izraelski je parlament raspravljao o nevladinim udrugama i njihovom djelovanju u Izraelu. Nakon rasprave, Kneset je donio tri zaključka. Prvo: da velika većina tih nevladinih udruga ne radi za interese države Izrael već za strane interese; drugo: da su plaćeni izvana i da nema baš nikakve potrebe da ih još dodatno sufinancira država Izrael; i treće i najvažnije: da im zbog njihovoga protu-izraelskog djelovanja Kneset jednoglasno otkazuje izraelsko gostoprimstvo.

Ruska Duma usvojila je zakon, kojim se nevladine organizacije koje se financiraju iz inozemstva nazivaju stranim agentima (što i jesu). Osim toga, novim zakonom izglasanim u ruskome parlamentu uvode se stroga ograničenja za ruska-duma-potvrdila-zakon-koji-poistovjecuje-nevladine-udruge-financirane-od-zapada-sa-stranim-agenturama 4133 3403sve nevladine organizacije koje, prema procjeni vlasti, sudjeluju u političkoj djelatnosti (što je i 'Documenta', par exellence!).

Što se Hrvatske tiče, mi na tom polju zaostajemo te zaboravljamo da nam je srpski agresor zagadio velike poljoprivredne i šumske površine bezbrojnim minama, koje još i dan danas, punih sedamnaest godina nakon svršetka rata - donose brojne smrti; doduše, bez ikakvog materijalnog obeštećenja od strane agresora. Nije li to prava prigoda direktorici 'Documente' da se suoči s nedavnom prošlošću neposredno na terenu kojeg nam je agresor ostavio zagađenim na čak 900 km2, a koji još čeka na razminiravanje? Još čeka da se odvoje sredstva koja na drugoj strani razbacujemo.

U Hrvatskoj je od 1991. do danas od agresorskih mina stradalo oko 2.000 osoba, pirotehničara i civila. Oko 500 osoba je poginulo, a ostali stradalnici žive s velikim tjelesnim oštećenjima. Tim strašnim podatcima unatoč, u pet godina NVO sektor odnosno te Udruge sa ili bez članstva, spiskale su velebnih, nevjerojatnih 7,4 milijardi kuna novca dobrim dijelom iz našeg recesijskog džepa! S kakvom nas to prošlošću želi suočiti Vesna Teršelič sa svojim prebogatim „Centrom za suočavanje s prošlošću - Documenta", kad i ona vrlo dobro zna da nam je srpski agresor počinio neposrednu ratnu štetu, bez devastacija na infrastrukturi, u iznosu većem od 35 milijardi eura!

U tim slabim uvjetima za razminiravanje, u još slabijim prilikama za hrvatske ratne vojne invalide, u uvjetima suše na cijelom jednom turističkome arhipelagu, odakle ovim stranim plaćenicima morala da još traže novac i od Republike Hrvatske? I za kakav posao? Tko im to odobrava i na kakvom natječaju Documenta uvijek pobjeđuje?

Tražimo prekid sufinanciranja

Dakle, čime se to Dokumenta bavi? Je li Vesna Teršelič navela broj srbijanskih povratnika u Hrvatsku? Je li navela koliko smo kuća platili tim palikućama? Je li objavila popis aboliranih nedvojbenih suradnika okupatoru u agresorskom ratu na Hrvatsku? To su podatci koji Vesnu Teršelič ne zanimaju, ona valjda od Save Štrbca dobiva „podatke", niječe činjenice, ucjenjuje i proziva cijelu Hrvatsku; ona podozrivo piše o općem javnom mnijenju koje je za osudu zato što zločine zaboravlja (!) i izravno ulazi u pravosudnu proceduru Haaga očekujući kako će on i u žalbenom postupku uznastojati na udruženom zločinačkom poduhvatu!

Je li to humanitaran ili politički rad „Documente"? Je li to suočavanje s prošlošću? Je li ovakva nevladina udruga potrebna Hrvatskoj? Je li ovakva krivotvoriteljska udruga prioritet važniji od pitke vode za desetke tisuća ljudi? Je li ona prioritet u Hrvatskoj u kojoj ljudi svako-tjedno ginu od mina? Je li u recesijskoj Hrvatskoj, ovakva strana udruga prva među prvima kada treba dobiti novac?, a kojoj ne će ni vlas pasti s glave ako ju RH prestane financirati?

Zbog svih ovih razloga, tražimo od Hrvatskoga Sabora i Hrvatske Vlade, da se novac poreznih obveznika usmjeri u hrvatske prioritete, razminiravanje, pomoć ratnim vojnim invalidima te kaptažu izvorišta na otocima zadarskoga arhipelaga. Tražimo da se taj velik novac usmjeri u hrvatske interese za one građane Hrvatske, kojima je on zaista neophodan i koji nemaju drugih izvora financiranja, ni u domovini, a niti izvan nje.

Tražimo od hrvatskih institucija da zbog ovolike količine javno iznošenih neistina trenutno donese odluku o prestanku svakog daljnjeg sufinanciranja ovih protu-narodnih projekata i bacanja novaca u bunar ove ne vladine, ne hrvatske i ne civilizacijske udruge, kojoj nije poznat rad ni DORH-a, niti hrvatskih pravosudnih tijela, a niti tijek nepravednog Haaškog spora našim generalima.

Vesnu Teršelič ne zanimaju silovane žene Vukovara, ona ne trubi kroz sve medije o 50.000 silovanih, ne govori da je na Ovčari mučki pobijeno 200.000 ranjenika. To nisu njezine teme za napuhivanje, ona napuhuje samo one brojke koje mogu teretiti Hrvatsku Vojsku, sve Hrvate i ponovno ih proglasiti genocidnima. Toj bih dami poručio da su građani Hrvatske i te kako sve ove godine suočeni s prošlošću i da kao žrtve još trpe od nje. Još nema ratne reparacije, još nema presuda za genocid, još nema presuda za bombardiranje i paljenje kulturnoga dobra kakav je iznad svega Dubrovnik, još ima hrvatskih branitelja bez kuće, ali i bez zdravlja... Ne treba nam još netko tko će iznositi krive podatke, i otvarati nove rane.

Mi smo drugarice, i te kako suočeni sa svim nepravdama kakve nam nanose oni koji vas, (i) izvana - obilato plaćaju. Vi na našoj nesreći živite udobno i ne brine vas ono što brine hrvatske prognanike. Ljude koji svoga doma više nemaju. Vaš je „humanizam" proziran i umjesto da nama nešto pokušavate savjetovati, ja savjetujem vama da se suočite, ako imate morala, sa vlastitom savješću. Htjeli vi to ili ne - ona će vam jednoga dana pokucati na vrata, i morat ćete sama sebi objasniti što ste radili u Hrvatskoj u koju ste pali debelo poslije rata kao padobranom?

Na kraju, umjesto zaključka, treba reći kako Domovinski rat nije bio savršen rat, bezgrješan rat, rat bez civilnih žrtava... jer takvog rata nema. Ali treba naglasiti da je to bio obrambeni rat, da su se i ne naoružani civili i razoružani vojnici branili i da je iznimno velik broj onih kojima je okupator oduzeo sve: sve najmilije, svu djecu, svu imovinu, a oni su ostali na životu. Sami. I sad pitam te velike humaniste i moralizatore, koji nama, temeljem lažnih i napuhanih brojki zamagljuju pogled i propovijedaju nekakav idealistički i nadrealni pacifizam i nazovi humanizam: Što biste vi učinili da nađete onoga koji vas je lišio svega vašega, pa na kraju i same volje za životom?

Da je RH bila onakav pobjednik poslije rata, kakvi su bili Amerikanci u Njemačkoj, gdje su oni bili bogovi, a nacisti vrijedni manje od crva, da je sve obnovljeno i ratna šteta plaćena, sva grobišta otvorena i obilježena, i Hrvatska bi mogla preispitivati svoju savjest i dokazivati svoju plemenitost i veličinu u praštanju, nikada u zaboravu. Ali Hrvatskoj su, to ste „zaboravili" oduzeli oružje i oduzeli pravo da se brani. Čak su se protivili i izvana nam propisivali kada smijemo proglasiti samostalnost! Plave kacige, umjesto da budu nepristrane, kartale su i pijančevale s okupatorom i detaljno prikupljale podatke protiv legitimne, oslobodilačke, vojno - redarstvene i briljantne akcije Oluja!

E pa, ne će više ići!

Prema izvorima: Braniteljski portal, Hrsvijet, Večernji list, H-alter, Evidencija DORH-a, Jutarnji list, Dnevno.hr, Novi list

pripremio: Javor Novak

Sri, 29-01-2020, 03:06:12

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.