Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Tomislav Šovagović, „Latifundija“

Jedna usputna napomena na koricama knjige Tomislava Šovagovića, Latifundija, kaže da se autor poigrava s elementima Platonove Države, što uvjetno može, ali i ne mora biti točno, niti je glavno obilježje proze koja živi svojim životom i u njemu nam otkriva pisca velikih mogućnosti. Šovagović nije nepoznat onima koji Latifundijaprate rijeke, potoke i močvare novije ili najnovije suvremene hrvatske književnosti, autor je pet knjiga, njegov je prvijenac Rudnik čvaraka dobio nagradu „Josip i Ivan Kozarac“, a ima još pregršt nagrada za prozu i poeziju.

Latifundija je zbirka kratkih, ali čvrsto povezanih priča u kojima su protagonisti Diktator, Pročelnik i Dječak, što bi moglo zavarati nepažljivog čitatelja i navesti ga na pomisao da je riječ o političkoj ili društvenoj satiri na vremenskoj podlozi olovnih godina. No, nije tako. Dva muškarca i jedan dječak svršetkom svakoga tjedna rade na zemljištu negdje u blizini Zagreba, dotično blizu zračne luke, na parceli se već nalazi Diktatorova kuća u ne baš najboljem stanju, a pokraj nje bi trebala izrasti Pročelnikova kuća za odmor. Rade i grade uglavnom sami, pomno i vješto jer su dvojica starijih naučili raditi sve poslove svojim rukama, uživaju u poslu i na svježem zraku daleko od gradske buke (doduše, putnički zrakoplovi i vojni migovi lete im stalno iznad glave), oni su davno došli na asfalt zagrebački sa slavonskih ravnica i iz blata slavonskih njiva, pa ih zemlja vuče, zemlji pripadaju i bez nje ne mogu. Iz priče u priču raste bivša ostava za alat, raste pred nama i spisateljska čarolija kojom Šovagović naizgled banalne događaje i razgovore pretvara u novu realnost, duhovito, s osjećajem za detalje i mjestimično turgenjevskim opisima šume i krajolika, „ulaza u svijet gdje živi tisuću dobrih stvorenja svih izmišljenih basna.“ Pisac uspomena, sada već zreliji čovjek, shvaća Pročelnikove riječi „ah, kako je tužno sjetiti se sretnih dana“, a u uvodu knjige naziva svoje zapise „običnim sjećanjem na obične živote.“

Osamdesete očito idu prema kraju, u zadnjoj priči spominje se već rat, ali je vrijeme prethodnih pripovijedaka još mirno, „latifundisti“ se voze narodnim automobilom i jedu narodne kobasice, već i njihovo putovanje do latifundije na kratkoj relaciji putopis je gotovo epski, Diktatorova soba šarena antikvarnica svakojakih predmeta, vjerojatno podsjetnika na djetinjstvo kada je sirotinja prikupljala stvarčice („Dječak onomad nije razumio da se dvojica starijih ljudi slaganjem toga zidnog muzeja trude othrvati moždanim bolestima koje genski vladaju familijom i uskraćuju duga sjećanja na kratko zajedničko vrijeme“). Ni potkrovlje nije tek golubinjak nego antikvarijat, kolekcionarski raj: Pročelnik skuplja stručnu literaturu i poeziju, a Diktator dnevne novine, ruske klasike i „sve dobre knjige“, Dječak Šovagovićgomila stripove. Telefona nema, „iz prozaičnih razloga da sačuvaju zdrav razum“, a i zato „što su svi naši životi NadarenostRiječ je o knjizi iznimno nadarenog pisca čija najbolja djela, nadajmo se, tek dolaze. Još jedan iz umjetničkoga plemena Šovagovića, a da je tako potvrđuje citat iz Fabijana u uvodu („Siđosmo s krova, osvrnuli se, gledajući svoju pobjedu“), kao i bilješka na koricama da je knjiga posvećena ocu Josipu i „strikanu Fabijanu Šovagoviću“.najbolja i najslušanija radijska stanica“. O životima, karijerama i poslovima koje preko tjedna obavljaju latifundisti, nema podataka osim nekih slučajnih polurečenica, da su oženjeni saznajemo kada su rođendani pa i žene dolaze na muško gradilište, a jednom u pet godina Pročelnikova zdrava braća, Republikanac i Demokrat, koji uglavnom krče raslinje, džunglu uz potok.

I to bi bilo sve, posao na zidanju koji se proteže godinama, povrtnjak uz kuću, mladi susjed Omladinac koji želi ostati na zemlji i nema druge ambicije. To jest, bilo bi sve da nema one spomenute magije koja i najbeznačajnijem događaju daje dimenzije povijesnog, što je vrlina dobrih parodija, u ovom slučaju začinjenih domišljajima, razgovorima s filozofijskim temama koje i opet mjestimice ostavljaju dojam kalambure, ali se neosjetno provuče i misao dosta snažna da bude zabilježena. Kao i u narativnim dijelovima, tako i u dijalozima autor provlači kroz iglu zbilje dug konac simpatičnih nadmudrivanja i zaključaka, vjeran do kraja ležernom stilu pripovijedanja koji me podsjeća na stare slavonske humoriste. A Platon? Pa jest, latifundija T. Šovagovića je idealna (idealistička) „država“ u nastajanju, s tom razlikom što nema podjela na tri klase, sve tri u zagrebačkoj okolici rade (proizvode), samo usput filozofiraju, a Dječak tek vuče teške tačke nauka o ljudima, o životinjama, biljkama i svijetu uopće. Politika ih zanima samo sporadično, ne bave se njome, pa ne će doći u napast ni da ju napuste „kada je život u opasnosti“.

U svemu, riječ je o knjizi iznimno nadarenog pisca čija najbolja djela, nadajmo se, tek dolaze. Još jedan iz umjetničkoga plemena Šovagovića, a da je tako potvrđuje citat iz Fabijana u uvodu („Siđosmo s krova, osvrnuli se, gledajući svoju pobjedu“), kao i bilješka na koricama da je knjiga posvećena ocu Josipu i „strikanu Fabijanu Šovagoviću“.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 24-08-2019, 14:22:52

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.