Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Kolovoz 2017. ide dalje

Navodno najtoplije ljeto na Sredozemlju u zadnjih 1500 godina (valjda otkad su počela Zadarmjerenja), što povezujem s povijesti Hrvata koji su dva stoljeća poslije pali na bizantski trik i doselili se na jug, a tako im je bilo lijepo i NazorŽalibože, naši zbornici nisu došli do širokoga kruga čitatelja, ali jest nedavni feljton u dnevnim novinama iz kojega Nazorsam saznao što nisam znao, da je naime dobrodušni čiča Vladimir Nazor održao ondje nakon „oslobođenja“ bijesan govor na ruševinama, s porukom da treba razoriti i ono što nije uspjelo „saveznicima“, pa sagraditi novi i ljepši, socijalistički valjda Zadar. S tim u svezi, ako je navod iz feljtona točan, a jest, treba ozbiljno priupitati kako to da se najveća hrvatska državna nagrada za kulturu i danas zove po Vladimiru Nazoru, shodno nazorima koje je obznanio u Zadru.prohladno u današnjoj južnoj Poljskoj i Češkoj. Nitko im nije rekao da će daleki potomci biti nošeni toplinskim valovima i da do toga prekrasnoga plavog mora mnogi ne će ni doći od silnih stranih turista. Pa i u međuvremenu, ne zaboravimo, Hrvatska je bila tranzitna turistička zemlja – u doba Petra Svačića a i nešto prije i poslije, gomile hodočasnika i križara prolazile su ovim krajevima s plemenitom namjerom da dođu do Jeruzalema, ali su usput krajnje neplemenito pljačkali sve što su stigli, o naknadnom razaranju Zadra da ne govorimo – najvažniji grad u hrvatskoj povijesti još su jednom razorili „saveznici“ četrdesetih godina prošloga stoljeća, o čemu je iscrpno pisano po prvi put u zborniku Hrvatskoga kulturnog vijeća (usporedba „razaranja“ Knina devedesetih i stvarnog uništenja Zadra četrdesetih, u svezi s haaškim suđenjem za tzv. prekomjerno granatiranje).

Žalibože, naši zbornici nisu došli do širokoga kruga čitatelja, ali jest nedavni feljton u dnevnim novinama iz kojega Nazorsam saznao što nisam znao, da je naime dobrodušni čiča Vladimir Nazor održao ondje nakon „oslobođenja“ bijesan govor na ruševinama, s porukom da treba razoriti i ono što nije uspjelo „saveznicima“, pa sagraditi novi i ljepši, socijalistički valjda Zadar. S tim u svezi, ako je navod iz feljtona točan, a jest, treba ozbiljno priupitati kako to da se najveća hrvatska državna nagrada za kulturu i danas zove po Vladimiru Nazoru, shodno nazorima koje je obznanio u Zadru. Nimalo različitim od preporuka uglednih Rimljana, pristaša razaranja Kartage (no oni su imali razloga za taj zahtjev).

Otišao sam malo predaleko u povijest, pa se vraćam zbilji ovoga paklenskoj ljeta: požari, potresi, nevremena, pijavice, partijaneri, pijanice, buka, gužve, tuča, suša, tučnjave, ubojstva, prometne nesreće, stradavanja neopreznih u japankama na planinama. Hrvatska puna života i ponekih smrti, jako zanimljivih televizijskih priloga s uvijek istih naplatnih mjesta (koliko dugo čekate?) , izvješća o tome „koliko se dnevno ostvari noćenja“ (i to se čulo), o tome koliko se čeka na blagajnama Plitvičkih jezera jer ih ima (blagajna) kao i prije dvadeset godina. I o tome da je Dubrovnik začepljen (doslovce) jer ugostitelji ne samo što masno naplaćuju nego i u odvode puštaju masti. Pa ipak je, kažu u izvješćima, Dubrovnik i dalje top destinacija. Oduvijek je to i bio, i prije igara prijestolja, bio je top destinacija i u ratu kada su ga srpsko-crnogorski razbojnici i armija gađali topovima. Glede žive umjetnosti – ona je postala žrtvom Dubrovniknovih razbojnika sa zvučnicima koji proizvode tenkovsku buku, pa je na Dubrovačkim ljetnim igrama bilo kakva predstava na otvorenom postala nemogućom, te je čarolija nestala. Još prigušen, ali sve snažniji pokret otpora protiv bučnoga turizma, može se nazrijeti.

U međuvremenu, od zadnjega javljanja, analizirali su se dojmovi s velikih proslava, u Kninu, Slunju, Sinju i drugdje, s naglaskom na hapšenja (ne uhićenja) hrvatskih branitelja i potomaka u Kninu, sedmorice veličanstvenih koji su dobri i pouzdani u ratu, ali ih u miru hrvatska policija (to jest dubinski dio državne vlasti) privodi u postaje i makar verbalno zlostavlja i novčano ili zatvorski kažnjava zbog verbalih delikata, kojih navodno nema osim kada sive vlasti kažu da ih ima. Knin se nastavio u Slunju, gdje je i opet bilo verbalnih delikata kojih u zakonu nema osim kada pupovci vele da ih ima. No Pupovca ne zanima toliko verbalni PupovacPupovca ne zanima toliko verbalni delikt, on je puno širi, njega muči što je nešto plaćeno iz državnoga proračuna jer je njemu na srcu jedino i samo hrvatska država i njezin interes, vrti svaku kunu prije nego ju potroši, što je vrlo lijepo i pohvalno. Ako će se koja kuna potrošiti na proslavu Oluje, toliko će kuna nedostojati njegovim novostnim tiskovinama, ali i ostalim podmetanjima Hrvatskoj za račun Beograda. On je, naime, na vlasti ili barem u vlasti, njegovi su Srbi po ministarstvima i dok (navodno ili ne) njegove ruke u Saboru odlučuju o krhkoj stabilnosti, dotle će raditi što hoće.delikt, on je puno širi, njega muči što je nešto plaćeno iz državnoga proračuna jer je njemu na srcu jedino i samo hrvatska država i njezin interes, vrti svaku kunu prije nego ju potroši, što je vrlo lijepo i pohvalno. Ako će se koja kuna potrošiti na proslavu Oluje, toliko će kuna nedostojati njegovim novostnim tiskovinama, ali i ostalim podmetanjima Hrvatskoj za račun Beograda. On je, naime, na vlasti ili barem u vlasti, njegovi su Srbi po ministarstvima i dok (navodno ili ne) njegove ruke u Saboru odlučuju o krhkoj stabilnosti, dotle će raditi što hoće.

Glede uhićenja branitelja: samo je stameni biskup Košić dignuo glas i jasno rekao o čemu se tu radi, i o kome se Stubbsradi, ostali su šutjeli ili potiho rogoborili. Valjda misle da se Crkva ne treba miješati u politiku, premda ovaj slučaj s doista hrvatskom politikom nema nikakve veze, nego s onom koju smo srušili devedesete, dakle represivnom komunističkom i jugoslavenskom. I tu je odgovor na sva pitanja, pa i na stalne potmule napade na Katoličku crkvu, Crkvu u Hrvata, na sveprisutne i nanovo potezane porive za ukidanjem ili promjenama ugovora s Vatikanom, drske uvrede upućene vjernicima i medijsko izopćenje onih - pa i poznatih sportaša - koji se ne libe priznati da su vjernici.

Ako nema dovoljno domaćih mrzitelja, uvozit ćemo strane, kao što smo uvezli stanovitoga Paula Stubbsa koji bolesnom nadbiskupu zagrebačkom, kardinalu Bozaniću, poručuje „Die you evil S of a B“. Taj je Stubbs bio (navodno se povukao) savjetnik Ekonomskog instituta, ali i više od toga, član Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. U Hrvatskoj! Sada će postati perjanicom raznih „društvenih“ instituta i udruga koje misle, govore i pišu isto, možda manje vulgarno, ali svakako uporno, i ne radi se tu o vjeri ili nevjeri, o vjernicima i ateistima, nego o rovarenju protiv hrvatskoga, katoličkog naroda koji nikako da se osvijesti, modernizira, odbaci svoje običaje, jezik i vjeru. O tome se radi. I to se uvozi... A bez Boga se ne može, ne mogu ni ateisti. Eto lijepe ilustracije: paradni ruski veleposlanik Azimov, relikt iz doba SSSR-a, kaže da je Putin dar Božji. Baš tim riječima. Pa kako je to nepostojeći Bog darovao Rusiji ... itd, da vas ne zamaram. (Najnovije ankete iz Rusije kažu da je od Putina još veći dar Božji bio Staljin, prvi na listi velikih.)

Inače, nemam ništa osobno protiv ateista i napola ateista, pa ni protiv frtalj ateista, ali imam protiv vojujućih Petar Pericanevjernika koji križarski (ha) rat protiv hrvatstva zamataju u protuvjerske haljine, ne bi li ispali lukavi. Njihovi medijski prilježnici nešto su oprezniji, osim pojedinih kolumnista koje više nitko ne čita jer su pročitani, a u PericaMožda bi Perica bio blaže kažnjen da Rajska Djeva nema nastavak, to jest kraljica Hrvata, što je komunističku bandu užasno nerviralo pa su autora poslali nevidljivom Bogu, za njih neshvatljivom jer nadnaravno ne priznaju i ne poznaju, a njihovi sadašnji potomci ne priznaju ni naravno a nekmoli nadnaravno – mislim, naravno, na rodnu ideologiju.dane velikih vjerskih blagdana i sami postaju vrlo pobožni kako bi nešto ušičarili, povisili nakladu itd., recimo za Veliku Gospu koju promiču i prodaju kao prodavači na štandovima, priznajući tako neizravno da protiv ne samo marijanske nego i općenito vjerske orijentacije hrvatskoga naroda u stvari ne postižu nikakve rezultate, pa hajde da se prilagodimo, da barem nešto na tome zaradimo, kad već kršćanski zli kurvini sinovi beskrupulozno traju i truju mladež koja hoda od Solina do Sinja i na drugim cestama, prema Aljmašu recimo. I pjevaju mladi „Rajsku djevu“ Petra Perice strijeljanog 1944. na Daksi, zajedno s velikim brojem dubrovačkih intelektualaca.

Možda bi Perica bio blaže kažnjen da Rajska Djeva nema nastavak, to jest kraljica Hrvata, što je komunističku bandu užasno nerviralo pa su autora poslali nevidljivom Bogu, za njih neshvatljivom jer nadnaravno ne priznaju i ne poznaju, a njihovi sadašnji potomci ne priznaju ni naravno a nekmoli nadnaravno – mislim, naravno, na rodnu ideologiju. Tako daleko nije otišao, niti je mogao, ni njihov bog Karl Marx, prvorazredni šovinist i rasist na čijim su se djelima školovala dva naraštaja, a svakako i onih 120.000 udbaša (podatak dao Hebrang) što danas čine vezivno tkivo duboke države koja nesmetano i radosno živi u tijelu demokratske samostalne hrvatske države, kao trakavica.

Nevidljivi Bog, da. Ali ima i vidljivih, jedan od njih je svakako mladi, bucmasti sjevernokorejski vođa kojega njegov narod, jer mora tako, preštimava kao hodajuće božanstvo. Malo, debelo božanstvo upravo dovodi svijet do ruba i ponešto preko ruba nuklearnoga rata, poslije kojega će oni koji prežive imati klimatske promjene prema kojima su ove aktualne priče za malu djecu. Težište se ovih dana prebacuje na Daleki istok, Bliski ostaje u drugom planu, a tzv. Balkan u petom. Što je Banjaluka prema Guamu, što Dodikove prijetnje da će i Hrvati imati Oluju, što Izetbegovićevo petljanje po Pelješkom mostu, koje dobiva sve veće dimenzije, što muslimansko guranje Hrvata u propast, srbijansko svojatanje ada ili sv. Ilija na Žumberku? Ovim će se dijelom svijeta baviti trećerazredni američki i europski političari s petorazrednim znanjem o povijesti i sadašnjosti, uostalom kao i do sada.

Hrvoje Hitrec

P. S. (Čujem da je moje pitanje gdje je Pariz, izazvalo ponešto nedoumice i sumnje u moju i inače skromnu zemljopisnu naobrazbu. Riječ je bila o postavljanju novih veleposlanika te su umjesto zemalja navođeni glavni gradovi država, a Pariz nije spomenut – dugogodišnje sjedište ambasadora Ive Goldsteina s bistom zločinca Tita na stolu ili iza leđa. Ovih je dana tajna objašnjena – veleposlanici su „usuglašavani“ u dvije runde, a Pariz je došao na red tek u drugoj, pa je tako polovicom kolovoza ljubitelj Tita ipak odletio iz Pariza, a instaliran je Filip Vučak, nadam se s posve drukčijim sklonostima. Vrijeme u kojemu su postavljani tipovi kao Ivo, doista je na mnoge načine izgubljeno vrijeme za Hrvatsku i to se vidi na svim područjima: ciljano su bili u doba raznih nenarodnih predsjednika i nenarodnih izvršnih vlasti imenovani u delikatne države oni koji će Hrvatskoj odmagati kada god mogu, opanjkavati ju i svađati sa zemljama u kojima prebivaju.)

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 23-05-2022, 10:21:12

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.