Ima tomu nekoliko mjeseci da mi je dični prof.dr. Hrvoje Kačić dao presliku najčudnovatije darovnice koju sam vidio.
Kada sam ju dobro poručio, shvatio sam da će u povijesti ostati možda i znamenitijom od darovnice uklesane u Bašćansku ploču, premda nisam siguran spada li ova moderna u humoristično područje više negoli u upravno-pravno.
Radi se, naime, o livadi sa zgradama i dvorištem koji su predmetom spora između Hrvatske i Slovenije, a nalaze se na Svetoj geri. Neupitan je to djelić hrvatske zemlje, koju su isto tako neupitno okupirali Slovenci.
Ako još nije posve jasno: radi se o vojarni na Svetoj geri, hrvatskom teritoriju pod slovenskom okupacijom.
Kako god se priča bude razvijala u budućnosti, ostat će zabilježeno u povijesti da je taj djelić Hrvatske prvi ušao u Europsku uniju.
Kaže Janša nedavno da je Slovenija osvojila kasarnu silom prilika i silom iz nje istjerala jugovojsku, jer je sa slovenske strane postojala pristupna cesta, a s hrvatske nije. Što je u prometnom smislu točno, ali u ustavno-pravnom smislu trebala je Slovenija odavno vratiti vojarnu Hrvatskoj, a nije, držeći ju kao jedan od aduta u ozbiljnijim, morskim pregovorima.
No, idemo na stvar: u plemenitoj nakani da se neupitnost hrvatskoga vlasništva nad tim djelićem teritorija nađe i u službenim aktima suvremenijega datuma, tadanji predsjednik Državne komisije za granice, dr. Hrvoje Kačić je u ime Vlade RH darovao vojarnu Hrvatskom planinarskom savezu, čiji je predsjednik tada bio prof.dr. Hrvoje Kraljević. Lijepo su se oba potpisali, udarili svoje pečate i ovjerili darovnicu kod javnoga bilježnika.
Od tada je stvar jasna, premda javnost malo zna o Ugovoru o darovanju sklopljenom 21. prosinca 1999. Vojarna na Sv. geri pripada od tada Hrvatskom planinarskom savezu!
Već u drugoj točki darovnice naslućuje se da je stanje u zbilji pomalo složeno, te se u priču uvlače i slovenski planinari, čiji suživot s hrvatskim na toj parceli ima, razvidno, temelj u dogovoru dvaju saveza iz 1992.
Vedriji je članak 4. koji daroprimatelju (darovanje prihvaća sa zahvalnošću, u cijelosti) daje pravo da se upiše u gruntovnicu, ali bez prava raspolaganja do 20l4.
Tako, dakle, iz velikodušne darovnice možemo napokon saznati koje će godine Slovenija vratiti Hrvatskoj vojarnu na Sv. geri.
No, nisu hrvatski planinari, novi ponosni vlasnici vojarne, ostali bez obveza: moraju dopustiti čuvarima svetišta i jednoga i drugog (crkve Sv.Ilije i Sv. gere) da koriste dio zgrada, ali bogme i hrvatskoj policiji koja čuva granicu, te Hrvatskoj radioteleviziji koja će postaviti odašiljače.
Hašekovski je intoniran članak 7. u kojemu se na delikatan način upozorava daroprimatelja (planinare) da moraju biti svjesni kako nisu u -'faktičnom korištenju posjeda", budući da je u trenutku potpisivanja "faktično stanje pod nadzorom subjekta, koji bez valjanoga pravnog osnova imaju predmetne nekretnine na upotrebi." (Subjekt je u jednini, a predikat u množini)
I što sada? Kao što sam već jednom sugerirao, proraditi bi mogli čvrsti planinarski štapovi. Ili možda ne, jer u istom faktičnom članku potpisnici vele da se preuzimanje faktičnoga posjeda može izvršiti mirnim putem.
Pa idemo. Sutra ću se upisati u Hrvatski planinarski savez.



{mxc}