Svršetkom siječnja, početkom veljače

Ledenim snijegom okovana Hrvatska podsjeća me na Hrvate općenito - prvo smo u siječnju iz svega glasa zazivali snijeg, a kada je napokon pao i zaledio se, kada su počele pucati grane i padati drveće, kada je u gorskim dijelovima Hrvatske proglašeno izvanredno stanje, ni snijeg više nije bio tako čarobna pojava kao što smo se nadali.

Tako su Hrvati cijelu olovnu zimu druge polovice 20. stoljeća zazivali samostalnu hrvatsku državu, a kada smo ju napokon izborili više nam očito nije tako bajna jer vlast u njoj nemamo, jer se jugoslavenska klatež čudesno regenerirala, jer su nitkovi došli na vodeća mjesta i u gospodarstvu, a ne samo u politici, te ako još nismo u izvanrednom stanju, a ono bismo barem trebali biti u stanju izvanrednih izbora.

Humanitarno razaranje Hrvatske

Hrvatska se razara iznutra i izvana. Humanitarno. Iz Banskih dvora i silnih ministarstava, iz Hrvatskoga sabora gdje saborska većina donosi nehrvatske i protuhrvatske zakone, s Pantovčaka gdje sjedi osoba suženih političkih vidika i širokih nazora koji obuhvaćaju i neprijatelje Hrvatske zaposlene na mjestima savjetnika. Jedan od njih za kojega se to slobodno može tvrditi jest Dejan Jović, londonski nadzornik pravilne provedbe britanske politike u Hrvatskoj, "ugledni Srbin" dakako, koji bez ikakvih skrupula daje potporu knjizi Davida Gibbsa "Humanitarno razaranje Jugoslavije" u kojoj se iznose očite velikosrpske teze, po prirodi stvari antihrvatske.

Ponešto je poneko o tome prigušeno srdito rekao u hrvatskim medijima, ali se javio i britanski povjesničar Marko Attila Hoare baš iz Londona i jasno rekao da Jović potporom Gibbsu podržava teritorijalni rasap Hrvatske i usput krivotvori pravi karakter Domovinskoga rata.

GabrićNacionalni forum je po svemu nalik na Putinovu taktičku tvorbu, s tom razlikom što Gabrić ne će uspjeti, pa s tim ni Josipović u namjeri da stvori centrističku lijevu opciju sebi podložnu, a stvara ju jer mu je jasno da su vlasti SDP-a i HNS-a odbrojani dani i da mora brzo raditi.S Pantovčaka nije bilo ni glasa, niti je Josipovića itko o toj sablazni nešto zapitao, što drugim riječima znači da se Josipović slaže s Jovićem, a kako i ne bi kada mu je ovaj "vanjski savjetnik" i glavni analitičar. Ako je glavni analitičar, a jest, onda je trebao analizirati svoju potporu Gibbsovoj knjizi i o tome obavijestiti javnost ili barem Josipovića koji, sudeći po "slučaju Micić" i ne čita previše.

U svakoj normalnoj zemlji Jović bi letio s toga mjesta i ne bi se u letu zaustavio prije Beograda ili Londona, ali Hrvatska odavno nije normalna država ni u čemu. Jovićev hrvatski šef Josipović (jer ima on i drugoga šefa) na taj način valjda započinje izbornu kampanju za novi mandat, prikazujući se kao "umjereni nacionalist" (kako sam negdje pročitao) i računa na glasove desnice. I ne računa krivo jer Hrvatska nije normalna zemlja.

No kako taj račun može biti ipak bez krčmara, neizravno osniva svoju stranku kojoj na čelo stavlja očnoga liječnika Gabrića koji se najednom pojavljuje u medijima češće od Severine. Nacionalni forum je po svemu nalik na Putinovu taktičku tvorbu, s tom razlikom što Gabrić ne će uspjeti, pa s tim ni Josipović u namjeri da stvori centrističku lijevu opciju sebi podložnu, a stvara ju jer mu je jasno da su vlasti SDP-a i HNS-a odbrojani dani i da mora brzo raditi.

Dan sjećanja na Holokaust

Nemam ništa protiv, štoviše, ali ne na način na koji je obilježen. Negirati holokaust može samo čovjek s dijagnozom. Samo takav može negirati i Bleiburg i Križne putove i Srebrenicu. A tko negira Srebrenicu? Pa Josipovićev ugledni Srbin Dejan Jović koji daje potporu negatoru Srebrenice Gibbsu. I onda se takav Josipovć koji drži na krilu takvoga savjetnika, pojavljuje na Dan sjećanja u Hrvatskom saboru, zajedno s predsjednikom Vlade i predsjednikom Sabora, da bi Milanović hladno izjavio kako je holokaust počeo u Hrvatskoj i gotovo ponosno izjavio da smo po tome prvi u Europi.

Oni ljubitelji koji su pratili prijenos odmah su se počeli križati jer su čak i oni znali da Zoki govori bedastoće kao i obično, a ako i nisu znali za Katynsku šumu i četnička zlodjela u zapadnoj Slavoniji, osjećali su da tu nešto nije u redu. A da doista nije u redu objasnio je izraelski veleposlanik podsjećajući na progone i masove logore i prije 1941., ali je rekao i još nešto što nitko nije komentirao jer možda nije shvatio – to jest da on, da predstavnici židovskoga naroda ne mogu u takvim prilikama biti publika.

Sve će Milanović i Josipović učiniti da govore protiv Hrvatske i hrvatskih interesa, u Zagrebu ili Tel Avivu, naći će zmije gdje ih nema, a uvijek će kao usput napasti u Katoličku Crkvu koja je bila zastupljena na Dan sjećanja, ali i inače neinformirani Milanović nije o tome bio obaviješten, kako je dokazivao Leko. Znači, štetočinja pušten u hrvatski politički i gospodarski život ne zna ništa ne samo o povijesti nego i o trenutnoj sadašnjosti kojoj je osobno nazočan. Slučajno, kao i uvijek.

Tko to rašiva Hrvatsku?

Hrvatski je sabor i inače postao živahnim mjestom na kojemu se ne donose samo (neuki) zakoni. Tako je tih dana u Saboru organiziran okrugli stol, premda nismo sjedili uokrug nego u bivšoj MilanovićSve će Milanović i Josipović učiniti da govore protiv Hrvatske i hrvatskih interesa, u Zagrebu ili Tel Avivu, naći će zmije gdje ih nema, a uvijek će kao usput napasti u Katoličku Crkvu koja je bila zastupljena na Dan sjećanja, ali i inače neinformirani Milanović nije o tome bio obaviješten, kako je dokazivao Leko. Znači, štetočinja pušten u hrvatski politički i gospodarski život ne zna ništa ne samo o povijesti nego i o trenutnoj sadašnjosti kojoj je osobno nazočan. Slučajno, kao i uvijek.dvorani Županijskoga doma. Tema: ustavne promjene, organizacija HDSSB, nazočni predstavnici mnogih stranaka, parlamentarnih i onih koje će to postati.

Većina govornika protiv ovakvih (i bilo kakvih) promjena Ustava, najsuvisliji Mlakar iz HDZ-a koji je s političko-pravnim argumentima odbio bilo kakav razgovor o promjenama, te pravnica Višnja Drenski koja je razumljivo objasnila zašto se, s pravne strane, radi o žalosno diletantskom pokušaju.

Potpisnik ovih redaka govorio je u ime stranke Hrast, u osobno ime i nadam se u ime hrvatske javnosti. Zapitao sam za koga se vraga opet poteže pitanje ustavnih promjena, kada je hrvatska javnost već mislila da su mrtve i pokopane, vrlo zahvalna HDSSB-u što je prije Božića lanjske godine pokazao razboritost. No što je, tu je. Pa rekoh, kada se već mora još jednom: ustavne promjene u obliku i sadržaju kako su predložene svršetkom prošle godine u cjelini su neprihvatljive i na njih se nije trebalo vraćati.

Ilustrirajući članak 83. podsjetio sam na krilaticu početkom devedesetih, našu krilaticu, da je samo Bog iznad Hrvatskoga sabora. No već je u božićnom Ustavu 1990. bilo razvidno da između Hrvatskoga sabora i Boga postoji još jedna instanca, a to je Ustavni sud. I da sada nitkovi, pokušajem poustavljenja zakona, donošenjem zakona procedurom za promjenu Ustava, teže tomu da zakon koji donese njihova saborska većina bude i konačan, bez mogućnosti da ga propitkuje Ustavni sud. A to nije drugo do rušenje ustavno-pravnoga poretka demokratske Republike Hrvatske. I usput, protivno je toj famoznoj europskoj stečevini koju smo navodno usvojili.

Nadalje, predlagatelji (nisam ni prvi put rekao nitkovi, to je za moju zabavu) lijepo su smislili kako da okrenu institut nezastarijevanja u svoju korist ne samo odbijanjem spominjanja komunističkih zločina nego i nekažnjavanjem zločinaca. Uz poneku žrtvu koju ipak moraju podnijeti, uz poneku osudu ponekog udbaša, oni u svemu računaju s protokom vremena i činjenicom da su naredbodavci (i izvršitelji ) uglavnom mrtvi, posebno nalogodavci najgorih, masovnih zločina iz četrdesetih prošloga stoljeća.

Ali će zato predlagatelji promjena uz pomoć štrbaca i njihovih svjedoka proizvoditi procese protiv hrvatskih branitelja i svih onih znanih i neznanih koji su pridonijeli stvaranju i obrani samostalne hrvatske države koja je predlagateljima ustavnih promjena oduzela jedinu pravu domovinu, Jugoslaviju.

Nadalje, članak o referendumu postaje već nalik na harmoniku, pa se steže i rasteže kako kome odgovara. Sada se, po bolesnom prijedlogu, propisuju uski koridori po kojima se treba kretati narodna volja, s nizom zabrana koje znače potpuno onemogućavanje referenduma. (Opaska: na okruglom je stolu sudjelovao i predstavnik Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara.)

Na kraju sam došao do vjerojatno najopasnije od opasnih predloženih promjena. Do regionalizacije. Do rasapne ideje koja lako može dovesti do dezintegracije hrvatske države. Podsjetio sam da je sjedinjenje rasutih hrvatskih zemalja počelo polovicom 18. stoljeća kada su Hrvatskoj pripojene tri slavonske županije, a još je puno vode protekli do sjedinjenja gotovo svih hrvatskih teritorija, gotovo svih, jer je hrvatska baština u Bosni i Hercegovini – osim u kratkim trentcima – ostala izvan okvira hrvatske države. (Zaboravio sam govoriti o Boki kotorskoj, moj grijeh.)

UstavJa predlažem osnivanje stalnog ustavotvornog tijela koje će u duljem vremenskom razdoblju bistriti zamisli i izdvajati najbolje, a onda se u isto tako dugom razdoblju dogovarati s hrvatskim narodom i građanima uopće jer bez takvoga širokog konsenzusa nitko nikada više ne smije prilaziti ustavnim promjenama i nametati volju ne naroda nego jedne potrošene opcije koja i inače Hrvatsku vodi u propast.I sada bi netko nepromišljenim ustavim promjenama htio otvoriti put razjedinjenju, paranju hrvatskoga tijela po onim šavovina kojima je na jedvite jade spajano puna dva stoljeća. To je rušenje zgrade hrvatske države! Uvođenje novog političkog i teritorijalnog ustrojstva umjesto županija koje su hrvatska tradicija duga više od tisuću godina. Kada bih htio biti ciničan- rekoh – našao bih istu ideju u poslanici patrijarha Irineja.

No, nikako ne mislim da su zagovornici regionalizacije na tom tragu. Pravi su Hrvati, poznajem ih. Potpuno shvaćam njihove plemenite težnje prema decentralizaciji koja jest neophodna, ali ne na predloženi način. Jedan od načina je povratak Županijskoga doma s velikim ovlastima kojima se osigurava ravnomjeran razvitak Republike Hrvatske i sprječava voluntarizam tzv. središnje države. (Opaska: na isti je način potom o Županijskom domu govorio Borković, zadnji zapovjednik hrvatskoga Vukovara.)

Na kraju: ima podosta razloga za promjenu Ustava, pa i u izvorišnim osnovama, ali to nisu promjene predložene svršetkom prošle godine. Ja predlažem osnivanje stalnog ustavotvornog tijela koje će u duljem vremenskom razdoblju bistriti zamisli i izdvajati najbolje, a onda se u isto tako dugom razdoblju dogovarati s hrvatskim narodom i građanima uopće jer bez takvoga širokog konsenzusa nitko nikada više ne smije prilaziti ustavnim promjenama i nametati volju ne naroda nego jedne potrošene opcije koja i inače Hrvatsku vodi u propast. (Opaska: s idejom o ustavotvornom tijelu nije se najbolje složio stručnjak Zakošek. Ostali stručnjaci za ustavno pravo nisu ni došli na okrugli stol jer koga će vraga nazočiti iskopavanju mrtvaca.)

I sada mi vi, gospođe i gospodo, recite da Marko Attila Hoare nije u pravu kada u svezi s Gibbsovom knjigom i Jovićem govori da je riječ o teritorijalnom raspadu Hrvatske. Na kojemu se nesvjesno radi i iz tabora neupitnih Hrvata.

Rapsodija rasapijana

Ma radi se na stotinu načina, knjigama, filmovima, kazališnim predstavama, cendranjem manjina o nepostojećoj ugroženosti, ushićenjem što je Srbija otvorila pregovore s EU i gabrićevskim idejama o Hrvatskoj kao europskoj Floridi koja vuče prema promjeni (zamjeni) stanovništva, radi se na autonomaškim zamislima, radi se kada Josipović hvali Hrvatsku na sigurnosnoj konferenciji, hvali ju kako lijepo surađuje sa Srbijom i na vojnom planu, a nekako istodobno se u Beogradu igra nostalgična košarkaška utakmica između veterana iz doba Jugoslavije s jedne, i onih iz SSSR-a s druge strane.

Bio je to ujedno novi povod da se ondje sastanu "hrvatski" ministar Jovanović i srbijanski ministar Jovanović, možda i da dogovore zajedničke udžbenike. Hrvatsku zastavu ovom prilikom nitko nije palio, a i zašto bi. Igrala je Jugoslavija.

Autonomaši

Spomenuo sam autonomaše. Eto, ne tako davno upozoreno je da Srbija opet trenira Vojvodinu, kao u doba svršetkom osamdesetih, a isto tako da se od jednoga dijela hrvatskih Bunjevaca pokušava stvoriti neka nova "nacionalnost" koja nije hrvatska, nego bunjevačka. Samo bunjevačka. Naravno da smo iritirani tim pokušajem, ali zar se isto ne radi u Istri koja je, koliko znam, u sastavu hrvatske države.

Zadnji popis stanovništva pokazao je vrlo čudan, zabrinjavajući porast Istrijana. Uz taj pojam nema hrvatske odrednice, Hrvati iz Istre su u drugoj rubrici, što znači da i tu netko na umjetan način želi stvoriti novu "nacionalnost".

Nemam ništa protiv da oni Istrani koji to žele i kojima je to toplo, blisko i tradicionalno, nazivaju sebe Istrijanima. Neka. Ali ni mnogi od njih nisu razumjeli da se taj njihov osjećaj zlorabi kako bi ih se i statistički i stvarno odvojilo od hrvatskoga korpusa.

Virovitičani

Podsjećam: početkom devedesetih dok je JNA još bila u Hrvatskoj i u Zagrebu, uhićeni su Virovitičani, od kojih je najpoznatiji Đuro Dečak. Odvedeni su u Vojni sud u Gajevoj, ali su Zagrepčani razbili ploču na sudu (kao i Vukovarci sada u Vukovaru) i IstrijanizamZadnji popis stanovništva pokazao je vrlo čudan, zabrinjavajući porast Istrijana. Uz taj pojam nema hrvatske odrednice, Hrvati iz Istre su u drugoj rubrici, što znači da i tu netko na umjetan način želi stvoriti novu "nacionalnost".bijes je naroda bio tolik da su Virovitičani pušteni.

Sada se u neku ruku ponavlja isti scenarij. Virovitičanin, dr. Ivica Babić, uhićen je i odveden u pritvor na temelju mutnih optužaba. Riječ je o političkoj diverziji, o uhićenju vođe sindikata bolničkih liječnika kojega vlast nije mogla spriječiti u djelovanju na drugi način nego lišavanjem slobode. To je ta vlast kojoj je JNA uzor u svemu već i zato što je ta vojska imala jugoslavenski naziv, a metode su razvidno iz komunističkoga doba.

Pa sada, dragi sindikalisti, ili ćete otići do zgrade gdje je Babić pritvoren i zahtijevati njegovo puštanje, ili će sutra policija doći po vas. Jer svaki Babić ima svoga Gabrića.

Hrvatska udruga bolničkih liječnika reagirala je dobro jer ovaj slučaj treba postati poznatim i izvan hrvatskih granica. Europa je već shvatila da je vlast u Hrvatskoj nesposobna i infantilna, da se radi o lažovima koji su prevarili naivnu javnost, da se radi o nepopravljivim uličarima, a nakon slučaja Babić razumjet će i da se radi o vjernim sljedbenicima totalitarne ideologije i režima koji je odvodio ljude da se više ne vrate , a i ovaj bi režim vrlo rado učinio isto.

Hrvoje Hitrec