Osječki Watergate
Pod bombastičnim naslovom, uz nabrajanje mnogih egzotičnih riječi u podnaslovu, "Jutarnji " je objavio napis novinara Drage Hedla o slučaju izlistavanja elektroničke pošte profesorice Sande Ham s njezina računala na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Učinio je to Hedl na isti način kao mnogo puta do sada u plasiranju "senzacija" s hrvatskoga istoka, pristrano i bljutavo, tendenciozno i pakosno. Miljenik podzemnih i nekih nadzemnih policijskih i političkih krugova koji Hrvatsku žele pretvoriti u policijsku državu te 
se "izlistavaju" i međusobno MotiviJezikoslovka Sanda Ham već je dulje vrijeme na meti onih koji posebnost hrvatskoga jezika smatraju osobnom uvredom i svim silama nastoje vratiti standardni hrvatski jezik u ono (kratkotrajno) stanje novosadske katastrofe koja nije bila samo pravopisna. Premda poprilično osamljena u svom osječkom fakultetskom okružju, dr. Sanda Ham je pružila dostojan otpor svim jugofilima i zastupnicima nepostojećega hrvatsko-srpskog jezikaa poštu običnih građana listaju kao dnevne novine – rečeni je Hedl još jednom potvrdio svoj ugled novinara-doušnika .
Što se dogodilo u Osijeku? Koliko je poznato, jezikoslovka Sanda Ham već je dulje vrijeme na meti onih koji posebnost hrvatskoga jezika smatraju osobnom uvredom i svim silama nastoje vratiti standardni hrvatski jezik u ono (kratkotrajno) stanje novosadske katastrofe koja nije bila samo pravopisna. Premda poprilično osamljena u svom osječkom fakultetskom okružju, dr. Sanda Ham je pružila dostojan otpor svim jugofilima i zastupnicima nepostojećega hrvatsko-srpskog jezika. Činila je to s dobrim i dubokim znanstvenim temeljem, s autoritetom koji joj nisu mogli odreći. Rođena Osječanka, od početka osamdesetih djeluje u svome gradu isprva na Pedagoškom, zatim Filozofskom fakultetu. Voditeljica je Katedre za suvremeni hrvatski jezik, od 2007., ustrojila je četiri kolegija, napisala desetke i desetke znanstvenih radova, objavila niz knjiga: "Jezik zagrebačke filološke škole", "Školska gramatiku hrvatskoga jezika", "Povijest hrvatskih gramatika", te kao suautor(ica) potpisuje "Hrvatski školski pravopis".
U potonjoj knjizi je vjerojatno i odgovor neupućenima odakle puše vjetar. "Hrvatski školski pravopis" koji jedini ima odobrenje za uporabu u školama, trn je u oku sljednicima jugokomunističke misli, sada instaliranima u vrhove hrvatske vlasti. Autori Stjepan Babić, Sanda Ham i Milan Moguš pisali su taj pravopis na podlozi "Hrvatskoga pravopisa" Babić-Finka-Moguš, koji je doživio brojna izdanja i tijekom godina obzirno vraćao hrvatski standardni jezik njegovoj prirodnoj i znanstvenoj povijesti i - sadašnjosti. "Hrvatski školski pravopis" uvažio je primjedbe Vijeća za normu standarnoga hrvatskog jezika" i dobio blagoslov Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. MetodaZagrebačka narudžba izvršena je uz hedlovsku medijsku pomoć, a cilj narudžbe bio je destabilizacija Sande Ham koja je i glavna urednica časopisa "Jezik" te i na taj način nepodobna režimu. Toj se znanstvenici politička klatež ne može suprotstaviti znanstvenim argumentima, pa se upustila u prizemnu igru svojstvenu sustavu koji smo (mislili smo) ostavili za sobom svršetkom osamdesetih. Zadaća je glasila: oklevetati osobu. Cilj: jedan ozbiljan protivnik (protivnica) manje kada Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta započne ostvarivati najavljeno mrcvarenje hrvatskoga jezika.Zatim su došli na vlast već spomenuti, razjurili Vijeće za normu i teško uvrijedili akademika Radoslava Katičića, te niz hrvatskih jezikoslovaca. Nova je vlast najavila "svoj" pravopis, a njezini mediji vrlo su jasno stali na stranu na kojoj su oduvijek i bili, forsirajući nedoučenu jezikoslovku koja negira posebnost hrvatskoga jezika. Ta je individua u svojoj (protuustavnoj) raboti naišla na podsmijeh i prijezir hrvatskih jezikoslovaca u cjelini, a među njima je bila i dr. Sanda Ham.
Provala
No, da vidimo kako se osječki Watergate navodno razvijao. Neki dobar kolega ili kolegica iskoristili su odsutnost Sande Ham i provalili u njezino računalo na fakultetu. Izlistali su e-poštu i kamo su ju poslali? U Zagreb. Komu u Zagreb, ne zna se (za sada). Zatim je iz Zagreba(!) stigla anonimna prijava, te mailovi upućeni novinskim redakcijama.
Je li u toj transakciji na tekstovima nešto rađeno, dorađivano, ubacivano itd., može se pretpostavljati.
Zašto je sve trebalo prvo otići u Zagreb? Tu priča dobiva novi zaplet: iz Zagreba se traže očitovanja – ali ne onih koji su provalili u računalo, nego voditeljice Katedre za suvremeni hrvatski jezik, nju ispituje policija a ne provalnike.
Zagrebačka narudžba izvršena je uz hedlovsku medijsku pomoć, a cilj narudžbe bio je destabilizacija Sande Ham koja je i glavna urednica časopisa "Jezik" te i na taj način nepodobna režimu. Toj se znanstvenici politička klatež ne može suprotstaviti znanstvenim argumentima, pa se upustila u prizemnu igru svojstvenu sustavu koji smo (mislili smo) ostavili za sobom svršetkom osamdesetih.
Zadaća je glasila: oklevetati osobu. Cilj: jedan ozbiljan protivnik (protivnica) manje kada Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta započne ostvarivati najavljeno mrcvarenje hrvatskoga jezika.
A glede izraza koje je Sanda Ham u svojoj privatnoj pošti možda i doista ponegdje rabila, samo ovo: ponekad čovjek posegne za kolokvijalnim rječnikom u razgovoru za koji misli da nije prisluškivan (izlistavan), ali i to je u okviru Ustavom zajamčene slobode govora. Za razliku od prisluškivanja i izlistavanja bez sudskoga naloga.
Hrvoje Hitrec