Ne želim biti ravnodušan (II.)

Poraz nacističke Njemačke i Trojnog saveza 1945. godine završio je važnim odlukama. Činilo se kako je nakon tog rata kod vodećih političara proradila savjet kao bitna ljudska odlika, iskazana željom da se takva strašna ratna klaonica nikada više ne dogodi.

Najvažnija odluka sila pobjednica bilo je stvaranje Organizacije Ujedinjenih Naroda, skraćeno UN-a, kao brane budućem svjetskom ratu. Ujedinjeni narodi su osnovani s tim plemenitim ciljem, nasljeđujući prilično neučinkovitu Ligu naroda.

Donošenju Povelje Ujedinjenih naroda prethodio je niz događaja koji su od samog početka Drugog svjetskog rata, postupno, ali odlučno utirali put stvaranju ove međunarodne povelje. Već su 1941. godine Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države u Atlantskoj povelji ponudile obrise svjetskog poretka nakon rata, među kojima je pravo na samoodređenje naroda bilo osobito istaknuto. Ciljevi Atlantske povelje potakli su da četiri velike svjetske sile, Kinu, Sovjetski Savez, Veliku Britaniju i SAD, da 1942. potpišu Deklaraciju Ujedinjenih naroda kojom je formalizirana njihova zajednička borba protiv Sila Osovine. Konkretan poziv na osnivanje opće međunarodne organizacije s ciljem osiguranja međunarodnog mira i sigurnosti proizlazi iz Deklaracije četiri nacije donesene na Moskovskoj konferenciji iz 1943. Deklaracija je time jasno nagovijestila potrebu osnivanja drukčijeg tijela nego što je bilo Društvo naroda, koje je pokazalo nesposobnost u očuvanju mira. Na tragu ove Deklaracije, na konferenciji u Dumbarton Oaksu (SAD), 1944., godine stručnjaci savezničkih zemalja, SAD-a, Velike Britanije, Kine i Sovjetskog Saveza izradili su nacrt Povelje, koja je potom razmotrena i konačno formulirana na konferenciji u San Franciscu, 1945. godine. Konkretno, dana 25. travnja 1945. godine, 50 Vlada sastalo se u San Franciscu na konferenciji i započelo izradu nacrta Povelje UN-a, koja je usvojena 25. lipnja 1945. i stupila na snagu 24. listopada 1945. godine, kada je UN počeo s radom. Sukladno Povelji, ciljevi organizacije uključuju održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, zaštitu ljudskih prava, isporuku humanitarne pomoći, promicanje održivog razvoja i pridržavanje međunarodnog prava. UN je pri svom osnivanju imao 51 državu članicu. Danas, s dodatkom Južnog Sudana 2011. godine, postoje 193 države članice, što predstavlja gotovo sve suverene države svijeta.

Povelja Ujedinjenih naroda započinje Preambulom, u kojoj se navodi (to treba upamtiti!):

MI, NARODI UJEDINJENIH NARODA, ODLUČNI

da spasimo buduće naraštaje od užasa rata, koji je dva puta tijekom našega života nanio čovječanstvu neizrecive patnje,

da ponovno potvrdimo vjeru u temeljna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjeka, kao i u ravnopravnost velikih i malih naroda,

da stvorimo uvjete potrebne za održavanje pravde i poštovanje obveza, koje proistječu iz ugovora i ostalih izvora međunarodnog prava,

da potpomažemo socijalni napredak i poboljšanje životnih prilika u većoj slobodi….

ODLUČILI SMO DA ZDRUŽIMO SVOJE NAPORE ZA OSTVARENJE TIH CILJEVA.

Prema tome, naše su vlade, preko predstavnika koji su se okupili u gradu San Franciscu i pokazali svoje punomoći u valjanom i propisnom obliku, prihvatile ovu Povelju Ujedinjenih naroda i ovim osnivaju Međunarodnu organizaciju pod imenom Ujedinjeni narodi.

Poveljom se, osim ciljeva i načela, te odredbi o članstvu, uređuje organizacijska struktura Ujedinjenih naroda. Kao glavna tijela, odnosno kako je u izvornom tekstu navedeno - organi Ujedinjenih naroda, ustanovljena su Opća skupština, Vijeće sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijeće, Starateljsko vijeće, Međunarodni sud i Tajništvo Ujedinjenih naroda (članak 7. Povelje). Vijeće sigurnosti se pokazalo kao kukavičje jaje. Povelja predviđa i osnivanje pomoćnih tijela u slučaju potrebe. Važnu odredbu Povelje čini članak 8., kojim se navodi da „Ujedinjeni narodi ne stavljaju nikakva ograničenja glede prava muškaraca i žena da sudjeluju u bilo kojem svojstvu i pod jednakim uvjetima u njihovim glavnim i pomoćnim organima.“

Povelja je mijenjana nekoliko puta. Godine 1963. izmijenjeni su članci 23., 27. i 61., članak 109 promijenjen je 1965., a posljednja izmjena Povelje bila je 1971., kada je ponovno izmijenjen članak 61. Povelje. Izmjenama članka 23. povećan je broj članova Vijeća sigurnosti s 11 na 15, izmijenjenim člankom 27. promijenjen je način glasovanja u Vijeću sigurnosti. Izmjenama članka 61. Povelje, članstvo Ekonomskog i socijalnog vijeća, sastavljeno od 18 članova promijenjeno je u 27, da bi izmjenama iz 1971. godine bilo povećano na njih 54. Izmjena članka 109., koji se odnosi na održavanje opće konferencije zemalja članica, izmijenjen je u odnosu na način glasovanja o mjestu i datumu njezina održavanja.

Povelja sadrži 19 poglavlja plus Statut međunarodnog suda od čega je najbitnije prvo poglavlje u kojem su definirani ciljevi (prvi član) i načela organizacije (drugi član).

Ciljevi organizacije UN-a su: očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti te miroljubivo rješavanje međudržavnih sporova u skladu s načelima međunarodnog prava. Razvijanje prijateljskih odnosa među narodima koje temelji na načelu jednakosti svih naroda, poticanje međunarodnog ekonomskog, kulturnog te socijalnog djelovanja s ciljem stvaranja zajedničkih interesa zbog čega će teže dolaziti do konflikata.

U drugom se članu navode načela na kojima temelji organizacija i koje je potrebno poštovati kako bi se mogli ostvariti ciljevi:

• poštovanje načela suverene jednakosti svih država koje su jednake bez obzira na veličinu,

• dužnost država da u dobroj vjeri poštuju obaveze koje nalaže Povelja, rješavaju svoje sporove na miroljubivi način kako se ne bi ugrozio međunarodni mir i sigurnost suzdržavajući se prijetnji oružanom silom protiv teritorijalne cjelovitosti te političke neovisnosti bilo koje druge države članice ili države nečlanice UN-a (upotreba sile dozvoljena je samo u slučaju samoobrane jer svaki narod ima pravo do samoobrane te do neke mjere u slučajevima oslobodilačkih pokreta),

• sve države članice UN-a obavezne su pomagati organizaciji pri njezinim akcijama te se suzdržavati davanja pomoći državama prema kojima UN u bilo kojem trenutku zbog opravdanih razloga usmjeri sankcije,

• organizacija je dužna osigurati da će i države nečlanice poštovati načela i ciljeve sadržane u Povelji u svrhu očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti,

• organizacija UN-a ne smije se miješati u unutarnje poslove država članica iako to načelo ne isključuje upotrebu prisilnih mjera po sedmom poglavlju (akcije u slučaju ugrožavanja međunarodnog mira i agresivnog djelovanja)

Posljednje načelo vrijedi do trenutka dok država ne ugrožava ljudska prava odnosno ljudski život

U ostalih 18 poglavlja definirano je:

• članstvo (drugo poglavlje),
• organi (treće poglavlje),
• sastav Opće skupštine (četvrto poglavlje),
• sastav Vijeća sigurnosti (peto poglavlje),
• mirno rješavanje sporova (šesto poglavlje),
• akcije u slučaju ugrožavanja međunarodnog mira i sigurnosti te agresivnog djelovanja (sedmo poglavlje),
• regionalni dogovori (osmo poglavlje),
• međunarodno ekonomsko i socijalno surađivanje (deveto poglavlje),
• sastav Ekonomskog i socijalnog vijeća (deseto poglavlje),
• Deklaracija glede nesamoupravnih teritorija (jedanaesto poglavlje),
• međunarodni skrbnički sistem (dvanaesto poglavlje),
• sastav Skrbničkog vijeća (trinaesto poglavlje),
• Međunarodni sud (četrnaesto poglavlje),
• Tajništvo (petnaesto poglavlje),
• razne odredbe (šesnaesto poglavlje),
• prijelazne odredbe glede sigurnosti (sedamnaesto poglavlje) i
• ratifikacija i potpis (osamnaesto poglavlje).

Druga važna odluka pobjedničkih sila bila je organiziranje Nürnberškog suđenja najvećim ratnim zločincima. Naziv je to za prvo od sveukupno 13 suđenja njemačkim nacionalsocijalistima koje su organizirali Saveznici po završetku Drugog svjetskog rata. Suđenje je počelo 19. studenoga 1945., a završilo 15. listopada 1946. godine.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.