Popularizacija glagoljice među gradišćanskim Hrvatima

U „Hrvatskim novinama – tajedniku gradišćanskih Hrvatov“ od 17. siječnja 2025 (str. 15.) objavljena je na popularnoj „duplerici“, između inih i fotografija istaknutog društvenog i kulturnog djelatnika gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj, dr. Franje Payritsa. Iza rednog broja fotografije, piše: „Franjo Pajrić je došao s posebnom majicom na (hrvatski) bal u Koljnofu“. Urednica nije prevela tekst s Franjine majice, a on je vrlo duhovit: „TRAŽIM UČITELJICU“.

Dr. Franjo Payrits s glagoljskim natpisom na majici

Franjo je poznat kao izuzetno dinamična i kreativna osoba. Rođen je u Koljnof u1. studenoga, 1966. godine. Stomatološki studij završio je u Zagrebu. Cijeli je život posvetio čuvanju etničke samotnosti gradišćanskih Hrvata, poglavito svojih sunarodnjaka u Koljnofu. Pokrenuo je nebrojeno mnogo inicijativa s tim ciljem, među kojima je jedna od njih djelovala neostvarivo, a zovese „Po putevima naših starih“. Zajedno s konjskom zapregom i starinskim kolima, kakvima su nekada putovali predci bježeći iz Hrvatske u zapadnu Ugarsku, uz pratnju skupne entuzijasta, poglavito mlađih, krenuli su povijesnom rutom u hrvatske prostore i vratili se nazad. O tome bi trebalo snimit film. Isto tako zaslužuje Franjina odluka kupiti nekoliko starinskih kuća u hrvatskome djelu Koljnofa i preurediti ih u etnografski muzej. Uz Muzej je i gostinjac „Levanda“, dobro poznat mnogima u Hrvatskoj. I tako dalje. Njegova dinamika i njegove ideje toliko su zanimljive, ali i inovativne da ih i pisac ovih redaka teško može pratiti.

Dr. Franjo Pajrić na terasi svoga gostinjca „Levanda“ u Koljnofu (Snimio Đ. Vidmarović)

Uz sve to, Franjo je bio i uspješan zubar, ali i otac brojne, prekrasne i nadarene djece (sada su tu i unuci) koji ga slijede kao čuvari hrvatske materinske riječi.

Đuro Vidmarović i Franjo Pajrić na terasi gostinjca „Levanda“ u Koljnofu

Cijela obitelj Pajrić zaslužuje posebnu pozornost. Franjo Pajrić stariji, cijenjeni narodni učitelj i ravnatelj Osnovne škole u Koljnofu, veseljak i organizator hrvatskog života u mjestu. Još u doba komunizma bio je u vodstvu tadašnjeg Demokratskog Saveza Južnih Slavena, kada smo ga zbog zauzimanja za hrvatstvo nazivali „koljnofski Nikola Zrinski“.

Sestra Marija Pajrić završila je studij psihologije u Zagrebu. U svemu prati i pomaže bratovu djelatnost. Pokojna majka, Ana Pajrić bila je vesela narodna žena, pjevačica u crkvi i pratilja svoga muža na njegovim putovanjima. Djeca Franje Pajrića, tri sina i dvije djevojčice, ne samo što su svi lipi, kako se kaže, „kao naslikani“, već na razne učinkovite načine slijede oca i djeda.

Danas je dr. Franjo Payrits jedan od vodećih političkih zastupnika Hrvata u Mađarskoj.

S desna na lijevo: Franjo Pajrić st., Đuro Vidmarović, Elizabeta Pajrić, i učiteljica u mjesnoj školi, u konstruktivnoj raspravi

Franjo Pajrić st. sa svojim simpatičnim „nukićima“, danas već obiteljskim ljudima

Što je to glagoljicom Franjo Pajrić dao napisati na svojoj majici, a što je, s pravom, skrenulo pozornost reportera hrvatskih novina? Jednostavno i duhovito, pomalo dvosmisleno, na majici piše TRAŽIM UČITELJICU. Time je skrenuo pozornost i na staro hrvatsko pismo koje je danas gotovo zaboravljeno i nastojimo ga, ako ne oživjeti, onda situirati kao identifikacijski čimbenik hrvatskog naroda. Napominjem kako je glagoljica dio i kulturne povijesti tadašnjih zapadnougarskih Hrvata. Riječ je Klimpuškom misalu iz 1564. godine.

Hrvatski zapis (1564.) Jurja Vukovića iz Jastrebarskoga u latinskom misalu župe Klimpuh

Dr. sc. Katharine Tyran u svom je diplomskom radu prva obradila Očenaš i pjesmu Kristuš je gori ustal, s paleografskoga i morfološkoga gledišta. Autorica je pod mentorstvom akademika Nikole Benčića izradila svoj rad. S pravom je ustvrdila da jezik klimpuškog rukopisa nije crkvenoslavenski, kako su to neki navodili, nego je hrvatski čakavsko-kajkavski jezik.

Đuro Vidmarović