Odlazak velikoga umjetnika i humanista
U utorak 28. siječnja 2025. godine s groblja Mirogoj ispraćeni su posmrtni ostatci Ćire Gašparca. Pokojni umjetnik bio je istinski humanist, a ne samo popularan i cijenjeni pjevač zabavne glazbe. Održao je preko 700 humanitarnih koncerata. Pomagao je mnogima. Radio je skoro do zadnjeg daha, unatoč ozbiljno narušenom zdravlju. Od dragog nam čovjeka oprostio se lijepim riječima Branko Uvodić, Ćirin prijatelj i dugogodišnji suradnik. Oproštaj je učinio posebno dostojanstvenim i nastup oko četrdeset tamburaša te dolazak brojnih kolega i obožavatelja Ćirine pjesme.
Posebno su odjeknuli stihovi poznatog pjesnika Peje Šimića posvećeni uspomeni na časnog pokojnika. Vrijedi ih pročitati:
IN MEMORIAM BORISU ĆIRI GAŠPARCU
Rasulo se inje po ravnici,
Na šorove, njive i sokake.
Utihnula pisma tamburaša,
Ptići topla napustili gnijezda,
Još se jedna ugasila zvijezda.
Dogorjela na prozoru svića
Zanijemile tambure i berde,
Poj slavuja i let kormorana.
Odletio nebu na divane
Ćiro Požeški, Bećar naših dana.
Na gitari jedna žica manje,
Orljava ju više čuti neće.
U tišini kroz dušu slavonsku
Sjećanja će žuborit i teći,
Otišo je u nebeski spokoj,
Sve je reko - što je imo reći.
Pejo Šimić
Čitajući stihove poštovanog kolege Šimića prisjetio sam se čuvenih strofa našeg velikana Ivana Mažuranića:
Nije velik tko se velik rodi,
već je velik tko se malen rodi
al' kad umre velik grob mu treba.
Kao jedan o Ćirinih prijatelja i poznanika i ja se na ovaj skroman način opraštam od čovjeka koji nam svima može poslužiti kao uzor.
Neka mu je laka hrvatska gruda koju je iskreno volio.
Đuro Vidmarović