Osvrt na zbirku pjesama „Djevojčica“

Ana Prolić ugodno je književno iznenađenje. Riječ je o umjetnici kojoj do sada poezija nije bila u prvome planu. Rođena je 14. listopada 1979. godine u Zagrebu. Djetinjstvo i mladost provela je u Lipovljanima, gdje je završila i osnovnu školu. Gimnaziju je završila u Kutini. Piše od gimnazijskih dana, a radovi su joj uvršteni u državno natjecanje LIDRANO. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od 2002. do 2012. godine bila je asistentica na Odsjeku za dramaturgiju i znanstvena novakinja na istraživačkim projektima. Predavala je kolegij Povijest drame i kazališta. Završila je doktorski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer Teorija književnosti. Sudjelovala je na mnogim znanstvenim skupovima i objavila niz znanstvenih radova. Sudjelovala je i na međunarodnim kazališnim radionicama. Napisala je brojne kazališne dramatizacije i adaptacije, autorske tekstove i radila kao dramaturginja na nizu predstava za odrasle i djecu. Posljednjih nekoliko godina i režira. Pisala je kazališne kritike i osvrte za tjedne i dnevne novine, za specijalizirane časopise i portale te enciklopedijske i leksikografske članke. Bila je članica prosudbenih povjerenstava, žirija, izbornica festivala. Vodila je radionicu dramskog pisma. Na sveučilištu Vern, na smjeru Transmedijska dramaturgija predaje teoretsko-praktične kolegije Osnove dramaturgije i Kazališna dramaturgija te Adaptacije i narativne ekstenzije. Od 2012. godine u statusu je samostalne umjetnice. Piše poeziju koju objavljuje u časopisima. Ciklus pjesama o Djevojčici objavljen je u istoimenoj zbirci. Za svoj je rad nagrađena nagradama: Marin Držić (za dramski tekst Slučaj Hamlet), Nagradom hrvatskog glumišta (za najbolju dramatizaciju za predstavu 260 dana, te za najbolju predstavu Nikome pravo), Marulić (za najbolju adaptaciju za 260 dana), Žar ptica (za najbolju dramaturgiju za predstavu Bajka o ribaru i ribici) i druge.

Ana Prolić: Djevojčica, „VBZ Zagreb“, Zagreb, 2024.

U posljednje vrijeme uspješno djeluje i kao redateljica. Za svoj rad je dobila, kako rekosmo, visoke nagrade kao što su „Držić“ i „Marulić“.

Knjiga koju predstavljamo nosi jednostavan naslov „Djevojčica“ s podnaslovom „Biblioteka tridvajedan pjesništvo“.

Ana Prolić

Cijela zbirka čini cjelinu i posvećena je djevojčici kao glavnom liku, odnosno kao metafori ili paradigmi. Je li ta djevojčica autoričin alter ego moramo otkriti čitajući pjesme.

Zanimljivost ove zbirke je nedostatak tematskih cjelina i posebnih naslova, naime svaka pjesma počinje s imenicom djevojčica, a na tu se imenicu nastavlja pridjev ili glagol ili prilog. Npr. prve pjesme zovu se: „djevojčica i popravci“, „djevojčica i ljubav“, „djevojčica i sutra“, „djevojčica i krajevi svijeta“... Posljednje pjesme kojih ima oko 70 nose slične naslove: „djevojčica i ljuljačka“, „djevojčica i promjena fokusa“, „djevojčica i šutnja“ i „djevojčica i sigurnost“.

Počinjemo s prvom pjesmom znakovitog naslova „djevojčica i popravci“. Glavni lik u pjesmi „djevojčica“ stavljena je u različite životne situacije, npr.

oko djevojčice uvijek je bilo stvari koje je trebalo popravljati.
pojavljivale su se ni od kud.

pucale su niti u žaruljama
parale se niti u plahtama
mrsile se rese tepiha
a često i kosa djevojčice.
i onda je trebalo pažljivo, nježno, polako od korijena prema
vrhovima.

Ova poveća pjesma završava dvostihom koji je parafraza početka pjesme:

oko djevojčice uvijek je bilo stvari za popravak.
i kao što je već rečeno, pojavljivale su se niotkud.

Iz kasnijih pjesama saznajemo kako je djevojčica mudra osoba koja želi upoznati svijet. Prema toponimiji koja se javlja u stihovima možemo zaključiti kako je riječ o mjestima u kojima se kreće autorica.

U zanimljivoj pjesmi „djevojčica i krajevi svijeta“ prvi je stih samostalan i glasi:

uvijek zna gdje je kraj svijeta.

U sljedećem stihu saznajemo kako je taj „kraj svijeta“ tamo u Srimi, gdje prestaju kuće i gdje se more / pretvara u močvaru. Završetak ove pjesme je filozofsko razmišljanje:

znala je da će se svijet napuhnuti, da će se krajevi
spojiti, ukrstiti, stopiti.
ali ne i da će je nastaniti, zajedno s crnim psom.

Autorica piše stihove kao oblik psihoanalize svoje glavne junakinje. To je vidljivo u pjesmi simboličnog i znakovitog naslova „djevojčica i škare“:

djevojčica je mahnito vezala čvorove
kao da privezuje brod za obalu da ga ne odnese struja
da ne ode i ne ostavi putnike razbacane po znamenitostima
i klupama
čvor za mamu
čvor za tatu
čvor za bol
čvor za slap u boji pisanica na brani drvena mlina
čvor za tamaris na plaži
čvor za njega
čvor za oblak u obliku ptice
čvor za mačkove brkove
čvor za dramu koju nije napisala, za ljeto koje
nije spremila pod kožu, čvor za gležnjeve prolaznika,
za lokomotivu
crijeva je zavezala u čvor
jajovode je zavezala u čvor
pupčanu vrpcu djeteta u čvor
kablove koji vise iza televizora isto u čvor
da zna da nitko ne može otploviti
i ostaviti je na klupi
s koje bi mogla ustati i otići po škare

U istom stilu pisane su sve pjesme. Posljednja nosi naslov „djevojčica i sigurnost“. Na kraju je vidljivo kako lirski subjekt zapravo čezne za ljubavlju:

bila je sigurna da će on doći, da će se probuditi ujutro
ili možda čak usred noći, gladna, da će svanuti sutra,
sigurna da će se mama javiti na telefon, dijete doći iz
škole, tramvaj stati na stanici, bila je sigurna u noćno
nebo, u vjetar sa sjevera, u rasplet situacije, sigurna u
trzaje u prsima, u sljedeći udah, u mlaz tople vode
(...)

djevojčica tako lako može izgubiti tlo pod nogama i
upasti u rupu koja se pričinja tek udubinom u asfaltu
i djevojčica tako lako može prestati biti djevojčica
a onda, onda joj sve pada u vodu

ali tko će imati srca reći joj?

U cjelini gledajući zbirka „Djevojčica“ Ane Prolić poetski je i tematski mudro sročeno štivo. Autorica odlično vlada dramatikom radnje i ekonomikom teksta. Vješto se koristi pjesničkim žanrovima. Počinje s lirskim pjesmama, a završava s pjesmama u prozi. Riječ je o zbirci koja je iznenađenje, i koja kao takva predstavlja obogaćenje hrvatske suvremene poezije.

Đuro Vidmarović