Napustio nas je Luko Paljetak

S nevjericom sam primio vijest u jutarnjim satima kako nas je 12. svibnja 2024. godine zauvijek napustio Luko Paljetak, jedan od najvećih hrvatskih književnika, usudio bih se kazati, od Marulića do danas. Imao sam čast poznavati ga dosta dugo, razgovarati s njim i nastupati na istim manifestacijama. Eto, zbilo se da me je prije tri dana, sada već pri kraju života, zamolio za jednu delikatnu privatnu uslugu, preko svoga vjenčanoga kuma, glazbenika Darka Matičevića. Bila mi je daleka pomisao kako je to naš posljednji razgovor, doduše na daljinu.

Početak karijere: Luko Paljetak sa svojim sinom jedincem

Ogorčen ignorancijom Ministarstva kulture prema objavljivanju njegovih sabranih pjesma u nakladi „Bošković“, napisao sam kako je Luko Paljetak veći i od Miroslava Krleže, iza kojega je stajao cijeli državni vrh tadašnje Jugoslavije i čiji izdavači nisu morali moljakati državnu potporu. I danas mislim tako. Luko je bio velik u skoro svim književnim žanrovima, od lutkarske umjetnosti, pisanja drama i knjiga za djecu, preko prevođenja svjetskih književnih uskličnika do vlastitih pjesma, romana, drama, prikaza, eseja, osvrta, opservacija... Luko je bio redatelj i glumac, recitator, šarmer, ljubitelj dobre kapljice i dobrih ljudi. Čini mi se kako se jedino nije okušao u književnome palindromu.

Nije vrijeme za literarne opise, vrednovanja, sjećanja... Vrijeme je za tihu molitvu Gospodinu da Luka primi u svoju Slavu i posluša kako osobno čitati svoje stihove.

Poštovane čitatelje podsjećam kako je naš nezaboravni Luko rođen 19. kolovoza 1943. u Dubrovniku gdje je završio Učiteljsku školu. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je 1968. kroatistiku i anglistiku. U Zagrebu je 1992. doktorirao na Filozofskom fakultetu radom o književnom djelu Ante Cettinea. Radio je kao redatelj i dramaturg Zadarskog kazališta lutaka, zatim kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru i bio jedan od urednika Zadarske revije. Bio je redovni član HAZU i dopisni član SAZU-a, Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, član dubrovačkog ogranka Matice hrvatske, Društva dubrovačkih pisaca...

Jedan je od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnika s preko 150 knjiga: objavio je četrdesetak zbirki pjesama, desetak zbirki pjesama za djecu, desetak grafičko-pjesničkih mapa, dva romana, a pisao je i drame, radiodrame, bajke za djecu, dječje i lutkarske igrokaze, haiku poeziju, feljtone, kazališne kritike, književnopovijesne studije i eseje, studije o lutkarskom kazalištu...

Luko Paljetak sa Stjepanom Šešeljem i Đurom Vidmarovićem predstavlja Festival hrvatske književnosti nastale u rasuću

Podsjećam na knjigu Poetska kristologija Luko PALJETAK: Sacra, Kršćanska sadašnjost - Mohorjeva družba, Zagreb-Celje, iz 2004.godine, u kojoj prof. dr. Drago Šimundža piše:

„Jedan od naših najuglednijih i najproduktivnijih književnika – pjesnik, dramatičar, prevoditelj, pisac dječje literature, feljtonist, esejist i znanstvenik – akademik Luko Paljetak svoju je nedavno objavljenu zbirku oslovio naslovom Sacra. Sama riječ je strana posuđenica. Po obliku je srednji rod množine latinskog pridjeva sacer (svet). No, takva kakva je, u našoj je kulturi dovoljno poznata. Označuje duhovne vrijednosti i otajstvene teme. U tom smislu je spomenuti naslov primjeren sadržaju, a sadržaj naslovu. Cijela je zbirka posvećena vjerskoj motivici. Biblijsko-kršćanskoj. Izrazito je Kristo-centrična. U žarištu su središnja otajstva: navještenje, betlehemska noć i lirski simbolizirana golgotska drama. Naravno, pjesnički se ciklus zaokružuje u široj optici. Poetski se motivi redaju od Navještenja i Angelusa, Božićne zvijezde i Kristova Rođenja, Triju kraljeva i Bijega u Egipat, preko našeg Podrumskog Božića 1991. i Gozbe u Kani, aktualiziranog Očenaša te nekih drugih slika i simbola do Zadnje Večere, Getsemanskog monologa i Slavuja na Golgoti. Iako je poneka inspiracija i prije bila poznata – jer meštra Luka od njegovih prvih početaka privlače tekstovi iz svete knjige – većina je pjesama spjevana upravo za ovu zbirku koja se pojavila u dvojezičnom izdanju: hrvatskom izvorniku i slovenskom prepjevu Crkva u svijetu, 40 (2005), br. 1, 125-132 130 pjesnika Cirila Zlobeca. Nakladnici su joj poznate kuće vjerskog usmjerenja: Kršćanska sadašnjost iz Zagreba i Mohorjeva družba iz Celja. I oprema joj je pažljivo birana: dvobojni tisak, poseban papir i tvrdi uvez s omotom. Nekoliko ilustracija Jelke Godec Schmidt nenametljivo, a smireno naznačuju evanđeoska nadahnuća. Paljetak je, kao pjesnik, zanimljiva književna pojava. S jedne je strane svjesno ukorijenjen u našu domaću tradiciju, sve tamo od lirske narodne pjesme i starih dubrovačkih petrarkista do najnovijih suglasja hrvatske moderne i postmoderne poezije, dok je s druge neotuđivo svoj, izvoran i kreativan. Dapače, u toj je kreativnosti tipski znakovit, i sa svojim anžambmanom, prijelazom iz jednoga u drugi stih, svjesno provokativan. Pravi je virtuoz riječi, stalno spreman na vedru igru i tihu refleksiju. Na mahove se rado poigrava, stilski i ritmički, predmetnom motivikom i vlastitom kreacijom. Spontano se prepušta poetskom sluhu i dinamičnu stihu. Inventivno stvara svoj svijet od najobičnijih slika i doživljaja. U višestrukoj varijabilnosti. Ponekad izazovno i paradoksalno, avangardno, ponekad smireno a kreativno. Uvijek u svom stilu. Takav je i u najnovijoj zbirci. Tematski je sav u biblijskom svijetu, a izričajno u svom ekspresivnu stihu. Simboličan je i asocijativan. Majstorski se nosi s tradicionalnom i modernom poetikom. Pjesnički su mu doživljaji vedri, a sadržaji otajstveni. Biblijske se poruke i poetske slike uzajamno prate, dok ključne riječi u prozračnu tonu – primjerice anđeo u Navještenju, Marijin fiat u Angelusu i zvijezda u Rođenju – uprisutnjuju tematske misli i događaje.

(...)

Veliki pjesnik je vidno bolestan.  Nastup u Matici hrvatskoj na promociji zbirke pjesama Jose Živkovića (travanj 2024.)

Drugim riječima, Paljetak ne istražuje i ne problematizira biblijske poruke. Naprotiv, kršćanski ih shvaća i uvjerljivo potvrđuje iz svog religioznog iskustva. Bez ikakve emotivne patetike i sumorne retorike. Koliko god je pri tomu naš auktor vjeran ustaljenim teološkim shvaćanjima pojedinih tema i motiva, moramo ovdje spomenuti jedan Crkva u svijetu, 40 (2005), br. 1, 125-132 132 njegov zanimljiv podatak, izravno poetskog nadahnuća, o simbolici Kristova kalvarijskog križa u tijelu Betlehemskog djeteta. Zanimljiva je to osobitost u ovoj zbirci. Ona, zapravo, i teološki obogaćuje Paljetkovu razglednicu biblijske kristologije. O čemu se radi? O tajni križa utkanoj u betlehemskoj epifaniji. Pjesnik je obznanjuje u središnjoj inspiraciji U Betlehemu. U toj se pjesmi eksplicitno zaustavlja na jedinstvu betlehemskog i golgotskog otajstva, Kristova rođenja i kalvarijskog križa. Pod tim vidom u Betlehemskom djetetu vidi znakove pasionske misije, ljubavi i predanja. Stilski je pri tome ponesen, a teološki refleksivan: Zanimljivo, nitko primijetio tad nije na rukama mu one ranice dvije, ni onu treću, ispod rebara s lijeve strane, a i na nogama mu također bjehu rane, jednako neprimjetne... Vrijednost je, spomenut ćemo na kraju, ove Paljetkove zbirke višestruka. Koliko u autorskoj inspiraciji i kreaciji, u suodnosu klasična i postmoderna stila, toliko u lirskoj toplini i sadržajnoj tematici, teološkoj misli i suvremenu izričaju osnovnih biblijskih poruka u kojima se jasno osjeća božanska ekonomija spasenja. S pravom ćemo stoga zaključiti da se u ovoj dvojezičnoj zbirci pred čitateljima otvara poetska panorama probrane svetopisamske kristologije od anđelova navještenja do golgotskog križa. Biblijske su joj poruke autentične, a pjesničke slike vedre i impresivne. Teološka supstanca plastično iz njih progovara. Koliko u preegzistentnosti druge božanske osobe u Isusu iz Nazareta, toliko u povijesnosti i misiji njegova božanskog poslanja. U skladnu stihu i domišljenu izričaju“, zaključuje dr. Drago Šimundža.

Đuro Vidmarović