Prilog suvremenoj povijesti gradišćanskohrvatsko-hrvatskih odnosa (III.)

Godina je 1995.

Povijesno svjedočenje Petera Tyrana

Vratimo se gospodinu Prioru i tekstu u kojem se govori o njegovom ultimatumu županu Delbiancu koji smo ranije citirali. O tome otvorenome miješanju u unutarnje poslove Republike Hrvatske austrijskoga utjecajnoga socijalističkog čelnika, piše Peter Tyran u "Hrvatskim novinama", br. 37.,od 15. rujna 1995. godine:

"... Situacija u Hrvatskoj - piše P. Tyran - pred svim socijalističkim političarom med Hrvati u Gradišću daje opet jednoč priliku, da pod plašćem političke dalekovidnosti i navodne moralne nadinstancije Hrvatom u Hrvatskoj peru glavu, im solu pamet, a ih još i masivno napadaju. Tako je nedavno i NAČELNIK CINDROFA i ZASTUPNIK GRADIŠĆANSKOGA ZEMALJSKOGA SABORA WALTER PRIOR - polag vlašće dikcije Hrvat iz najvećega sela Gradišća (vidi citat iz BF-a od konca augusta o. lj.). Prior ne samo da je kazao svoju rezerviranost prema Hrvatskoj (ča je njegovo subjektivno pravo) je oštro napao župana (zemaljskoga poglavara) Istre i rekao mu po smislu, DA ON U ISTRU NEĆE POSLATI NIJEDNOGA GRADIŠĆANSKOGA TURISTA, DOKLE ISTRA SVOJIMI PRINOSI PODUPIRA BOJ U HRVATSKOJ (podvukao a .). Ne bi to bilo toliko važno za Gradišćanske Hrvate - naglašava P. Tyran - da se tim ne bi opet jednoč pokazalo, da pred svim gradišćanskohrvatski socijalisti (barem dio njih u važni partijski funkcij) NIMAJU INTERESA, da Gradišćanski Hrvati imaju čim bolje veze s hrvatskim narodom u Hrvatskoj."

Peter Tyran

Slijedi vrlo precizan opis temelja na kojem počiva politika austrijskih asimilanata:

"Prlje koč je dobro došlo ljudem, u okolici Prezidija i Frica Robaka i njegovih kumpanov, da je Hrvatska pripadala komunističkom sistemu i su kontakte s Hrvatskom zato odbijali. Danas ljudi u okolici Prezidija i Priora Hrvatsku nazivaju diktaturom a Hrvate fašistom a tim opet odbijaju bliži kontakt Gradišćanskih Hrvatov s Hrvati."

U nastavku autor imenuje stranku koja provodi ovakvu politiku.

"Socijalistom u Gradišću nije ni pravo, da se na pr. Gradišćanski Hrvati u Beču pogađaju, druže i zajedno formiraju s Hrvaćani (autor misli na državljane RH, u ovom slučaju na Hrvate koji se nalaze na privremenom radu u Austriji, op. a.). To ide još i tako daleko, da radije prihvaćaju model manjinske gimnazije u Beču, kojega je radio njev politički protivnik Karel Smolle, nego da bi prihvatili ili barem ne odbijali model gimnazije GH skupa s Hrvaćani kako to za Beč predviđaju HAK i HGKD skupa."

Povjesničar će čitajući ovaj članak morati priznati autorovu hrabrost, jer Walter Prior nije bio, kako se kaže, bilo tko. On je tada bio zastupnik Parlamenta u Saveznoj zemlji Burgenland izabran na listi Socijalističke partije Austrije, on je (bio u vrijeme pisanja ovoga članka, op. a.) i predsjednik Prezidija socijalističkih načelnika u etničko hrvatskim i etničko miješanim općinama Gradišća, te u onim općinama u kojima su socijalisti pobijedili na izborima. Prema rezultatima tih izbora Walter Prior rezolutno je izjavio:

"...govorim u ime onih 51 % Hrvatov ki su pri izbori dali svoj glas socijaldemokratom."

Ako je političar kazao istinu, a vjerojatno jest, jer je riječ o statističkom podatku, tada moramo zaključiti kako je te godine, ili tih godina, postignuti visok postotak odnarođivanja. Analitičaru se postavlja pitanje: tko predstavlja gradišćanske Hrvate, a to je bilo važno znati i Vladi Republike Hrvatske. Asimilanti su se prilikom razgovora sa sugovornicima iz Hrvatske predstavljali kao službeni predstavnici hrvatske manjine, premda to nisu mogli, po prirodi stvari, jer provoditi politiku asimilacije i ujedno se predstavljati kao predstavnik manjine nije kompatibilno. Mogli su jedino zloporabiti svoje podrijetlo i poznavanje jezika svojih roditelja. Npr. vrlo utjecajan političar Martin Ivančić bio je predsjednik "Savjeta za gradišćanske Hrvate" pri Uredu saveznoga Kancelara, a javno je ustvrdio kako Hrvatska nema pravo gradišćanske Hrvate nazivati "svojom dijasporom", jer su oni Austrijanci. Riječ je i o jednoj od najutjecajnijih austrijskih političkih stranaka. Ovo pitanje treba historiografski istražiti.

Navodim povijesno svjedočenje o odnosu političara iz ovoga kruga, prema pravu gradišćanskih Hrvata na dvojezične toponimske tablice:

"Za njega (Priora, op. a.) je jasno - piše P.Tyran u "Hrvatskim novinama" br. 7.,od 16. veljače 1996. g. - da dvojezičnih tablic sigurno neće biti pred gradišćanskimi izbori 2. junija o. lj. (kada su opet pobijedili socijalisti, op. a.) a kada ćedu dojti je otvoreno, je rekao peljač djelatne grupe za dvojezične seoske tablice unutar gradišćanskohrvatskoga Savjeta za narodnu grupu, Prior. Stoprv u pitanju naroda vidi legitimnu mogućnost da se izvidi kako bi mogli postaviti dvojezične tablice a kade ne. Morem si predstaviti, da ćedu do ljeta 2000. stati dvojezične tablice u neki naši seli, a u drugi ne." (Prior)

Đuro Vidmarović