Osvrt na zbirku pjesama „Sitnopis ljepote“

Tuga Tarle: Sitnopis ljepote (pjesme), vlastita naklada, Zagreb, 2023.

Tuga Tarle počela je objavljivati svoja književna djela u zreloj dobi i stoga su sva ona na predmetno - tematskoj razini vrlo seriozna i tiču se autoričinog odnosa prema temeljnim životnim, društvenim i osobnim vrijednostima.

Tuga Tarle, hrvatska književnica i znanstvenica, diplomatkinja, promotorica hrvatske kulture, osnivačica i prva voditeljica humanitarne udruge Zaklada DORA, rodila se u Zagrebu 17. veljače 1947. godine. Diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost na Sveučilištu u Zagrebu, a doktorirala na Sveučilištu u Zadru 2022. godine. Osim redovitog školovanja završila je studij klasičnog baleta i diplomirala na Srednjoj baletnoj školi u Zagrebu. U mladosti se tijekom studiranja aktivno bavila plesom kao članica ansambla za suvremeni ples KASP i plesnom pedagogijom te kazališnom / plesnom kritikom i esejistikom u tiskanim medijima (Tlo, Oko, Prolog, Vjesnik, Večernji list). Godine 1989. odlazi s obitelji u Melbourne gdje sljedeće dvije godine nastavlja novinarski i publicistički rad objavljujući u hrvatskom iseljeničkom tisku i na radijskoj postaji 3ZZZ kao vanjska suradnica te u medijima u domovini (Vjesnik, Danas, Matica). To je razdoblje stjecanja prvih snažnih iskustava o životu u dijaspori.

Tuga Tarle

Pred sam početak Domovinskog rata, u veljači 1991., vraća se u Hrvatsku, zapošljava kao savjetnica za kulturnu promidžbu pri Hrvatskoj matici iseljenika, te postaje članica uredništva časopisa Matica gdje objavljuje osvrte i priloge na iseljeničke teme, surađuje na hrvatskom radiju (I. i III. program) te pokreće novu političku tribinu “Kamo ideš Hrvatska” (1992. – 1995.) u Kulturno informativnom centru, u Zagrebu koja je tijekom Domovinskog rata najpopularniji javni prostor sučeljavanja političara i istaknutih osoba iz javnoga života.

Godine 1991. u HMI osniva prvu humanitarnu organizaciju za pomoć djeci žrtvama rata pod nazivom Zaklada DORA koju kao ravnateljica vodi pet ratnih godina, do ljeta 1996. U vrijeme agresije na Hrvatsku organizira veliku humanitarnu mrežu kumova i dobrotvora od nekoliko tisuća osoba, udruga iz civilnog sektora te lokalnih i stranih organizacija od kojih jedan dio djeluje u domovini, a drugi u 33 zemlje svijeta. DORA je putem programa kumstava i „Dorinog mosta dobrote“ namijenjenog pomaganju siromašnih studenata te drugim oblicima pomoći, uz emocionalnu i moralnu pomoć koju je pružala svojim štićenicima i njihovim obiteljima (5.400 obitelji), prikupila donacije u iznosu od oko 12 milijuna dolara.

Godine 1994. pohađala je i uspješno položila Tečaj upravljanja krizama (Facilitating diploma) u specijalnom međunarodnom programu Health Instituta u Santa Cruzu, CA. Po povratku iz SAD-a pokreće i prvi savez lokalnih humanitarnih organizacija pod nazivom „Hrvatska humanitarna mreža“ kojemu pristupa 130 lokalnih organizacija. Tijekom svoga predsjedničkog mandata pokreće niz aktivnosti, javnih tribina, okruglih stolova i edukativnih programa.

Godine 1996. odlazi u diplomatsku službu MVP RH na dužnost savjetnice za kulturu, iseljeništvo i medije u Canberri. Za vrijeme mandata u veleposlanstvu u Canberri okuplja grupu intelektualaca oko projekta Hrvatska/Australija i Novi Zeland, povijesne i kulturne veze te objavljuje zbornik radova o iseljeničkim temama (2000.) u ediciji Mosta Relations, Zagreb, radi na autorskom elaboratu SIGMa ili Muzeja hrvatskog iseljeništva, te pokreće mjesečno promidžbeno okupljanje u veleposlanstvu Republike Hrvatske pod nazivom Hrvatski kulturni forum.

Od 1999. do 2003. na službi je u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Madridu gdje osniva Udrugu hrvatsko-španjolskog prijateljstva (2001.), organizira niz kulturnih i promidžbenih priredaba, od izložbe knjiga Marka Marulića (Nacionalna knjižnica u Madridu), do velike polivalentne dvomjesečne akcije Hrvatsko proljeće na Balearima, te inicira osnivanje lektorskog tečaja hrvatskog jezika na Sveučilištu Alcala de Henares.

Godine 2004. položila je Državni stručni ispit, a 2004. Diplomatski savjetnički ispit pod naslovom Uloga komunikacije u diplomatskoj promidžbi na Diplomatskoj akademiji MVP-a. Od 2004. do 2007. radi u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Santiago de Chile gdje organizira veliku izložbu Hrvatska tradicijska kultura, brojna gostovanja i priredbe te je izabrana za tajnicu Konzularnog zbora diplomata akreditiranih u Čileu. Godine 2008. pohađala je seminar Uvod u javne politike pri Središnjem državnom uredu za upravu. Godine 2009. odlazi u veleposlanstvo Republike Hrvatske u Bratislavi gdje kao otpravnica poslova a.i. završava svoju diplomatsku karijeru 2013., godine, a u međuvremenu (2011.) ondje osniva i Udrugu zamjenika veleposlanika te se bavi promoviranjem hrvatske kulture, političkom bilateralom i multilateralnom.

Objavila je 4 autorske knjige, uredila Zbornik Hrvatska /Australija i Novi Zeland, prevela i priredila za tisak knjigu „Ime, život i avanture 'nepoznatog osvajača', Vinka Paletina iz Korčule Isacia Pereza Fernandesa“, u izdanju Hrvatske matice iseljenika. Suradnica je u više izdanja Hrvatskog iseljeničkog zbornika, časopisa HMI, te brojnih drugih medija. Održala je više stotina predavanja te sudjelovala na međunarodnim kongresima i skupovima u zemlji i inozemstvu (Pamplona, Bolzano, Santiago de Chile, Murcia, Sydney, Zagreb, Šibenik, Valparaiso i dr.).

Po povratku u Hrvatsku osnovala je 2013. godine Udrugu OS, društvo za promidžbu hrvatskog kulturnog identiteta. Bila je članica Organizacijskog odbora I. i II. Hrvatskog iseljeničkog kongresa, uključena je u Organizacijski odbor III. iseljeničkog kongresa, članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog diplomatskog kluba. Redovito vodi javne tribine i predavanja.

Autorske i uredničke stručne i znanstvene knjige:

• Hrvatska i Australija/Novi Zeland– kulturne i povijesne veze / Croatia and Australia/New Zealand - Cultural and historical Relations (2000), DHK, Zagreb, (ur.: Tarle, T.; Žanić, I., dvojezično izdanje)

• Plesne kritike (2019), Međunarodni centar kazališta - ITI, Zagreb

• Hrvatski iseljenički duhopis - ogledi, kritike, pisma i prijedlozi (2013), Zagreb: vlastita naklada, Zagreb

Prijevodi stručnih ili znanstvenih knjiga i radova:

• Isacio Pérez Fernández, O. P. (2018), Ime, život i avanture "anonimnog osvajača" Vinka Paletina O.P., iz Korčule, autora Izvješća o Novoj Španjolskoj, Matica hrvatska, Zagreb

Beletristika:

• Ariadnina nit (2011), Društvo hrvatskih književnika, podružnica Rijeka

• Moja australska priča (2016), Udruga OS, Zagreb
Poezija:

• Anatomija Tuge (2021), zbirka pjesama, Udruga OS, Zagreb

Iz njezine biografije vidljivo je kako je prvu zbirku poezije objavila 2021. godine, pod znakovitim naslovom „Anatomija Tuge“. Zbirka je naišla na pozitivan prijam književne kritike. Na neki način, ova se zbirka može promatrati u kontekstu njezinih proznih i publicističkih djela u kojima obrađuje fenomen hrvatskoga iseljeništva koje dobro poznaje, jer je kao diplomatkinja RH boravila u Australiji i Čileu te u Slovačkoj, dakle u zemljama sa snažnim hrvatskim iseljeništvom.

Tuga Tarle je zanimljiva među književnim krugovima i po tome što je u godinama koje su joj donijele umirovljenje započela snažan intelektualan rad koji je okrunila doktoratom znanosti. Stoga Tugu Tarle možemo uvrstiti u neveliki broj hrvatskih književnika koji su svoja najbolja djela objavili u trećoj životnoj dobi, dokazujući time kako godine i naraštajna pripadnost nisu odlučujući za kvalitetu književnoga rada. Kao primjer mogli bismo navesti još i Dragu Čondrića i Arsena Mužića iz Splita i druge.

Pjesnička zbirka „Sitnopis ljepote“ naslovom pomalo zbunjuje. Ona otkriva autoričinu skromnost, pa i samozatajnost. Zapravo cijela ova zbirka na literarno relevantan način problematizira kraj životne putanje ili kako bi teolozi kazali, emocionalna stanja čovjeka kada se nađe u eshatološkom tjesnacu. Namjerno sam upotrijebio ovaj pojam jer je Tuga Tarle autorica koja stvara u duhu kršćanske transcendencije. Njezina poezija proizlazi iz odnosa sa Stvoriteljem i oslanja se na kristološku etiku i na kršćansku estetiku koja se temelji na tri temeljne vrijednosti: lijepo – dobro – sveto. Njezina poezija ne može se tretirati na pučki način. To nisu molitve, a nisu niti propovijedi. Riječ je o izvornim poetskim ostvarenjima koja nas ushićuju obiljem emocija, poetskom temperaturom koja u ponekim pjesmama doseže razinu časoslova, ali i istinskim lirskim promišljanjima na način pokojne poetese Anke Petričević.

Prepuna je Zemlja tvoje slave.
Stvorovi svi su blagoslov tvojih svemogućih djela
I nema kraja raznolikosti života.
Sve vri, raste cvijeta i plodove nosi,
Vene, umire i novo se rađa...

(Iz pjesme „Vrt radosti”)

Tuga Tarle razgovara sa svojim Bogom. Povjerava mu se. Ponekad mu i predbacuje.

Kamo si otišao?
Zašto si me napustio?
Čime sam te povrijedila?

(Iz pjesme „Vrt u noći“)

Ovaj dio zbirke doista zaokuplja pažnju i pravi je biser u suvremenoj hrvatskoj poeziji kršćanske inspiracije.

U ovoj zbirci Tuga Tarle u većini pjesmama inzistira na rimi te na sonetu. To su zahtjevne forme jer traže odlično poznavanje hrvatskoga jezika, poglavito akcentuacije, ali i disciplinu bez koje nema strukture soneta. Glede rime autorica se odvažila istražiti dosege svoje poetske naracije i stvoriti pjesničke cjeline, ali i adekvatne životne poruke unutar stanovitih ograničenja koje pruža rima. Time se autorica veže uz starije, ali i najbolje hrvatske književnike kao što su npr. Silvije Strahimir Kranjčević, A. G. Matoš, Tin Ujević itd. U tim nastojanjima, u većini pjesama Tuga Tarle je uspjela, premda se u manjem broju još osjeća traženje odgovarajuće akcentuacije. Hrvatski jezik je vrlo zahtjevan jer je četveroakcenatski i dvodužinački novoštokavski govor. Četiri akcenta pružaju pjesnicima širi prostor za iskazivanje pjesničke naracije, ali se ujedno mora paziti na njihova fonološka određenja kako se ne bi međusobno sudarili.

U knjizi „Sitnopis ljepote“ moramo biti impresionirani intimnim kazivanjem pjesnikinje suočene s pojedinim životnim situacijama. Kao kršćanka, za nju smrt nije apsolutno ništavilo i apsolutna tama koja zastrašuje. Smrt je dio života i prijelaz ljudske duše u drugu dimenziju, sukladno učenju Isusa Krista.

Taj križ koji svatko od nas čitavog života vuče
I udarci i poniženja koji nas slamaju i muče ‒
Podnositi sve te kušnje bilo bi nemoguće
Da nije vjere u život vječni i Uskrsnuće.

(Iz pjesme: „Uskrsnuće”)

Taj optimizam nije lagano ostvariti u životu, ali niti u poeziji. Svjedoci smo mnogih tužbalica i tužaljki u našoj poeziji čiji su autori užasnuti neizbježnošću kraja. Iz poezije Tuge Tarle vidimo kako ljubav ako se piše s velikim početnim slovom, ali i malim, ne umire, štoviše vječna je i konstitutivni čimbenik ljudskog postojanja i smisla tog postojanja. Stoga nam poezija u ovoj knjizi pruža, pored estetskog užitka, i osjećaj smirenosti zbog vremena koje prolazi i koje će za nas osobno na fizičkoj razini, prije ili kasnije neizbježno završiti.

Taj skok sa zvijezde u bezdan svijeta,
taj iskorak iz silnog Ništa
gdje Kronos brižno prebire ljeta
od ishodišta do utočišta

i klatno što se nad čelom klati
dok traje preobrazba u leptira,
te strme staze i sunovrati
i poneki predah kao uvertira...?

(Iz pjesme: „Avantura")

Posebno bih istakao Tugine domoljubne stihove. Pisani su nadahnuto, proživljeno i mudro. Pjesma „Domovini“ pisana je uzvišeno, pomalo kranjčevićevskim uzletom, ali matoševski jasno, s tugom našeg vremena i našeg naraštaja.

DOMOVINI

Domovino moja, u trnju i blatu
Kamo su se skrile tvoje tužne ptice,
Tko ti je, o majko, poružnio lice
Umjesto da sjajiš u svili i zlatu?

Tko te obukao u kostrijet i rute?
Zar to nisu bila tvoja vlasna djeca,
Ona ista što su osudila sveca
Na tamnicu mračnu, u najdublje kute?

Povijaš se k zemlji umorna i stara,
Zarasla ti polja, dimovi se gase,
Pred propašću ljudi bježe da se spase.
Ne bubri ni mladost nit se život stvara.

Malakšeš i padaš, al odbijaš ruku
Štovatelja tvojih na Križnome putu.
U njedrima nosiš otrovnicu ljutu
koja na te bljuje porugu i bruku.

Blateći te sikće otrov na sve strane
Pa se kesi tvojoj šutnji i slaboći.
Navlači ti mrenu na umorne oči.
U potaji truje tvoje žive rane.

O zašto je skrivaš i čime je hraniš
Kad te njena zloba ubija i ruži?
Čime li te majko taj zlotvor zaduži
Pa sad više nemaš snage da se braniš?

Podigni se divna Hrvatsko iz snova,
Kraljice bez trona. Klikni s dna života.
Nek ponovno blista raskošna ljepota
Tvoje drevne slave na tlu pradjedova.

Tuga Tarle je u zbirci „Sitnopis ljepote“ stavila i ljepotu na razinu ljubavi, a ljubav na razinu Domovine. To je dimenzija života koja sve više u suvremenoj dekadentnoj stvarnosti gubi na sjaju ili se profanira. Život prožet ljubavlju je ljepota kao Božanska emanacija. Treba ju osjetiti i doživjeti. Ona uključuje i srce i razum.

Ovakvim razmišljanjem Tuga Tarle suprotstavlja se nekim trendovima u suvremenoj hrvatskoj poeziji, ali i svjetskom trendu obezvređivanja ljepote što ide paralelno s dekristijanizacijom odnosno demonizacijom svega postojećeg. U tom kontekstu knjiga koju smo predstavili zaslužuje podršku.

Đuro Vidmarović