Osvrt na zbirku pjesama „Jezik jezika“

Dragica Vranjić Golub: Jezik jezika, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2022.

Dragica Vranjić Golub je hrvatska pjesnikinja i filozofkinja. Tako stoji u njezinim životopisima, ali tu činjenicu potvrđuju i njezini književni radovi pa tako i zbirka pjesma „Jezik jezika“. Riječ je o književnom rukopisu vrlo složene poetske i misaone strukture. Pjesnikinja pjesničkim jezikom govori o najvažnijim teološkim i nacionalnim temama. Pri tome se služi pojmom jezik u njegovom višeslojnom značenju. Jedno od njih je jezik kao govor i kao Riječ, dakle kao emanacija Božanske sveprisutnosti, druga razina njezinog pjevanja tiče se jezika u Marulovom smislu tj. kao hrvatskoga naroda. Treća razina je autoričin pjesnički govor i stil. Ni jedna od pjesama nema naslov, a interpunkcije su svedene na minimum. Cijela zbirka čini cjelinu, i nema podjele na tematske cjeline. Jezik joj je bogat simbolikom i ponekad je vrlo neprohodan. Tek znalci filozofije i kršćanske transcendencije mogu uspostaviti komunikaciju s autoričinim metajezikom, porukama i simbolima. Ovo je jedna od najsloženijih pjesničkih knjiga koje sam do sada predstavio.

Dragica Vranjić Golub je svoj poetski diskurs uzdigla na filozofsku razinu dajući svim pjesmama auru tajanstvenosti. Možemo prepoznati i snažan utjecaj Heideggerove hermeneutike fakticiteta.

Jezik jezika

Premda je lirski subjekt autorica sama, atmosfera pjesama je od njega udaljena i, patetično rečeno, kao da stihove izgovara netko iz daljine, anđeo, ili neko sakralno biće. Na taj način Vranjić Golub kani uspostaviti vezu s najstarijim jezičnim supstratima koje karakterizira maksimalna sažetost. U nekim stihovima koristi pojam prajezik. Ponekad su ti stihovi kao gnose. Navodim pjesme kao primjer rečenoga (uz ispriku što ih navodimo u cijelosti):

Uspravit ću te izgovorom
i više nećeš padati,
zasipaš me riječima
jezičnom domovinom neba,
pripravljaš za put
na kojem ćemo se podupirati.
Što si mi dao u slovu,
ja sam ti vratila sobom,
usnim putokazom,
duhom na tvojim krilima.
Ove su oči zagledane u znak
jezika u jeziku ove putanje,
vežem smjerove,
berem konačno Tobom.

(Str. 6.)

Tvoju sam svjetlost
prinos zavjetni,
stavila na svoj put,
jeziče svih vremena,
zavičaj moj bdije
kako si nas učio bdjeti
i slušam te kako govoriš
u mojem zboru.
Marul hoda u tvojim stopama,
grli bilje i ribe,
pridržavam mu čakavicu.
I mene pod ruku uz.

(Str. 19.)

Nađoh žilu jeziku,
otkrih mu kosti i udove,
sustav optoka pretačem u svjetlost,
svjedočim da se rodilo sve ono što će pjevati,
duh uzdignut govoreći javnosti,
gradi ovu kulu jezikom,
po kojem zvijezde crtaju našu putanju,
kolijevku korablje što se umnaža u glasu.
To Otac govori,
doziva večer onoga dana
u kojem ćeš razaznati pejzaž u kojem si bio.
To naši preci prolaze kroz nas,
jezikom baštinim njihove odgovore.

(Str. 25.)

Jeziče riječju po – ostvaren
jedinstvom riječi i Duha,
jedinstvom Oca i Sina
u jasnoći svijesti
čitav iz samoga sebe,
proričeš svoju bit,
provodnost pred kojom
se povijest jasnije pruža.

(Str. 36.)

S druge strane autorica se uključuje u suvremeni život i pjesničke tijekove bogatstvom izričaja i tzv. tijekom svijesti. Ponekad je njezina poezija „komplicirana“ poput teško prevodivih starih knjiga i trebao bi nam pomoći „delfski ronilac“ u njenome dešifriranju. U toj poeziji nalazimo pored filozofije i obilje unutarnjeg života, unutarnje rime i unutarnjeg govora. Isprepletenost jezika kao signuma za vlastiti narod, ali i kao signuma za Stvoritelja zahtijeva minucioznu raščlambu. Dragica Vranjić-Golub ne bježi od nacionalne determinante i narodnosnih koordinata i mi to osjećamo u tim pjesmama, ali i ona osobno, vjerojatno namjerno, ponekad koristi rječnik hrvatske prepoznatljivosti.

Kada se rodi jezik,
njegov znak slijedi narod
noseći sa sobom kamen zaglavni
vatru zavičaja, djevičansko ulje
kojim će poškropiti nove maslinike,
izabrano vrijeme
vrt u kojem ne treba saditi drvo jezika,
ono već nosi rađanje svijeta,
noć iz koje izlaze otoci
što vjerom učvrstiše naša rebra,
sabirući u elementima sve iskušano
i ovo darovano vrijeme susreta.
Svjetiljkom hvatam novu svjetlost
slovima put prolaska Sve – riječi

(Str. 30.)

S druge strane, one kršćanske strane, ili prostora transcendencije, Dragičin jezik i stih imaju proročku dimenziju koja se miješa s molitvom. Njezine molitve Gospodinu su vrlo složene i psihološki iznijansirane. Daleko su od molitava koje nazivamo pučkom pobožnošću. U nekim pjesmama stječe se dojam kao da je autorica prošla duhovne vježbe svetoga Ignacija Loyolskog (Azpeitia, 23. listopada 1491.- Rim, 31. srpnja 1556.), velikog svetca i utemeljitelja „Družbe Isusove“. Skoro svaka pjesma u ovoj knjizi može poslužiti kao izvor meditacije. Primjer:

Tminom skrivaš svoj put,
nepristupačan znak
sada stoji među nama,
različiti glasovi prostornije odjekuju
u noći koja oblaže ovu jeku,
vraća nam se otkupljenjem,
uramljenim smislom
slikom Hrvatske
koja nas još nije ispunila.
Igrom djetinjstva slažem kamenčiće,
insignie naroda, pogled obložen zavičajem,
ulicama hvataš prvu riječ, smisao krajolika
u kojem se odmara Božja ruka u tisućljeću svjetlosti.
Bogorječita budi nam svjetiljka,
počelo kruha, bogojavljanje jezikom.

(Str. 66.)

Pjesnički put Dragice Vranjić- Golub kreće se, dakle, od božanske emanacije u prajeziku, kojim je čovjeka učinio „na svoju sliku i priliku“, preko jezika kojim je odredio ljudsku opstojnost, ali i opstojnost naroda pa sve do Golgote i zaključka, životne konkluzije, koja ima eshatološku dubinu: „totus Tuus“:

Odriješi nas od usuda
smjernim glasom, blagim kišama,
dovedi posvećene u gaj,
daruj ih čuvarima tajni,
u samotnim perivojima,
i dok te čekam da se oglasniš,
odlažem ovaj zapis u tvoju školjku,
kamenicu smisla,
bisernu ogrlicu ove mijene,
tamo gdje se rastvara priča
u višeglasju galaksija,
možeš pobijediti zrak,
sve opjevati i sve pozvati.
S tobom je lako biti
krijesnica u noći svijeta.

(Str. 80.)

Zbirka pjesama Dragice Vranjić-Golub, Jezik jezika, pomiče granice poetskog diskursa kršćanske inspiracije prema novome pjesničkom sakralnom postvarenju i možemo njeno pjesništvo, uvjetno rečeno, uključiti u sretnu nisku u kojoj sjaje opusi Nikole Šopa, Drage Čondrića, Davora Šalata, Anke Petričević…

Đuro Vidmarović

 

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

 

 

Pon, 5-12-2022, 21:35:00

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.