Legenda oko "stare" srpske pjesme koja je nastala 2010. godine

Radeći na autobiografskoj knjizi „Preživjeti pandemiju…“ (Amsterdam – Zagreb, 2021.) upoznao sam srpskoga dječaka-pjevača koji je vrlo dojmljivo otpjevao Cohenovu „Aleluju“. Zarko Pribakovic Pukni zoroPoslušao sam i ostale njegove snimke, među kojima se nalazi i pjesma „Pukni zoro“ koja se našla u središtu pozornosti tijekom forsirane proslave Dana Republike Srpske, 9. siječnja 2022. godine.

Poslušajmo dječaka:

Žarko Pribaković - Pukni zoro – Emisija: „Neka pesma kaže“ (RTV Vojvodina)

U Banjoj Luci masa je zanosno izvodila tu pjesmu misleći kako slavi bitku kod Kajmakčalana. Ništa manje! Prva obavijest do koje sam došao glede te pjesme bila je preko nekih srpskih novinara koji su pisali kako ta „srpska pesma jednostavno ima dušu i može dotaći svakog“ te da „ona u sebi nosi neko posebno osećanje, koje dele svi domoljubi. Prije više od jednoga stoljeća pevali su je srpski junaci, kasnije su je prepjevavali mnogi izvođači.“ Bilo mi je čudno kako za tako važnu pjesmu nisam do sada čuo; moja mladost i obrazovanje protekli su u bivšoj državi, a kao student povijesti proučio sam i Balkanske ratove. Ali tu je svemrežje! Jednostavnim pregledom tekstova koji se tiču pjesme ustanovio sam kako to što navode nije istina. Riječ je o konfabulaciji, odnosno novinarskom neznanju. Pjesma je suvremena skladba oko koje je stvoren nacionalni mit. Donosim obavijest o toj pjesmi prema članku objavljenom na portalu Mondo: Žao mi da rušim „legendu“ o „Pukni zoro“: Autor ultrapopularne pjesme kaže da legenda o pjesmi „Pukni zoro" zvuči ljepše nego istina o načinu njenog nastanka.

U članku piše da je pjesma „Pukni zoro“ postala himna srpske nogometne reprezentacije koja je otputovala na Svjetsko prvenstvo u Rusiju te da je to pjesma koju je za potrebe filma „Montevideo, Bog te video“ skladao i napisao Robert Pešut Magnifico, a pjeva se u Banjoj Luci 9. siječnja na Dan Republike Srpske u (ne)formalnom programu obilježavanja i „skoro da nema kafane, svadbe ili stadiona u Srbiji i RS gdje nije postala popularna“. montevideoTomu je pridonio mit da je pjesma nastala u Prvom svjetskom ratu za vrijeme slavnog proboja Solunskog fronta. Priča se toliko proširila da je i sam autor pjesme prethodno izjavio kako je svoju rođenu majku jedva uvjerio da je on autor velikog hita „Pukni zoro“. Magnifico je upitan mora li i dalje uvjeravati ljude da je on autor pjesme, na što je odgovorio:

„Ne želim nikoga da ubjeđujem. To je pjesma koja je nastala u mom studiju po želji reditelja filma Dragana Bjelogrlića i posvećena je bila mome dedi. On je bio solunski borac... Vidim ja šta pišu kako je to nastalo, spominju i Gvozdeni puk i svašta nešto. A to često pišu novinari, a ne obični ljudi. Mogli su da pitaju, ja bih objasnio.“

Magnifico se na kraju našalio objasnivši da je istina uvijek dosadnija i manje zanimljiva.

„Nekako mi je i žao da rušim tu legendu o pjesmi jer ona zvuči mnogo bolje nego istina da sam je ja napisao''.

Za e-časopis NOIZZ Pešut je 6. kolovoza 2017. na pitanje kako je došlo do toga da za njegovu pjesmu „Pukni zoro“ svi misle da je stara srpska pjesma iz Prvoga svjetskog rata odgovorio:

„Šta ja znam. Srbi su epski po filozofiji i vole kad je nešto legendarno, epski. Nije nikako u redu da je takvu stvar napisao netko iz Ljubljane sa pivom u ruci koji čak nema ni inspiraciju ni u čemu nego je samo izvršio zadatak. Potpuno nepristojno izgleda za takvu stvar. Pa su krenuli da se stvar svira po kafanama, na rođenjima, sahranama, svadbama, odlascima u vojsku, šta ti ja znam, i pred sve važnije utakmice ljudi su pomislili da je naverovatnije to neka stara narodna iskopana od nekog. Čitao sam da ju je napisao neki poginuli srpski ratnik negdje na Solunu Gvozdenom puku. Nitko ne zna kako se on zove niti gdje je on umro nego je netko valjda našao tu pesmu zapisanu. To me zabavlja jer čini tu pesmu većom nego za što je bila rađena. Bila je rađena samo za film. Nekad ti se otme pesma. Puno je veća od mene i kao da više nije moja. Toliko ju je narod prihvatio i kao da više nije moja – svi je svojataju. Skurvala mi se pesma."

Najbizarnija u svemu jest činjenica što Robert Pešut nije „pravi“ Srbin, „sa dna kace“, kako ondje kažu, a prema njegovim izjavama osjeća se Slovencem. Prenosim tekst o njemu objavljen na Wikipediji:

„Robert Pešut (poznatiji pod pseudonimom Magnifico), slovenski pop pjevač, rođen 1. prosinca 1965. u Ljubljani. Sin je belokranjske majke i oca Srbina. Robert Pesut 1Njegov djed je bio srpski vojnik na Solunskom frontu u Prvom svjetskom ratu. Njemu je posvetio i pjesmu Crack the dawn sa svog albuma Montevideo, Bog te vidio 2013. Glazbenu karijeru započeo je u bendu U'redu, s kojim je snimio svoj prvi album Goli (1990.). Nastavio je solo karijeru i u 12 godina snimio 6 ploča. Mnoge njegove skladbe postale su slovenski evergreen hitovi, npr. Silvija (sa pjesmom je sudjelovao na EMA 1998.), Kdo je čefur, 24.000 poljubaca, Hir aj kam hir aj go (pjesma je postala hit u zemljama bivše Jugoslavije, Italiji, kupila je Sony records) i drugdje. Magnifico je također autor pobjedničke pjesme EMA 2002. s pjesmom I Can Only Give You Love (pjevala je transvestitska grupa Sisters). Glumio je u filmovima: Stereotip, Krem i marmelada, Poker, Porno film i kao glazbenik u srpskom filmu Montevideo, Bog te video. Isticao se i podrškom Zoranu Jankoviću, 2011. bio je među najuglednijim građanima, koji su ga tražili da se kandidira na tadašnjim parlamentarnim izborima.“

Poslušao sam pozorno Žarkovu izvedbu i upitao se: koji bi se hrvatski pjevač na sličnome natječaju usudio zapjevati hrvatsku rodoljubnu pjesmu? Npr. Perkovićevu.

U nastavku priče o pjesmi „Pukni zoro“, zapravo urbane legende, doznao sam kako ta pjesma ima dvije inačice, a obje se tiču srpske vojske. Postoje „obavijesti“ kako je pjesma nastala tijekom Balkanskih ratova, a postoji i priča koja govori o tome da je pjesmu prvi otpjevao srpski vojnik pred sam početak bitke na Kajmakčalanu. To potvrđuje i skladatelj Pešut.

Činjenica što je pseudo-povijesnu nacionalnu ratničku pjesmu, pisanu po narudžbi, Žarko stavio na repertoar natjecanja „Pinkove zvjezdice“, po mojem mišljenju, upućuje na uvjerenje njegovih roditelja i braće kako će tom pjesmom steći simpatije šire publike zbog njezina domoljubnog naboja. Bez ovoga zaključka ne vidim glazbeni razlog da dječak pjeva bojovničku pjesmu. Da se razumijemo: nemam ništa protiv nacionalnih budnica i pjesama koje veličaju povijest vlastitoga naroda i nacionalne junake. Sve do trenutka kada njihov sadržaj širi mržnju, diskriminaciju, netoleranciju i povijesne laži. U Srbiji djeluje niz tzv. turbofolk zvijezda koje pjevaju ne samo nacionalističke, nego i šovinističke pjesme. Prednjači u tome jedan lik koji nosi umjetničko ime „Baja Mali Knindža“, a svoju umjetnost posvećuje veličanju Momčila Đujića, generala Draže Mihailovića, Radovana Karadžića, generala Mladića, RSK, vrijeđanju Hrvata koje naziva ustašama i Bošnjaka koje naziva balijama. Hvala Bogu što u Hrvatskoj takvih ekstrema nema, premda cajke i cajkani postaju sve popularniji, a s njima će doći i navedena vrsta glazbe. Jugonostalgičara imamo za izvoz. Kod nas se opet ide u drugu krajnost: kreatori javnog života godinama vode neviđenu hajku protiv pjevača, dragovoljca Domovinskog rata Marka Perkovića zbog njegovih rodoljubnih pjesama. Namjerno se izjednačava rodoljublje sa šovinizmom i ljudima na taj način tjera strah u kosti. Zbog toga nemam ništa protiv pjesme „Pukni zoro“, nego želim pokazati kako se od rodoljubne pjesme stvara politička budnica sa šovinističkim nabojem, koji izvorno u sebi ne sadrži. Robert Pešut Magnifico se poigrao, možda čak i „zezao“ s tekstom i glazbom, znajući opterećenost svojih sunarodnjaka ratnom slavom. Ako bismo istaknuli vrijeme nastanka ove pjesme, 2010. godinu, onda bismo lako zaključili podvalu, jer je to vrijeme nakon četiri velikosrpska ratna poraza: prvi u Sloveniji, drugi u Hrvatskoj, treći u BiH i četvrti na Kosovu. Ali ako je poraz od osmanlijske vojske na Kosovu polju (bitka se odigrala 15. lipnja 1389. na pravoslavni Vidovdana) pretvoren u veliku epopeju srpskog naroda, zbog čega ne bi i u vrijeme sadašnje navedene poraze pretvorili u pobjede, ili poraze na orvelovski način bacili u povijesni zaborav.

Pukni zoro

Da li čuješ mila
moga konja kas
da li čuješ sa planina
zove te moj glas

Zasviraše trube
završi se boj
zvona zvone, zora sviće
vraćam se rode moj

Refren:
Aj, pa pukni zoro
staru majku probudi
pa da vidi k'o joj dolazi
aj, pa pukni zoro
moju dragu da ljubim
bele grudi da joj zagrlim

Kad tamo daleko
vidim odžak siv
staru šljivu, rodnu njivu
vraćam se kući živ

A najboljih nema
odneo ih boj čuvala me slika tvoja
vraćam se rode moj

Refren:
Aj, pa pukni zoro
staru majku probudi
pa da vidi k'o joj dolazi
aj, pa pukni zoro
moju dragu da ljubim
bele grudi da joj zagrlim

Ovaj prilog objavljujem kao primjer našim autorima. Zašto bježati od rodoljubnih i domoljubnih tema?

Đuro Vidmarović

 

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.