Hrvatska estrada

Hrvatska književnica iz Kanade, Valentina Krčmar, vrlo je kvalitetno reagirala 3. rujna 2020. (za razliku od nas u RH), posredstvom Portala Hrvatskoga kulturnoga vijeća, na provokativan članak u Večernjem listu u kojem se otvoreno sramotiti pokojni pjevač Oliver Dragojević. Naslov njenog priloga je odgovarajući: „Oprosti im, Olivere, jer ne znaju što čine“, s podnaslovom: „Ostavio je trag u beskraju, koji nikada neće izblijediti, čak ni nakon članka Večernjaka“. Naime, poznato je kako pokojni Oliver Dragojević nije želio nastupati u Srbiji nakon srbijanske agresije i zlodjela koja je u Hrvatskoj učinila srpska vojska, za razliku od mnogih svojih kolega koji su za judine škude, ili iz osobnog jugofilskog revivala jurili u Beograd kao koze na sol. Kolegica Krčmar je prenijela u svome članku i preslik naslovnice našeg „hrvatskog“ tjednika s uvredljivim politikantskim tekstom.

 Hrvatska estrada1 1

Pisac tog politikantskog članka, kako ističe kolegica Krčmar, „vrlo je bezobrazno ocrnio našeg Olivera. Dao je riječ raznim nikogovićima ne naših života iz Hrvatske, već onima iz Srbije, koji su ocrnili svojim riječima i razmišljanjima Olivera. Stavio je riječi Olivera Mandića, koji je izjavio da je Oliver tzv. rekao "da bi, kad bi se vratio u Split poslije koncerta u Beogradu, morao da brine za živote svojih sinova". Zaista, Mandiću, on bi se Vama povjerio takvim riječima? Dao je mogućnost srpskom menadžeru kuće "Komuna" u Beogradu reći kako je "Oliver odustao zbog straha". Čak je dao priliku i jednom Radi Šerbedžiji, čovjeku koji je izogovarao Hrvatsku gdje god je mogao da izogovara i Olivera, rekavši kako mu je Oliver prišao nakon koncerta u Sarajevu i "imao je želju da baš meni objasni zašto ne želi prihvatiti poziv da održi koncert u Beogradu."

Vrhunac ove ružne i tendenciozne obavijesti je davanje pažnje notornome Radi Šerbedžiji, glumcu koji je bio tijekom Domovinskog rata na neprijateljskoj strani, u Srbiji i ondje se politički uzdigao do člana vodstva nacionalno-staljinističke stranke Jugoslavenska levica (JUL) kojoj je na čelu bila prof. dr. Mirjana Marković, žena ratnog zločinca Slobodana Miloševića. Tu su Stranku zabranili čak i u Srbiji, a njena šefica živi u izgnanstvu u Moskvi, dok se gazda Rade šepuri po Hrvatskoj i živi kao bubreg u loju, zajedno sa svojim kumovima i svitom, umjesto da uživa u ljepotama Lepoglave. Perverzija par excellence. Taj gazda Rade je zadnja osoba koja bi smjela izgovoriti ime Olivera Dragojevića. Neka se hvali predsjednicom Mirjanom koliko mu ustreptalo srce želi, neka iskazuje poštovanje kumu Ristiću, i ostalima s kojima je snimao film na ruševinama razorenoga i ubijenoga Vukovara. Što on misli, kako smo svi kratke pameti, ili nam se pobrisalo povijesno sjećanje. Ništa mi on ne znači i beznačajan je fleka kao samozvani pjesnik, ali ovo ruganje Oliveru Dragojeviću prelazi svaku mjeru. K tome ova je provokacija objavljena usred Zagreba. Uredniče Večernjeg lista uljudno Vas molim da mi više ne šaljete svoje novine na kućnu adresu!

Hrvatska estrada1 3

Ali vratimo se Oliveru Dragojeviću. On je umro dostojanstveno i nije pogazio svoju riječ. Velik broj ljudi na ispraćaju njegovih posmrtnih ostataka kazuje koliko je narod cijenio njegovu principijelnost. Mogu titoisti i orjunaši laprdati koliko hoće, ali ovo je istina.

Navodim nekoliko primjera ljudskog svjedočenja:

Zorica Kondža: „… Olivera svi znaju kao čovjeka od riječi koji je čvrsto odlučio da nikada neće nastupati u Srbiji i tu riječ nije pogazio. Tijekom svojih nastupa u BiH 2013. Oliver je, govoreći o razlozima zašto nije poslije rata htio nastupati u Srbiji, rekao da ne želi sam sebe prevariti. – Postoji rečenica: ‘Nikad ne reci nikad’, ali čini mi se da neke stvari koje sam zacrtao u životu nisam nikad iznevjerio“ – rekao je tada Oliver.“

 Stav o nastupima u Srbiji

„Dragojević je nastupao diljem svijeta, uključujući gradove poput Pariza, Tokija, New Yorka, Moskve, no nikada nakon Domovinskog rata nije nastupio u Srbiji. Još od Domovinskog rata, Dragojević je više puta isticao stav kako su Srbi nanijeli previše zla Hrvatskoj da bi on ikad ondje nastupio: 'Nema novaca za koje bi pjevao u zemlji koja je nanijela tolika zla mojoj Hrvatskoj.'

Više je puta unatoč pritiscima medija odbio mogućnost održavanja koncerta u Beogradu držeći se svog stava. Unatoč brojnim pozivima Oliver Dragojević nakon Domovinskog rata nije želio nastupiti u Beogradu. Dao je riječ i, za razliku od brojnih drugih, održao je.“

Zoran Škugor: “Bilo mi je ponuđeno 50.000 eura da dovedem Olivera u Beograd za solo koncert na Marakani. Normalno da ga nisam ni zvao jer sam bio siguran da će odbiti ponudu” izjavio je njegov menadžer Zoran Škugor.

Splitski menadžer Ivan Bubalo je pak rekao: “Divim mu se jer je jedini razlog zbog kojeg tamo ne ide riječ koju je dao. Svaka mu čast”.

Naglašeno četnički nastrojen srpski pjevač Oliver Mandić hvalio se da je Oliveru ponudio velik novac (spominjao je 200.000 eura) da nastupi s njim na Marakani na koncertu “Dva Olivera”. Dragojević je odbio.

Oliver Mandić u vrijeme agresije na Hrvatsku pristupio je Arkanovoj Srpskoj dobrovoljačkoj gardi, s njima je išao na ratište, gdje su se činili pokolji Hrvata i Bošnjaka, a hvalio se da mu je Arkan kum.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Oliver je spomenuo kako su ga Mandićevi menadžeri kontaktirali, ali se nije odazvao jer je već davno odlučio da neće nastupati u Srbiji.

U jednom tv intevjuu koji je dao za neku tv postaju u Srbiji, u emisiji Tanje Peternek Aleksić “TV lica, kao sav normalan svet” TVRS, na pitanje hoće li se između Moskve i Tokija naći neko vrijeme i za Beograd Oliver je rekao: “Neće, neće. To smo završili. Tu temu smo završili. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da promijenim svoje mišljenje, jednostavno, tamo mi se ne ide, a i sam bih sebe time jako iznevjerio”, rekao je Oliver u lipnju prošle godine.

Nakon toga, voditeljica mu je rekla da ga slušaju mnogi klinci u Srbiji, međutim Oliver nije puno komentirao.

“Super… Ne. Ako budem objašnjavao, trajat će dugo…”.

“Nikada me nije zanimala politika jer je to pokvaren posao i moraš biti tamo ili ovamo. Mene su svake godine zvali kad su birali Vladu, zovu me zbog politike iako dobro znaju da me ne treba zvati jer to ne volim”, pojašnjavao je Oliver.

Vesna Dragojević, 17. listopada 2019.

Vesna Dragojević konačno je odgovorila na pitanje zašto Oliver nikada nije nastupio u Srbiji: 'Kad je počeo rat, moji su došli u Split. I vidjeli smo... Bilo je plakanja i kukanja'. Oliver Dragojević bio je jedan od onih domaćih glazbenika koji su odluku da nakon Domovinskog rata nikada neće nastupiti u Srbiji ispoštovali do kraja. Legenda iz Vele Luke zaista nikada nije zapjevala u Srbiji, a zašto je to tako, nije volio Oliver puno objašnjavati.

No o razlozima i odluci koju je njen pokojni suprug donio davnih godina, progovorila je prvi put u medijima Vesna Dragojević. Za emisiju Ognjena zemlja na bosanskohercegovačkoj televiziji TV1, prepričala je trenutak u kojemu je "pala odluka".

- Oliver je jedan od rijetkih koji su ispoštovali riječ da neće nastupiti u Srbiji. A kad bi ga pitali koji je razlog, nije htio reći - kazao je najprije voditelj, da bi se Dubrovčanka nadovezala:

- Nikad ništa drugo i nije rekao... I znate što, nije to jedino čega se on držao. On je bio takav, on je držao do riječi još u masu situacija, ne samo u toj... Kad je počeo rat, kad je bilo bombardiranje Dubrovnika, moji mama, tata, sestra, svi su došli tu, bili su kod mene u Splitu. I vidjeli smo. Vidjeli smo što se događalo, kako gore brodovi - tamo je bio veliki brod od 10 metara mog oca, koji je počeo graditi kad sam išla u osnovnu školu. Cijeli život ga je gradio, dok nije bio kako treba... Zvao se Copacabana. I moj je otac vidio na televiziji kako taj njegov brod gori... I tu je bilo plakanja i kukanja.

A Oliver mu je rekao: "Nemojte vi ništa se sekirat. Puno sam tamo radio, bio sam milijun puta. Ako vas ovo može utješit', nikad više neću ić' tamo pjevat'!" Eto, to je jedina rečenica koju sam ja čula da je on ikada rekao u vezi toga. Ne bi on to ni spominjao da ga nisu pitali. Jedan put je rekao novinaru u Makedoniji, pa i u Srbiji je komunicirao s novinarima, zvao... "Dođite, imam koncert u Tuzli, u Zenici, u Sarajevu...", govorio je. Nije ni narod kriv za sve! - priča Vesna, pa dodaje.

- Valjda mu je više bila puna kapa toga. I onda ga je jedan novinar pitao: "Hoćete li doći u Beograd pjevati?" A on kaže: "Hoću". Ovaj je valjda mislio da ima ekskluzivu! Pita ga kad će doći, a Oliver odgovara: "Kad vratite sve naše nestale. I kad pokupite mine što ste posijali. Znači nikad".
Za kraj je Vesna podvukla i kako ne zna je li ova komunikacija ikada bila zabilježena, ali ona je se upravo tako sjeća.

Godine 2013.OLIVER Dragojević je nastupao u Bosni i Hercegovini, točnije u Sarajevu i Tuzli te je tom prilikom dao izjavu za jednu tamošnju televiziju u kojoj je otkrio zašto nikad nije htio nastupati u Srbiji.

"Ne želim sam sebe prevariti. Postoji rečenica: 'Nikad ne reci nikad', ali mi se čini da neke stvari koje sam si zacrtao u životu nisam nikad iznevjerio", rekao je tad Oliver.

Dvije godine kasnije u intervjuu za Ekskluzivu malo je više otkrio o toj svojoj odluci.

"Nemam namjeru bilo što talasati. To je moj stav i, kako sam i rekao, ostao sam dosljedan sebi. Da nastupim u Srbiji, izdao bih svoje principe i stavove. Znam da moje kolege to rade samo zbog novca, a mene ni to ne zanima. Ostajem pri svome stavu, i ne vidim tu ništa neobično ili čudno. Dolazili su razni menadžeri, nudili sile novca, ne smijem ni reći kolike su to cifre, ali sve sam odbio. Imam princip. Nema to veze s politikom ili političarima. Imam svoj stav od početka raspada Jugoslavije i neću ga se odreći. Dolazi publika iz Srbije na moje koncerte u Hercegovinu, Sloveniju, bili su u Sarajevu prije nekoliko godina, dolaze u Hrvatsku. Srećem te ljude i ispričamo se, fotografiramo se. U Srbiji imam publiku, ali oni me mogu doći slušati bilo gdje, tako da nema razloga za brigu", rekao je.

Sličnu stvar je ponovio i početkom ove godine kad je gostovao u srpskoj emisiji "TV lica, kao sav normalni svijet". Emisija je snimana u Splitu, a kad ga je urednica Tanja Peternek Aleksić upitala hoće li Beograd uvrstiti na listu gradova u kojima će nastupiti, Oliver joj je odgovorio: "Neće, neće. To smo završili. Zapravo, tu temu smo završili… Zvali su me puno puta i svaki put sam rekao ne, ja sam mislio da je ta tema završena."

Dodao je i da svoje mišljenje neće promijeniti. No, naglasio je srpskoj publici da su dobrodošli na svakom njegovom koncertu.

Velikosrpska primidžbena ofenziva kako bi se domaćoj publici „dokazalo“ kako je Oliver želio u Srbiju…

Oliverov odluka o neodržavanju koncerta u Srbiji nadilazila je osobni stav jednog estradnog umjetnika, već je postala prepoznatljivo društveno i političko pitanje glede koncepta moguće obnove Jugoslavije, najprije kao jedinstvenog kulturnog prostora, a zatim i političkog. Hrvatski orjunaši i titoisti dali bi mu veliki novac za gostovanje u Beogradu, jer bi nakon toga mogli urlati o definitivnoj pomirbi, od oprostu četničkim hordama i JNA za sva zlodjela, a oni koji tako ne misle su ustaše, separatisti, ognjištari i treba ih neutralizirati svim sredstvima. Nebrojeno sam puta čuo: „Otišla je Tere, što Oliver još čeka? Mišu razumijemo, ubili su mu sina!“ Ali Oliver… pa on je Dalmatinac!“

Primjer prvi:

„Znate li zašto je Oliver odbio nastupiti u Beogradu za bilo koji novac?

Objavio

Marcel Holjevac, 29. srpnja 2018.

Kad su brojne hrvatske estradne zvijezde, uključujući i one koje su se klele da nikad neće nastupiti u Srbiji nakon što su im četnici spalili kuću, ipak poklekle pred primamljivim financijskim ponudama i nastupile u Srbiji, kad je cajki koja je “pevale na uvce” četnicima dok su klali njene sunarodnjake po Bijeljini prostrt crveni tepih u Areni u Puli u kojoj je Thompsonu, koji je hrabrio hrvatske vojnike, pristup zabranjen, kad su rokeri koji su zabavljali Arkanovce počeli nastupati po Hrvatskoj po sistemu “ko nas bre zavadi” a oni koji su nas u svojim pjesmama zvali “bečkim konjušarima” postali promotori međunacionalne ljubavi i pomirenja, Oliver je ostao jedan i jedini – kakav je uvijek i bio.
I za razliku od mnogih koji su se, kao i on, tijekom rata zakleli da nikad više neće nastupiti u Srbiji, on je svoju riječ održao. Dok su drugi primamljeni boljim financijskim ponudama u Srbiji i Crnoj gori, gdje je tržište zabavne glazbe ipak veće, zaboravili obećanja, Oliver nikad nije.

Kad ga je novinar T-portala u intervjuu pred tri godine pitao, “U susjednoj Srbiji postoje slične emisije u kojima kandidati također s velikom radošću pjevaju vaše pjesme i ističu da ste im velik uzor. Tamošnja vas publika već godinama željno očekuje. Postoji li mogućnost da im ipak zapjevate?, Oliver je odgovorio: “To sam već rekao i smatram završenom pričom. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da promijenim svoje mišljenje. Jednostavno, tamo mi se ne ide. A i sam bih sebe time jako iznevjerio.”

Unatoč publici koja vas silno želi vidjeti?

“Znam da oni dolaze na moje koncerte izvan Srbije. Oni koji me baš toliko žele čuti, naći će me,” odgovorio je Oliver.

Na ove riječi, izgovorene bez gnjeva i šire elaboracije, ali oštre kao sablja, reagirala je velikosrpska novinarska horda: “Ne bi se smio vratiti u Split”

Novinar nastavlja: „Oliver Mandić je također rekao kako je Dragojeviću ponudio velik novac da nastupi zajedno s njim u Beogradu, na Marakani, na koncertu “dva Olivera”, radilo se o 200.000 eura. No Mandić, četnik – transvestit s gay tendencijama, kojem je Arkan bio kum i koji je kad je počeo Domovinski rat pristupio Arkanovoj Srpskoj dobrovoljačkoj gardi i otišao na ratište, je tada rekao kako je nazvao Dragojevića i kako je ovaj odbio jer, “Kada bi došao u Beograd, više se ne bih smio vratiti u Split.”

Taj i takav čovjek je autentičan svjedok za naš “Večernji lis“! E jesu se našle srodne duše, aferim!

Holjevac s pravom nastavlja: „Radi se o čistoj zamjeni teza jer znamo kako u Srbiji prolaze oni koji imaju simpatija za bilo što hrvatsko, uključujući reprezentaciju, dok se nikom od bezbrojnih hrvatskih pjevača i pjevačica koje su cajkarile po Srbiji nije dogodilo ništa.
To je potvrdio i Dragojević: demantirao je da ga je kontaktirao Mandić, ali priznao je kako su mu Mandićevi menadžeri nudili takav koncert. Nije se odazvao jer je već davno, kako je rekao za Slobodnu Dalmaciju, odlučio da neće nastupati u Srbiji.

Primjer drugi:

Dne, 29. srpnja 2018. Oliver je svoj stav kazao u lice srpskoj TV novinarki:

„Hrvatski muzičar Oliver Dragojević posle dosta vremena je dao intervju za srpske medije, a pričao je o eventualnom gostovanju i koncertu u Srbiji. Novinarka RTS-a Tanja Peternek Aleksić „ugostila” je Olivera Dragojevića u svojoj emisiji „TV lica, kao sav normalan svet”. Reč ugostila smo stavili pod navodnike pošto su njih dvoje razgovarali uz kafu u Splitu.

Dragojević bi trebalo da ima koncerte u Moskvi i Tokiju, a novinarka ga je upitala da li će između ta dva grada naći vremena i za Beograd.

– Neće, neće. To smo završili. Zapravo, tu temu smo završili… Zvali su me puno puta i svaki put sam rekao ne, ja sam mislio da je ta tema završena – rekao je Oliver u emisiji i dodao da ne postoji mogućnost da svoje mišljenje promeni.

Uz konstataciju Tanje Peternek Aleksić da je i dalje veoma slušan u Srbiji i da neki novi klinci odrastaju i zaljubljuju se uz njegove pesme, muzičar je samo kratko odgovorio sa: „Super. Ne. Ako budem objašnjavao, trajaće dugo”.

Na kraju razgovora poručio je svojim obožavaocima iz Beograda da uvek kada mogu svrate na njegov koncert.

– Gde god misle da im nije daleko, neka dođu na koncert. Želim im zdravlje, sreću – rekao je Oliver, a na pitanje čega se seća iz Beograda rekao je:

– Bilo je dobrih ljudi tamo – kratko je rekao Oliver Dragojević.

- Ne.

- Čak ni taj podatak da ste najslušaniji, da klinci neki novi rastu i pevaju, igraju, zaljubljuju se uz vaše pesme:

- Super. Ne. I dalje objašnjavat' trajaće dugo - bio je kratak pevač.

- Da preskočimo onda to, je l'?

- Da.
(mondo.rs, 16.02.2015.)

 Hrvatska estrada1 5

 Primjer drugi:

„OLIVER DRAGOJEVIĆ SKORO 30 GODINA NIJE BIO U SRBIJI:

Na ivici da održi koncert u Beogradu, IZ STRAHA ODUSTAO

STARS

31.07.2018.

„Oliver Dragojević nije smeo da dođe u Srbiju skoro 30 godina, jer se plašio da će hrvatski ekstremisti nauditi njegovim sinovima Davoru, Damiru i Dinu, kaže Maksa Ćatović.

Poznati menadžer i direktor producentske kuće "Komuna" upoznat je s činjenicom da je legendarni pevač, koji je preminuo u nedelju ujutru u Splitu, bio na korak od toga da dođe u Beograd i održi koncert, ali je odustao zbog straha. Iako Maksa nije bio organizator niti je učestvovao u pregovorima, upućen je u dešavanja od pre nekoliko godina koje je podelio s nama.



Hrvatska estrada1 7Evo tog gos'n Maksa

"Ne znam koliko je ko nudio Oliveru novca da dođe ovde, ja nisam. Ali smatram da bi u tom slučaju bila isplativa investicija čak i milion evra da mu se plati, jer bi on napunio deset beogradskih Arena. Isto je bilo i u slučaju Dina Merlina, koji je održao tri koncerta u Areni posle 20 godina. To se tada isplatilo organizatorima", kaže Ćatović za Kurir i dodaje:

"Oliver nije došao u Beograd iz principijelnih razloga. Plašio se reakcije Torcide (navijačke grupe fudbalskog kluba Hajduk iz Splita, prim. aut.) jer nije znao kako bi oni prihvatili njegov dolazak. Konkretno, plašio se za život sinova. Koliko ja znam, trebalo je da Oliver Mandić nastupi s njim, bilo je sve ugovoreno, ali je Dragojević odustao zbog straha. Mislim da je bila u pitanju proslava 'Merkatora' i bilo je u planu da održe dva koncerta pod nazivom 'Oliver i Oliver', u Beogradu i u Ljubljani", rekao je poznati producent.

Osim nedavno preminulog Olivera, koji je jedini istrajao u svom obećanju da nikada neće pevati u Srbiji, slično su devedesetih govorile i njegove koleginice Tereza Kesovija i Doris Dragović. Ali njih dve su pogazile svoju reč i zbog toga se nisu dobre provele.

Dragovićevoj su navijači Hajduka oduzeli titulu "kraljice Torcide", dok su Splićani tokom koncerta na Poljudu izviždali Terezu jer je mesec dana pre toga nastupala u Beogradu.



Hrvatska estrada1 9

Ogorčena Tere izobličena od ljutnje

Kesoviji je tada trebalo deset dana da se oporavi od šoka, nije izlazila iz kuće, a u jednoj kratkoj izjavi za medije rekla je: "Ne želim nikakav komentar da dam, zaklela sam se samoj sebi! Ovo što se meni događa, ne bih poželela ni najvećem neprijatelju".

„Hrvati napali Kesoviju zbog koncerta u Srbiji

Hrvatska estrada1 11

 STARS, 01.12.2012.

Ja sam izgubila svoj dom i ja imam pravo i reći i učiniti šta god hoću, započela je Tereza, nakon čega je usledilo obraćanje javnosti u kojem je napomenula da će dugo pamtiti šta joj je učinjeno, ali i da mora nekako zaraditi.

ZAGREB - Tereza Kesovija je gostovala u petak u emisiji Zoom Magazin i odgovarala na brojna pitanja voditeljke Nine Kljenak, a kad su stigle na temu pevanja u Srbiji stvari su umalo izmakle kontroli. Kad joj je voditeljka poručila da je deo javnosti u Hrvatskoj doživlja-va nedoslednom s obzirom na to da je tvrdila kako nikada neće nastupiti u Srbiji, pa je zatim pokušala uporediti s Oliverom Dragojevićem, dobila je prilično dramatičan odgovor. "Oprostite, poređenje Vam je bezveze. Koji Oliver Dragojević? Šta je Oliver doživeo u ratu? Šta je bilo ko od mojih kolega doživeo u ratu? Ja sam izgubila svoj dom i ja imam pravo i reći i učiniti šta god hoću", započela je Tereza, a nakon toga je usledilo obraćanje javnosti u kojem je napomenula da je ona bez greha i da će dugo pamtiti šta joj je učinjeno, ali i da mora nekako zaraditi.

 ***

Nije riječ samo o novcu. Dokaz su fotografije s izljevima velike nježnosti i odanosti prema vodećoj jugo-pevaljki Fahreti Jahić zvanoj Lepa Brena. I fotografije su povijesna građa.

 Hrvatska estrada1 12

Srodne duše u bratskome zagrljaju. Preplavila ih sreća.

Hrvatska estrada1 15

Tereza Kesovija: 'Joj, velika mi je čast što opet sjedim s Brenom'

Hrvatska estrada1 17

Brena je našu Tere dovela do ushićenja

– Joj, takva mi je čast i sretna sam što opet sjedim s Brenom – rekla je Tereza. Kada su joj mnogi domaći glazbenici predbacivali što je prije dvije godine nastupila u Sava centru u Beogradu, podršku joj je pružila upravo Brena.
Divljenje i ljubav koje je Lepa Brena kao djevojčica osjećala prema Terezi Kesoviji najveća zvijezda bivše Jugoslavije njeguje i danas. Preplavila ju je sreća kad se prekjučer s Terezom susrela u frizerskom salonu Renata u centru Zagreba.

“Evo moje lijepe cure”

– Sretna sam kao malo dijete što opet vidim Terezu! Ona je osoba zbog koje smo gledali Splitski i Opatijski festival, ima fenomenalan glas i energiju. Očarava me njezina neposrednost i iskrenost i to što je uvijek ostala ista – ispričala nam je Brena. Tereza Kesovija bila je jednako razdragana što vidi staru prijateljicu.

– Evo moje lijepe cure – pozdravila je Tereza kolegicu. Dvije glazbene dame susretu su nazdravile čašom šampanjca.

– Joj, takva mi je čast i sretna sam što opet sjedim s Brenom – rekla je Tereza. Kada su joj mnogi domaći glazbenici predbacivali što je prije dvije godine nastupila u Sava centru u Beogradu, podršku joj je pružila upravo Brena. Prije koncerta nazvala je Terezu, poželjela joj sreću i kazala kako će sa svojim društvom uživati u njezinoj glazbi, na čemu joj je Tereza zahvalna. Zato joj je prekjučer na francuskom jeziku otpjevala pjesmu.

(…)

– Naravno da je na momente bilo mučno pisati, pogotovo kad sam pisala o vremenu rata u Dubrovniku, o mom djetinjstvu, obitelji i adolescenciji, kada su se događale neke ružne stvari – otkrila je. Na susretu sa starim prijateljicama u frizerskom salonu Lepa Brena razgovarala je i sa Sanjom Doležal koju poznaje trideset godina. Dvije majke razgovarale su, o čemu drugome nego o svojoj djeci.

I pjevačica grupe Colonia Indira Vladić razveselila se kada je vidjela ikonu bivše Jugoslavije. Lepu Brenu zanimalo je kako se Indira provela na turneji po Americi s koje se nedavno vratila jer i Brena s istim povodom za koji dan odlazi u SAD. Na toj će turneji, kaže, spojiti dvije velike ljubavi – glazbu i druženje sa starijim sinom Stefanom koji tamo živi. No, Stefan nije jedina osoba kojoj se pjevačica veseli vidjeti u Americi.

Naime, kako je uvijek čeznula za ženskim djetetom, govori, uzbuđena je što će ondje prvi put vidjeti i kćer svoje nećakinje. Vrhunac Brenina posjeta Zagrebu bio je sinoćnji koncertu u Shamballi gdje je izvodila nove, ali i stare hitove s početka karijere.

***

Hrvati su svojoj Terezi učinili doista veliku nepravdu. Često govori s ogorčenjem kako ju nisu podržali prilikom gostovanja u Beogradu. Nisu shvatili zbog čega je s toliko emocionalnog zanosa, ushićenja i iskazane ljubavi za beogradsku publiku, zanosno „pevala“ „Prijatelji stari, gdje ste“. Srbi lijepo kažu „Para vrti gde burgija neće“. A to što su Hrvati vjerovali kako im Tere govori istinu i duboku ju poštovali zbog izrečenih riječi, njihov je problem i njihova naivnost. Orjunaši i jugofili su nakon Terinog gostovanja ushićeni, a ona je i dalje njihova ljubimica. Eto, vidite: tko nas bre zavadi? Ustaše, naravno! Vrata koncertnih dvorana, svih TV stanica i redakcija su se otvorila – živio Region!

Oliver nije bio čovjek mržnje. On je prije srpske agresije nastupao u Beogradu i davao zahvalne komentare. Ali vaditi njegove tada izgovorene riječi, danas, nakon agresije, pokvareno je i kukavički. To su učinile jedne srpske novine, pozivajući se na Oliverov koncert 1978. godine. Naslov je trebao kompromitirati hrvatskog umjetnika: „Evo šta je Oliver Dragojević rekao o Beogradu posle koncerta pred punim Domom sindikata. Te davne 1978. godine Oliver je imao po dva koncerta dnevno u Beogradu. Tražila se karta više, ali – uzalud“.

Citiram srpsko piskaralo, koje k tome, Oliverove riječi navodi na srpskom jeziku, podmećući i na taj način kukakvičje jaje našem umjetniku. Poznato je kako je pokojni Dragojević njegovao čakavski hrvatski jezični koine:

„U intervjuu, te davne 1978, Oliver je posle koncerata u krcatom Domu sindikata pričao o Beogradu kao o svom gradu.

- Meni je ovaj grad uvek širom otvarao svoja vrata; u njemu se zaista osećam kao da sam doma. Kad kažem doma, tamo sam u poslednje vreme tako malo da sam sinove-blizance video samo kad su se rodili, a već im je skoro dva meseca. Ali, kako je posao - posao, oprostiće papi...“

Srpska državna politika je kako se u frazi kaže „viševektorna“. Dobrica Ćosić je to formulirao narodski: laž je naša politika. To je određeno i Memorandumom 2. Današnja Srbija vješto koristi sva sredstva kako bi diskreditirala Hrvatsku i Hrvate, Kosovare i Republiku Kosovo, te državotvorne Crnogorce. U tu ofanzivnu, ili proaktivnu državnu politiku ulaze svi segmenti života, a to znači i estrada, ma koliko nam se to činilo nemoguće. Naši estradnjaci to ne shvaćaju i odlaze u Beograd kao koze na sol, doduše jedni zbog soli, a drugi zbog jugofilije. Dobar primjer su pokojni Danijel Dragojević i živuća i živahna Tereza Kesovija. Oliverov stav glede gostovanja srpski su mediji svojoj javnosti objašnjavali ustaškom politikom RH koja je slavnog pjevača ucijenila, zaprijetivši mu ubiti djecu. S koliko su političkog zadovoljstva primili Terezu i stvorili joj u Beogradu afirmativnu atmosferu kao da je njihova ljubimica, kao da se ništa nije promijenilo, a ona je vratila nježnom pjesmom „Prijatelji stari, gdje ste“. Srbima se mora priznati majstorstvo i promidži.

Evo najnovijeg primjera. Dok u Hrvatskoj slave Arsena Dedića kao nacionalnog barda, a s njime Gabi Novak i cijelu obitelj, u Srbiji objavljuju knjigu „Kako smo zabavljali Tita“, autora Minje Subote kojega dobro poznaju naši stariji estradnjaci, u kojima foto-građom otkrivaju duboku usmjerenost naših estradnjaka na Titov kult ličnosti.

Hrvatska estrada1 18

Hrvatska estrada1 21


Minja Subota: Kako smo zabavljali Tita. Drugom izdanju je predgovor dao Pero Zlatar

Ispod fotografije naslovnice autor Minja Subota je napisao: „Ova je knjiga ili zbirka sećanja mojih kolega umetnika koji su imali prilike da nastupaju pred predsednikom Titom i visokim gostima i državnicima koji su u tom periodu dolazili u našu zemlju, proizašla je iz feljtona i televizijske serije 'Kako smo zabavljali Tita'. Feljtom pod istim naslovom napisao sam za 'TV reviju'1990. godine. Tiraž 'TV revije' u to vreme bio je oko 450 000 primeraka, naravno u ondašnjoj Jugoslaviji,ali niko nije bio siguran da li zbog feljtona ili slike ruskog 'čudotvorca' Čumaka, koju je taj list objavljivao iz broja u broj, a koja je, kad je pogledate, ili prislonite uz telo, lečila mnoge bolesti i činila da bolovi prođu.
Ovu seriju otkupila je RTS i emitovala u nekim praktično nevidljivim i neuhvatljivim terminima, tako da je veliki broj gledalaca koji je hteo da je prati, morao da čeka do dva sata noću ne bi li video nastavak serije u ovom 'premijernom' terminu. Posle toga sam pitao neke moje prijatelje sa Televizije da li su obavešteni da je Tito odavno umro i da nema nikakve bojazni što se toga tiče, a i da su kazivanja umetnika samo njihovo viđenje tog vremena i Titove ličnosti bez namere da brane 'Titov lik i delo'.

I eto, od tih kazivanja umetnika, od kojih su većina i danas slavni i cenjeni, sastavio sam ovu knjigu priča, koja će verujem na interesantan način prikazati ono vreme, koje su mnogi od nas proživeli.
Knjiga je izašla u izdanju … štampe. Promocija je odražana u Muzeju automobila u Beogradu, maja meseca 2006.godine“.

Minja Subota ističe u posebnim ulomcima neke od junaka ove knjige. Navodim dvije osobe:

Gabi Novak

...Puno puta sam pjevala pred Titom, gotovo uvijek kada je dolazio u Zagreb. Jedne Nove godine pjevali smo mu Tereza, Arsen i ja... Odlično je igrao, krasno! Bio je strašno komunikativan, sve nas je mnogo volio... Čim odu uzvanici, s nama bi se zabavljao, priičao viceve...sve do pet, šest, sedam ujutru! Mi bismo već popadali od umora – a on bi ujutru naručio viski, zapalio „havanu“ i sjeo za klavir.. Svirao je, sjećam se, Šopena...

Tereza Kesovija

....Meni je Stari bio izrazito šarmantan i drag. Bio je blagonaklon, volio me i vodio računa o meni. Znao mi je skrenuti pažnju, s obzirom da putujem na gostovanja u inostranstvo da se pazim provokacija, da vodim računa s kim se družim. A znao me je zagrlit. Jednom prilikom me zagrlio, a ja sam imala jako dekoltovanu haljinu s leđa. Foto-reporter „Politike“ je to snimio, ali ta fotografija nije izašla na vidjelo. Bila je malo provokativna, ali čuj, volio je grlit!

Slijedi bogata foto-dokumentarna građa koja zorno pokazuje hrvatske velike zvijezde kao Titove obožavatelje (a on je volio pudlice). Bijahu to ljudi iz Hrvatske koji su padali u ekstazu od ushićenja kada ih je diktator pozvao da ga zabavljaju. Tako je činio i Staljin.

Đuro Vidmarović

Čet, 24-09-2020, 22:48:23

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.