Frano Dulibić: Maurović između političkih ideologija i pornografije. Studijska izložba. Katalog, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Zagreb, 2019.

U Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb priređena je izložba likovnih radova Andrije Maurovića, jednog od najvećih hrvatskih likovnih umjetnika u žanru stripa. Ovu izložbu čekao sam s velikim nadama jer sam detaljnije upoznao Maurovićev život i djelo pišući knjigu o Hrvatima u Boki Kotorskoj. Izložba je trajala od 28. 11. 2018. do 24. 2. 2019. Autor izložbe Frano Dulibić objavio je na hrvatskom i engleskom jeziku prigodni esej po kojem je izložba dobila ime. Taj je esej objavljen kao poseban katalog, zajedno s bogatom građom odnosno preslicima Maurovićevih raznovrsnih umjetničkih ostvarenja. Nakon posjeta ovoj izložbi osjećam razočaranje: prvo naslov izložbe je grub. Pornografska komponenta u Maurovićevom likovnom opusu je sekundarna, ako i nevažan dio opusa, osim ako se erotske teme ne svrstavaju pod ovaj odiozan pojam. Drugo, na zidnome panelu kojim počinje izložba navedeno je kako je Maurović rođen u mjestu Muo kod Boke Kotorske. To je pogrešno. Muo je lijep primorski gradić blizu Kotora, dok je Boka Kotorska naziv za cijeli fjord, odnosno ovu pokrajinu. Autor Kataloga piše: „Maurović rođen 1901. godine, djetinjstvo je proveo za vrijeme Austro – Ugarske Monarhije, školovanje dovršio i dvadeset godina djelovao za vrijeme Kraljevine SHS-a i Kraljevine Jugoslavije, potom nastavio objavljivati za vrijeme NDH-a te u SFRJ-u“.

Maurovic1

Treće, autor izložbe neznatno je značenje dao činjenici da Maurović protječe iz Boke Kotorske, čime je na neki način umanjio naš odnos prema ovom dijelu hrvatskoga etničkoga prostora. Boka Kotorska je dala velika imena hrvatskoj književnosti, likovnoj umjetnosti, znanosti i kulturi. Ovu je činjenicu potrebno ako ne već iz političkih razloga, a ono iz pristojnosti, uvijek isticati. Četvrto, nisam oduševljen izborom likovnih priloga kojima je predstavljen Andrija Maurović. Naglasak je dan pretežito na njegove partizanske teme. Nemam ništa protiv ovih tema jer na njima Maurović iskazao svoj raskošan slikarski i crtački talent. Međutim, ovaj je umjetnik stvarao i prije odlaska u partizane 1944. godine. Autor ističe: „Dok je još bio premlad da sudjeluje u Prvom svjetskom ratu, 1944. godine u Drugom svjetskom ratu pridružio se partizanima“ U Kraljevini Jugoslaviji i tijekom NDH Maurović je također stvarao dobra djela među kojima se ističu ona s nacionalnom i kršćanskom tematikom. Na primjer, njegovi crteži koji su korišteni kao božićne i uskrsne čestitke do danas nisu ljepotom i ekspresivnošću nadmašeni.

Isto tako, Maurović je stvorio lijep opus radova ulja na platnu s temom mora. Na ovoj izložbi predstavljeno je njegovo takovo djelo pod naslovom „Žeteoci“, nastalo 1951. – 1952. godine, u maniri socijalističkog realizma. Međutim, ovaj realizam nema stroge ideološke simbole koje bi ga svrstali u partijske umjetnike. Riječ je o vrhunskome djelu koje možemo staviti uz bok sličnih radova velike ukrajinske i ruske umjetnice Tatjane Jablonske.

Da sam imao mogućnosti konzultirati se s autorom izložbe molio bih isključiti pornografske crteže, jer je u filmu koji se prikazuje na izložbi Maurović osobno naglasio kako je to radio za privatnu uporabu i to kada je već bio u poznoj dobi i kada mu je ponašanje dobilo karakteristike naglašene atipičnosti. Isticanjem ove teme prilično se sramoti velikog umjetnika.

Autor je u pravu kada zaključuje kako „Prema svim dostupnim Maurovićevim radovima, intervjuima i dokumentima, vidljivo je da je izbjegavao raditi poslove koji su bili u skladu s humanim i socijalno osjetljivim načelima“.

Autor Kataloga Maurovića svrstava na političku ljevicu. I tvrdi: „Može se nagađati o različitim razlozima zbog kojih čovjek lijeve orijentacije za vrijeme NDH-a ostaje u Zagrebu. S jedne strane osobenjak, žestok i brz na jeziku, kojeg zbog njegovih stavova hapse ustaške vlasti te boravi dva mjeseca u zatvoru na Savskoj cesti, a potom ipak ostaje i ilustrira udžbenike i Domobranski zabavnik“. Nameće se primjedba: zar se isto ne bi moglo kazati i za Miroslava Krležu. I on je bio osobenjak, žestok i brz na jeziku, ali je ostao u Zagrebu i nije nikada pristupio partizanima. Prema tome, svaki je umjetnik imao svoju vlastitu sudbinu. Teško je složiti se u cijelosti s autorovom tvrdnjom kako je Maurović prihvatio crtanje stripova u NDH isključivo zbog egzistencijalne nužde. Njegov život još je neistražen. Nesumnjivo, u partizanima je radio kvalitetna djela koja su služila na ponos tadašnjem režimu. A režim mu se nije odužio. Poslije rata Maurović se uključio u likovnu promidžbu slikajući plakate s komunističkim temama i parolama, što može izgledati odiozno, obzirom da je time slavio totalitaristički režim. No to ne umanjuje vrijednost njegovoga sveukupnoga opusa i može se do određene mjere tumačiti kao posao po narudžbi. Dok su neki njegovi kolege zbog partizanije dobili priznanja i časti, pa i vlast, Maurović je bačen na marginu i život je završio kao čudak.

maurovic2

maurovic3

Maurović u službi komunističke promidžbe

Ali Andrija Maurović je i autor prekrasnih motiva s kršćanskom tematikom. Kao ilustraciju prilažem nekoliko primjera, raženih u duhu pristupa hrvatskoj kulturnoj baštini braće Radić :

Maurovic4

Andrija Maurović: „Sretan Božić i sretna Nova godina“

 

Maurovic5

Andrija Maurović: „Sretan Uskrs“

Maurovic6

Maurovic7

Andrija Maurović: „Sretan Uskrs“

Postavljam pitanje: gdje se nalaze originali ovih slika? Zbog čega se ponovno ne tiskaju kao božićne, odnosno uskrsne čestitke.

Na kraju, ipak treba zahvaliti Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i gospodinu Dulibiću što su se potrudili upozoriti našu kulturnu javnost na ovog velikog umjetnika. Ova izložba pokazuje kako našoj povijesti hrvatske umjetnosti prethodi veliki zadatak pisanja cjelovite i znanstveno utemeljene monografije o umjetničkom djelu Andrije Maurovića.

Đuro Vidmarović

Ned, 17-02-2019, 12:03:41

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Donacije

Svaka donacija je naravno dobrodošla, a može se uplatiti na naš račun kod Hrvatske poštanske banke.

IBAN računa: HR8023900011100330929.

Za devizne uplate swift kod Hrvatske poštanske banke je: HPBZHR2X.

Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).