Slavica Moslavac & Lana Moslavac: „'Čeri mila. Pjesmarica“, Nakladnik: Vokalna skupina Rusalke - Kutina, Kutina, 2018.

ceri mila1

Poznata folkloristica i etnografkinja iz Kutine, Slavica Moslavac, višegodišnja ravnateljica Muzeja Moslavine u Kutini i autorica brojnih popularnih i znanstveno popularnih publikacija, te etnografskih izložaba i manifestacija, organizatorica i voditeljica izvornih pjevačkih skupina, objavila je u zajedništvu sa svojoj kćerkom Lanom vrlo vrijednu pjesmaricu pod naslovom „'Čeri mila“, u kojoj je sakupljena narodna glazbena pjevačka baština moslavačke pokrajine. Svaka od predstavljenih pjesama u cijelosti je popraćena notnim zapisom i transkripcijom, a potom i prikazom koreografskih izvedaba pojedinih plesova koji su se izvodili paralelno s pjesmama, ili samostalno. U ovo vrijeme ubrzane globalizacije praćene univerzalnom unifikacijom kulturna baština malih naroda, poglavito etnografska i etno-glazbena baština, u opasnosti su od nestajanja ili rasplinjavanja u raznovrsne oblike revijalizacije i estradizacije. Stoga je Pjesmarica koju predstavljamo gotovo dragocjeno štivo za sve koji žele upoznati narodnu pjesmu Moslavine kao dio njezine pokrajinske, ali i nacionalne samobitnosti.

cerimila2

U uvodu autorice knjige autorice ističu kako je riječ o zbirci pjesama i plesova moslavačko – posavskog kraja, nastalih i izvođenih tijekom 19. i 20. stoljeća, „kojom Vokalna skupina Rusalke nastoji za buduće naraštaje ostaviti zapisano glazbeno blago koje se danas izvodi ili se izvodilo na smotrama izvornog folklora, etnografskim i kulturno – povijesnim izložbama, političkim događajima i raznim kulturnim manifestacijama“. U nastavku obavještavaju: „pjesmarica sadržava šezdeset i četiri pjesme i plesa Moslavine i Hrvatske Posavine, crteže i vinjete Želimira Šiška, Ivana Milata, Zorke Sever, Vlatke Vidiček Dam, te tridesetak fotografija glazbala, svirača, plesača, kao i fotografije Vokalne skupine Rusalke, sa raznih pjevano – plesnih nastupa nastalih tijekom prošlih vremena. Pjesmarica sadržava i kinetografske zapise plesova koje je za ovu prigodu načinio etnokoreolog Goran Knežević iz Zagreba“. Autorice na vrlo lirski, ali i autentičan način ističu kako pjesme uvrštene u ovu knjigu govore o našim hrvatskim ljudima, težacima, o sretnoj ili zabranjenoj ljubavi, ljepoti zavičaja koja nas okružuje, o godišnjim ophodima protkanim mitskim bićima i praslavenskim vjerovanjima na koju se naslanja kršćanska tradicija isprepletena sa onim pučkim, jednostavnim i iskonskim.

Nažalost, kako ističu autorice, „danas više nema zajedničkih poslova, poput žetve, sjetve, pranja rublja na protočnim vodama, okopavanje usjeva primitivnim alatkama, čehanja perja za miraz bogatih udavača u dugim zimskim večerima, sijela i prela uz priče, vjerovanja i pripovijetke o mitološkim bićima te drugih oblika druženja kod težačkih poslova jer je takav način života i privređivanja nestao“. Kao osoba u trećoj životnoj dobi iz kraja u kojem živi i Slavica Moslavac potvrđujem ove riječi i svjedočim o životu narodne baštine od prije sedam desetljeća. Svjedočim i o njezinom nestajanju. Tim je veća zasluga obiju autorica što su odlučile od zaborava sačuvati ovu našu dragocjenu hrvatsku narodnu kulturu. Naravno, život ide dalje i odnos prema tradiciji se mijenja. Autorice to uočavaju i s pravom zaključuju kako je „pučka popijevka živi organizam, ona nastaje, razvija se, sazrijeva i nestaje, o tome nam svjedoče mnogi zapisivači pučkih popijevki“.

U nastavku ističu kako se u prošlim vremenima pjevalo „danju, u predvečerje pa sve do pred zoru, u kolu gdje su djeca trčkarala oko odraslih više smetajući nego učeći, ali s vremenom usvajajući i prenoseći stečena iskustva na nove naraštaje... Pjevalo se pred seoskom ili župnom crkvom, u tradicijskim domovima poznatim kao družinskahiža. Pjevalo se najčešće bez glazbene pratnje, a plesao uz tamburu samicu ili violine i trzalačke instrumente, najčešće u sastavu: violina, brač, bugarija i berda, ali je njihov broj mogao varirati“.

cerimila3

Zapis i transkripcija uz likovni prilog

Pohvalno što nas Slavica i Lana Moslavac podsjećaju na djela koja prethode njihovoj pjesmarici. To su: „Kad zasvira lane moje“ i „Urodila žuta dunja“ istih atorica, zatim ostavština gračeničkog kraja u knjizi „Lijep si lijepi moslavački kraj“ i „Pjesme i plesovi Moslavine i šire Hrvatske“, Mate Šuleka, zatim knjiga „Okreni se kolo moje malo“ Ankice Đurinec iz Volodera. Osim knjiga autorice upozoravaju na nekoliko nosača zvuka na kojima su pjesme iz Moslavine. Pogovor ovoj pjesmarici napisali su Tomislav Habulin i Goran Knežević.

Tomislav Habulin ističe kako glazbeno tradicijsko nasljeđe Moslavine, kako sjeverne tako i južne, a potom i Posavine, pripada širem području panonskog bazena. „U novijem glazbenom sloju – nastavlja autor – oslanja se na tercno dvoglasje uz pojavu tzv. rožnih kvinti. Tonski opseg napjeva rijetko prelazi pentatonski raspon, pa time veseli raznolikost i maštovitost glazbene građe i zapravo relativno skučenom glazbenom tonskom opsegu. Model glazbene interpretacije ne razlikuje se od svih drugih hrvatskih kulturnih područja kod kojih napjev započinje jedna darovita solistica (počimalja, pojčimala), koja vodi osnovu melodiju napjeva od početka do kraja, a ostatak zbora se pridružuje skupnom glazbovanju u pratećem glasu paralelnom glazbenom dionicom često tako zaokruženu cjelinu i sklad“.

Habulin ističe kako je ovakav model vokalne interpretacija blizak puno starijem glazbenom sloju koji se zadržao na području Sunjske Posavine. Smatram kako je u ovom tekstu trebalo objasniti odakle ova bliskost odnosno srodnost? To bi značilo podsjetiti na vrijeme novog naseljavanja moslavačkih vlastelinstava nakon istjerivanja Turaka. Naime, za razliku od Slavonije gdje bivši feudalni gospodari, odnosno njihovi potomci, nisu dobili mogućnost povratka svojih imanja a time i naseljavanja pučanstva, jer je cijelu pokrajinu zauzela habsburška grubavojna komanda u Grazu, te dijelila posjede po svojoj volji i naseljavala ljude prema svojim kriterijima, suprotno volji Hrvatskoga Sabora i Bana, moslavačkim feudalcima, obiteljiErdödyvraćena su imanja i dopušteno naseljavanje novih podanika u vlastitoj režiji. Oni su naselili novu pučanstvo iz srednje-posavskih predjela i Turopolja koji su bili u okviru biskupijskih posjeda, a kmetovi na ovim posjedima imali su pravo slobodnog kretanja i napuštanja svojih domova, odnosno odlaska u novu sredinu, za razliku od kmetova na posjedima svjetovnih feudalaca koji su za preseljenje morali dobiti dopuštenje vlasnika. Zbog navedenih povijesnih činjenica u folklornim sadržajima razlikuje se južna Moslavina (Erdedijevi posjedi) koja je bliska Posavini i Slavica Moslavac ju naziva „crvena Moslavina“ zbog prevladavajuće boje na ukrasima narodne nošnje, dok sjevernu Moslavinu naziva „bijela Moslavina“ zbog prevladavanja bijele boje.

U pjesmarici koju predstavljamo zastupljene su slijedeće izvorne narodne pjesme (navodimo ih kako bi čitatelji vidjeli o kojem je bogatstvu riječ): „Bledi mjesec“ (Kloštar Ivanić); „Cvijeće moje, plavi jorgovane“ (Samarica); „'Čeri mila“ (Donja Gračenica); „Dođi dragi ti i tvoj kolega“ (Kutina); „Gon goveda Maro moja“ (Jasenovac); „I ja jesam moslavačko dete“ (Kutina); „Izvir vodo izvirala“ (Husain); „Jutros sam se rano stala“ (Kutina); „Kad te vidim na sokaku“ (Voloder); „Kad ure dve, tri biju“ (Stružec); „Kiša pada“ (Kloštar Ivanić); „Kupala se sa sela djevojka“ (Ivanska); „Leti vrana preko polja ravna“ (Predavec); „Lijepo ti je biti pastirica“ (Banova Jaruga); „Majka Mari kose plela“ (Kutina); „Mera me je namerila“ (Potok); „Nabrala sam majko“ (Ilova); „Oj, jablane“ (Potok); „Prosioci dolaze“ (Tomašica); „Sejala sam lena“ (ladarska pjesma južne Moslavine); „Sunce nam se na pol dana kreće“ (Ivanska); „Široka je Moslavina“ (Repušnica); „Teraj, teraj lađo“ (Husain); „U livadi kad sam ruže brala“ (Kutina); „U ranu zoru stado' ja“ (Stružec); „U vrtu malom“ (Voloder); „Varija“ (Kutinsko selo, Kutina); „Voljeli se Ivica i Mara“ (Predavec); „Za tvoje crne oči“ (Kutina); „Zdravo sveti Fabijan“ (Donja Gračenica); „Zora zori, rosa pada“ (Kajgana); „Derežanski drmeš“ (Derežani); „Dučec“ (okolica Siska); „Dudaški drmeš“ (Ivanska); „Igram, pjevam“ (Voloder); „I ja jesam posavačkodete“ (Posavski Bregi); „Kreni kolo“ (Husain); „Lekenički ružmarin“ (Posavski Bregi); „Moslavački polka“ (Kutina); „Posavski drmeš“ (Posavski Bregi); „Putna polka“ (Posavski Bregi); „Ljubičica se s proljeća javlja“ (Ivanska); „Moj nevene šestopere“ (Kutina); „Sitni drmeš“ (Posavski Bregi); „Starinski drmeš“ (Posavski Bregi); „Sveti Petar i Pavao“ (okolica Siska); „Tancaj, tancaj crni kos“ (Posavski Bregi); „Urodila žuta dunja“ (Kutina); „Vidiš dragi tu zelenu travu“ (Tomašica); „Okreni se moje kolo malo“ (Husain); „40 krajcari“ (Kloštar Ivanić); „Dudaški drmeš“ (Kloštar Ivanić“; „Eja, dunda eja“ (Garešnica); „Kozatuš“ (Garešnica); „Lepe naše livadice“ (Kloštar Ivanić); „Milica“ (Voloder); „Pastir čuva novce“ (Tomašica); „Repa“ (Voloder); „Skoči kolo“ (Velika Trnovitica); „Taraban“ (Vezišće); „Tri jabuke, tri dunje“ (Velika Trnovitica); „Vanjkušica“ (Kutina); „Žela sam žito i pšenicu“ (Ivanska) i „Staro sito“ (Obreška).

cerimila4

Kinetografski zapis Gorana Kneževića

Čitajući naslove (a još jasnije ako pročitamo sadržaj pjesama) možemo uočiti kako pripadaju kajkavskom i novoštokavskom govoru, a poneke pokazuju njihovu interferenciju. Moslavina ima tri kajkavska lokalna govora: kajkavski (blizak prigorskim govorima), kekavski i kejkavski, a svi nestaju, na žalost još ne proučeni kao jezikoslovni fenomeni.

Kada je riječ o Moslavini kao bogatoj (i) folklorističkoj pokrajini, možda je trebalo u pjesmaricu uvrstiti i popjevke njezinih žitelja srpske narodnosne pripadnosti. Pretpostavljam kako u njihovim selima postoji relevantna etno-glazbena baština. To ističem zbog toga što su autorice uvrstile jednu romsku narodnu pjesmu i starog romskog naselja Kutinsko selo.

Na kraju mora se pohvaliti veliki napor koji su Slavica i Lana Moslavac uložile skupljajući građu za svoju pjesmaricu, u zapisivanje tekstova, transkripciju i etnokoreografiju. Nesumnjivo, veliko životno iskustvo Slavice Moslavac, njezin rad na terenu i s izvornim pjevačkim grupama tome je pripomoglo. Stoga će ova knjiga ostati trajna baština svim budućim naraštajima koji će htjeti obnavljati ili proučavati etnografsku i glazbenu baštinu moslavačkog kraja.

Đuro Vidmarović

Sub, 23-03-2019, 21:07:06

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Donacije

Svaka donacija je naravno dobrodošla, a može se uplatiti na naš račun kod Hrvatske poštanske banke.

IBAN računa: HR8023900011100330929.

Za devizne uplate swift kod Hrvatske poštanske banke je: HPBZHR2X.

Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.