Proglašenje pobjednika na natječaju Društva hrvatskih književnika za najbolju pjesničku zbirku objavljenu tijekom protekle godine, i svečanost dodjele „Nagrade Tin Ujević“ u Vrgorcu, 5. srpnja 2018.

Najviša pjesnička nagrada koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika (DHK) nosi ime velikoga Tina Ujevića. Dodjeljuje se svake godine na natječaju kojise raspisuje za pjesničke zbirke objavljene u vremenu između jednog i drugog Tinovog rođendana. DHK imenuje prosudbeno vijeće koje među prispjelim knjigama odabire onu koja zaslužuje dobiti ovo prestižno priznanje.

U nekim hrvatskim ustanovama postoje dvojbe oko toga je li „Nagrada Tin Ujević“ najviša književna nagrada u Hrvatskoj koja se dodjeljuje za poeziju. Želim odgovoriti potvrdno na ovu tešku dvojbu, jer je „Nagrada Tin Ujević“ doista je najviša nagrada za poeziju koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika. Naravno, postoje i druge književne manifestacije na kojim se dodjeljuju književne nagrade. Hvala Bogu! Među najstarijima je „Goranovo proljeće“. Ondje se dodjeljuje nagrada za književno djelo, a mladim autorima za njihovo književno ostvarenje. Isto tako u Drenovcima na manifestaciji „Visoka žuta žita“ dodjeljuje se nagrada za životno djelo. Druga velika nagrada Društva hrvatskih književnika nosi ime Ksavera Šandora Đalskoga. Ova se nagrada dodjeljuje svake godine za najuspješnije prozno ostvarenje. Prema tome, ponavljam: „Nagrada Tin Ujević“ je najviša pjesnička nagrada koju dodjeljuje DHK na natječaju za pjesničke zbirke objavljene u vremenu od 5. srpnja do 5. srpnja iduće godine. Ne za životno djelo!

Ove, tj. 2018. godine prestižna nagrada Tin Ujević dodijeljena je književniku Milku Valentu, (član Društva hrvatskih književnika, ali i Hrvatskoga društva pisaca) za pjesničku zbirku „Otvorena rosa“. Prosudbeno vijeće je samostalno, bez uplitanja sa strane, odlučilo o ovoj nagradi. Činili su ga Ernest Fišer, kao prošlogodišnji laureat, te Stjepan Čuić i Lada Žigo-Španić kao članovi. Pored laureata Valenta žiri je naglasio posebnu vrijednost još dviju zbirki čiji su autori Drago Štambuk i Ljerka Car Matutinović. Donosim tekst obrazloženja koje ne u Vrgorcu pročitao prošlogodišnji laureat Ernest Fišer:

NAGRADA "TIN UJEVIĆ" ZA 2018. GODINU

Prosudbeno povjerenstvo Društva hrvatskih književnika, u sastavu: mr. sc. Ernest Fišer, Lada ŽigoŠpanić i Stipe Čuić, odlučilo je jednoglasno Nagradu "Tin Ujević" za najbolju zbirku pjesama, napisanu na hrvatskom jeziku i objavljenu u razdoblju od svibnja 2017. do svibnja 2018. godine, dodijeliti MILKU VALENTU za knjigu "Otvorena rosa". Iščitavši ukupno 64 pjesničke zbirke pristigle na ovogodišnji natječaj za Nagradu "Tin Ujević", Prosudbeno povjerenstvo izdvojilo je u najuži izbor tri knjige, koje su se nametnule prepoznatljivom autorskom poetikom i osobitom kvalitetom. To su zbirke pjesama "Theurgia" Drage Štambuka i "Dok su ti ruke u pokretu" Ljerke Car Matutinović, te nagrađena pjesnička zbirka "Otvorena rosa" Milka Valenta. (Treba spomenuti da pristigle zbirke troje dosadašnjih dobitnika Nagrade "Tin Ujević" više nisu mogle ući u konkurenciju za istu nagradu.)

(...)

Na kraju, može se također zaključiti da je u pjesničkoj zbirci "Otvorena rosa", ali i u nekojim prethodnim zbirkama novije Valentove poezije, autorova pjesnička faktura znatno bogatija i izazovnija nego ranije, štoviše, prometnula se u jednu od najsamosvojnijih fakturâ recentnoga hrvatskoga pjesništva. Upravo najnovija zbirka "Otvorena rosa" Milka Valenta jasno potvrđuje kako je ovaj nagrađivani hrvatski prozni i dramski pisac sada uspio obuhvatiti bitne pojedinosti i sam totalitet naše suvremene zbilje, i pretvoriti ih u poeziju koja intenzivno i dojmljivo funkcionira na svim razinama poetskog diskursa, pa stoga po odluci Prosudbenoga povjerenstva i zaslužuje uglednu pjesničku Nagradu "Tin Ujević" za 2018. godinu.

Za Prosudbeno povjerenstvo DHK

Tin ujevic1

Tin2

Kula u kojoj je vjerojatno rođen Tin Ujević i spomen-ploča koja to potvrđuje

Nagrada Tin Ujević dodjeljuje se u Tinovom rodnom mjestu Vrgorcu, na njegov rođendan 5. srpnja tekuće godine. Tom prilikom proglašava se laureat. Ove godine svečanost proglašenja laureata i dodjela nagrade, koja ima svoj novčani i simbolični ekvivalent održana je u vrlo dobroj atmosferi, sa scenografijom i protokolom koji potpuno zadovoljavaju kriterije dostojne značenja djela i imena velikoga Tina. Ovo naglašavam zbog toga što sam prošle godine imao primjedbe na uređenje prostora i cijeli protokol dodjele Nagrade, zbog čega sam kao predsjednik DHK razmišljao o proglašenju pobjednika u zagrebačkom muzeju Mimara,kako bi se sačuvao dignitet imena i nagrade. Tin Ujević i Miroslav Krleža moraju imati isti tretman i uživati isto poštovanje. Na to sam otvoreno upozorio gradonačelnika Vrgorca, gospodina Antu Pranića. On je, moram to istaći sa zadovoljstvom, kao ugodno iznenađenje, pozitivno reagirao na moju primjedbu i prihvatio, što više predložio mogućnost zajedničkog sudjelovanja u slaganju protokola svečanosti. Zbog toga sam bio s njime u kontaktu, a u Vrgorac sam došao dva dana ranije kako bih se uvjerio da je sve što sam predlagao ispunjeno.

U splitskoj zračnoj luci dočekala me u ime grada Vrgorca, nova direktorica vrgoračkog Centra za kulturu u baštinu, gospođa Žana Pervan-Odak. Uvijek uživam u krajoliku lijepe naše, a Zagora je stvarno lijepa. Zaustavili smo se u selu Zagvozdu, poznatom po festivalu „Glumci u Zagvozdu“ koji je pokrenuo domaći sin poznati glumac Vedran Mlikota. Mene pak, ime ovoga mjesta podsjeća na „Škilju iz Zagvozda“ iz čuvenih Raosovih „Sinova i prosjaka“ u nezaboravnoj režiji Tončija Vrdoljaka. Time sam se neizbježno sjetio i Hrvatskoga proljeća nakon kojega je tek snimljena serija bila zabranjena za prikazivanje. Godine jure kao lude. Zagvozd je simpatično mjesto. Oduševila me pozornica-trg koju su sagradili za kazališne namjene. I susjedni su trg posvetili glumcima. Sada imamo dvije dobre manifestacije: onu u Vinkovcima i ovu u Zagvozdu. Dodajmo i Bjelovar.

Ispijamo kavu gdje susrećem jednoga bivšega doministra koji je napustio Zagreb, vratio se u Zagvozd, otvorio firmu i vrlo je zadovoljan životom. Sjajan primjer za mnoge koji lunjaju velikim gradovima tražeći sreću na njihovim asfaltima.

tin3

Kazališni prostor u Zagvozdu (snimio Đ.V.)

Tin4

Zagvozd: obavijest u kazališnome festivalu

Žurimo prema Vrgorcu.

Tin5

Vrgorac – grad lijepih kuća

Tin6

Vrgorac: zgrada Poglavarstva sa spomenikom braniteljima (snimio Đ.V.)

 Na moju veliku radost, sve dogovoreno je i ispunjeno, što više, sadržajem jer nadišlo je ono što sam predlagao. Grad Vrgorac je uz pomoć županije Splitsko – dalmatinske kultivirao i estetizirao prostor oko Tinove rodne kuće, samu kuću odnosno kulu osvijetlio, oko nje podigao cvijetnjak, a prilaz prostoru gdje se održavala svečanost ukrasio crvenim tepihom. Osim toga u mjesnoj osnovnoj školi „Tin Ujević“ priređena je izložba učeničkih slikarskih radova na temu Tin Ujević. Isto tako izloženi su najuspjeliji poetski tekstovi učenika iz cijele Hrvatske nadahnuti Tinom Ujevićem.

Tin7

Vrgorac: Osnovna škola Tina Ujevića (snimio Đ. V.)

Rtin ujevi8

Ravnatelj O. Š. Tina Ujevića, Krešimir Kuran, i predsjednik DHK, na izložbi učeničkih slikarskih i pjesničkih radova

Ravnatelj škole, gospodine Krešimir Kuran, ljubazno me je vodio kroz izložbu i pokazao mi cijelu školu, na čemu se i ovom prilikom zahvaljujem. Isto tako želim pohvaliti donačelnika grada Vrgorca Milu Hercega, pročelnika za javnu upravu GoranuČulava, ravnateljicu centra za kulturu Žanu Pervan – Odak i službenicu ovoga centra Anu Roso. Posebnu zahvalnost dugujem i direktorici Turističke zajednice grada Vrgorca, gospođici Vrgorca Željki Opačak, koja je, usprkos zdravstvenim tegobama, moju malenkost i moje suradnike upoznala s gradom, njegovom poviješću i njegovom prekrasnom okolicom. Osim toga sudjelovala je u izradi protokola i sjajno je vodila cijeli program svečanog proglašenja laureata i dodijele nagrada.

tin9

Željka Opačak, marljiva direktorica Turističke zajednice Vrgorca (snimio Đ. V.)

tin10

tin11

Crteži povijesnoga Vrgorca

A grad Vrgorac je doista čudesno mjesto. Smješten je ispod visokoga i oštroga brda koje se zove Matokit. Privlači me gradina na Matokitu i njezina impozantna kula. Rado bi ih posjetio, ali do njih nema ceste, a moj pacemaker upozorava kako ne bi bilo mudro krenuti per pedes apostolorum.

(Matokit, lat. Monte Avcutum, je najjužniji gorski greben Vrgorskoga gorja u Zagori, sjeverozapadno od Vrgorca, te istočno od Pivčeva polja, dužine oko 8,5 km. strmih obronaka. Pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok i na zapadu je usporedan s višim primorskim lancem Biokova, od kojega je odvojen dolinom Ravča-Rašćane. Na jugu je Matokit odvojen od Jadrana nižim primorskim grebenom Rilića s vrhom Susvid (1155 m), a na istoku je Vrgoračko polje i dolina Neretve.Najviši vrh je Sveti rok (1062 m) s ostacima kapele sv. Roka. Sam Sv. Rok je lijep kameniti vrh s kojega se pruža širok vidik na sve strane. Nekad se na vrhu nalazila kapelica sv. Roka, a danas je od nje ostala samo gomila razbacanog kamenja.Latinsko ime ove planine - Monte Acutum, u prijevodu Oštra planina ponajbolje opisuje ovog gorostasa koji svojim oštrim grebenom strši iz okolnih polja.

Tin12

Vrgorac podno gore Matokit koju je Tin do smrti nosio u sjećanju

Tin13

Vrgoračka gradina prkosi stoljećima (snimio Đ. V.)

Tin14

Gradina bdije nad svojim gradom

Na visokoj stijeni ispod vrha Matokitauzdiže se gradina koju su podigli Turci, a koja još plijeni pozornost veličinom i strateškim položajem. U samom gradu očuvane su četiri kule iz turskog vremena koje su služile u vojne svrhe, a kasnije nakon što su Turci istjerani 1690., dobile su civilnu namjenu. Tako je u jednoj od njih stanovala obitelj učitelja Ujevića gdje je rođen naš veliki pjesnik. U središtu Vrgorca nalazi se prekrasan park podignut za vrijeme Austro – Ugarske a za potrebe osoblje njihove duhanske stanice. Park je rađen u duhu Bečkog historicizma poštujući u cijelosti reljef, odnosno kamenu podlogu, što je arhitektu poslužilo da stvori maštoviti prostor s mnogo staza i stazica, a sve obogaćeno ukrasnim biljem i drvećem. Nažalost, nakon 1945. ovaj vrijedan spomenik kulture je doživio devastaciju, postao je otvoren i zapušten, tako da poglavarstvo ima nakanu obnoviti njegov raniji sjaj.

Tin15

Direktorica Turističke zajednice Vrgorca, Željka Opačak, i predsjednik DHK u razgledavanju središnjega gradskog parka (Snimila Žana Pervan-Odak)

Dogradonačelnik nas je upoznao i s planovima za preuređenje Tinove kule. Plan preuređenja pokazala nam je i protumačila voditeljica arhitektonskog projekta iz Solina. Nakana je ovo čudesno mjesto pretvoriti u muzej, u izložbeni prostor te u multimedijalni prostor gdje bi se mogli održavati okrugli stolovi i simpoziji posvećeni životu i djelu Tina Ujevića. Mali trg ispred kule omeđuje jedna starinska privatna zgrada koja je služila kao restoran, a danas je restoran zatvoren, a objekt zapušten. Grad planira otkupiti ovaj objekt, i kako nam je rečeno staviti ga na raspolaganje književnicima koji su voljni boraviti određeno vrijeme u Vrgorcu i ovdje imati mir i prostor za pisanje svojih djela. Osim toga, poglavarstvo je odlučilo Tinu Ujeviću posvetit cijelu godinu, a ne samo jedan tjedan. Sve su to izvanredno važne novine koje možemo samo pozdraviti.

Tin16

„Domaćinstvo Borovac“ na periferiji Vrgorca

Okolica Vrgorca je vrlo lijepa. Upozoravam da se ovdje nalazi i skupina stećaka, tako da ljubitelji starina mogu doći na svoje. Okolna plodna polja su zelena i čine sklad sa susjednim brdima. Presijeca ih i novi auto-put što Vrgorcu omogućava brzu komunikaciju sa Splitom, Dubrovnikom i Zagrebom. Kroz tunel se brzo stiže na Makarsko primorje, što znači da se Vrgorac užurbano uključuje u turističku ponudu.

Izdvajam kao primjer dvije osobe. To su Dario Gašpar, iz Umćana koji se nakon završetka stomatološkog fakulteta u Zagrebu vratio u rodno mjesto i odlučio baviti vinogradarstvom. Postao je uzoran vinogradar. Što više ovom je poslu pristupio na znanstveni način, ali prije svega s velikom ljubavlju. Oživio je već gotovo zamrlu sortu grožđa i počeo proizvoditi vino „Zlatarica vrgorska“. U svome vinogradu pored polja Jezero (prije isušivanja to je i bilo) podigao je romantičan ugostiteljski objekt gdje dolaze turisti i neposredno u dodiru s prirodom kušaju vinske i prehrambene specijalitete ovoga kraja. Nije mi nakana nikoga reklamirati, ali ovaj primjer ističem kao kulturološku i civilizacijsku činjenicu.

tin17

tin18

dr. Dario Gašpar i vino „Zlatarica “Breskve iz voćnjaka dr. Daria Gašpara

Drugi primjer čini gospodin Zvonimir Prvan. On je otkupio napušteno selo Kokorići i pretvorio ga u etno – park s turističkom ponudom. Književnici su bili ugošćeni u tom prostoru i ponijeli su vrlo lijepa sjećanja. Kokorići su primjer čuvanja vlastite kulturne baštine i njezine turističke valorizacije.

tin19

Ugostiteljski dio etno-sela Kokorići (predsjednik DHK u društvu političkih i prosvjetnih uglednika i uglednica Vrgorca)

U Vrgorcu je podignuta i lijepa župna crkva Navještenja BD Marije. Vode ju braća franjevci, a trenutno je župnik fra Ivica Omazić. U crkvi se nalaze dva umjetnička djela naše najveće kiparice Marije Ujević Galetović. Nažalost, ova činjenica je nepoznata široj javnosti što treba ispraviti.

tin20

Župna Crkva Navještenja BD Marije – oltar

tin21

„Navještenje BD Marije“ – slika iznad glavnoga oltara (snimio Đ. V.)

tin22

Zanimljiva slika na stropu Župne crkve (snimio Đ.V.)

Nedaleko od Tinove kule bivše Poglavarstvo naručilo je spomenik Tinu Ujeviću. Autor je veliki kipar Kažimir Hraste. Prikazao je Tina kao pjesnika izraslog iz rodne stijene s glavom ponosno uzdignutom prema nebesima, odnosno „pobratimstvu lica u svemiru“. Ovaj spomenik je mnogo bliži Tinovoj veličini(mit respect! autoru) od onoga koji je podignut u Zagrebu.

tin23

Kažimir Hraste, spomenik Augustinu Ujeviću u Vrgorcu, postavljen 1991.

tin24

Tin Ujević: Pobratimstvo lica u svemiru

tin25

Kažimir Hraste

Kažimir Hraste rođen je 2. veljače 1954. u Supetru na otoku Braču. U Splitu je završio Školu primijenjenih umjetnosti. Kiparstvo je diplomirao 1978. na Akademiji za likovne umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Valerija Michielija. Godine 1984. završio je poslijediplomski studij kiparstva u Ljubljani, a kao stipendist talijanske vlade proveo je jedan semestar na stručnom usavršavanju u Rimu. Bio je jedan od osnivača Umjetničke akademije u Splitu, gdje je danas i zaposlen kao redovni profesor kiparstva i gdje je u jednom mandatu bio i dekan.

Sudjelovao je na više od stotinu skupnih izložbi u zemlji i u inozemstvu. Samostalno je izlagao tridesetak puta od 1974. godine. Autor je brojnih javnih spomenika i skulptura (Visovac, Uskrsli Krist, 1988.; Solin, Don Frane Bulić, 1991.; Vrgorac, Spomenik Tinu Ujeviću, 1993.; Miljevci, Spomenik kralju Petru Svačiću, 2002.; Zagreb, Koncertna dvorana V. Lisinski – Omiš, Osnovna glazbena škola, Poprsje Lovre Matačića, 2009.; Zadar, Sveučilište, Poprsje Miroslava Krleže, 2010.; Šibenik, Spomenik Draženu Petroviću, 2011.).

Za svoj rad, u kojemu spaja tradicijska iskustva i suvremenu likovnu praksu, dobio je brojne nagrade i priznanja te državna odlikovanja. U tisku je monografija o njegovu kiparstvu.

Svečanost proglašenja pobjednika i laureata nagrade Tin Ujević sastoji se od dva dijela. U prvome predstavljaju se pobjednici pjesničkog natjecanja za učenike osnovnih škola. Ovom prilikom pobjednica je učenica osnovne škole iz Imotskoga,MAGDALENA MARTA BAGO. Uz nju nagrađena je i njezina mentorica.

tin26

Nagrađena pjesma na „Malome Tinu“.

tin27

Magdalena Marta Bagokrasnoslovi svoju pjesmu „Htijenja“

tin28

U drugom dijelu programa sveučilišni profesor Joško Ševo krasnoslovio je stihove Tina Ujevića i Milka Valenta.

Još Ševo maestralno je čitao stihove i vodio kroz program druge večeri

Nakon toga predsjednik prosudbenog vijeća, Ernest Fišer, pročitao je ime ovogodišnjeg laureata, a predsjednik Društva hrvatskih književnika uručio mu je prigodnu plaketu i povelju te održao prigodno slovo o Tinu Ujeviću.

tin29

Ernest Fišer čita obrazloženje Prosudbenog vijeća DHK

Nakon njega laureata je počastio posebnom ukusnom skulpturom, saborski zastupnik i gradonačelnik Vrgorca, Ante Pranić. Na kraju je Milko Valent održao govor u kojem se zahvalio na nagradi i progovorio o svojoj dugogodišnjoj vezanosti uz Vrgorac. Bio je vrlo uzbuđen i veći dio govora održao je kroz suze. To se dojmilo nazočnih gledatelja.

tin30

Gradonačelnik Ante Pranić i pjesnik-laureat Milko Valent

tin31

Pjesnik-laureat Milko Valent pokazuje plaketu koju mu je dodijelio predsjednik DHK

Između prvog i drugog dijela svečanosti nastupile su dvije mlade umjetnice iz Vrgorca učenice glazbene škole u Makarskoj.

Svečanost je završena druženjem pjesnika i publike jer osim laureata i predsjednika žirija na svečanosti je gostovao prošlogodišnji laureat Drago Čondrić.

tin32

S desna na lijevo: Đuro Vidmarović, predsjednik DHK, Ante Pranić, gradonačelnik Vrgorca, laureat Milko Valent, izaslanik Ministrice kulture, dožupan Luka Brčić, mentorica i mlada pjesnikinja Magdalena Bago, Ernest Fišer, Drago Čondrić i Žana Parvan-Odak

tin333

Poezija i politika ne smiju biti na suprotnim stranama

Želim pohvaliti županiju splitsko – dalmatinsku koja je financijski pomogla ovu vrijednu književnu manifestaciju. Zahvaljujemo i gospodinu dožupanu Luki Brćićukoji nas je počastio svojim dolaskom i prigodnim riječima. Ministricu kulture zastupao je njezin pomoćnik i arheolog koji od ranije surađuje s Vrgorcem.

tin34

Potresen i zaljuljan dobitkom nagrade Tin Ujević, Milko se Valent na svoj način, okupan suzama radosnicama,
zahvaljuje žiriju DHK i gradu Vrgorcu.

Drugog dana, održana je na istom prostoru književna večer koju je uspješno i nadahnuto moderirao Joško Ševo. U prostoru Tinove kule, sada osvijetljene žarkim bojama koje su je pretvorile u svjetionik poezije, te uz nebo posuto zvijezdama, čitanje poezije bio je doživljaj kako za autore tako i za Vrgorčane.

tin35

Tinova kula kao svjetionik poezije

Na žalost, desila nam se i mala nezgoda. Na putu do Tinove kule Ernest Fišer je udario glavom u kutiju rashladnog uređaja smještenu na zgradu DVD-a. Od siline udarca pao je na leđa, a niz obraz mu je potekla krv. Vatrogasci i njegova gospođa Dragica odveli su ga u stanicu hitne pomoći, gdje mu jedna mlada i, kako je priznao, prelijepa liječnica zašila posjekotinu na glavi. Bez problema se vratio na svečanost s bijelom „kapicom“, proglasivši se „Ernest-pašom od Vrgorca“.

tin36

„Ernest-paša od Vrgorca“ u javnosti poznat kao Ernest Fišer

Primjer Vrgorca koji sam upravo opisao znakovit je i pokazuje kako vodstvo jednoga grada ili općine može puno učiniti na afirmaciji kulturne baštine. Tin Ujević će postati vrgorački brend. No, mnoga naša mjesta imaju svoje velikane književne riječi što im omogućava organiziranje književnih manifestacija poput ove u Vrgorcu.

Đuro Vidmarović
predsjednik Društva hrvatskih književnika

 

Uto, 17-09-2019, 05:21:09

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.