Franjo Nagulov: Obnovljivi izvor energije, Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika, Zagreb, 2018.

Franjo Nagulov pripada mlađem naraštaju suvremenih hrvatskih pjesnika i književnih kritičara. Rođen je 1983. u Vinkovcima. Ondje živi i radi. Po struci je profesor knjižničarstva, hrvatskoga jezika i književnosti. Do sada je objavio osam zbirki poezije, dva romana, te književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Pjesme su mu prevođene na engleski i slovenski jezik. Pored književnoga rada posvećuje se i teoriji i povijesti književnosti.

Zbirka pjesma koju predstavljamo nosi zanimljiv i pomalo nepoetičan naslov „Obnovljivi izvor energije“. Podijeljena je u šest tematskih cjelina: „Sjećanja“; „Mržnja“; „Sjećanja“; „Strah“; „Sjećanja“ i „Ljubav“. Vrlo je indikativno što posljednja tematska cjelina sadrži samo jednu pjesmu koje se opat sastoji od samo jednog stiha. Pjesma se zove „Činjenica“ a stih glasi: „stambeni ću kredit otplatiti 2038.“ Iz ovog stiha je uočljiva autorova ironijska distanca prema svijetu u koje živi i prema samome sebi ali i stanovita sindikalna nota koja pripada nekim ranijim pjesničkim razdobljima. Ali i podložnost autora stvarnosnom poetskom rukopisu.

Nagulov2

Franjo Nagulov je pjesnik stvarnosnog usmjerenja, naglašeno se drži do poetske ekonomije. Stoga su mu pjesme vrlo kratke, zgusnute, sa snažnom metaforikom i predmetno tematskom nadgradnjom. Kao što rekoh, ne bježi od socijalnih nota u svome pjevanju. Npr. u pjesmi „Zemljani zapis“, nalaze se samo dva stiha koja glase:

„ja, bezemljaš, vjerujem da su dobri duhovi crveni. sjećam
se da je tako“.

Nagulov kao pjesnik ima problema sa socijalnim i političkim determinantama naše stvarnosti. Stoga neki njegovi stihovi djeluju poput negativnih strjelastih molitava. Npr. u pjesmi „zašto žeđam za ljubavlju?“ jedini stih napisan je kao odgovor: „zato što je mržnja obično slana“. U pjesmi: „prva i posljednja zapovijed ljubavi“, jedini stih glasi: „vojnička zapovijed 'k nozi'!“ Poruka je sasvim jasna: u ljubavi netko zapovijeda a netko sluša. U istom pomalo morbidnom tonu nalazimo i neke druge pjesme. Npr. pjesma „crna kronika, s posvetom“ sadrži dva stiha slijedećeg sadržaja:

„sprašio si je šanžer u glavu, popio kiselinu te se zatim
najmanje tri put objesio“.

Isti osjećaj nekontaktibilnosti, pa tragičnoga osjećanja života, nalazimo u pjesmi „paranoja“:

„da ne bih zamrzio sebe u međuvremenu sam zamrzio puno
NagulovFranjo Nagulov je nesumnjivo zanimljiva pjesnička individualnost, pomalo nervozna i pod svaku cijenu samosvojna. Međutim, njegove su pjesme na specifičan i pomalo morbidan način zanimljive, jer su ispunjene više čežnjom i tugom nego ogorčenjem i mržnjom. Jezik mu je gibak i melodiozan, ali dajem si slobodu mladome kolegi savjetovati da taj dar treba pustiti da procvjeta. Kao što su neki ljudi sretni što na trnju rastu ruže, tako su drugi su nesretni što na ruži raste trnje. Obojica su u pravu, jer obje ruže su lijepe i prekrasan su Božji dar.toga: puno ljudi i stvari kojima se koriste u svakodnevici ne
zato da bi preživjeli nego da bi druge poticali na mržnju...“

Vrlo je intrigantan i pjesnikov odnos prema, uvjetno rečeno, molitvi, bar u onome smislu kako ju doživljavaju vjernici. U pjesmi „umjesto molitve“ on izgovara slijedeće stihove:

„ne bojim se da ću te ubiti u naletu bijesa. ja jednostavno
nisam ubojica. bojim se da ću, naposljetku, prema ubojicama
umjesto prijezira osjećati zavist. netko od njih s predumi-
šljajem bi se zaletio u zagreb i dočekao te u zasjedi. tvoje bi
tijelo, poštujući rimsko pravo, slavodobitno bacio u savu...“

Pjesnik Nagulov je biološki gledano premlad za ovakvu vrstu poezije. Tin Ujević je taj problem riješio davno. Janko Polić Kamov još i ranije. Umjesto konfuzije i crnih misli koje upućuju na depresivnost svijeta i života, ali i tragično osjećanje života samog autora, naš pjesnik ipak, što se vidi kroz ovu zbirku iskazuje strah kao primarno ljudsko stanje. O tome u pjesmi: „Osim toga“ pjeva:

„strah me da nikada nećemo skupa pokisnuti. tradicija nalaže da se ljudi koji barem jednom ne pokisnu zajedno prije ili poslije raziđu. osim toga, ne ide mi tradicija. o stajanju na kiši nemam mišljenje. rijetko uopće stojim. tako sam bez posebnog razloga presjedio autorstvo“.

Franjo Nagulov je nesumnjivo zanimljiva pjesnička individualnost, pomalo nervozna i pod svaku cijenu samosvojna. Međutim, njegove su pjesme na specifičan i pomalo morbidan način zanimljive, jer su ispunjene više čežnjom i tugom nego ogorčenjem i mržnjom. Jezik mu je gibak i melodiozan, ali dajem si slobodu mladome kolegi savjetovati da taj dar treba pustiti da procvjeta.

Kao što su neki ljudi sretni što na trnju rastu ruže, tako su drugi su nesretni što na ruži raste trnje. Obojica su u pravu, jer obje ruže su lijepe i prekrasan su Božji dar.

Đuro Vidmarović

Sub, 23-06-2018, 18:08:37

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
2
4
6
8
11
12
13
15
16
18
19
20
22
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).