Izvješće o Književnim susretima Drenovci 2018. – u riječi i slici

Drenovci su ne samo lijepo i napredno, već i izuzetno selo u opjevanoj slavonskoj „Cvelferiji“. Ovdje se svake godine održavaju sada već znameniti književni susreti, čiji je prekrasan naziv „VISOKA ŽUTA ŽITA“ preuzet od velikoga Dragutina Tadijanovića. Ove godine, od 3. do 5. svibnja, održani su 29. DRENOVAČKI KNJIŽEVNI SUSRETI pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, Vukovarsko-srijemske županije i Općine Drenovci, a u organizaciji DHK Zagreb, DHK . Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Općine Drenovci i kulturno-prosvjetne udruge „Duhovno hrašće“- Drenovci. Izvršni organizator je Općinska narodna knjižnica Drenovci kojoj je ravnatelj Goran Pavlović.

Drenovci1

Gost iz Novoga Sada, Krešimir Tkalac (Snimio Đ. V.)

Prvi večeri u drenovačkoj knjižnici održana je pjesnička pučkog stvaralaštva pod nazivom „Poezija ravnice“ na kojoj su sudjelovali predsjednik DHK Đuro Vidmarović i članovi DHK, Božica Brkan, Diana Burazer Delalić, Siniša Matasović, Ružica Vlahović Martinović, Višnja Lovrić Mencej, Nikola Đuretić i Mirko Ćurić. Posebno je značajno što je u ime HKUPD „Stanislav Preperek“ iz Novoga sada susretima nazočio predsjednik udruge Krešimir Tkalac. Sudionike Festivala domoljubne poezije „ Pjesmom protiv zaborava“ i Udruge „ Sveti Mihovil“ Drenovci koji je dobrodošlicu zaželio nazočnima, te Andrija Matić, predsjednik „Duhovnog hrašća“ u ime nenazočnoga načelnika Općine Drenovci, Jakše Šestića.

Kako smo saznali u Novome Sadu djeluje dvije hrvatske udruge, a u Petrovaradinu također dvije. Na žalost, između njih ne postoji dragocjena suradnja i stvaralačka sinergija. Osobno sam pohvalio nastup pjesnika koji njeguju tradiciju pučkoga pjesništva. Uočio sam kako bježe od izvornosti ovoga žanra. To nije dobro. Treba se držati tradicije, a tko kani pisati suvremenim literarnim diskursom, ne može se uvrstiti među pučke pjesnike. Mihovil Pavlek Miškina, Mara Matočec, Mijo Stuparić, Pavao Varnica, Đuka Galović su primjer koji treba slijediti.

Drugi dan, u petak 4. svibnja okupilo se 16 književnika koji su posjetiti učenike osnovnih škola Cvelferije u Drenovcima, Posavskim Podgajcima i Račinovcima, a navečer su čitali svoje stihove u Gradskim knjižnicama Vukovara i Vinkovaca. Osobno sam bio u Vinkovcima i ovom prilikom iskazujem veliko razočaranje. Na susretu s istaknutim imenima suvremene hrvatske poezije nazočilo je tek nekoliko osoba i da nije bilo službenika Gradske knjižnice dvorana bi bila prazna. Vinkovci su staro urbano središte s bogatom kulturnom baštinom i razvijenom mrežom osnovnih i srednjih škola. Nije „vrag“ da su svi učitelji hrvatskoga jezika, ravnatelji, učenici i ostali kulturni djelatnici (tu je i kazalište!) ignorirali književnu večer u Gradskoj knjižnici. Očito je kriva promidžba. Trebalo je sve njih obavijestiti. Tu je i lokalni radio, ali i lokalna TV. Molio bih da se ovakav fijasko više ne dogodi. Ravnateljici je bilo neugodno i ljubaznošću ne nadoknadila osjećaj nelagode i hvala joj na tome. Ali, kako kaže naš Milan zagrebački: „treba delati“.

Drenovci2

Sudionici Drenovačkih pjesničkih susreta na obali Save (Snimio Đ. V.)

Treći dan je bio prigoda da sudionici susreta posjete kupalište u Račincima na Savi, te svetište Majke Božje Šumanovačke. Svetište nas je impresioniralo mistikom položaja i guste šume, transcendencijom koja se mogla osjetiti na svakome koraku. Bila je duboko ganuta i gošća s Paga, Adrijana Škunca.

Drenovci3

Siniša Matasović, Ružica Martinović Vlahović, župnik drenovački, vlč. Željko Šimić, Božica Brkan i Adrijana Škunca, u svetištu BD Marije u Šumanovcu. (Snimio Đ. V.)

Mladi i vrlo agilni drenovački župnik bio je ugodan i razložan domaćin, a uz njega nalazio se de zamjenik Načelnika Općine Drenovci. Sklad je to dvaju entiteta koji se može poželjeti u svim našim sredinama. Mladi je župnik predstavnik novoga naraštaja naših svećenika. Odbio je nastavak školovanja u Rimu, kako bi djelovao među svojim vjerničkim pukom.

Drenovci4

„Oj Savice tija vodo ladna...“ (Snimio Đ. V.)

Sava je ovdje kod Račinaca široka i impozantna, lijepa i plemenita, s pitomim obalama i naseljima na suprotnoj strani. Pjesnikinja Ružica Martinović Vlahović osjećala se posebno ugodno jer njezin Brod živi na Savi.

Drenovci5

Nagrađeni mladi pjesnici s predsjednikom DHK na obali Save (Snimio Miljenko Brezak)

U popodnevnim satima predstavljena je nagrađena zbirka pjesama koje su stigle tijekom prošle pjesničke godine, avangardnog naslova „Polaroid“, u knjižnici Drenovci. Sudjelovali su Franjo Nagulov, urednik zbirke, Goran Pavlović urednik Knjižnice i Anamarija Mutić, autorica iz Požege.

Drenovci6

Nagrađena mlada poetesa, Anamarija Mutić (Autor B. G. Dabić)

Njagulov je visokostručnim kritičarskim rekvizitarijem odlično obrazložio vrijednost nagrađene zbirke. Nadam se kako ću mladu poetesu primiti u DHK.

Drenovci7

Franjo Nagulov, Ananarija Mutić i Goran Pavlović (Snimio Đ. V.)

U Općinskoj vijećnici Drenovci načelnika Jakšu Šestića uspješno je zamijenio predsjednik udruge „Duhovno Hrašče“, pjesnik, poljoprivrednik u županijski dužnosnik, Andrija Matić, kao domaćin na prijemu za pjesnike sudionike Susreta. Proveo u razgovoru s njima vrijeme do početka Središnjeg književnog sijela u Domu kulture. Bio je ugodan, jednostavan i srdačan razgovor, a atmosferi su pomogli i čokanjčići s domaćom rakijom, kakve nisam vidio od svoje mladosti. Zahvalio sam svim predstavnicima društvenog, kulturnog, vjerskog i političkog života na organizaciji Susreta i naveo ih kao primjer svima u Hrvatskoj.

Središnja je svečanost počela Lijepom našom u izvedbi TS „Dike“ iz Vinkovaca. Tada se već vratio iz Šibenika i uvaženi Načelnik, Jakša Šestić. Pozdravljajući nazočne načelnik općine Drenovci naglasio je kako je Cvelferija ponosna što su pjesnici u našoj lijepoj Slavoniji i što ćemo čuti od njih izričaj lirike i slušati ljepotu hrvatskog jezika. Zaslužni primaju od 1986. nagradu za životno djelo poetskog stvaralaštva. Sudionike i publiku je u ime župana Bože Galića pozdravio Andrija Matić, predsjednik Udruge „Duhovno hrašće“.

Središnje književno sijelo proglasio je otvorenim Đuro Vidmarović, predsjednik HDK. Svojim stihovima-pjesmama su se predstavili književnici: Božica Brkan, Diana Burazer Delalić, Mirko Ćurić, Nikola Đuretić, prošlogodišnji dobitnik povelje „ Visoka žuta žita“., Višnja Lovrić Mancej, Ružica Martinović-Vlahović, Siniša Matasović, Ana Marija Mutić i Franjo Nagulov.

Drenovci8

Goran Pavlović i autor knjige „Burroughsova djeca“, Denis Ćosić (Autor BG Dabić)

Umjetnički odbor 29. Pjesničkih susreta je nagradio dvije rukopisne zbirke:

„Burroughsova djeca“ Denisa Ćosića koji nam je rekao: „ Prvi put sam ovdje. Drago mi je da je puno pjesnika pa je stvorena sinergija onih starijih i nas mlađih koji se nekako naginjemo na tu modernu poeziju. Moj uradak je zbirka od 30-etak pjesama jako moderne tematike, kombiniram avangardne pravce, poigravam se sa značenjem riječi, sa formom pa pretpostavljam da je to oduševilo žiri.“ Rukopisna zbirka „ Forma teksta“ Ane Delimar i Viktorije Grgić je također nagrađena i to je prvi put da su nagrađena dva prvijenca. Delimar i Grgićeva, studentice su Filozofskog fakulteta u Osijeku. On su kazale kako je riječ o njihovom zajedničkom projektu u kojem su pokušale kreirati pjesme koje su zanimljive ne samo svojim sadržajem nego i vizualno. Imale smo potporu od svojih profesora Gorana Rema i Tanje Jukić.“

Drenovci9

Ana Delimar i Viktorija Grgić, nove nade hrvatskoga pjesništva (Autor B. G. Dabić)

Nagrađeni su preuzeli ugovore o tiskanju zbirke. Za najbolju zbirku pjesama objavljenu između dvaju Susreta, a prema ocjeni umjetničkog odbora proglašena je zbirka Kip slobode autorice Maje Urban, osječke pjesnikinje. „Ta vrckavo lucidna pjesnikinja i međunarodno afirmirana triatlonka za koju se autor pogovora Delimir Rešicki pita bježi li to ona i od koga, jedina od svih autorica i autora koja je drenovačke Pjesničke susrete pohodila biciklom (...)“ Ovo je ulomak iz obrazloženja, jer Maja nije mogla doći zbog sudjelovanja na Prvenstvu Hrvatske u srednje dugom triatlonu, nagrada će naknadno biti uručena autorici. Možda opet časom skoči biciklom do Drenovaca?

Povelju „ Visoka žuta žita“ dodijeljena je hrvatskoj književnici Andriani Škunca za sveukupan književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti. Laureatkinji su povelju i nagradu uručili Đuro Vidmarović, Andrija Matić i Jakša Šastić. Kako je lauretkinja i fotografkinja to skrenula pozornost našem kolegi da tri puta slika svaku pozu jer su detalji bitni na fotografiji. U svojoj izjavi je kazala: „Moja tema je otok Pag i more, a to je suprotno krajoliku u kojem sam ovdje u Drenovcima. Nisam mogla vjerovati da ću doći u nešto što je plodno, ozelenjeno u odnosu na Pag. U Drenovcima sam vidjela najljepšu knjižnicu u Hrvatskoj. Ona je nešto veličanstveno, ambijent, atmosfera ja sam stvarno fascinirana. Jednako tako sam fascinirana i Visokim žutim žitima našeg Tadije. „ kazala je između ostalog književnica Andriana Škunca.

Nagodinu održati će se 30. Pjesnički susreti na koje organizatori žele prigrliti sve živuće laureate Pjesnički susreta.

Drenovci10

Povelja „Visoka žuta žita“ za životno djelo i Priznanje „Duhovno hrašće“ za nagrađeni rukopis, zajedno sa skulpturom „Duhovno hrašće“.

 Drenovci11

Đuro Vidmarović, predsjednik DHK, laureatkinja Adrijana Škunca, Andrija Matić, predsjednik udruga „Duhovno hrašće“ i Goran Pavlović, ravnatelj drenovačke knjižnice. (Autor B. G. Dabić)

Slobodan sam objaviti ulomak iz Obrazloženje za dodjelu Povelje „Visoka žuta žita“:

Adrijana Škunca, naša ovogodišnja dobitnica Povelje „Visoka žuta žita“ izgradila je vlastiti poetski izričaj, stavljajući ga u korelaciju s umjetničkom fotografijom. Vlastitim autentičnim pristupu fenomenu ljepote ostvarila je djela kojima se s pravom legitimira kao nezaobilazna vrijednost suvremenoga hrvatskoga pjesništva. O tome svjedoče brojna priznanja i nagrade koja su prethodila našoj „Povelji“:

- Tin Ujević, 1999.
- godišnja nagrada HAZU 2003.;
- godišnja nagrada „Vladimir Nazor“ 2003.
- Goranov vijenac (za sveukupni pjesnički rad), 2006.

 Drenovci12

Adrijana Škunca sluša obrazloženje predsjednika DHK (Snimio M. Brezak)

Adrijana Škunca je rođenjem Bjelovarčanka (9. ožujka 1944.), dok je emocionalno i stvaralački vezana za Novalju i otok Pag.

Na FF Sveučilišta u Zagrebu studirala Jugoslavennske i komparativnu književnost. Živi i radi u Zagrebu i Novalji. Piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima.

Objavila:

- Do neba bijelo, Zagreb 1969.
- Kratka sjena podneva, Zagreb 1973.
- Pomaci, tišine, (pjesme u prozi), Zagreb 1981.
- Napuštena mjesta, (vlastita naklada), Zagreb 1985.
- Druga strana zrcala, (pjesme u prozi), Zagreb 1988.
- Korijen zid kutija, Zagreb 1992.
- Zeleni prah, (pjesme u prozi), Zagreb 1994.; 1995.
- Novaljski svjetlopis, (pjesme u prozi), s pedeset autoričinih fotografija, Zagreb 1999.
(nagrada Društva hrvatskih književnika „Tin Ujević“)
- Predivo sve užih dana, Zagreb 2002.

Koautorica:

- Vesna Prica, monografija – fotografije
(s Ivom Šimat Banovim i Marinom Baričević), Zagreb 1999.
- Naša ljubavnica tlapnja, antologija hrvatskih pjesama u prozi,
(sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem), Zagreb 1992.
- Ivan Večenaj, monografija
(s TonkomMaroevićem), Zagreb 1994.

Članica je Hrvatskoga centra P.E.N.-a, Društva hrvatskih pisaca, ali nije napustila ni Hrvatsko društvo književnika, te ULUPUH-a:

Kao članica Hrvatskoga društva pisaca uređuje časopis „Europski glasnik“, dok je u Hrvatskoj sveučilišnoj nakladi urednica Biblioteke „Kairos“

Književna kritika se slaže u ocjeni kako je Adrijana Škunca „od početka svog stvaralaštva odmjeravala svoju zemaljsku sudbinu i sudbinu svojega otoka s metafizičkim, s onostranim“. Naravno, pojmove metafizičko i onostrano tumači se sukladno svjetonazoru pojedinih književnih kritičara. Stoga si dajem pravo na osoban pristup, i ustvrditi kako je ovdje riječ o poeziji transcendentnog, konkretnog kršćanskog nadahnuća u kojem pjesnikinja traži odgovore na vječita pitanje: što je svijet po sebi, a što je svijet za nas? Odgovore pronalazi u mističnoj ljepoti otoka Paga, kao emanaciji Božanske biti, ili kako kaže kritičar: „Zapravo se radi o slozi, o spajanju jednog životnog iskustva i dugotrajnog hodočašća posvećenim mjestima Novalje i otoka Paga“. Ako je istinska poezija zapravo neprestano hodočašće Izvoru, a to je razumljivo ako prihvatimo istinu kako su izvori poezije i izvori vjere identični.

(...)

Andriana Škunca je, ističe u pogovoru Zvonimir Mrkonjić, naslovom koji označava vremensku i prostornu nit hodopisa, usporedila s ljudskim trajanjem, stoga se u ovoj knjizi zapisa i fotografija autorica na kraju vraća izvornomu postojanju, poetici otočnosti kao zaglavnom kamenu svih tema: „... otok se tanji u zgusnutu, tamnu nit, koju zatvara daljina. Na njemu se sve povezuje i slaže. Ono stvarno, opipljivo, samo je podloga na koju naliježe nestvarno i eterično. Slika i riječ mogu podariti smisao postojanja. Sve ostalo je nedokučivo.“

Po mome mišljenju Adrijana škunca je dosegnula svoj pjesnički vrhunac u poetskoj monografiji „Biblijski vrt, sveta zemlja lunjskih maslina". Monografija na 295 stranica donosi putopisne tekstove i sto i pedeset njezinih fotografija o jedinstvenom prirodnom i hrvatskom baštinskom kompleksu maslina u Lunu na otoku Pagu. U toj monumentalnoj monografiji autorica se poetski fokusirala na lunske masline kao jedinstven susret čovjeka i prirode, prirode i Boga, koji je rezultirao "stvaranjem Biblijskog vrta i Svete zemlje", rečeno je na predstavljanju.

Podnaslov »Sveta zemlja lunskih maslina«sugerira biblijsku atmosferu i autoričin mističan odnos prema tom otočkom kraju – a upravo su tim, poniznim, religioznim ganućem prožeti zapisi o ulasku u maslinik kao u Božji hram od žila i korijenja, o šetnjama maslinicima kao o hodočašću, o posebnoj kvaliteti svjetlosti koja se odbija o lišće u božanskim treptajima. Tonko Maroević knjigu je nazvao »pjesmom nad pjesmama o maslini«, a dojmile su ga se neke lokalne riječi koje nastanjuju ove zapise i koje bride od bujnih okusa, mirisa i boja. (...)

Nije bez razloga o ovoj knjizi dao svoj sud vlč. Anton Šuljić, upozorivši na metaforičku, simboličku, ali i vjersku dimenziju maslina. Bez takvog shvaćanja zbirku nije moguće shvatiti, jer se odvaja od svoga kršćanskoga i nacionalnoga ishodišta. (...)

Sama poetesa objasnila je kako ju motivi maslina i maslinika prate kroz čitav poetski opus, ... kako je dira snažna, opora ljepota tih stabala, »ljepota koja se obnavlja iz sasvim nepoznatih izvora«, a kao motivska ishodišta svog poetskog koordinatnog sustava navela je pramenje runa ovaca zapelo na drači, trpki miris ulja i kaleidoskopski efekt u maslinicima, gdje masline poput prizme odražavaju čitav maslinik. Rekla je da joj je bilo stalo do toga da monografija bude moderna, protočna, da korespondira s vremenom.

Naslov „Biblijski vrt, sveta zemlja lunjskih maslina" nije moguće, niti potrebno tumačiti izvan dosega kršćanskih, pobliže judeo-kršćanskih danosti jer se na njima temelji uljudba zapadne hemisfere. Biblijski vrt“ je raj, Eden, mjestu bez grijeha, mjesto koje je Gospodin predvidio za ljude stvorene „na svoju sliku i priliku“. Maslina je simbol vječnosti, hraniteljica naroda i civilizacija, njezino ulje pretvara se u sveto i njime su se pomazivali vladari, njime se krstimo i dobivamo posljednju pomast.

Nama u Slavoniji zamjena za maslinu su žito i drvo hrast. Hrast pripada starijih slojevima naše duhovnosti, a žito se snagom simbolike poistovjećuje s kruhom, a kruh s Kristom.

Lunske masline, kao i one iz Edena i Getsemanskoga vrta, nama su prihvatljive i na poetskoj i na metaforičkoj razini, kao što razumijemo Slavonsku šumu, Josipa Kozarca, Hrast, Mare Švel Gamiršek“ i „Visoka žuta žita“, Dragutina Tadijanbovića. Stoga Povelja „Visoka žuta žita“ koju dodjeljujem Adrijani Škunca na divan poetski način povezuje jadransku u panonsku Hrvatsku, dva nerazdvojna plućna krila hrvatske književne i duhovne samobitnosti..

Đuro Vidmarović

Čet, 13-12-2018, 04:05:08

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).