Hrvatska i Ukrajina (3)

Hrihorij Pivtorak: Formiranje i dijalektalna osnovica staroukrajinskoga jezika (Istoriko-fonetičnij naris), “Naukova dumka”, Kijiv, 1988., 62.-65.

U arealu antske penjkivske kulture staroukrajinski ljetopisi ubiciraju tri plemena - Uliče, Tiverce i Hrvate. Ustvari je u taj areal ulazio, očevidno, veći broj istočnoslavenskih skupina čije su kasnije sudbine bile različite. O nekima između njih uopće ne znamo ništa. Znatan dio slavenskih plemena, kako saznajemo kasnije, sudjelovao je u oblikovanju ljetopisnih Poljana koji su postali jedro Kijivske Rus'-i. Druga, južnija grupa Slavena, na rijeci Tjasmini koji su živjeli uz pragovite dijelove Dnjipra, između rijeka Orilja (staroukrajinski je ljetopisi nazivaju Ugol), Dnjipra i Samare, te u šumsko-stepskom dijelu Južnoga Buga, u VIII. st. n.e., produžavala je tradicije penjkivske kulture sve do stvaranja Kijivske Rus'-i, ali s Kijivom neposredno nije bila povezana (Berezovec 1963.:145.-146.;148.;190.). Ta samosvojna srednjenaddnjipranjska grupa Slavena koja je bila temelj na kojem se stvorio plemenski savez Uliča, izniknula je, možda, na temeljima mjesnoga slavenskog žiteljstva, te doseljenika iz sjevernih rubnih krajeva (Havljuk 1974.:201.). U oblikovanju Uliča, sigurno da su sudjelovali i neslavenski, poglavito tjurski elementi (Haburgajev, 1979.:200.; Ribakov,1950.:11.). Bez obzira na to arheološki nalazi ovoga areala Kijevska Rusnemaju nikakvih specifičnih crta. Ove starine penjkivskoga tipa ulaze u nastupnu kulturu tipa Luka-Rajkovecka, zbog čega nije moguće zacrtati teritorij Uliča postojećim arheološkim nalazima (Sedov, 1982.: 132.).

S hipotezom B.O. Ribakova koju je on stvorio na osnovi ljetopisnih informacija, Uliči su se u IX. st., zbog pritiska Mađara odselili na sjever, a tamo se sudarili s Poljanima. Ne želeći se podvrći Kijivskome Knezu, Uliči su stupili s Poljanima u tešku i neravnopravnu polustoljetnu borbu koja se završila 940. g. njihovim porazom i zauzećem njihovoga plemenskoga središta, mjesta Presičena (nalazilo se na ušću ili u donjem toku Stugne, 10 km. južnije od Kijiva). Poslije toga Uliči, možda pod pritiskom Pečenega, sele se na jugozapad i zaposjedaju šumostepsko međuriječje između Južnoga Buga i Dnjistra i, vjerojatno, sjeverni dio današnje Moldavije (Ribakov, 1950.: 3.-15.; 1982.:184.;353.; Berezovec,1963.:145.-208.; Toločko, 1987.: 371.). Vrlo su se brzo pomiješali s tamošnjim Slavenima antskoga podrijetla koji su u to vrijeme u Prikarpatju stvarali paletu dijalekata, u rasponu od istočnoslavenskih do istočnobalkanskih (bugarskih) (Bernstein,:1961.:33.-34.), i formirali lokalnu različitost staroukrajinske kulture, vidljivu u arheološkim nalazima i neutvrđenim naseljima (Sedov, 1982.:132.).

Teritorij uz Gornji Dnjistar od vremena imperatora Trajana bio je pod vlašću Rimske imperije. Njega su zauzela slavenska plemena koja su, kako se misli, pristigla sa sjevera u VI. st. n.e. (Fedorov, 1962.:157.-159.), a po antropološkim osobinama imala su genetske veze s Drevljanima i zapadnim Krivičima (Velikanova, 1975.:109.-110.; Aleksejeva, 1973.a: 61.-64.; 201.-203.). Ovi su se slavenski doseljenici miješali s “antskim” plemenima, koja su se pomicala prema Gornjem Dnjistru zbog pritiska Avara. Rezultat ovih miješanja bilo je odvajanje krajem VII.- poč. VIII. st. tamošnjih Slavena od sjevernih njihovih susjeda, što je na kraju dovelo do stvaranja u Prutsko-Dnjistrovskome međuriječju etničko različite grupe plemena Tiveraca (Fjodorov,1960.:235.). Arheološki nalazi prutsko-dnjistrovskoga međuriječja imaju tipično antske crte i ničim se ne dijele od drugih grupa toga kraja. Zbog toga ih pripisuju Tivercima, ne po etnografskim, nego po teritorijalnim oznakama (Sedov,1982.:129.).

Pučanstvo u Naddnjistrovju poslije pojave Avara u južnim stepama postojano je doživljavalo napade tjurskih skitalačkih plemena. Dio skitalačkog stanovništva odvojio se od osnovnih Ordi i smjestio se među sjedilačko stanovništvo u Srednjem i Gornjem Naddnjistrovju, postupno se slavenizirajući, što potvrđuju arheološka istraživanja (Fjodorov,1960.:233.; Aleksejeva,1973.a,: 61.-64.). Slavenizirani potomci tjurkskojezičnih plemena mogli su oblikovati neki dio Uliča i Tiveraca.

U vrijeme starorus'ke države Tiverci su zauzimali veliki teritorij Donjeg Naddnjistrovja, te lijevu obalu donjega Dunava blizu bizantsko-bugarskih krajeva, koji su u to vrijeme činili etničko miješani areal s tjurskim, mađarskim, te ostacima iranskih i drugim plemenima i sigurno sa snažnim međujezičnim dodirima. Zbog tih uvjeta svako od tamošnjih plemena moglo je vladati dvama ili s više jezika. Glede Tiveraca, moguće je da su oni najranije između Istočnih Slavena prihvatili Kršćansku (grčku) vjeru, a njihovi su predstavnici očevidno znajući grčki jezik bili tumačima kod Kijivskoga Kneza Olega u vrijeme njegovoga pohoda protiv Grka 907. g. Godine 944. Tiverci su sudjelovali u bizantskome pohodu velikoga kneza Igora. Sam plemenski naziv Tiverci, najvjerojatnije, je antroponimičkog podrijetla. Ono se objašnjava, očigledno, istočnoslavensko-bizantskim kontaktima i izvodi se od imena rimsko-bizantskih dužnosnika tiverija (Strižak,1969,:50.,53.-56.).

Tijekom X.-XII. st. slavenska naselja na Donjem i Srednjem Naddnjistrovju nestaju zbog navala Mađara i Pečenega SpomeniciArheološki spomenici Bijelih Hrvata VIII.-IX. st. glede keramike i detalja izgradnje nastambi nemaju nikakvih specifičnih svojstava u usporedbi s nalazima s drugih antskih teritorija (Sedob.1982.:126.). Ovdje, kao i u međuriječju Donjeg Dnjipra i Dnjistra u bazenu Dnjistra i Pruta, antska je kultura penjkivskoga tipa postupno se transformirala u kulturu VIII.-IX. st., blisku kulturi tipa Luka-Rajkovecka. To je bilo uvjetovano migracijom pučanstva na jug s areala ranijeg Duljibskoga plemenskoga saveza. Tijekom etnokulturnih uzajamnosti sa sjevernim susjedima Bijeli Hrvatisu u znatnoj mjeri izgubili svoje “antske” osobine i približili se Volinjanima, te Drevljanima. Po mišljenju nekih znanstvenika (Dzendzelivskij,1961.:43.), na osnovi dijalekta Bijelih Hrvata oblikovali su se zakarpatski i bojkivski govori ukrajinskoga jezika.(Fjodorov, 1952,: 259.; 1961.: 102.). Dio Slavena bio je asimiliran od romanskih plemena (točnije - od Istočnih Voloha, odnosno od predaka sadašnjih Moldavaca), a većina je pobjegla na Gornje Naddnjistrovje te u Volinj pod zaštitu galičkoga kneževstva, pomiješavši se s tamošnjim pučanstvom - potomcimaHrvata(Sedov, 1982.:130.). Slaveni iz Gornjeg Naddnjistrovja obratno, u XI.-XII. st. uspjeli su sačuvati svoje davnokulturne etnografske tradicije.

U ljetopisnome zapisu pod 1138. godinom oni se nazivaju Haličanima (po nazivu Haliča - političkog središta).

Južnoj grupi Istočnoslavenskih plemena pripadali su također Bijeli Hrvati, koji su, vjerojatno, zauzimali areal Gornjeg Naddnjistrovja, sjeverne i južne krajeve oblasti Istočnih Karpata, zapadno od rijeke Zbruč, sjevernu Bukovinu i, možda, dio današnjega ukrajinskoga Zakarpatja, odnosno bili su jugozapadni susjedi Duljiba. Po podrijetlu to je očigledno jedno od antskih plemena koje se oblikovalo u arealu Černjigivske kulture. Predci istočnog dijela Hrvata smatra se da su nositelji kulture Karpatskih kurgana (Smiško, 1960.:153.). Sredinom VI. st. n.e. ( oko 560. godine) Bijeli Hrvati doživjeli su napad Avara, poslije čega su se raskolili na dvije grupe: veći dio se preselio u Dalmaciju i na istok do Gornje Elbe, a preostali su ostali na istoj teritoriji i sudjelovali u pohodu Kijivskoga Kneza Olega protiv Bizanta 907. godine (Sedov,1982.:125.-126.).

Arheološki spomenici Bijelih Hrvata VIII.-IX. st. glede keramike i detalja izgradnje nastambi nemaju nikakvih specifičnih svojstava u usporedbi s nalazima s drugih antskih teritorija (Sedob.1982.:126.). Ovdje, kao i u međuriječju Donjeg Dnjipra i Dnjistra u bazenu Dnjistra i Pruta, antska je kultura penjkivskoga tipa postupno se transformirala u kulturu VIII.-IX. st., blisku kulturi tipa Luka-Rajkovecka. To je bilo uvjetovano migracijom pučanstva na jug s areala ranijeg Duljibskoga plemenskoga saveza. Tijekom etnokulturnih uzajamnosti sa sjevernim susjedima Bijeli Hrvatisu u znatnoj mjeri izgubili svoje “antske” osobine i približili se Volinjanima, te Drevljanima. Po mišljenju nekih znanstvenika (Dzendzelivskij,1961.:43.), na osnovi dijalekta Bijelih Hrvata oblikovali su se zakarpatski i bojkivski govori ukrajinskoga jezika.

U X. st. u hrvatske krajeve počeli su dolaziti Tiverci koje su napadali i potiskivali Kočivniki (skitalačka bezimena plemena), te je pučanstvo u tome arealu postalo, očevidno, HRVATSKO-TIVERSKO.

Određena samosvojnost plemenskog sustava stanovništva u Gornjem Naddnjistrovju u XI. st. osnažila je separatističke tendencije među tamošnjim feudalnim staležom.Posebno u mjestu TEREBOVLJA, koje se nalazilo u samome središtu Sjevernoga Naddnjistrovja, gdje se najčešće susreću hrvatsko-tiverska grobišta, tamošnji vladajući feudalni stalež, očigledno, bio je zainteresiran za vlastitoga kneza kako bi time sačuvali cjelovitost i donekle samostalnost svoje teritorije (Sedov, 1982.:128.-129.). Njima je to i uspjelo: 1097., godine po zaključcima Ljubeckoga Sabora staroukrajinskih kneževa, mlađi od Rastislavoviča, VASILJKO, bio je proglašen Terebovljanskim Knezom. Tako se budući halički kraj službeno odijelio u posebnu staroukrajinsku oblast. Njezin teritorij, toga vremena, u osnovi je sukladan s arealom hrvatsko-tiverskih grobišta (Sedov,1982.:129.). Taj Sabor je utvrdio samostalnoga Kneza i Vladara u Peremišlju.

Od 40-tih godina XII. st. osnovno mjesto u Haličkome kraju i rezidencija Kneza postaje mjesto Halič (Galič). U isto vrijeme Halički kraj i Peremišljanska oblast ujedinjuju se pod vlašću haličkoga kneza, a ujedinjeni teritorij dobiva naziv po Haličkom kraju (Istorija Ukrajini, 1981.: 404.-411.; Sedov, 1982,: 129.).

s ukrajinskog preveo i priredio: Đuro Vidmarović

Ned, 16-12-2018, 10:38:39

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).