Detalji

Objavljeno: 21. travnja 2010.

Godine 1993. Dubravko je Horvatić objavio knjigu pod naslovom «Nepostojeći hrvatski pisci» (Sisak, Ogranak Matice hrvatske). Naslov se doimao kao oksimoron, jer pojam pisac isključuje nepostojanje. Ako je netko pisac tada to podrazumijeva njegovo pojavljivanje u javnosti, odnosno objavljivanje knjiga. Ali navedeni oksimoron u Hrvatskoj je postao duhovna i politička stvarnost. Kod nas postoji fenomen nepostojećih pisaca. Postavlja se pitanje: na koji način neki autor može zaglibiti u ovu metafizičku situaciju, po kojoj je u isto vrijeme i pisac i nepostojeći pisac. Dakako, slijedeći principe koje je lijepo definirao veliki engleski novinar i književnik Eric Arthur Blair (Motihari, Bengal, 25. lipnja 1903. – London, 21. siječnja 1950.), poznatiji pod pseudonimom George Orwell, u čuvenom političkom, a neki kažu antiutopijskome, romanu 1984. Dobri stari Orwell upozoravao je na futurističko totalitarno društvo, za koje su mnogi držali kako je riječ o kritici samo boljševičke i nacističke varijante totalitarizma. Međutim, pridjev "orvelijanski" tiče se mehanizma kontrole misli od strane države u svim vremenima i prostorima. Kod starih Egipćana nalazimo bezbroj zapisa i spomenika na kojima su pobrisana ili istucana imena vladara i ličnosti. Time se te ličnosti i njihova djela činilo nepostojećima. Naravno, s aspekta vlasti režima konkretnog faraona. Njegov je nasljednik mogao isto učiniti s njegovim imenom. (Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 15. travnja 2010.

Predsjednik Josipović posjetio je BiH i ondje se 13. travnja 2010. ispričao za tobožnju krivnju RH što je «dijelila Bosnu». Poklonio se žrtvama u Ahmićima za koje je okrivio RH! Time je via facti RH proglasio agresorom, a hrvatski narod zločinačkim. O čemu je zapravo riječ? Je li ovo čin neobaviještenoga, nesposobnog i glupog političara nesvjesnog što radi? Ili ratnog huškača? Nitko razuman u Hrvatskoj nije protiv mira i dobrosusjedskih odnosa. O tomu se ne treba sporiti. Kada je o miru riječ nestaju podjele na lijeve i desne, žute i smeđe... U ovom slučaju riječ je o nasilju nad povijesnom istinom, odnosno pokušaju da se ta istina zbog nečijih stranačkih, a ne nacionalnih interesa, preoblikuje u svoje naličje i kao takva ponudi svijetu kao prava istina. Mi koji duže pamtimo dobro se sjećamo kako su komunisti vješto i uspješno vršili orwelizaciju prošlosti. Zločin je postao dobro djelo, opravdan i poželjan, laž je ustoličena na pijedestal istine, a svatko tko se s time ne bi složio bio je represiran. I demokratski je svijet zbog svojih državnih interesa to verificirao.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 13. listopada 2009.

U ponedjeljak, 5. listopada održana je u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća tribina pod naslovom «Tko je na crnim listama u demokratskoj Hrvatskoj». Predavači su bili književnici Marija Peakić Mikuljan i Đuro Vidmarović. Izlaganje Đure Vidmarovića donosimo u nastavku."Govoriti o crnim listama, danas, 2009. godine, 20 godina nakon pada Berlinskog zida i 19 godina nakon pada komunističkog političkog i ideološkog ustroja u Hrvatskoj, sumorno je, tužno, ali neophodno. Zbog mlađih ljudi potrebno je ukratko objasniti što se podrazumijeva pod sintagmom «crne liste». U vrijeme bivše države SFRJ vodstvo KPJ, odnosno vodstva njezinih ekspozitura u pojedinim tzv. Socijalističkim republikama, budno su bdjela nad ideološkom i političkom ispravnošću svih tekstova koji odlaze u javnost. Zbog toga su novinari imali status društveno-političkih radnika, bili posebno educirani na partijskim školama i kursevima, provjeravani s aspekta ideološke i sigurnosne besprijekornosti, kako bi pisali onako kako režimu odgovara. Oni koji bi se tome suprotstavili odstranjivani su s posla i na razne načine disciplinirani. KPJ je u tome imala velikoga uspjeha."