Ana Zaninović - istinska hrvatska zvijezda
U našim se medijima moglo pročitati da su dvije hrvatske športašice, sestre blizanke Ana i Lucija Zaninović, uspjele u taekwondou izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Londonu iduće godine. Način na koji su to izborile, pogotovo Ana Zaninović zaslužuje, međutim, mnogo više od tek vijesti na športskoj stranici dnevnih listova, ili na dvadeset i nekoj stranici Športskih novosti. Jasno nam je da Zdravko Mamić i slični tipovi, kao i „junaci“ i „junakinje“ Big Brothera imaju monopol na udarne stranice, ali ono što je učinila Ana Zaninović zaslužuje daleko više. Uvjereni smo da bi se, da je kojim slučajem Amerikanka, u Hollywoodu već pripremao film o njoj.
Taekwondo je šport koji je u Hrvatskoj u široj javnosti postao donekle poznat tek u vrijeme prošlih Olimpijskih igara u Pekingu, na kojima su Hrvatice Martina Zubčić i Sandra Šarić osvojile brončane medalje. Medalju na Olimpijskim igrama daleko je teže osvojiti nego, primjerice, na svjetskom prvenstvu, budući da se natjecanja na olimpijadama odvijaju u samo četiri težinske skupine, a ne u osam kao na ostalim natjecanjima. Tako se po dvije težinske kategorije sažimaju u jednu, što dovodi do velike koncentracije sjajnih boraca u svakoj skupini.
Kvalifikacije za londonsku olimpijadu održane su pred nekoliko dana u Bakuu u Azerbajdžanu. Iz svake od četiriju kategorija samo po tri najbolje izborile su nastup u Londonu (ostale natjecateljice određuju se na principu zastupljenosti svih kontinenata). Tako mlađa sestra, Lucija, aktualna europska prvakinja, deklasirala je protivnice u konkurenciji od 50 djevojaka. U svom nezaustavljivom nizu pobijedila je predstavnicu Uzbekistana Galine Khan 10:7, Ukrajinku Ganne Soroka 10:1, Marokanku Sanu Atabrour 15:3 i Dominikanku Peguero 14:1. Finalni susret Lucija je predala, budući da on ništa nije značio. Lucija Zaninović jedina je Europljanka u ovoj kategoriji koja se plasirala na Olimpijske igre preko svjetskih kvalifikacija.
Ana Zaninović imala je još teži put u kvalifikacijama. Najprije je »potopila» Srpkinju Tanju Tanačković s 9-1, zatim svjetsku prvakinju Finkinju Mikkonen s 6-3, te u četvrtfinalu Libanonku Andree Paoli s 15-7. Za plasman u London Ani je trebala još jedna pobjeda. Polufinalni susret protiv Kineskinje Yuzhuo Hou bio je izjednačen do dvije sekunde prije kraja kada je sudac dodijelio Ani kazneni bod, pa je Kinsekinja pobijedila 6-5 pripala. Borba za broncu protiv svjetske prvakinje Japanke Hamade odlučivala je da li će u London Ana ili Japanka. Ana je vodila dvije runde, u trećoj je pri blokadi udarca dobila udarac u NezapamćenoAna Zaninović je sa slomljenom rukom pobijedila svjetsku prvakinju i time izborila nastup na Olimpijskim igramaruku, pri čemu joj je pukla kost. Usprkos bolovima, Ana je nastavila borbu, gubila je 4-7, ali se nije predavala, te je desetak sekundi prije kraja udarcem nogom (slomljenom rukom nije mogla!) vratila na 7-7, da bi do ogromnog slavlja stigla zlatnim bodom u dodatnoj rundi.
Dakle, Ana Zaninović je sa slomljenom rukom pobijedila svjetsku prvakinju i time izborila nastup na Olimpijskim igrama! Što reći? Riječ pothvat čini nam se blijedom. Tužno je što ta priča nije dospjela u udarne termine HTV-a, na naslovne stranice svih dnevnih novina i tjednika. No, kako bi to izgledalo da, primjerice, na naslovnicama novina piše velikim slovima „ Ana Zaninović sa slomljenom rukom pobijedila svjetsku prvakinju“, ili, sačuvaj Bože, „Hrvatica sa slomljenom rukom nije se predala i izborila je Olimpijske igre“.
Bio bi to, naravno, neoprostivi grijeh. Kako bi to utjecalo na mlade naraštaje? Vidjeli bi da se dugogodišnji uporan i težak rad isplati, da se do uspjeha, pa i do naslovnica medija, dolazi marljivošću, borbenošću, samopouzdanjem, ponosom, a ne, kako to mediji pokazuju, preljubom i ostavljanjem muža i djeteta u regionalnom Big Brothelu. Ne, to nikako ne bi bilo u redu. A pogotovo ne bi bilo u redu da se Hrvatske junakinjeAna i Lucija Zaninović, naše najiskrenije divljenje i čestitke. Hvala Vam!vidi da među Hrvaticama i Hrvatima ima istinskih, ne virtualnih, junakinja i junaka, poput Ane Zaninović. Ili da se vidi da je usprkos svemu, svim nastojanjima da se Hrvati pacificiraju, borbeni i domoljubni duh Hrvata, koji nam je kroz Domovinski rat stvorio državu, i te kako živ i neuništiv. Ana i Lucija Zaninović, naše najiskrenije divljenje i čestitke. Hvala Vam i želimo Vam sve najbolje, kako u Londonu, tako i u svemu!
I još nešto, nadam se da ne će biti krivo shvaćeno. Što se na putu onog izroda Paravinje, za kojeg je sve jasnije da je uživao zaštitu onih čiju zaštitu nije smio uživati, nije našla jedna od sestara Zaninović. Danas ne bismo tražili jadnu Antoniju Bilić. A ne bismo tražili niti Paravinju. Jer bi tog slabićkog izopačenog smeća bilo u nekoliko okolnih županija. Istovremeno.
D.J.L.