Nervoza oporbe

Stanje u Hrvatskoj u najmanju ruku nije dobro, odnosno, loše je. I politička situacija, i društveni odnosi, i gospodarsko stanje. Stanje je dovoljno teško i bez preuveličavanja od strane već uvježbanih i orkestriranih najvećih hrvatskih medija. Neki bi dobronamjerni promatrač sa strane rekao: "ima u toj cijeloj nesreći i jedna sreća, a to da su redoviti parlamentarni izbori pred vratima". Naime, do raspisivanja izbora dijeli nas možda 6 mjeseci. Isti bi promatrač rekao i da je situacija idealna za sadašnju oporbu koja pretendira zamijeniti mjesto s vladajućom koalicijom. Idealna stoga što se oporba mora strpjeti još samo 6 mjeseci i na izborima bez muke kapitalizirati opće nezadovoljstvo, i tako se nakon osam godina napokon ponovo lako vratiti na vlast. No, ipak se tu radi o Hrvatskoj, pa ni trivijalne stvari nisu trivijalne.

Naime, oporba je izrazito živčana. Umjesto da u miru radi i čeka svoj skori trenutak, ona nastupa agresivno i iritantno. Baš kao što pijetlovi svakog jutra zakukuriču istu melodiju, tako i ljudi iz vrha Kukuriku koalicije svakodnevno zakukuriču: "Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti", tj. "Zahtijevamo da Vlada odredi datum prijevremenih izbora". Baš kao što su prije izbora 2000. tadašnjoj, kako ju neki nazivaju, prvoj Kukuriku koaliciji bila puna usta floskula o transparentnosti, krađi, ljudskim pravima, tako i ova danas Kukuriku koalicija kriješti o prijevremenim izborima. Štoviše, ni kadrovski nema nekih većih promjena. Izmjene glavnih aktera uzrokovane su gotovo isključivo biološkim razlozima. I gle slučajnosti, istaknuti zahtjevi Kukurikucionara u potpunosti se poklapaju sa zahtjevima Vesni Pusić potpuno benignih Facebook prosvjednika. Ovo slaganje, naravno, reći će, čista je slučajnost i pokazuje koliko je široka baza onih koji bi prijevremene izbore. No, da li je to stvarno tako?

"Široka baza" Kukuriku koalicije

Tko se osim Kukuriku koalicije i nekoliko stotina Facebook nasilnika zalaže na prijevremene izbore? Koliko se može čuti na najbrojnijim prosvjednim skupovima u Hrvatskoj, onim braniteljskim, s tih prosvjeda nema traženja prijevremenih izbora, osim u emisijama Zorana Šprajca i ostalih aparatčika. Nezadovoljni su, primjerice, i seljaci, sindikati, ribari. No, svi oni pregovaraju s Vladom, a ne traže njenu ostavku! Ako se traži nečija bezuvjetna i trenutna ostavka, s njim se valjda ne pregovara, to govori zdrav razum.

Tko je dakle ta "široka baza" Kukuriku koalicije. Upravo oni sami. Baza im je široka koliko su oni/one široki/široke uz dodatak Facebook bukača. "Argumenti" čelnika Kukuriku koalicije o anketama koje pokazuju ono što oni žele, pa stoga i tvrde, naravno da nisu argumenti, već su obične nebuloze. Sjetimo se samo prošlih parlamentarnih izbora, kad su "sve relevantne ankete" još na sam dan izbora proricale uvjerljivu pobjedu onih koji su te izbore izgubili. Ankete na koje se pozivaju oporbenjaci jednako su točne kao i one koje kao argument opetovano rabi prof. dr. Ivo Josipović, po kojem iza njegovog djelovanja stoji 84% Hrvata. Trebalo je samo čuti zvižduke petnaestak tisuća prosvjednika u subotu na samo spominjanje sadašnjeg obnašatelja dužnosti predsjednika, po nama Republike Hrvatske, po njemu samo Republike, pa da se vidi da 84% i nije u stvarnosti toliko mnogo koliko Josipović želi da izgleda..

Razlozi za žurbu

Čemu dakle nervozni zahtjevi za prijevremenim izborima? Bit će da se Kukuriku nečega boji, a to čega se boji mogu biti samo redoviti parlamentarni izbori koncem godine. Vremena do njih je prema oporbi očigledno zbog nečega previše.

Sasvim je moguće da do ljeta budu završeni pristupni pregovori Hrvatske s EU. Naravno da to ne znači da će Hrvatska u dogledno vrijeme i postati članicom EU, ali završetak pregovora bi mogao donijeti kod jednog dijela glasačkog tijela bodove stranci na vlasti, koja će zasigurno reći nešto u smislu: "Mi smo završili pregovore s EU, sve smo uvjete (čitaj ucjene) ispunili, na građanima je da na referendumu odluče žele li u EU". Naravno, nikome ovdje nije cilj pohvaliti HDZ zbog toga, naprotiv, način na koji su pregovori vođeni katastrofalan je, kao i cijena koju je Hrvatska platila i koju će plaćati. No, o tome HDZ ne razmišlja, njihov glavni motiv je uvijek bio ostanak na vlasti. Taj čin, dakle, završetak pregovora može donijeti ponešto HDZ-u, što će reći da to ne bi mogla iskoristiti Kukuriku koalicija koja je na pregovore s EU, kao i na njihovu osnovnu svrhu, jednako gledala kao i HDZ.

No, postoje i dodatni razlozi za nervozu Kukuricionara. Od nedavno je iskrsnuo potencijalno i puno veći problem, a to je pojava na političkom zemljovidu Hrvatske novih snaga. To je istovremeno problem i HDZ-a, ali ova stranka trenutno je previše zabavljena mišlju kako uopće «preživjeti» do kasne jeseni.

Gdje se krije opasnost?

Kukuriku koalicija, a niti HDZ, nema problema s Pančićevom ili Lesarovom novom strankom. Za sada ih ne muči niti Hrast, budući da u nekoliko mjeseci kakvog-takvog postojanja Hrasta u javnosti na njega ni vladajući, niti oporba nisu potrošili nijednu riječ, iz čega slijedi da Hrast smatraju za sada po sebe bezopasnim. Štoviše, Kukuriku koaliciji je malo jači Hrast čak i poželjan zbog odvlačenja makar i malog dijela birača od HDZ-a. Ostaje na Hrastu dokazati da može biti značajna politička snaga u Hrvatskoj.

Velik trn u oku pretendenata na pobjedu na parlamentarnim izborima, dakle i sadašnje oporbe i sadašnje vlasti, su hrvatski branitelji. To je poprilično velika skupina Hrvata, u čije pobornike svakako treba ubrojiti i članove njihovih obitelji. Skupina je to koju odlikuje veliki stupanj međusobnog razumijevanja, poštovanja i kompaktnosti, posebice u načinu razmišljanja kako o stanju u kojem se Hrvatska nalazi, tako i u time u kakvoj bi Hrvatskoj željeli živjeti. Branitelji isto tako uživaju velik ugled kod nebraniteljske populacije, bez obzira na sustavne pokušaje njihovog ocrnjivanja u javnosti, počevši od 3. siječnja 2000. Ni razmjerna nepovezanost branitelja ostvarena preko čelnika nekih braniteljskih udruga ne mogu i nisu sve ove godine naštetili prirodnoj koheziji braniteljskog korpusa.

Reakcije na braniteljski prosvjed

Prosvjed branitelja prošle subote u Zagrebu u znak potpore njihovim utamničenim prijateljima Veljku Mariću i Tihomiru Purdi pokazao je potencijalnu snagu udruženih branitelja. Teško da netko drugi u ovom trenutku u Hrvatskoj može skupiti toliko ljudi koliko se skupilo na Trgu bana Josipa Jelačića. Da to mogu sindikati, ne bi pregovarali s Vladom, a isto vrijedi za seljake, ribare, itd. Već sama ta činjenica ispala je velik znak za uzbunu u Kukuriku koaliciji.

Za potvrdu takvih razmišljanja može poslužiti sinoćnji nastup Vesne Pusić u trećem Dnevniku HTV-a. Ona je naime prepoznala opasnost od udruženih branitelja, pa ih je krenula napadati, ponajviše neistinama, jer drugačije i ne može. Tako je rekla da su branitelji protiv ulaska u EU, i da je to opasnost za Hrvatsku. Ali ključni govor na skupu g. Sačića odnosio se prvenstveno na to kako se pregovaralo s EU. Uostalom, kakva može biti opasnost za Hrvatsku bilo koji euroskeptik? Ako se do konca lipnja završe pregovori s EU (da će tako biti dao je do znanja u istom Dnevniku i Hans Swoboda), između Hrvatske i EU stoji samo volja punoljetnih građana Hrvatske koja će se iskazati na referendumu. Želi li to sveučilišna profesorica Vesna Pusić reći da je svatko tko će se na referendumu izjasniti protiv EU opasan za Hrvatsku? Ne bi li izražavanje slobodne volje Hrvata i svih ostalih hrvatskih državljana na referendumu moralo biti po vlastitoj savjesti? Valjda je to osnova i temelj demokracije. Ono što izgleda zaista stvarno opasno je dati vlast u ruke ljudima poput Vesne Pusić, koji slobodno iskazivanje mišljenja drugih ljudi smatraju opasnim.

Vesna Pusić je među kako ona kaže ekstremističke zahtjeve s prosvjednog skupa branitelja navela i njihov navodni zahtjev da braniteljima mogu suditi samo branitelji, rekavši da to valjda znači da bi seljacima smjeli suditi samo seljaci, Srbima Srbi, a Hrvatima Hrvati. Konstrukcija je to koja počiva na lažnom tumačenju zahtjeva s prosvjeda. Branitelji ne traže ništa više od onoga što odavno postoji u mnogim zapadnim sustavima, a to je da u procesima protiv ratnih veterana u svezi optužbi za djela za koja su optuženi, a koja su počinjena u ratu, porotnici moraju isto tako biti veterani. To ima logike, budući da civili ne mogu razumjeti cijelo ozračje i psihička i fizička stanja ljudi u situacijama u kojima je došlo do djela radi kojih su podignute optužbe. A u svakom su sudskom procesu okolnosti u kojem se inkriminirani događaj dogodio i te kako važne. Zašto hrvatskim veteranima ne razmišljati dati ono na što imaju pravo veterani u mnogim zapadnim državama, a pogotovo zašto to iskretati, ismijavati i proglašavati nakaradnim, to zna sveučilišna profesorica sociolog Vesna Pusić? Ne bi li se o ovakvim temema moglo smireno i argumentirano razgovarati?

Hoće li se organizirati?

Hrvatski političari, i oni iz vlasti i oni iz oporbe žive već dugo vremena u uvjerenju da su oni jedini dani voditi Hrvatsku, da drugi to ne bi mogli ili htjeli. Zato je za prof. Pusić Željko Sačić kao simbol časnika pobjedničke Hrvatske vojske opasan. Jer je obrazovan, moralno jak, i, što uopće nije nevažno, podosta mlađi od prosjeka sadašnje političke vrhuške. A takvih je kao Sačić još puno, i među braniteljskom populacijom, i među onima koji nisu bili branitelji, bilo da su bili premladi ili iz nekog drugog razloga (prvenstveno tu mislimo na žene), a koji cijene i poštuju branitelje i ono što su oni učinili. Ukratko rečeno, svi oni zaista vole Hrvatsku.

Gdje su dosad bili svi ti ljudi? Tu, gdje su i danas. Razlika je u tome što nisu bili organizirani, a sada se može naslutiti da bi se mogli organizirati. Potreban je rad i nešto vremena. Onog vremena kojeg im uspaničena Kukuriku koalicija želi na svaki način oduzeti.

D. J. L.