Forum za izjednačavanje krivnje uz podršku predsjednika države i hrvatske Vlade

Protekli vikend u Hotelu Westin u Zagrebu održan je Sedmi regionalni forum za tranzicijsku pravdu. U najavi tog događaja moglo se pročitati:

Forum će 16. listopada 2010. s početkom u 9.30 h otvoriti i svojim uvodnim riječima pozdraviti predsjednika Republike, Ivo Josipović, a u ime Koalicije za REKOM (koja zagovara inicijativu za ustanovljenje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na području SFR Jugoslavije) skupu će se obratiti Nataša Kandić, direktorica Fonda za humanitarno pravo Beograd i voditeljica Documente Vesna Teršelič. U središnjem dijelu Foruma slušat ćemo svjedočenje članova obitelji žrtava/svjedoka ratnih zločina počinjenih u Osijeku, Vukovaru, Varivodama, Medačkom džepu i Gospiću.

Kao što je vidljivo iz najave, rad Foruma pozdravio je predsjednik Hrvatske dr. Ivo Josipović, a kako je kasnije Hina izvijestila, u ime hrvatske Vlade na skupu je govorio njezin potpredsjednik Slobodan Uzelac. Osim standardnih sudionika (Puhovski, Teršelič, Kandić, itd.), Forum je pozdravila i Europska komisija. Svrha postojanja i rada i Regionalnog foruma za tranzicijsku pravdu (evo nam novi pojam: tranzicijska pravda – vjerojatno će za cijeli svijet vrijediti pravda, a za Hrvate nekakva tranzicijska pravda!) i REKOMA (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na području SFR Jugoslavije) je, naravno i nažalost, posve jasan, izjednačiti krivca i žrtvu (na koncu će bar malo više krivi ipak biti Hrvati, uvjereni smo u to!). Tužno je što se taj "rad" financira i iz hrvatskog proračuna (da je iz privatnih džepova, ne bi se održavao u Westinu), a katastrofalno je i sramotno dam u legitimitet daju predsjednici hrvatske države i vlade.

Europska unija je, naravno, kroz Europsku komisiju podržala Forum, o čemu govori i sudjelovanje njihove predstavnice u Zagrebu, kao i riječi ravnatelja u Općoj upravi Europske komisije za proširenje Pierre Mirel, koji je na konferenciji za novinare u Europskom parlamentu jasno rekao da će "ulaskom zemalja jugoistočne Europe u članstvo EU njihova povijest postati i povijest Unije, a teret zločina može se nositi samo zajednički". Za EU su, dakle, stvari jasne. Iako bi netko tvrdio da se na EU ne može utjecati, tvrdimo da se jako utjecalo, i to protivno istini i interesima Hrvatske, od strane cjelokupne posttuđmanovske vlasti u Hrvatskoj. Svi vladajući hrvatski političari 21. stoljeća nam samo ponavljaju kako se ne će dozvoliti izjednačavanje krivca i žrtve, a to čine cijelo vrijeme.

Budimo jasni, ovdje uopće ne želimo raspravljati pitanje da li je žrtva - žrtva. Naravno da jest, međutim, razlike uvijek postoje, i to i kvalitativne i kvantitativne. Tako se, primjerice, nikada zajedno ne tretiraju ljudi koje je neki pomahnitali ubojica ubio i sam ubojica kada strada od policije. Nadalje, nikada se jednako ne tretira prometna nesreća u kojoj je poginuo jedan čovjek, kao i prometna nesreća u kojoj pogine desetine ljudi. Na razini pojedinca, smrt je smrt, posebice za bližnje poginulog. No, na razini statistike, odnosno promatranja sa stajališta čovječanstva, razlika postoji, i ona je jasna. Po čemu bi se sada odjednom ratni zločini drugačije trebali tretirati.

Sve to vrijedi i za Domovinski rat. Bilo je zločina na obje strane, ali oni se ne mogu i ne smiju stavljati na istu razinu, kao da postoje samo dvije žrtve, Hrvat i Srbin. Zločin nad Hrvatima (kao i muslimanima-Bošnjacima u BiH) bio je unaprijed smišljen i organiziran, bio je glavni sastavni dio cijelog «poduhvata». Ne možemo se sjetiti niti jednog naselja u Hrvatskoj (a niti u BiH) koje su zauzele srpske snage, a da nisu počinile pokolj i protjerivanje onih koje nisu odmah ubili (omjer jednog i drugog ovisio je samo o srpskoj procjeni mogućnosti zataškavanja, odnosno specifičnim okolnostima). Srpski agresori ubijali su i godinama nakon zauzimanja nekog područja. Sjetimo se više od 600 ubijenih Hrvata pod zaštitom UN-a u južnom Sektoru. A o predumišljaju je dovoljno reći da su Srbi srušili ili uništili sve katoličke (u BiH i katoličke i muslimanske) vjerske objekte. To se ne bi činilo da ideja vodilja nije bila genocid, odnosno da Hrvati nestanu s okupiranih područja (u BiH i muslimani-Bošnjaci).

Zbog tih je razloga licemjerno i bezobrazno dovoditi na Forum žrtve, kako su to probrali organizatori, koje su stradale u Osijeku, Vukovaru, Varivodama, Medačkom džepu i Gospiću. Suosjećamo sa svim tim žrtvama, ali je užasno govoriti o Varivodama, a ne spomenuti obližnje Škabrnju i Nadin, govoriti o Gospiću i Medačkom džepu, a ne spominjati Široku Kulu i Lovinac, govoriti o nekoliko srpskih žrtava u Osijeku, a ne govoriti o gotovo tisuću civila koje su Srbi i JNA pobili višegodišnjim bombardiranjem Osijeka. Da, na Forumu se govorilo i o Vukovaru, gdje su Srbi pobili mnogostruko više ljudi nego što je ukupno kroz izolirane incidente stradalo Srba, ali, to je samo nastavak politike Haškog suda koji je sve zločine nad Hrvatima sveo samo na Vukovar što se Srba tiče, i na Dubrovnik, što se Crnogoraca tiče. A, kao što vidimo iz gore navedene izjave ravnatelja u Općoj upravi Europske komisije za proširenje Pierrea Mirela, politika Haaškog suda samo se podudara s politikom EU.

Svemu tome treba dodati i kronologiju, sve je svugdje počelo srpskim zločinima. S jedne, srpske strane, imamo dakle smišljene zločine kao sastavnicu srpske strategije, i desetak tisuća pobijenih Hrvata koji su se branili. S druge strane su pojedinačni zločini Hrvata, u kojima je stradalo stotinjak puta manje ljudi, a koji su se svi zbili na teritoriju koji su Hrvati branili, nakon srpskih zločina. Zato se poštujući sve nevine žrtve bez imalo krzmanja može reći da je Domovinski rat u usporedbi sa svim ostalim ratovima, pa i onima koji se danas vode, bio čist kao suza.

Žrtva je žrtva, ali kad se govori o žrtvama, kako se to govorilo na Forumu u Zagrebu, onda bi i stradalnike koji će govoriti na Forumu trebalo pozvati u približno odgovarajućem omjeru, a ne iskorištavati njihovu patnju i bol kako bi se «dokazala» povijesna laž o tome da smo «svi na ovim prostorima jednako krivi». Posebno je perfidna poruka da se "teret zločina može nositi samo zajednički" i to kada dolazi iz usta europskih činovnika. Što su Europska unija i njezini činovnici učinili da se zaustavi zlo devedesetih godina? Sav teret zla bio je na žrtvama i tek kada je Hrvatska ovo zlo vojno zaustavila i pobijedila stvorili su se uvjeti za današnji mir. Teret zla zato mogu, ako žele, danas zajednički nositi europski činovnici i srpski političari, ali naš obraz je čist i nikakvog mi tereta zla sada ne trebamo, niti ćemo nositi.

A što reći kada u promicanju upravo opisanih laži i krivotvorina (u kojoj se rađa klica budućih nesporazuma i sukoba) sudjeluju i najviši hrvatski dužnosnici? Ništa, osim da je to sramotno i krajnje uvredljivo za hrvatski narod. Padaju nam napamet i drugi izrazi, ali, držat ćemo se i ovaj put razine na kojoj smo mi, Hrvati, bili tijekom cijeloga Domovinskog rata.

D. J. L.