Oni su vlast - beskrupulozna, nemilosrdna i bahata
Hrvatska izvještajna novinska agencija Hina prenijela je vijest da je Ustavni sud Republike Hrvatske odbio tužbu predsjednika Hrvatske narodne stranke Radimira Čačića (http://sljeme.usud.hr). Ta se osoba, bez koje gotovo da ne može proteći niti jedna emisija HTV-a u kojoj se govori o stanju u Hrvatskoj, naime, žalila na odluke Saborskog povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa i Upravnog suda Republike Hrvatske. Saborsko je povjerenstvo za sprječavanje interesa još 2006. godine donijelo odluku kojoj utvrđuje da je Radomir Čačić bio u sukobu interesa tijekom obnašanja dužnosti ministra javnih radova, obnove i graditeljstva u vladi Ivice Račana, od početka 2000. do konca 2003. „Povrijeđen" takvom odlukom, Čačić je od Upravnog suda Republike Hrvatske zatražio zaštitu svojih Ustavom zajamčenih prava. Upravni je sud, međutim, 2007. potvrdio odluku Saborskog povjerenstva. Čačić se potom žalio Ustavnom sudu, koji je jednoglasno odbio njegovu žalbu na sjednici održanoj 14. rujna ove godine.
Sukob interesa Radomira Čačića sastojao se u tome što je ministarstvo kojem je bio na čelu tijekom tih četiriju godina sklopilo 12 ugovora vrijednih 132 milijuna kuna s tvrtkama koje su s njim interesno povezane. Čačić je tada na svog povjerenika prenio upravljačka prava nad tvrtkama iz grupacije Coning, kojima je suvlasnik. Taj povjerenik, međutim, nije obavijestio natječajno povjerenstvo ni Povjerenstvo za sprječavanje interesa o činjenici da je ministar interesno povezan s tim tvrtkama, pa su te tvrtke dobile poslove vrijedne 123 milijuna kuna. Time je prekršen Zakon o sprječavanju sukoba interesa.
Doro se sjećamo tih vremena Račanove koalicijske vlade kad je sve bilo «transparentno», kada su bila «zatvorena vrata korupciji i nepotizmu». Bila su to «zlatna» vremena kad je gradio Čačićev Coning, a poslove projektirao i nadzirao Capital-ing Zlatka Tomčića, tadašnjeg predsjednika Sabora (http://www.mzopu.hr). Iako se radilo o poslovima vrijednim daleko više od 100 milijuna kuna, o tome se gotovo i nije pisalo, a tako je i danas. Za usporedbu, sjetimo se samo koliko se pisalo primjerice o draguljima (koje nitko vidio nije) i generalu Zagorcu, a radilo se o barem pet puta manjem novcu, ili o reflektorima povezanim s Damirom Polančecom vrijednim stotinjak tisuća kuna. Trebalo bi pisati o svakoj krađi i muteži s proračunskim novcem, ali je selektivnost vodećih hrvatskih medija očita. I jasno je da su i vodeći mediji u Hrvatskoj u rukama grupacije ljudi kojoj ili pripada Radomir Čačić, ili je s njom interesno povezan. Uostalom, na ovom Portalu pisali smo o Čačićevom viđenju Hrvatske (http://hakave.org) kao prćije u vlasništvu njega i njegovih pajdaša.
I dok se, primjerice, Zlatko Tomčić povukao iz politike i vjerojatno uživa u kapitalu stečenom na gore opisani način, Čačić je i dalje na prvim stranicama, i u udarnim televizijskim emisijama. Predsjednik HNS-a svisoka sve poziva na red, optužuje za kršenje zakona i neznanje. On, koji je sam kršio zakon, što je potvrdio nedavnom presudom i Ustavni sud Hrvatske! A stvar je i došla do najviše pravne instance u Hrvatskoj isključivo zbog bezobzirnosti i bezobraznosti Radimira Čačića, kojem je zasmetala odluka Saborskog povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, iako ta odluka, iako uključuje kršenje zakona, ne nosi sa sobom nikakve pravne posljedice za prekršitelja. U svojoj nadutosti i beskrupuloznosti Čačić ne može prihvatiti ništa osim onoga da je jedina i isključiva istina ono što on govori, a svi ostali ili potvrđuju njegove riječi ili lažu. Pa makar bilo to i Saborsko povjerenstvo ili Upravni sud.
A kako Čačić rješava «problemčić» najviše sudske instance u Hrvatskoj, Ustavnog suda, koji je, ponavljamo, jednoglasno donio odluku da odlukom Saborskog povjerenstva za sprječavanje interesa i presudom Upravnog suda Čačiću nisu povrijeđena ustavna prava, pri čemu je odbio njegove tvrdnje da je "samo obavljao dužnosti na koje je bio imenovan"? Tako da se o toj odluci u vodećim medijima ne govori i ne piše. O tome pišu samo pojedini portali, koje Čačić ionako uvijek može (za to se uvijek nađe prostora u vodećim hrvatskim medijima) javno proglasiti ili paraobavještajnim podzemljem, ili ustašoidima, ili i jednim i drugim.
U čitavoj stvari nije najstrašniji sam sukob interesa, iako je očito da Čačić ponovno želi doći na vlast i poboljšati poslovanje svojih tvrtki (prijenos dionica na povjerenike je ionako samo igra). Ono što je užasno i što plaši je realna vlast koju jedan beskrupulozan prekršitelj zakona u Hrvatskoj ima. Njemu nitko ništa ne može, on je dio grupacije koja stvarno vlada Hrvatskom, iako nema formalnu vlast u rukama. Oni kontroliraju dobar dio gospodarstva, imaju medije pod svojom šapom. Oni nisu paralelna vlast u posttuđmanovskoj Hrvatskoj, oni jesu vlast. Beskrupulozna, nemilosrdna i bahata, oni su gospodari svega. Pa i života i smrti, barem jedan od njih.
D.J.L.