Inspekcijski tsunami

Posljednjih su dana hrvatski mediji donijeli mnogobrojne članke o mesu kojeg uvozimo i jedemo. Mediji optužuju mesnu industriju, loše zakone i propise i njihovo neprovođenje, mesna industrija prijeti tužbama. Oglasilo se naravno i ministarstvo poljoprivrede. Dočekali smo i izjavu predsjednice Vlade Jadranke Kosor: «Pokrenut ćemo inspekcijski tsunami u mesnoj industriji!». Upravo ta izjava simbolizira njenu vladavinu, kao i vladavinu njenog prethodnika i prethodnika njenog prethodnika.

3. siječnja 2000. godine zavladala je u Hrvatskoj koalicija na čelu sa SDP-om. Još se sjećamo Ivice Račana koji je poput ptičice Kalimera iz crtića, koji bi, kad bi ugledao vuka, ostao skamenjen i vikao «To je vuk! To je vuk!» uzvikivao «Hrvatska je opljačkana!». To su, naravno, poput papagaja ponavljali svi ondašnji vladajući političari. Nikada nisu rekli tko je opljačkao Hrvatsku, za koliko ju je opljačkao, Samo su vikali, i tom svojom galamom su inaugurirali novi način vođenja neovisne hrvatske države: samo se ponavljaju fraze i floskule, a ne radi se ništa (dobroga). Vladali su, dakle, riječima i frazama. Sve je postalo ili je trebalo postati 'transparentno' (i zaista, većina onoga što su napravili je uistinu bilo prozirno), i te su fraze, 'opljačkana Hrvatska' i 'transparentno' uz silne Mesićeve milijarde koje je obećao vratiti u Hrvatsku, postala «rješenje» za sve probleme unutar Hrvatske. Kao što su pokazale godine koje su uslijedile, bile su to tek prazne i neistinite fraze. U vanjskoj politici se ipak, nažalost, više «radilo», potpisivalo sve i svašta. Tim dijelom državne politike vladale su opet fraze, Račanova «Hrvatska mora dokazati svoju vjerodostojnost» i Mesićeva «krivnju treba individualizirati, a krivce procesuirati». Opet, kao što je to pokazalo vrijeme, radilo se o neistinama s katastrofalnim posljedicama za Hrvatsku.

2003. godine na vlast se vratio HDZ pod vodstvom još jednog frazeologa, Ive Sanadera. Već je dugo očito da je taj HDZ nalik onom Tuđmanovom HDZ-u samo po imenu. Sanader je inaugurirao mnoge frazetine, sjećamo se njegove čuvene poštapalice «Ja to želim jasno reći», pa su odjednom svi postali «naši partneri i prijatelji» (uz takve «prijatelje», neprijatelji su nam posve bespotrebni). Sjećamo se i njegovih čestitki poslije novih godina, «Hristos se rodi». Naravno da nemamo ništa protiv čestitke, ali je u njenoj sjeni nastala koalicija HDZ-a s SDS-om, koji u današnjoj Hrvatskoj ima udio u vlasti koji višestruko nadmašuje stvarnu veličinu i samog SDS-a i srpske manjine u Hrvatskoj. Sjećamo se i njegovih fraza o neprodavanju hrvatskog obiteljskog srebra, njegovih govora o hrvatskom nacionalizmu, i o novom patriotizmu. Ivo Sanader je u hrvatsku politiku ugradio zapadnu 'političku korektnost', koju bismo mi nazvali šarlatanstvom - ostavio nam je samo afere i fraze, kao i očajno stanje u državi. U tadašnjem predsjedniku Stipi Mesiću zaista je pronašao srodnu dušu.

Sanaderu se, međutim, nešto mora priznati. Ostavio je iza sebe dostojnu nasljednicu, Jadranku Kosor. Ona je još na višu razinu podigla način vladanja riječima, i odnos s drugim političkim čimbenicima i medijima. I ona je u blagoglagoljivom Ivi Josipoviću našla srodnu dušu. Čim se netko pobuni, ili zaprijeti, uslijedi Kosoričino oštro slaganje, uz, naravno, «nultu toleranciju». Najbolji primjer za to je rebalans proračuna, koji to u stvarnosti i nije, a koji se opravdava velikim riječima o zaštiti standarda građana, i o njoj kao najvećem sindikalistu. Kao što Josipović uvijek naglašava «Hrvatsku koju ja personificiram» - koju čine valjda svi Hrvati koji, kao on (što je javno priznao), ima šest (6) stanova u središtu Zagreba.

Tako smo stigli i do afere s mesom. Lijek za očiti problem je naravno zvučna fraza, izvučena iz arsenala najboljih Račanovih, Sanaderovih, Mesićevih i Josipovićevih frazetina: «Pokrenut ćemo inspekcijski tsunami u mesnoj industriji!» Naravno da Jadranki Kosor ne pada na pamet boriti se s uzrokom problema, s uvozom mesa. Odgovarajuće inspekcije bi i bez Kosoričinog tsunamija morale voditi brigu o tome da Hrvati ne jedu pokvareno meso, to im je uostalom posao, za to su plaćeni! Ono što je posao Jadranke Kosor, odnosno njenog ministra i ministarstva je povećati proizvodnju domaćeg mesa. Za to je, međutim, potreban rad, tu fraze ne pomažu.

Ne će fraze, primjerice, ukinuti državni poticaj na uvoz mesa! Da, hrvatska Vlada već godinama novčano potiče uvoz, recimo, svinjetine iz Čilea! A pošto Čile nije u EU, vjerojatno po ulasku Hrvatske u EU te poticaje ne će trebati niti onda ukinuti! O tome od predsjednice Vlade ni riječi, kao ni od ministra Čobankovića. A svima je poznato kako se svinje lako razmnožavaju i kako brzo rastu. Kad će u Hrvatskoj doći dan da će ministar poljoprivrede reći: «Do kraja mog četverogodišnjeg mandata, Hrvatska ne će više morati uvoziti svinjsko meso, imat ćemo dosta vlastitog»? Za sve hrvatske vlade u ovom tisućljeću, takva izjava bila bi čista fraza i neistina, i to toliko očigledna da se tako nešto nitko ne usudi izgovoriti. A kad tako nešto izjavi hrvatski ministar poljoprivrede, znat ćemo da smo dobili Hrvatsku Vladu. Takvoj vladi ne će trebati tsunami. Uostalom, Hrvatskoj i ne treba tsunami. Treba joj još jedna Oluja!

D. J. L.