Kako su ruski špijuni zaustavili širenje naftne mrlje

Prošla su već više od dva mjeseca kako nafta istječe iz bušotine British Petroleuma u Meksičkom zaljevu, i sve više zagađuje kako morski i podmorski svijet, tako i obale najmoćnije svjetske sile, Sjedinjenih Američkih Država. Posve je razumljivo da je to već tjednima glavna vijest u SAD, i izgledalo je kao da samo sam prestanak istjecanja nafte u more može ukloniti s tim povezane vijesti s naslovnica američkih medija. Taj incident, naravno, sve više šteti popularnosti i ugledu najmoćnijeg čovjeka najmoćnije svjetske sile, nobelovcu Baracku Obami. I, tko mu priskače u pomoć? Zločesti Rusi. Otkrivena je mreža od desetak ruskih špijuna u SAD, i sada je konačno najveća ekološka katastrofa u povijesti SAD i svijeta stavljena u drugi plan. Važnije je naravno kako se Uncle Sam obračunava s ruskim špijunima. Što reći? Ništa, samo čestitati službi za odnose s javnošću nobelovca Baracka Obame!

Obamu se moglo vidjeti kako, obučen u odoru nalik onoj rangera, dolazi na za njega očišćene djeliće obale Louisiane, odakle šalje odlučne poruke Amerikancima kako on nastalu situaciju više ne će tolerirati, kako će svu štetu platiti British Petroleum, i kako će odlučno poraditi na tome da do slične katastrofe više ne dođe. Očekivalo bi se da se u tom trenutku zatresu (i ne prestanu tresti) gaće vodstva British Petroleuma, jer, prijeti im najmoćniji čovjek na svijetu. No, događa se nešto sasvim suprotno tome. BP objavljuje dvije vijesti. Prvu, da svakodnevno istječe više nafte nego se do tada smatralo, i drugu, u kojoj navode da su do tog trenutka isplatili nešto preko 100 milijuna dolara odštete oštećenima, dok su za operaciju zaustavljanja nafte do tada potrošili nešto preko dvije milijarde dolara. Prvi iznos ne bismo komentirali, ali je druga brojka fantastična. BP je utrošio više od 2 milijarde dolara na (posve neuspješnu) operaciju zaustavljanja istjecanja nafte! A što su radili? Pokušali su spustiti čelično zvono na otvor kroz koji istječe nafta, što nije uspjelo, zatim su u otvor ubacili cijev kroz koju manje od četvrtine nafte otječe na tanker BP-a, i sve su to snimali pomoću robotske podmornice. To sve skupa može koštati najviše nekoliko postotaka od 2 milijarde dolara. Ostale novce si je možda čak podijelio menagement ugledne britanske i europske tvrtke. Dakle, ne da se BP nije uplašio najmoćnijeg čovjeka na svijetu, nego mu se i ruga!

Slobodno istjecanje nafte

Nedavno smo razgovarali s osobom što je dva desetljeća radila za američku naftnu tvrtku koja se bavi i vađenjem nafte iz mora. Tako smo saznali da se ovakva katastrofa može dogoditi samo BP-u. Na naše čuđenje dobili smo odgovor da je zaštita (podmorskog i morskog) okoliša prepuštena samim tvrtkama, pa je ugledna britanska tvrtka (u Hrvatskoj bi se reklo da radi prema najvišim europskim standardima) odlučila povećati profit na taj način da prije samog bušenja morskog dna više ne spušta na dno čelično zvono ("peku"), mase stotinjak tona, kroz koje prolazi bušilica, i koje na sebi ima i dodatni ventil kako bi se mogla u slučaju nužde spojiti druga cijev kroz koju bi nafta tekla na drugu (obližnju) platformu ili u tanker. (Sada je naravno takvo zvono teško, odnosno gotovo nemoguće spustiti preko bušotine kroz koju nafta istječe iz dubine zemljine kore pod ogromnim tlakom).

Osim toga, naš izvor tvrdi da postoji mnogo načina na koji se već odavno moglo zaustaviti istjecanje nafte, da druge tvrtke imaju razrađene protokole što činiti u takvim situacijama. Nadalje, slaže se s iznesenim mišljenjem da bi jedna bomba ispuštena iz podmornice zatrpala otvor i riješila problem. Bez obzira što se radi o britanskoj tvrtki, jasno je da bi SAD mogle učiniti tako nešto "na svoju ruku", kao što to vrlo često čine u različitim dijelovima svijeta u situacijama kada to odgovara njihovim, u prvom redu, financijskim interesima. Sudeći prema riječima našeg sugovornika, očito je da takav interes u sadašnjoj situaciji ne postoji. Zašto, ne znamo i ne želimo niti možemo nagađati.

Bombastična vijest

Neosporna je činjenica da ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu šteti predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Baracku Obami. Stoga je vrlo zgodno (Englezi bi rekli 'How very convenient!') kad se pojavi bombastična vijest da je razbijena špijunska mreža zločestih Rusa koji su namjeravali ugroziti sigurnost SAD-a, pa takva vijest zatrpa naslovnice medija. Onda se sve to začini pričom o slanju poruka putem računalno obrađenih slika, o vrhunskim ruskim stručnjacima koji su stvorili takvo šifriranje, o još vrhunskijim američkim koji su to razotkrili.

Može li se u to povjerovati? Naravno da može, ako je to uopće važno. Važno je da je to vijest koja prekida program i preplavi medije. Tako se može pročitati i to da je ključna poruka iz Moskve bila ona u kojoj Moskva objašnjava svojim špijunima-spavačima u SAD da se moraju infiltrirati u visoke krugove američke moći! Dakle, Moskva objašnjava porukom preko slike svojim špijunima koji već desetljećima žive i rade u SAD koja je općenita zamisao njihovog zadatka! To valjda nitko tko zastane i malo razmisli ne može povjerovati. No, to nije važno, i to ne umanjuje najveću moguću ocjenu Obaminoj službi za odnose s javnošću. Jer, ionako nije važno da li je vijest istinita, važno je da je vijest Vijest i da može poslužiti onome tko ju lansira ili onime za kog se lansira. Na Zapadu ništa novo – dekadencija je u punom zamahu.

D. J. L.