HTV - vodeća kuća u regionu

Prošle subote u Madridu je odigrana nogometna utakmica između madridskog Reala i katalonske Barcelone. Iako se radi, po mišljenju većine ljubitelja nogometa na svijetu, o najvećem klupskom dvoboju u svijetu, sama ta činjenica ne bi zavrijedila ovaj tekst, baš kao ni činjenica da HTV nije prenosila tu utakmicu. Motiv pisanja ovog teksta je razlog zbog kojeg nije bilo televizijskog prijenosa za Hrvatsku, te odgovarajuće objašnjenje HTV-a. I jedno i drugo smatramo značajnim i znakovitim za Hrvatsku, da ne kažemo zlosutnim.

Darko Družijanić, glasnogovornik HTV-a, prenio je službenu izjavu HTV-a u kojoj se kaže, navodimo:

"Tako je, krajnje paradoksalno, agencija odlučila prava na Barcelona - Real ne prodati HRT zbog nereguliranosti tržišta u Srbiji. Treba pojasniti kako HRT ugovara i kupuje prava sportskih prijenosa samo za područje RH. U drugim zemljama, u kojima lokalni kablovski operateri prenose HTV-ov program, ti sportski prijenosi ne smiju biti emitirani u sklopu HTV-a, odnosno za njihova trajanja program se mora 'zatamniti' Međutim, u Srbiji emitiraju i kablovski operateri koji se ne drže tog pravila i odbijaju "zatamniti' sporne prijenose."

"To je stvaralo probleme i prije, no ovim slučajem neriješena regulatorna problematika u nekim susjednim zemljama izravno šteti HRT-u. Ako se nastavi ovakvom logikom, gledatelji u Hrvatskoj mogli bi ostati bez velikog dijela prijenosa međunarodnog sporta. HRT de facto postaje talac svog statusa vodeće TV kuće u ovom dijelu Europe. Kvaliteta prijenosa nogometa na HTV-u uzima se kao razlog za utjecaj na poslovanje javne radiotelevizije u Hrvatskoj!"

"Naglašavamo kako je HRT uložio velike napore da bi osigurao prijenos. HRT i hrvatski gledatelji ne bi smjeli osjećati posljedice neriješene regulatorne situacije na TV tržištu druge zemlje i HRT će tražiti od mjerodavnih domaćih i međunarodnih institucija da pomognu u sprječavanju ponavljanje ovakvog slučaja"

U izjavi glasnogovornika HTV-a posebno je dirljiva rečenica kako "HRT de facto postaje talac svog statusa vodeće TV kuće u ovom dijelu Europe". Po čemu je HTV vodeći? Po tome što mu, da se zadržimo za sada na športu, komercijalne TV kuće odnose prava prijenosa Svjetskog rukometnog prvenstva koje se održava u Hrvatskoj, gostujućih utakmica nogometne reprezentacije Hrvatske, polovice utakmica Lige prvaka u nogometu, itd.? Napominjemo da se u prva dva slučaja radi o utakmicama hrvatskih reprezentacija u športovima u kojima je Hrvatska sam svjetski vrh (rukomet) ili gotovo svjetski vrh (nogomet), dakle o najgledanijim športskim prijenosima u Hrvatskoj.

Ni uspjesi sjajnih hrvatskih tenisača Ćilića i Ljubičića nisu se uspjeli probiti kroz vodeću kuću u regiji do hrvatskih TV gledatelja. Valjda nisu javni interes. Da, HTV prenosi, primjerice, utakmice Prve hrvatske nogometne lige (što, naravno, pozdravljamo), ali za te utakmice nitko drugi nije zainteresiran. Što se tiče kvalitete prijenosa nogometa na HTV-u koja se, po Družijaniću, "uzima kao razlog za utjecaj na poslovanje javne radiotelevizije u Hrvatskoj!", moramo priznati da niti nakon opetovanog čitanja nismo uspjeli shvatiti što je glasnogovornik htio reći. A kakva je ta kvaliteta? Takvi da komentatori HTV-a nakon desetljeća prenošenja, primjerice, utakmica španjolskog prvenstva, sustavno pogrješno izgovaraju prezimena igrača (Serđo umjesto Serhio, Hernandéz umjesto Ernández, Markéz umjesto Márkez, itd.). A kako će HTV sprječavati gubitak prava prijenosa zbog nesređenoga stanja u regionu? Teško, zapravo nikako, budući da je računica jasna. U Srbiji ima više televizijskih gledatelja nego u Hrvatskoj i tako će uvijek biti. Može se Družijanić žaliti i domaćim institucijama i međunarodnim. Čudno kako nije spomenuo regionalne. Valjda mu je jasno da tu nema kruha.

Što bi tek bilo da HTV nije, kako Družijanić kaže, vodeća TV kuća u regionu? Bilo bi, naravno, bolje. Sjetimo se samo prvog desetljeća HTV-a, i usporedimo ga s današnjim. Onda smo bili u izolaciji, kako su to od 2000. govorili Račan, Mesić, cjelokupna koalicijska vlast, a što su preuzeli svi vodeći "nezavisni" mediji uključujući HTV, kao i "reformirani" HDZ. Pa smo koncem desetljeća imali tri programa koji su emitirali po 24 sata dnevno.

Udio hrvatske proizvodnje bio je neusporedivo veći nego što je danas, a udio licenčnih programa daleko manji nego danas kad HTV emitira oko 42 sata programa dnevno s ništa manjim postotkom repriznoga programa. Tada je HTV emitirala manje reklama, pretplata je bila jeftinija, i nije u godini dana skupila 120 milijuna kuna gubitka kao što je to sada uspjelo vodećoj TV kući u regionu.

Tada se ne bi mogao dogoditi "slučaj Real-Barcelona", tadašnji treći program emitirao je športske emisije i prijenose (posebice ističemo prijenose međunarodnih natjecanja u kojima su sudjelovali hrvatski športaši), i, zamislite, domaću glazbu. Onda je došla 2000., i krenulo se u racionalizaciju poslovanja HTV-a. Sjećamo se da je među prvima ukinuta emisija bila "Učim Hrvatsku", jednominutni prilog u obliku pitanja i odgovora s nekom činjenicom o Hrvatskoj, koji se emitirao prije središnjeg Dnevnika. To je očito za tada novoustoličenu vlast bio u najmanju ruku pretjerani nacionalizam. Kasnije je otpušteni urednik te emisije izjavio da je cijela emisija, zajedno s njegovom plaćom, stajala HTV manje od 3.000 kuna mjesečno. Takva je "racionalizacija" dovela do, trenutnih, 120 milijuna kuna minusa.

Jasno je gdje je ključ svega. U devedesetima smo imali svoj javni ponos, samostalnost, i "bježali" smo od "regiona", i jasno je zbog čega smo to činili. Sveopće približavanje "regionu" nakon 2000. dovelo je do nazadovanja, kaosa i rastakanja države, no to je tema za posebne napise. Neprenošenje utakmice Real - Barcelona samo je jedna mala, i sama po sebi nevažna, posljedica " borbe za vodeće mjesto u regionu". Dođe nam uzviknuti: "Živjela izolacija!"

D. J. L.