Već na Orwellovoj farmi neke životinje su jednakije

Dosta se ovih dana pisalo o jednom od posljednjih intervjua odlazećeg građanina-predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, kojeg je dao televiziji RTL. Da podsjetimo, intervju je ostao nedovršen, budući da ga je građanin-predsjednik, a vrlo uskoro samo građanin, naprasno prekinuo vulgarnim rječnikom, kako mu je dosta takvih … (kako je tek nama!). To samo po sebi i ne bi zasluživalo poseban osvrt, budući da smo u proteklih deset godina često mogli biti svjedoci sirovosti i vulgarnosti u javnim obraćanjima Stjepana Mesića, posebice stoga što konačno završava drugi, posljednji mandat predsjednika kojeg su rijetki osim njega samog hvalili. Ono što, nažalost, zaslužuje spominjanje, jest njegovo naslijeđe. Ovdje ćemo se samo zadržati na jednoj sastavnici tog nasljeđa koja je, izgleda, zaživjela kod njegovog nasljednika dr. sc. Ive Josipovića, već i prije nego što je službeno preuzeo dužnost koja bi trebala biti najčasnijom u Hrvatskoj.

Ivo Josipović je, naime, prije nekoliko dana komentirao incident kojeg je njegov prethodnik izazvao vulgarnim prekidom intervjua, i u svojoj je izjavi čvrsto stao na stranu predsjednika Mesića. Ne samo da je pokušavao ublažiti Mesićev ispad, opravdavajući ga i temperamentom, već je i optužio novinarku televizije RTL za neprofesionalnost, niti ne pokušavajući objasniti u čemu se sastojala ta njena navodna neprofesionalnost. Da podsjetimo, novinarka je predsjedniku ukazala na njegov neistinit istup u svezi afere oko Podravke, kada je zanijekao da je zvao jednog od Podravkinih menadžera s ‘preporukom’ da kreditira jednu tvrtku, da bi nakon nekoliko dana, kad je uvidio da je ta njegova tvrdnja raskrinkana kao neistinita promijenio ploču i priznao kako je zvao tog menadžera u svezi kredita. Nakon toga ga je novinarka upitala zbog čega se zalaže za državnog odvjetnika Mladena Bajića, nije li to stoga što ga ovaj drži u šaci. Pitanje jest provokativno, ali postavljanje takvih pitanja bi i trebalo biti posao svih novinara, a ne samo onih koji nisu nečiji poslušnici i/ili plaćenici. I svatko tko obavlja nekakvu javnu službu, a posebice predsjednik države, morali bi na takvo pitanje moći odgovoriti staloženo i argumentirano. Pogotovo bi to trebali moći ‘vicmaheri’ kakav je građanin-još-predsjednik. Da se ne radi o Stjepanu Mesiću, mogao bi čak možda proći i objašnjenje da je čovjek ustao na lijevu nogu i da se nije snašao, iako to zvuči jako klimavo. No, u slučaju predsjednika Mesića se ne radi o tome, nije to prvi put da je tako reagirao na za njega neugodna novinarska pitanja, na sreću je vjerojatno posljednji put, barem dok obnaša dužnost koju je odrađivao. Na zlu glasu su bili i Novi list i Jutarnji list i Večernji list, i HTV, sjetimo se posljednjeg Dnevnika kojeg je vodio g. Družijanić, prije vlastite smjene, prije nekoliko godina kada je pustio audiovizualnu snimku koja potvrđuje da je Stjepan Mesić početkom devedesetih godina uzdizao NDH (osim njega, to je javno činio samo valjda još Ivan Zvonimir Čičak). Dakle, novinari niti jednog od tih medija nisu bili dobri.

Naravno da niti u jednom slučaju Hrvatsko novinarsko društvo, hrabra i beskompromisna udruga nezavisnog novinarstva, nije stalo na stranu napadnutih novinara i njihovih medijskih kuća. To je tužno. A tragično je da i novoizabrani predsjednik Ivo Josipović čini isto što i njegov prethodnik. I prije vlastite inauguracije nedvosmisleno postavlja pravila prema kojima se novinari i mediji moraju ponašati. To se valjda uklapa u njegovu Novu pravednost, odnosno u njegovu Jednakost svih građana. Slična je pravila-parole u svom remek-djelu Životinjska farma definirao i George Orwell. Tamo su se ona s vremenom svela na samo jedno: “Sve su životinje jednake, ali su neke jednakije”. Izgleda da to kod nekih ljudi ide puno brže nego kod životinja.

D. J. L.