Pusić - Obama - Mesić!

Ne možemo niti zamisliti kakvo sada neopisivo slavlje vlada u izbornom stožeru kandidatkinje na predstojećim izborima za predsjednika Republike Hrvatske Vesne Pusić! Naime, Barack Obama je dobio Nobelovu nagradu za mir, a u jučerašnjoj emisiji Otvoreno svi smo mogli vidjeti kako gospođa Vesna Pusić u svom uredu drži američku zastavicu.

Jedino je šteta što ta emisija nije bila emitirana koji dan ranije. Tada bi i čovjek na čije mjesto puca Vesna Pusić, Stipe Mesić, mogao iz njenih usta čuti kako se u trenutku napada zrakoplova JNA na Banske dvore tamo nalazio i njen brat Zoran Pusić. Jer da je to znao, zasigurno bi mu «Predsjednik svih građana» dodijelio neko odlikovanje u povodu Dana nezavisnosti. Kada su ga dobili i nekadašnji visoki komunistički dužnosnici.

Naravno, to što se dodjela tih odlikovanja kosi s Rezolucijom 1481 Vijeća Europe o osudi totalitarnih režima, nije nikakav problem za predsjednika legalista. Zapravo, građanin-predsjednik se sigurno ljuti na Vijeće Europe zbog te rezolucije, koja i njega samog osuđuje, ali za razliku od komunističkih dužnosnika, njega jadnog osuđuje po dvije osnove.

Naime, građanin-predsjednik je bio i istaknuti komunistički dužnosnik, koji je javno, 1967. u Saboru najžešće napao potpisnike Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku, tražeći za njih zatvorske kazne, uspoređujući ih s bombašima i teroristima iz «ustaških emigrantskih neprijateljskih organizacija». Građanin predsjednik nikada nije to demantirao, naprotiv, kao vrhunski pravni stručnjak je ustvrdio kako ih je on zapravo branio.

Drugi razlog zbog koje se predsjednik svih građana ne slaže s Rezolucijom Vijeća Europe njegovi su govori s početka devedesetih godina kada je u više navrata hvalio i opravdavao NDH tvrdeći da se «mi Hrvati nemamo čega stidjeti niti ispričavati za Jasenovac. Da je to bio rat sviju protiv svih, a u ratovima se svašta događa» (dovoljno je otvoriti internetsku Youtube.com, tamo u tražilicu upisati, recimo «mesić ndh», i pojavit će se mnoštvo zanimljivih filmića).

Dakle, zašto bi građanin predsjednik, još k tome legalist, priznavao Rezoluciju Vijeća Europe, koja ga bezdušno osuđuje. Dobro, osuđuje i one koje je ovih dana odlikovao, ali njih samo po jednoj osnovi, a njega ubogog po dvije.

A što se tiče zasluga za prve demokratske izbore u Hrvatskoj, upitno je koliko su za njih zaslužni netom odlikovani komunistički dužnosnici, i koliko im je bilo stalo do samostalnosti Hrvatske. Naime, kad se 8. listopada 1991. u Hrvatskom državnom saboru glasovalo o prekidu svih veza s Jugoslavijom, članovi partije SKH-SDP, nasljednice SKH, napustili su zasjedanje uoči glasovanja. Možda je mnogo veće zasluge za odluku o višestranačkim izborima u Hrvatskoj pripadaju Rumunjima, odnosno sudbini tadašnjeg rumunjskog Tita – Nicolae Ceauşescua, koji je bio svrgnut i ubrzo strijeljan, netom prije donošenja odluke o višestranačkim izborima sada odlikovanih hrvatskih komunista. Nije li to možda uplašilo tada odgovorne i znatno ubrzalo događaje?

D. J. L.

{mxc}